Presuda kojom je Tuzlak Ilija Jurišić osuđen na 12 godina zatvora ostavila je u nevjerici njegove sugrađane. Jedan od njih, predsjednik nevladine organizacije „Istina, pravda, pomirenje" Sinan Alić koji je od Jurišićevog hapšenja bio na svakom zakazanom ročištu, kaže kako niko tokom izricanja presude nije ni slutio da će Ilija Jurišić biti osuđen, a kamoli da će ga osuditi na 12 godina. Tim prije, ističe Alić, što nije postojao niti jedan dokaz koji ga je teretio za djela koja mu je srbijansko Tužilaštvo pripisivalo:

„Ako je ovo pravda i ako su ovo standardi pravde, onda treba da se zabrinu svi građani koji žive na prostoru ex Jugoslavije. Ako je pravda u ovoj zgradi koju forsira Vukčević i Vinka Beraha- Nikićević tumači, onda svi ratni zločinci koji su iz BiH mogu krenuti za Beograd."

Srbijansko Tužilaštvo za slučaj Tuzlanska kolona podiglo je optužnicu i protiv nekadašnjeg načelnika opštine Tuzla Selima Bešlagića. Vidno potresen, Bešlagić za naš program kaže da riječima ne može opisati svoje razočarenje presudom Jurišiću:

„Aposolutno sam razočaran u pravdu u Srbiji, apsolutno. I sada mogu da kažem da je Dobrica Ćosić u svojim 'Deobama' dobro napisao o njima: Lažemo iz stida - da ohrabrimo, da sakrijemo."

Razočarenje ne krije ni sadašnji tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović. Najavljuje da će predstavnici opštine, nakon što bude podnesena žalba na presudu, u saradnji sa Fondacijom „Istina, Pravda, Pomirenje" vidjeti šta još mogu uraditi kao lokalna zajednica kako bi pomogli Iliji Jurišiću. Jedan od razloga, prema riječima Jasmina Imamovića, je taj što je država Bosna i Hercegovina u ovom predmetu "zakazala":

„Morali su se ponašati kao profesionalci i morali su znati da štiteći pravo Ilije Jurišića pokazuju kako će štititi pravo svakog građanina BiH."

Nisu samo predstavnici opštine Tuzla razočarani presudom. Njima se pridružuju i Tuzlaci koje smo anketirali:

„Ja sam razočaran, kao i svi i Tuzlaci. I to je jedan od dokaza da je to politički montirani proces."
„Ne mogu da vjerujem."
„Politika - i više od toga. I što je još najgore, taj lobi je još jak u Srbiji."
„To je strašno. Čovjek prav da takvu kaznu dobije."
„Grozno."
"To nije trebalo uopšte da urade. On nije kriv ni za šta."

Hapšenje i suđenje Iliji Jurišiću u Beogradu izazvalo je veliko interesovanje i kod Tužilaštva Bosne i Hercegovine, tim prije što Posebni odjel za ratne zločine pri Tužilaštvu radi na predmetu koji se odnosi na istragu o dešavanjima vezanim za Tuzlansku kolonu, i u kojoj je više osoba osumnjičeno. Taj predmet, tvrde, postojao je i prije hapšenje Ilije Jurišića u Beogradu. Zbog toga je, navodi za naš radio portparol Boris Grubešić, bh. Tužilaštvo u više navrata tražilo i slalo dopise srbijanskom Tužilaštvu da predmet ustupi na procesuiranje sudskim institucijama Bosne i Hercegovine:

„Smatramo, i ranije a i sada, da su za predmete ratnih zločina počinjene u BiH koji se pokrenuti protiv državljana BiH isključivo nadležni Tužiteljstvo i Sud BiH."

Sporno je i to što je slučaj Tuzlanska kolona Tužilaštvo BiH ranije dostavilo Haškom tužilaštvu. Nakon provjere u Hagu, taj predmet je dodijeljen bosanskohercegovačkom pravosuđu jer se i desio na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Istovremeno, Ministarstvo pravde BiH već godinama insistira na tome da se osobe koje su počinile zločin procesuiraju u državi gdje je zločin i počinjen. Taj prijedlog, kojeg je bosanskohercegovački ministar pravde Bariša Čolak iznio tokom sastanka u junu u Sarajevu sa predstavnicima srbijanskog Tužilaštva i tamošnjeg Ministarstva pravde, još nikada nije dobio „zeleno svjetlo" u Beogradu. Jedino što su dvije strane usaglasile je formiranje radnih grupa, ističe portparol bh. Ministarstva pravde Marina Bakić:

„U toku je usaglašavanje izmjena ugovora o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima i ugovora o međusobnom izvršavanju sudskih odluka o krivičnim stvarima. Predloženim izmjenama ugovora o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima stvorili bi se uslovi za prevazilaženje postojećiih problema u vođenju duplih postupaka i istraga. Također, već usaglašenim izmjenama ugovora o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima omogućiće se izvršavanje sudskih odluka izrečenih u jednoj državi u slučaju kada se osuđenik nađe u drugoj državi."

Problem procesuiranja ratnih zločina u slučaju Ilije Jurišić, odnosno Tuzlanske kolone, ali i Dobrovoljačke u Sarajevu, pokazao je kako nije moguće riješiti na nivou tužilaštava i bez uključivanja drugih institucije. Ukoliko se to ne desi, ovi ali i neki drugi mogući procesi mogli bi zakomplikovati ionako zategnute odnose između Bosne i Hercegovine i Srbije.

Priopćenje Fonda za humanitarno pravo

Okružni sud u Beogradu nije van razumne sumnje utvrdio odgovornost Ilije Jurišića u predmetu Tuzlanska kolona

Veće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, kojim je predsedavala sudija Vinka Nikićević - Beraha, izreklo je 28. septembra 2009. godine osuđujuću presudu optuženom Iliji Jurišiću, kojom ga je osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina za krivično delo upotreba nedozvoljenih sredstava borbe iz člana 148. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ SFRJ.

Prema Fondu za humanitarno pravo, čija je monitorka redovno pratila suđenje, Sud nije van razumne sumnje utvrdio krivičnu odgovornost optuženog Ilije Jurišića. Razlozi za osuđujuću presudu, koje je sudija Beraha navela u usmenom obrazloženju presude, su neubedljivi. Sud je odbio predlog odbrane da  sasluša svedoke koji su imali saznanja o aktivnostima i ovlašćenjima optuženog Jurišića, čime je odustao od svog najvažnijeg zadatka - da potpuno utvrdi činjenično stanje i odgovornost optuženog. Iako je saslušan veliki broj svedoka-oštećenih, čime je omogućeno da se u sudnici čuje glas porodica poginulih vojnika, njihova svedočenja nisu pomogla da se utvrdi odgovornost optuženog Jurišića. Sud je odbacio odbranu optuženog, zbog toga što je u suprotnosti sa iskazom svedoka Mehe Bajrića [pretpostavljeni optuženom], ali nije saslušao svedoka Budimira Nikolića, koji je kritičnog dana, bio u istoj kancelariji sa optuženim i Bajrićem, i mogao da posvedoči o tome šta se zaista dešavalo, kao i o ulozi i ovlašćenjima optuženog.  Veće je odbilo da sasluša komandire policije koji su se kritičnog dana nalazili na terenu, iako su njihovi iskazi odlučujući da bi se u potpunosti utvrdilo da li je u trenutku kada je optuženi preneo naredbu napad već postojao, kako je glasila naredba, i da li je bila odbrambena. Takođe, Sud nije saslušao oštećenog Matu Zrinića, koji je ranjen u koloni, iako je obaveza Suda da sasluša sve svedoke oštećene. Nepozivanje oštećenog Zrinića se može dovesti u vezu sa činjenicom da je on nakon kritičnog događaja prešao iz JNA u policiju Tuzle.

Optuženi Jurišić je osuđen zbog toga što je 15. maja 1992. godine u Tuzli, kao pripadnik bošnjačko- hrvatske strane u sukobu, u svojstvu dežurnog u Operativnom štabu Centra javna bezbjednosti (CJB) u Tuzli, sa ovlašćenjem izdavanja naredbi svim naoružanim formacijama bošnjačko-hrvatskih snaga na području Tuzle, postupajući suprotno ranije postignutom sporazumu između BiH i SRJ o mirnom povlačenju JNA sa teritorije BiH na teritoriju SRJ, i suprotno postignutom sporazumu između predstavnika civilne i vojne vlasti Tuzle, oko 19:00 časova u vremenu dok je obavljao dužnost dežurnog u Operativnom štabu nakon prijema naredbe za napad od pretpostavljenog starešine, komandanta Operativnog štaba i načelnika CJB Tuzla Mehe Bajrića, putem radio veze iz Operativnog štaba preneo naredbu za napad svim naoružanim jedinicama bošnjačko-hrvatskih snaga, u trenutku kada je odvojeni drugi deo kolone mirno prolazio kroz Skojevsku ulicu i raskrsnicu Brčanska malta, kojom prilikom je lišeno života najmanje 50 pripadnika JNA dok je najmanje 44 pripadnika JNA ranjeno, čime je učinio krivično delo upotreba nedozvoljenih sredstava borbe iz člana 148. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ SFRJ.

Očito je da je Sud prihvatio sve navode optužnice i da se nije upustio u proveru nekih od bitnih optužbi, kao npr. da li je optuženi Jurišić zaista imao ovlašćenja izdavanja naredbi svim naoružanim formacijama  bošnjačko-hrvatskih snaga.

U slučaju Ilije Jurišića, prvi put se dogodilo [od osnivanja Veća za ratne zločine Republike Srbije] da je optužnica objavljena pre završetka istrage. Tužilaštvo za ratne zločine je podiglo i u medijima objavilo optužnicu 9. novembra 2007. godine, dok je Tužilaštvo BiH je, po zamolnici Okružnog suda u Beogradu-Veća za ratne zločine, saslušavalo u Sarajevu 14 svedoka, uz učešće istražnog sudije Veća za ratne zločine Milana Dilparića i zamenika Tužioca za ratne zločine Dragoljuba Stankovića. Podizanje optužnice pre završene istrage i uporno odbijanje pravosudnih organa Srbije da ustupe krivični predmet Tužilaštvu BiH, koje takođe vodi istragu o istom događaju, ukazuju na političku motivisanost nadležnih organa Republike Srbije da predmet Tuzlanska kolona procesuiraju u Beogradu, bez obzira na nemogućnost da brojne svedoke iz BiH saslušaju pred Sudom u Srbiji. Na to ukazuje i činjenica da među svedocima-oštećenima nije bilo članova porodica poginulih policajaca iz Tuzle, kao ni drugih građana Tuzle.

Suđenje optuženom Jurišiću počelo je 22. februara 2008. godine. Od početka glavnog pretresa održana su 32 dana suđenja tokom kojih je saslušano 78 svedoka, od kojih 46 svedoka-oštećenih, kao i sedam veštaka. Među svedocima oštećenima svedočio je jedan zaštićeni svedok A ali nijedan oštećeni koji radi i živi u Tuzli. Izveden je veliki broj materijalnih dokaza, među kojima su emitovani snimci izlaska kolone iz kasarne i početka pucnjave, koji su bili i predmet veštačenja, međutim nisu doveli da se u slučaju optuženog Jurišića utvrdi njegova odgovornost van svake sumnje.