Virus misao

Misao može da bude jasna, glasna i odlučna. Može da bude vijugava i teško uhvatljiva, pa šarmantna i manipulativna kao stari dobri ženskaroš. Misao je slobodna i nastanjuje ljudske glave bez neke posebne logike. Imaju je ružni, lijepi, tužni i veseli. Ne možeš joj komandovati. Ona je đavolska pogan. Ona budi zaspale i nagovara na revoluciju. Rađa nadu i samosvjest. Kvari planove i smeta.

Ona voli pitanje. Uvijek čeprka ispod površine informacije i traži one tajne kablove koji je vežu za idejnog tvorca: Zašto se o tome priča sada? Zašto baš o tome? Zašto se sastaju danas? Šta je tome prethodilo? Koji je krajnji cilj? Misao ne da mira. Misao budi u sred noći i daje odgovor. Ona široko zahvata i duboko prodire.

Sredstva za dezinfekciju

Treba je paliti na lomači, kao što su nekad spaljivane riđokose! U spaljivanju misli treba ići dok god je moguće ići i unazaditi napredak toliko da mu treba više od ljudskog vijeka za oporavak. Da se oporavi taman toliko da svjesno uplovi u demenciju. I da biologija dokrajči ono što je sila prepoznala i sparušila. Ne treba imati milosti! Milost znači grupisanje i udruživanje, milost znači naš poraz. Ne smije biti ni jedna slobodna misao! Njena virulentnost je visoka i lako se širi među podanicima.

Svakog sa mišlju treba prokazati u umobolnika! Udruženo razglasati! Laž ne postoji. To su samo metode! Cilj smo mi, vječni i nepromjenjivi. Cilj je naše udvostručiti i otjerati sve što želi da priviri u naš atar i pomisliti da tu nešto ne valja. Sve valja, nama valja! To je demokratsko pravo na pokoravanje drugih! To je naše demokratsko pravo na bolje snalaženje! 

Simptomi misli

Najčešće se javlja u vidu odbijanja naredbe. Rečenica "Nije tvoje da misliš, tvoje je da radiš, a ima ko će da misli!" obično pogasi većinu upaljenih glava. Najgori su oni što imaju ideju! Dođu, unoseći ti se u lice i lupaju sve ono čemu treba ćutati. Kreativnost je dobra samo ako je tuđa i ako se lako može plagiratiKo će znati čemu ih uče po tim školama, kad ovako buntovne izbacuju? Najgori su oni što imaju ideju! Dođu, unoseći ti se u lice i lupaju sve ono čemu treba ćutati, pa pominju nekakvu kreativnost, ljubav, požrtvovanost. Kretaivnost je dobra samo ako je tuđa i ako se lako može plagirati. Ljubav je nejasno zbunjujuće osjećanje koje treba prikriti ili ukloniti. Čak je i ljubav između muškarca i žene precijenjena sirotinjska bajka, a kamoli prema poslu. To je prosto nekulturno! Požrtvovanost! Znate, to je onaj budalasti osjećaj kad kreativcu uzimate ideje, a on misli da to čini za dobro naroda. Požrtvovanost nasmijava i zbog toga je treba njegovati u malim količinama. 

Misao može da se pojavi i u našim redovima kada mnogo uvažavani član povjeruje da je pametan. Toliko su ga dugo tapšali po ramenu da su mu protresli glavu! Srećom, misao se u ovakvih javlja u srednjoj životnoj dobi ili pod starost, pa se lako mogu otpremiti u istoriju.

Misao u redovima onih što ne govore srpski, hrvatski, bosanski, maternji, crnski ili gorski, dakle oni što su došli da nam utjeraju demokratiju u kosti, treba suzbijati, "pu, mater im prokletu", parama. Hoće svoj dio! Misao im je ispravna. Demokratska. Doduše, zaprijete i oni promjenama i pobunom gologuzih, ali, čujte, to je samo dekor za uspješne pregovore. A uspješni su kad su dobrom sumom potpomognuti. Njih moramo imati na svojoj strani. Oni su vakcinacija, a ona je, kao i svaka medicina, gorka!

Misao se javlja i kod onih sa prefiksima: bivši-, kvazi-, nadobudni-. To je uglavnom poražena sorta i njih će biti dovoljno proglasiti budalama, ucjenjivačima i pederima. Najbolje je zajedno: "Pederčina poludjela jer mu nije prošla ucjena!"

Dijagnoza mislilaca

Taj virus napada naše lice. Kad se nađemo ispred nosioca slobodne ljudske misli ono počunje da se mršti, oči se sužavaju u dva proreza i zasuze kao od plikavaca. Na čelu se pojavljuju talasaste poprečne bore. One su najopasnije! Želučana kiselina proradi i prije spoznaje da je pred tobom inficirani. Vilice zaškripe i donja iskoči na jednu stranu. Ruke nervozno traže upaljač i cigarete. Vrijeme je za akciju! Misao u redovima onih što ne govore srpski, hrvatski, bosanski, maternji, crnski ili gorski, dakle oni što su došli da nam utjeraju demokratiju u kosti, treba suzbijati, "pu, mater im prokletu", parama

Ukoliko vam se ovo desi, pod hitno se uhvatiti mobilnog telefona i nazvati pretpostavljenog. Ukoliko je misao slobodoumnija i bezobraznija, zvati direktno Šefa svih nas. Šef će promisliti i prebaciti slučaj nadležnoj službi za dezinfekciju. Njihove provjerene metode su: trač, kleveta i prijetnja. Uvjek ih treba saopštavati preko više anonimnih posrednika i tako stvarati sliku o ujednačenosti, uvezanosti i masovnoj pojavi. Treba nosiocu slobodne misli dati do znanja da svi znamo da on misli i šta mu je u korici mozga. I da sav narod to prepoznaje baš onako kako je kazao Šef. Ukoliko od tolikog pritiska inficirana glava mišlju reguje na neprimjerenom mjestu (a svako mjesto jeste neprimjereno) te reakcije pomnožiti sa brojem usta koje će tu informaciju prenijeti širom Šumske tvorevine. Naročito je efikasno ukoliko se podanici i sami potrude, pa osnovnu vijest začine kakvom ličnom pošalicom ili neophodnim dodatkom za lakše prepričavanje.

Terapija misli

S obzirom na postavljenu dijagnozu, najbolju terapiju će pronaći sam nosilac slobodne misli. Ta terapija je samoizolacija. Bolest je time ograničena na mali prostor, ne prijeti široj društvenoj zajednici, a oni koji s njom dolaze u doticaj i sami su potencijalni nosioci slobodne misli. Ako su smješteni u malom prostoru, vrlo vjerovatno da će doći do sukoba na nivou porodice. Tako će izolovana jedinka ili da se samouništi ili otpremi sa slobodnih šumskih prostora. I jedno i drugo daje odlične rezultate i dobar je primjer ostalima.

Preporuka ljekara

Ukoliko vam se pojavi slobodna misao u glavi pod hitno se zatvorite u kuću, ne razgovarajte, ne javljate se na telefonske pozive, ne perite kosu, ne kupajte se, ne otvarajte vrata i ne uključujte se na društvene mreže. Vi ste bolesni, a bolest je uvjek bila na sramotu u Republici Šumskoj.