Ljepotica na Vrbasu puna je univerziteta kao Pariz muzeja. O Pešti, drugi put! Neki od njih sa osnivačkim kapitalom od 300 000 eura, neke od njih stvorili su ljudi koji su doktorirali na nepostojećim univerzitetima u prijateljskoj Moskvi, neke su osnovali poljoprivrednici, neke novinari, neke političari. Opis djelatnosti uz menadžment studijske grupe interdisciplinarnih nelogičnosti podrazumijeva i izdavaštvo i produkciju, pa da se čovjek upita da li je to obrazovna ustanova ili izdavačka kuća ili možda nezavisna produkcija. Sve može. Trpaj.

Najopremljeniji univerziteti smješteni su u cijeloj jednoj zgradi, oni skromniji iznad kafana, treći kojekuda. 

I svi su certificirani i bolonjizirani. Zna vlast svoje potrebe! Na njima predaju profesori sa titulama magistara i asistenti sa diplomama fakulteta. Studenti koji tamo idu po znanje nisu samo iz Ljepotice na Vrbasu. Često fancy-trancy budući intelektualci dolaze iz neprijateljske Federacije i prijateljske Matice. Učeći stignu biti i aktivni nevladini članovi građanskih osviještenih sektora koji vladaju medijima i izvještajima umornih novinara. Sa vladinim resorom studenti su harmonično prožeti jer im je "dato da učestvuju u vlasti", kako je nedavno objasnio resorni ministar.

A da je sretna vlast koja ima ovakvu omladinu pokazali su na nedavnim protestima koji bi se mogli nazvati i Happy birthday Mr. President. Bilo je pištaljkica jer su negdje čuli da postoje "zviždači", bio je i slogan "Ako vam je dobro, onda ništa!" jer je slušati ono što kažu na Peščaniku tako sexy. I na kraju nije bilo ništa!

Gledajući ih, čovjek pomisli: "A šta vama fali, brate rođeni?" Lijepo obučeni, siti, veseli, našarali nešto na nekakve kartončiće (To je da ne troše bezze pare od projekta Rušenje predsjednika?) i krenuli u akciju osokoljeni od penzića koji su vjerojatno njihovi djedovi ili bake.

Kraj Palate predsjednika (Bivša zgrade SDK-a sa dva prigodna kipa na ulaznim vratima koji veličinom i narodnom nošnjom simboliziraju neko drugo vrijeme) zviždali su u pištaljkice, valjda iz Banjaluke da mu ga zviznu tamo negdje do kuće u Aleksandrovcu na neradnu subotu? (Kako maštovito!) Prilazeći zgradi vlade ohrabreni pospanim pogledima policajaca promjaukali su "Lopovi, lopovi, lopovčići!". Pufnice su djelovale opako, njih nekoliko stotina naspram vladinog solitera od 17 spratova na Trgu od 13 hiljada m2. U subotu! Oko zgrade blaženstvo neradnog dana. Ko su lopovi? Četiri fontane? Nakon dramatično izraženog nezadovoljstva studenata, oglasila se čuvena Derventska frakcija boračke organizacije. Sva četvorica

"Bubi, bubi, bum, bum, bum, puuuf! Thank's Mr. President for all the things you've done!"

Nakon dramatično izraženog nezadovoljstva studenata, oglasila se čuvena Derventska frakcija boračke organizacije. Sva četvorica. Niže zgrade vlade veliki je park Mladen Stojanović, tu su klupe, kameni stolovi, prijatnost visokog drveća i poznata loga za pobunjene borce. Tu će ih naći novinari, tu će ih naći Predsjednik! Viđeno nekoliko puta ranije. Nezadovoljni revizijom kategorija ratnih vojnih invalida iz dnevnika u dnevnik ponavljali su da štrajkuju glađu jer su ogorčeni skrivenom odlukom vlasti da samo provjerava borce koji nisu članovi SNSD-a. Tražili su smjenu predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske Pantelije Ćurguza jer mu je, kažu, više stalo do dobrih odnosa sa Miloradom Dodikom nego do boraca i njihovih problema. Opaka četvorka! Uglas! Na svim televizijama u Bosni i Hercegovini. A televizije imaju dnevnik. Treba popuniti 30 minuta.

Onda je osvanuo 15. februar ujutro. Boraca je nestalo iz parka! Legenda kaže da je Predsjednik naišao kraj njih i doviknuo im iz automobila da nikud ne idu jer će on sad nekoga po njih poslati. Bio je to dan kada je obilježavan Dan boraca odbrambeno-otadžbinskog rata!

Tako je pomogao frakciji Boračke organizacije iz Dervente da svoj dan iz 2011. pamte

kao dan kad ih je ugostio lično Predsjednik Republike za koju su se borili! Ako je suditi prema pričama o odnosu Milorada Dodika prema vođama pobune u opoziciji, među studentima, u nevladinom sektoru, nisu otišli kući ni praznih ruku ni praznog stomaka! Aferim!

Tek što su otpremljeni na njihova mjesta u parku sjela su nova četvorica nezadovoljnika, ali, žalim slučaj, Dan boraca je tek za godinu dana! Revolucijica-pufnica! Thank's Mr. President For all the things you've done. Pa ne može sad svi, braćo i sestre! Izmislite novu foru!

Kakav vam je ovaj tekstić? Zar nije prava pufnica?

Likovi u ovoj bajci su se usudili da kažu da žele još, da im nije dovoljno dobro, da teže boljem! Oni se usuđuju, a to je tako sexy! Vlast od toga prodiše! Hajmo sad svi u glas: "Bubi, bubi, bum, bum, bum, puuuf! Thank's Mr. President For all the things you've done!" 

I vježbajte i vi, ako težite boljem! Lekcija jedan: nije važno koliko vam je teško, važno je to predstaviti kvalitetnim slajdovima i popratiti odgovarajućim brojem teza. (Najbolje je na običnom kartonu, tako djeluje bjednije!)

Lekcija dva: morate postaviti jasan cilj i naći način da ga najbrže ostvarite.(Tu su mediji neprevaziđeni, samo im se dajte!) Likovi u ovoj bajci su se usudili da kažu da žele još, da im nije dovoljno dobro, da teže boljem! Oni se usuđuju, a to je tako sexy! Vlast od toga prodiše!

Lekcija tri: nema nemogućih želja, samo nesposobnih ljudi! (Nesposobni su oni što kontriraju, umjesto ružičastih, imaju crne naočale i ne znaju šta hoće.)

Procijenite tržište i ponudite nešto novo! Skrenite pažnju na sopstveno postojanje! Pa o tome su vas učili na jednom od onih silnih univerziteta s početka priče kada ste studirali neki od menadžmenata. Menadžmentirajte sebe! Neka prvi glasno izgovoren zahtjev bude stažiranje u revolucijici-pufnici kao preduslov za budućeg uspješnog političara velikog kalibra!

Drugi možda imaju samo talenat. Svodi se na isto. Uzmi pare i bježi! Dok ti ih još neko daje! I dok ih ima u ponudi. Pali one vatre koje vlast mora gasiti!

Kad dođe vrijeme za naplatu dugova za tako dobivene pare, e tad je vrijeme za revoluciju! Do tada, revolucijice-pufnice!