24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Izradite veliku skulpturu bicikla u Trešnjevci
- Media Mediterranea 2012/ Natječaj za prijavu projekata
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Trgovci oružjem u Vijeću sigurnosti UN-a
- Panorama Drugo polufinale Eurosonga "napetije"
- Gospodarstvo EU želi pokrenuti rast, a od Grčke zahtijeva poštivanje ugovora
- Kultura Lovci na plagijate
- Priča dana Karaoke u borbi za pismenost
Prisluškivanje promocije romansirane biografije Emira Kusturice
Smrt je neprovjerena glasina Emira Kusturice u velikoj sali Banskog dvora u Banjaluci. Nekad je Banjaluka bila centar Vrbaske banovine, pa su ratnici i graditelji devedeseth od Banovine do Šumske povlačili crtu pravu kao strijela poništavajući sve ono što je bilo između tridesetih i devedesetih prošlog vijeka. Zvuči poznato, zar ne, kao onaj litemotiv u pripovjetkama koje besprijekorno slijede određeni književni pravac?
Elem, bili dupke puni i sala i balkoni. Razgledala sam malo prije početka jer je sve kasnilo oko četrdesetak minuta. Sijede glave i studenti. Spojio Kusturica nespojivo. Ispred LCD monitor i mali stol za troje. Na stolu cvijetni aranžmani i knjige za pokazivanje. Sa monitora nam Slavko Štimac šalje 24 hiljade poljubaca.
Polako su se popunila i ona značajna mjesta u prvom redu. Samo je jedna srećna stolica strpljivo čekala da bude upotrijebljena. Čekali smo i mi u sali ne znajući, i oni 
iza bine znajući. Vradžbine su kratile vrijeme: "Ako će sjesti do ministra finansija Aleksandra Džombića, to znači da je njega Dodik odabrao za mandatara." Dođe i predsjednik konačno! Sjede do Džombića. Izađoše na binu dva odjela i Emir u dukserici.
Nekako mi je ovaj uvodni dio draži od onoga što je uslijedilo jer sam u tih 40 minuta mogla sve sama sebi da nacrtam i ofarbam. Nije bilo iluzionista da snove pokvare lošom improvizacijom!
Ovo su tekstovi kad ne treba da budete do kraja iskreni jer će ocjena biti iritantna. Zato neću ništa reći ni o zamuckivanju ni o palamuđenju ad-hoc recenzenata. Bilo je preopširno, predosadno i krajnje tupoumno. Kako je moguće da ljudi sa tako slabo uvježbanim govorom obnašaju funkcije direktora kompanije Novosti ili predsjednika Matice srpske u Republici Srpskoj , pa ma o kakvim Potemkinovim selima da je riječ? Tako predstavljajući sami sebe nikad ne bi položili prijemni ispit na odsjeku bilo koje književnosti u onom vremenu koji roman opisuje. Apsurd! Ili u tome tražim opravdanje za odnos pisca romana prema publici na promociji u Banjaluci koji je uslijedio?
"Logika nalaže da su na funkcijama najumnije glave, pa ako su oni takvi, kakva li je tek publika? Tj. mi! Ako je to pamet, onda nam se glupost valja u blatu kao suprasna krmača na ljetnjoj sparini dok je sa krošanja šljiva uznemiravaju zelenci otkinuti vjetrom", bilo je moje opravdanje.
Upravo toj krmači se obratio autor romansirane biografije Smrt je neprovjerena glasina, Emir Kusturica! Ma nije joj se ni obratio. Malo je, kao, tražio pogledom poznata lica dok su dva recenzenta upućivali na pogrešan kod čitanja i pogrešno zapažali nebitne detalje.
Onda se obratio novoimenovanom predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku. Intimno i seksi! Dodik je imao one lakirane cipele povijene prema naprijed kakve imaju svi iz njegovog obezbjeđenja, ministri i vozači. Lakovani opanak. Dok je stopalo jedne noge bilo lagodno položeno na koljeno druge, glava je bila poluizvijena u zaboravljenoj opuštenosti i zanosu labuda. Intimno i seksi! Nije krio dragost da ga Kusturica sa bine draška onim "prijatelj". Evocirajući zajedničke partijske zablude, kaže Emir da su, eto, učinili sve on i prijatelj mu u Reformskim snagama Ante Markovića, ali da se, eto, nije posrećilo da nas sačuvaju od propasti. Mi publika jednoglasno blenemo od neprijatnosti što prisluškujemo razgovor dva prijatelja, kao kad u autobusu čuješ detalj iz znančeve intime ili upadneš u prostoriju baš o trenu kad balave o nečemu što ti ne bi trebalo znati. Krajnje voajerski.
Kako režiser upade u trivijalnost predrasude da su mu na promociju knjige došli samo oni sa kojima dijeli politička ili moralna načela? Ili nisu imali roditelje među crvenom 
gospodom kao što je imao glavni junak, pa je on sad kao nadmen? Zašto ne bi došli i oni koji sami za sebe žele da čuju i onda, sami za sebe, kao što i on o sebi u vremenu i umjetnosti, sudi po sopstvenim aršinima koji, nisu nužno ispravni, ali su makar iskreni?
Ono što je vrijedilo ponijeti sa tog erotiziranog mjesta bila je knjiga. Jer ima i roditelja i djece, i nije nužno da se genetički kod prenosi direktno sa roditelja na potomstvo. Pa ni umjetničko. Pokušavam vas nagovoriti, jasno! Kaže Kusturica da je bio uporan u pisanju i da je upornost opstajala iz želje da svojim potomcima objasni ko je bio kako ne bi morali od drugih slušati pogrešne legende. Motiv nebitan. Pogotovu ako je tako privatan. Bitno je ono što možete kupiti za oko 5 evra. Kad smo već dušu prodali neoliberalizmu.
Knjiga će vas utješiti po povratku sa skupa koji slavi sve ono čemu se umjetnost stoljećima smije: licemjernost, udvorištvo, malicioznost, aroganciju, pokondirenost. Smrt je neprovjerena glasina je vanserijski roman.
Neću vam ga prepričavati. Neprepričljiv je. Reći ću vam samo da je on miris vremena u kojem smo rasli mi sadašnji četrdestogodišnjaci i pedesetogodišnjaci, haustorčad socrealizma. Vremena koje nam je dalo priliku da na Zapadu živimo, a u svom domu patimo na naličju takvog života. Knjiga je sjajan predložak za film. I priča o tome kako u Bosni i Hercegovini žive Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Sarajlije.
Nećete je čitati jer vam se ne sviđa Emir Kusturica i pogrdno ga zovete krštenim Nemanja? Pio je viski sa Slobodanom Miloševićem? Otjerao je Aleksandra Stankovića sa svog imanja i nije mu dopustio da se proslavi na njegovom liku i djelu?
Kako želite. Reći ću vam samo da uvjek gubite kada svoje predrasude pravdate postojanjem tuđih. Jer roman je naše zajedničko sjećanje. Kolektivno beznađe i melodrama. Ali, valjda je i utjeha individualna stvar? Tiraž će dati najbolji odgovor.
Vezane vijesti
Kako je Andrej Nikolaidis postao terorist
Čini se da se Nikolaidis doista usavršio kao književnik, dok je Republika Srpska konačno postigla ono za čime je dugo žudila.…
Objavljeno: 16.01.2012.
Pucanje pogleda po Sarajevu
Iznad Sarajeva, na Trebeviću, baš na mjestu odakle se glavni grad BiH godinama divljački granatirao, najpoznatiji srpski feudalac…
Objavljeno: 31.08.2011.
Kusturica gradi "Andrićgrad"
Kako se to radi: Republika Srpska mogla bi Hrvatskoj postati uzor za okupaciju javnih prostora od strane privatnog biznisa i gradnju…
Objavljeno: 20.07.2011.
Nova duševna bol Emira K.
Nemanja Kusturica ponovno je tužio e-novine, ovog puta svoje duševne boli precjenjuje na čitavih tri milijuna dinara
Objavljeno: 15.03.2011.
Revolucijica pufnica
Ljepotica na Vrbasu puna je certificiranih i bolonjiziranih univerziteta. Njihovi studenti često su fancy-trancy budući intelektualci…
Objavljeno: 16.02.2011.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Syriza čuva euro
Grčka će ostati u euro zoni ukoliko stranka Syriza pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima, izjavio je predsjednik stranke Alexis Tsipras
Tužiteljstvo traži odbacivanje prigovora
Haaško tužiteljstvo zatražilo je od žalbenoga vijeća Haaškoga suda da odbaci prigovore obrane generala Gotovine na teze koje je tužiteljstvo iznijelo tijekom žalbene rasprave
Demokracijom protiv ropstva
David McNally: Na radikalnoj ljevici je da preuzme demokratski projekt i još jednom ga poveže s narodnim borbama protiv dužničkog ropstva.
Apsurdu nikad kraja
U Federaciji BiH je predložen zakon kojim se zabranjuje odlazak u prirodu s biciklom
Gore je nego što se mislilo
Nakon što su grčke štediše iz banaka masovno počele povlačiti novac, prošli tjedan nagađalo se da bi država u srpnju mogla ostati bez gotovine
Srbija ima novog predsjednika
U drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji pobjedu je odnio Tomislav Nikolić
Nastavlja se blokupiranje Frankfurta
U Frankfurtu su i za danas najavljeni prosvjedi protiv politike štednje Europske unije, a prosvjednici će poslijepodne krenuti kroz središte grada prema dijelu gdje se nalaze frankfurtske banke
dodaj komentar 17 komentara
Čula sam da je na Sajmu knjige u Beogradu sve bilo drugačije.Zašto je banjalučka promocija morala biti sramotni dogadjaj sa kojeg je i sam autor želio što prije zbrisati?
Zaslužila je knjiga, na koncu, i boljeg lektora,"Novosti" sebi ono nisu smjele dozvoliti.
neću ga čitati jer mi se ne sviđa emir kusturica. a ne zovem ga pogrdno nemanja, jer smatram da njegovo krštenje nije my bussiness, niti bi trebalo bilo koga da se tiče.
ali jeste my bussines kad se neko popne na binu pored koštunice, stane pred par desetina hiljada mediokriteta prošaranih naci-ekstremistima, pa krene da arlauče kako "mi svi pripadamo kosovskom mitu", proziva "domaće miševe" i loži debile na agresivne nacionalističke budalaštine. takav neko, što se mene tiče, može da odjebe u troskoku zajedno sa svojim knjigama, pa zvao se emir, nemanja, pera, žika ili šekspir.
"Pio je viski sa Slobodanom Miloševićem?"
pa, to nikako nije ql.
"Otjerao je Aleksandra Stankovića sa svog imanja i nije mu dopustio da se proslavi na njegovom liku i djelu?"
kol'ko ja znam, stanković nije bio anonimus ni pre tog odlaska u kusturičinu masturbativnu drvenu ego-tripi fantaziju, sponzored by dr. koštunica. niti mu je trebao kusturica da bi se proslavljao. projecting much?
"Kako želite. Reći ću vam samo da uvjek gubite kada svoje predrasude pravdate postojanjem tuđih."
čijih?
nemam ja problem s njegovim predrasudama, nit' me se one tiču. imam problem s njegovim angažmanom. bojkot autora koji se stavio u službu svih mračnih vođa u srbiji od devedesetih naovamo, meni deluje potpuno legitiman. ne vidim kakve veze imaju predrasude s tim.
"Jer roman je naše zajedničko sjećanje. Kolektivno beznađe i melodrama. Ali, valjda je i utjeha individualna stvar? Tiraž će dati najbolji odgovor."
ah da, tiraž je oduvek bio pokazatelj kvaliteta.
Autor nije jako vješt u pisanju kao u režiranju, prvi dio je malo smotan, sputan i imam osjećaj da ga je nekad davno napisao, a sad nije htio da ga dira dok je drugi dio vrlo energičan, brz i bistar iako zadnja priča -čiji si ti čovjek- djeluje kao nalijepljena i kao neko Kustino pravdanje zbog odnosa sa Miloševićem. Njegov život, njegovi problemi ja sam bio jako zainteresovan da iz prve ruke čujem kako su nastajali njegovi filmovi, kakva je priča u pozadini najboljih naših filmova? Nekoliko poglavlja daje odgovore.
Lektori ekavice su imali užasnih problema sa ijekavicom pa je pomalo žalosno koliko su griješili.
Nekoliko priča se čita u dahu i zbog njih vrijedi pročitati cijelu knjigu.
Srećan sam što mogu da ga čitam, smatram da će većina muslimana ostati uskraćena za istine iz prve ruke ako ne pročita knjigu.
Ako nevalja, zašto se toliko trudite da ga degradirate?
I tako prije par godina procitam interview s njim u francuskim novinama povodom njegovog, tada, najnovijeg filma. Ne mogoh se nacuditi koliko je interview bio zbunjen, Kusturica covjek nespojiv sa Kusturicom reziserom! Ispalo je otprilike ovako: otac mi je bio musliman, mamina je religija bila ljubav, dakle ja sam Srbin!
Neko je rekao: Kad jedan covjek promijeni religiju, onda niko nije nista dobio, niti je tko sto izgubio!
I pogodio...
Iako, nije Kusturica jedini koji je od romansiranog individualca zaglibio u nacionalno krdo.
Slučajno prolazih kraj Banskog dvora, i ugledah nekakav skup. Seljonačelnik Šipova i još jedna luda. Hrpa novinara, običnog svijeta i gomila gorila i prašinara.
Odnekud se začuše sirene.
Stiže crni audi sa troja kola policijske pratnje. Izlazi mokrogorski despot - Emir Kusturica. Djevojke i žene trče kroz masu, mobilnim telefonima snimaju despotovu pozadinu dok se penje uz setepenice i nestaje u čmaru kulturne institucije, ruku pod ruku sa starim magom opsena Manojlom Vukotićem.
Sjetih se da danas radi promociju knjige, neka njegova autobiografija. Malo zatim iz palate predsjednika (tačnije iz zgrade ZDK) izlazi najveći čoban od svih. Pregega se do dvorova i nestade među masom novinarakoji su ga pokušavali nešto upitati.
Čudan vakat, predsjednici idu pješke, a reditelji u državnim limuzinama sa policijskom pratnjom.
Muka mi je od primitivističkog nacional-romantizma. Muka mi je od persone koja despotuje na Mokroj Gori u 21. vijeku. Muka mi je što je dobar umjetnik, a nikakva ličnost. Muka mi je od iskrivljenih političkih i istorijskih činjenica. Povraća mi se... kad sam vidio kako jedan neobavješteni rediteljski glavić priča gluposti poput ove u članku. Glas Srpske - glasilo režima, čobanski medij, kuća ustajalih neistina, kuća dotrajalih ideja... Povratio sam... to je to!
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.