Kada je 1987. godine Radovan Karadžić završio u pritvoru pod optužbom da je pronevjerio novac, desetine kolega, javnih službenika, vjerskih dostojanstvenika, političara i ostalih građana interveniralo je da se Karadžića oslobodi optužbi i pusti na slobodu. Njegov tadašnji nadređeni, psihijatar Ismet Cerić, potvrđuje da se za Karadžića založilo neobično mnogo ljudi obzirom da je bio vrlo prosječan psihijatar.

Nakon jučerašnjeg (?) uhićenja za Karadžićevu slobodu neće intervenirati nitko! Čak ni njegova supruga Ljiljana koja je izjavila da je šokirana uhićenjem ali i zadovoljna što zna da je živ i zdrav.

Vijest o uhićenju Radovana Karadžića proširila se Bosnom i Hercegovinom munjevitom brzinom. Oko 23.30 cijela se zemlja podigla na noge. Prije svih domaćih medija o uhićenju je izvijestio CNN. Već oko 24.00 na televizijama su bile vanredne vijesti a Sarajevom su se mogle čuti sirene kolone automobila. Ipak, slavlje građana ubrzo je prekinulo olujno nevrijeme popraćeno grmljavinom.
Izjave su još isto veče dali Predsjedavajući predsjedništva BiH Haris Silajdžić i predsjednik SDA Sulejman Tihić. Drugi član predsjedništva, Željko Komšić, organizirao je izvanrednu press konferenciju a u programe vijesti raznih televizija javio se i Rajko Vasić, tajnik Dodikova SNSD-a kao i Munira Subašić, predsjednica udruženja Majki Srebrenice i Žepe. Svi redom pozdravili su Karadžićevo uhićenje.

Ni sutradan se reakcije u BiH nisu smirile. Gotovo svi mediji brujali su o uhićenju. Ono što je kasnije izazvalo veliko uzbuđenje jeste informacija da je Karadžić uhićen na putu u Split gdje je planirao provesti odmor. Rasim Ljajić, predsjednik Nacionalnog savjeta za suradnju sa Haškim sudom, pokazao je i Karadžićevu fotografiju. Na njoj je Karadžić sličniji Djedu Mrazu nego sebi. Ono što je šokiralo javnost jeste činjenica da se Karadžić pojavljivao u javnosti u Beogradu i držao predavanja kao doktor alternativne medicine!



Nakon uhićenja kratku izjavu dao je i Milorad Dodik, nasljednik Radovana Karadžića na funkciji predsjednika Republike Srpske. Dodik je izrazio zadovoljstvo uhićenjem ali i naznačio da je to dokaz da Republika Srpska nije skrivala Radovan Karadžića i da je pritisak na nju sve ovo vrijeme bio suvišan.

Zanimljiva su očekivanja od ovog uhićenja. Bošnjački političari, Haris Silajdžić, Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija izrazili su nadu da će ono dovesti do ukidanja Republike Srpske. S druge strane, srpski političari predvođeni Miloradom Dodikom smatraju da će uhićenje rasteretiti Republiku Srpsku ogromnog balasta kolektivne krivice, kako je to formulirao Igor Radojičić, predsjednik Skupštine Republike Srpske.

Očekivano, zadovoljstvo uhićenjem izjavili su gotovo svi predstavnici međunarodne zajednice, počevši od Miroslava Lajčaka, Visokog predstavnika OHR-a u Bosni i Hercegovini.

Mediji iz Sarajeva špekulirali su mogućnošću da u Republici Srpskoj možda dođe do incidenata. Ipak, zaboravili su pritom da Karadžić nema oduševljenu podršku u Republici Srpskoj kako se to stalno ističe u bošnjačkim i hrvatskim medijima. Naime, nakon raskola u SDS-u 1997. svu vlast u Republici Srpskoj preuzima Biljana Plavšić. Raspušta parlament i premješta politički život s Pala u Banja Luku. Plavšić je već ranije bila smijenila Ratka Mladića, a premještanjem vlasti u Banja Luku definitivno je gurnula Radovana Karadžića u ilegalu, čak i što se tiče Republike Srpske. Već tada je Karadžić obilježen kao kriminalac i neprijatelj Republike Srpske. Njegove slike trgane su širom ovog entiteta. Ipak, ovo je stanje kratko potrajalo jer je odlaskom Biljane Plavšić u Haag, Radovan Karadžić doživio svojevrsnu rehabilitaciju među Srbima u Bosni i Hercegovini.



Radovan Karadžić nalazi se u pritvoru u Beogradu. Primio je optužnicu Haaškog suda, s tim da se nije izjasnio o krivici jer to nije obavezan dok ne dođe u Haag. Iz Beograda je do sada stiglo relativno malo informacija. Osim nekih detalja iz njegovog bjegunačkog života, priopćeno je da se koristio lažnim imenom Dragan David Dabić i da je imao privatnu ordinaciju u Beogradu. U Haagu ga čeka izjašnjavanje o točkama optužnice za genocid, sudjelovanje u genocidu, zatim zločini istrjebljenja, ubistva, progoni, deportacije, nečovječna djela, protivpravno terorisane civila i uzimanje talaca. Dokazi protiv njega su prikupljani 12 godina, a bit će zanimljivo čuti Karadžićeva objašnjenja svih silnih video zapisa u kojima i osobno puca po Sarajevu.

Jedino čega se sada boje građani Bosne i Hercegovine, (doduše, ne svi), da se suđenje Karadžiću ne otegne kao i Miloševiću i da i on ne umre prije izricanja presude.

Tagovi: bih, ratni zločini, Radovan Karadžić