Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Nedavna provala nasilja pred zgradom slovenskog parlamenta u Ljubljani izazvala je u Sloveniji šok i nevjericu. Analitičari, psiholozi i političari uprli su se objasniti odakle toliki bijes i lakoća kojom su stotine studenata, naoružanih molotovljevim koktelima i granitnim kockama, navalili spaliti hram slovenske demokracije.
Nitko pritom nije zamijetio da slovenska politika već nekoliko godina uzastopce nekažnjeno prakticira sličan model političkog nasilništva, blokirajući i ucjenjujući Hrvatsku: Pahorova vlada javno, a Janšina tajno. Upravo su slovenski političari u odnosima s Hrvatskom patentirali siledžijski politički model.
Blokada se temeljila isključivo na ucjeni. Slovenska je politika postala žrtvom vlastitog nakaradnog shvaćanja državnosti, teritorijalne cjelovitosti i, naposljetku, izopačenog razumijevanja vlastite uloge i položaja u Europskoj uniji. Svoju teritorijalnu gramzivost slovenski političari nisu mogli opravdati ni europskim pravnim redom, ni međunarodnim pravom. Uostalom, nisu niti pokušali. Na djelu je bilo političko nasilje, u kojem je Hrvatska bila prisiljena pristati na "rješenje" graničnog spora kojim bi Sloveniji pripalo stotinjak kvadratnih kilometara hrvatskog teritorijalnog mora, mimo svih međunarodno-pravnih normi i pravila.
Takvom političkom nasilju prethodila je propagandna kampanja koja je imala za cilj mobilizirati domaću javnost i opravdati vlastite agresivne korake prema Hrvatskoj, koja je namjerno, memorandumskom logikom, prikazana kao lopovska: Hrvati godinama, komad po komad, kradu Sloveniji teritorij. I kao najvažniji dio propagandne manipulacije: Slovenijom je namjerno proširen strah da će Hrvati blokirati brodove na putu u koparsku luku, a Slovenija će izgubiti status pomorske države. Paranoji je kumovala besramna politička zlouporaba pravne struke, koja je amenovala nakaradno shvaćanje kojim je sloboda plovidbe povezana i uvjetovana teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem, iako te dvije stvari, dakako, jedna s drugom uopće nemaju nikakve veze!
Plovni putovi i sloboda njihova korištenja, naime, regulirani su UN-ovom konvencijom o pravu mora (UNCLOS), koju su potpisali i ratificirali i Hrvatska i Slovenija. UNCLOS Sloveniji jamči dostupnost otvorenog mora, bez obzira na graničnu crtu na moru.
I koliko god uvjeravali kako je arbitražni sporazum plod kompromisa, i taj je dokument također čedo gole ucjene. Slovenija je ucijenila i prisilila Hrvatsku da arbitražni sud - a ne najmjerodavniji Međunarodni sud pravde u Haagu - odlučuje i o slovenskom kontaktu s otvorenim morem, a ne samo o pravednoj granici, koja će biti određena temeljem međunarodnog prava. Svojom nasilničkom i neprijateljskom blokadom sama je Slovenija upropastila i zadnju mogućnost rješenja koje bi se temeljilo na velikodušnom dogovoru od strane Hrvatske, iako danas u Ljubljani uzalud zazivaju upravo takva presedanska rješenja, poput onoga što su ga šezdesetih godina, zahvaljujući stoljetnom prijateljstvu, postigle Kneževina Monako i Francuska Republika.
Odlučujući o arbitražnom sporazumu na referendumu sljedeće nedjelje, Slovenija odlučuje o tome hoće li opet postati normalna država, ili će ostati paranoidna i frustrirana državica, u ratu sa svim svojim susjedima. Predstojeći šesti lipanj bit će slovenski Treći siječanj - ili Peti oktobar - koji bi doista mogao omogućiti uspostavu novih odnosa u regiji, koji se neće više temeljiti na nasilju, ucjenama i teritorijalnim zahtjevima, nego na afirmaciji pragmatične suradnje i prevladavanju nesuglasica na ravnopravnim osnovama, pod sponzorstvom EU.
Pred Slovenijom je dilema: ili će nastaviti zlorabiti svoj položaj članice EU, prijeteći ponovnom blokadom Hrvatske - postajući još jedan sitničavi i groteskni europski troublemaker - ili će se vratiti međunarodnom pravu. Nekoć najperspektivnijoj, najambicioznijoj i najuspješnijoj tranzicijskoj zemlji, otvorenoj i pluralnoj, prijeti povratak u devedesete, u šovinizam i nacionalizam. Drugim riječima, Slovenija bira između izolacije i suradnje. Za Hrvatsku, ali i za cijelu regiju, iznimno je važno kakvu će odluku u nedjelju Slovenci donijeti.
Grčki premijer ni nakon sedmosatnih pregovora nije uspio dobiti potporu koalicijskih partnera za novi paket mjera štednje
Milorad Dodik sastao se s Mladićevim sinom te mu obećao da će Republika Srpska iz proračuna izdvojiti dio novca za obranu njegova oca
Rezultati koje je objavio Eurostat sugeriraju da gotovo četvrtini europskih stanovnika prijeti siromaštvo i socijalna isključenost
Francuski ministar financija Francois Baroin tvrdi da je čak devet zemalja eurozone spremno uvesti porez na financijske transakcije
"Ako mislite zadržati standard, u mirovinu ćete tek nakon 75. godine života", kaže švedski premijer
U Grčkoj je počeo prvi ovogodišnji opći štrajk protiv novih mjera štednje na poziv dviju najvećih sindikalnih skupina, Adedy i GSEE
Zdravstveni radnici u Kilkisu u Grčkoj okupirali su lokalnu bolnicu i izdali priopćenje u kojem izjavljuju da je bolnica sada u potpunosti pod radničkom kontrolom
dodaj komentar 2 komentara
Točnije? Njihov dogovor je bio da će se ići na međunarodnu instituciju, od čega se nakon Janše odustalo, pa na pritisak svijeta opet pristalo.
"Iz kakve to zemlje, odnosno samouvjerene, psihički stamene državetine stiže autor?"
Da li je autor iz Amerike, ili Albanije, nema baš nikakve sveze.
"Kakva je ono klima u Hrvatskoj vladala od raspada Jugoslavije naovamo prema Sloveniji i Slovencima?"
Ispočetka odlična. Kučan i Tuđman su zajednički predložili konfederaciju i kasnije skupa radili na postizanju neovisnosti, čak smo je i proglasili istovremeno, ako se dobro sjećam. Piranski zaljev uopće nije bio problem, Slovenija je prihvatila status države koja nema teritorijalni dodir s otvorenim morem. "Klima" se pokvarila 1993, kada je svijet odlučio teritorijalno podijeliti Bosnu - Slovenci su tada, odjednom, "otkrili" da im pripada cijeli Piran. Naravno, nitko ih nije shvaćao ozbiljno, a ni ne bi, da nisu doišli u situaciju da kao član EU ucjenjuju .
"Klima koja i danas omogućuje nekima da zlurado likuju jer se čini kako je susjedu crknula krava."
Tko to likuje, i radi čega? Na onom drugom tekstu, gdje su slovenski intelektualci, netko je odlično napisao da se ovdje ne radi o slovenskom dodiru s otvorenim morem, nego sa zdravim razumom.
A možda je točnije da se blokada temeljila na dogovoru Sanader-Janša kako bi dvojac mogao nesmetano dalje jahati.
Ne mogu se nekako oteti dojmu da tekstu nedostaje trezvena analiza političkih prilika u Sloveniji (a zašto ne i Hrvatskoj) u razdoblju od nekoliko posljednjih godina (a moglo bi i prije), pa se umjesto nje protura jeftini (para)psihološki profil "isfrustrirane državice", "posvađane sa svim susjedima". Iz kakve to zemlje, odnosno samouvjerene, psihički stamene državetine stiže autor? Kakva je ono klima u Hrvatskoj vladala od raspada Jugoslavije naovamo prema Sloveniji i Slovencima? Klima koja i danas omogućuje nekima da zlurado likuju jer se čini kako je susjedu crknula krava.
Dodaj komentar