24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Izradite veliku skulpturu bicikla u Trešnjevci
- Media Mediterranea 2012/ Natječaj za prijavu projekata
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Trgovci oružjem u Vijeću sigurnosti UN-a
- Panorama Drugo polufinale Eurosonga "napetije"
- Gospodarstvo EU želi pokrenuti rast, a od Grčke zahtijeva poštivanje ugovora
- Kultura Lovci na plagijate
- Priča dana Karaoke u borbi za pismenost
Smrt neoliberalizma?
Europski parlament je izglasao paket mjera kojima se mijenja odnos države prema financijskim tržištima. Kako se ova financijska kriza ne bi ponovila, Europska Unija uvodi niz novih regulatora financijskih tržišta.
Očito je Europska Unija odlučila da čarobno rješenje za izbjegavanje budućih kriza glasi - manje tržišta, a više državne regulacije. No, je li to ispravan zaključak?
Hrvatska je imala pregršt bankovnih kriza - Dubrovačka banka, Glumina banka, Kaptol banka, Hrvatska poštanska banka, Hypo banka, da nabrojimo samo neke posrnule banke. Ono što je zajedničko ovim krizama je „simbioza" politike i bankarstva. Problem hrvatskog bankarstva nije previše tržišta, već previše države. Pa zašto onda Europa ide putem više države?
Odgovor je jednostavan. Financijsku krizu nisu uzrokovali „glupi", „nesposobni" i „zli" bankari - kako je to bio slučaj s hrvatskim bankarskim krizama, već „racionalni" Financijsku krizu nisu uzrokovali „glupi", „nesposobni" i „zli" bankari - kako je to bio slučaj s hrvatskim bankarskim krizama, već „racionalni" investitori investitori. Problem zapadnih financijskih sustava nije u služavskom odnosu između bankara i vlasti koji tjera bankare na neracionalne poslovne odluke (odnos Sanader - Protega), u bankarima koji su to postali zato što dolaze iz obitelji s „pedigreom" (primjer Tuđmanovog unuka Dejana Košutića i njegove Kaptol banke). Problem je puno dublji. Bit problema je sustav koji bankare potiče na iracionalno ponašanje, na orijentiranost na kratkoročnu zaradu kojom se ugrožava dugoročna stabilnost financijskih institucija i cijelog financijskog sektora.
Samu suštinu problema je najbolje sažeo bivši guverner američke centralne banke, Alan Greenspan, na saslušanju pred povjerenstvom američkog kongresa. Na pitanje zašto je došlo do financijske krize, sada već posramljeni Greenspan odgovara da je ova kriza pokazala da je njegova ideologija pogrešna. Ekonomija se jednostavno ne ponaša na način na koji je Greenspan to mislio. A ta ideologija je da je tržište uvijek u pravu.
Na pitanje zašto je došlo do financijske krize, Greenspan je priznao promašenost vlastite ideologije.
Najbolju ilustraciju teorije efikasnih tržišta, ili neoliberalističke teorije financijskih tržišta, dao je sam Greenspan. Sredinom devedesetih Greenspan uviđa da nešto nije u redu s cijenama dionica Internet kompanija (čuveni dot-comovi) i drži svoj čuveni govor o „izobilju iracionalnosti" (irational exuberance). Greenspan računa da će investitori reagirati na ovu novu informaciju, mišljenje glavnog centralnog bankara o prenapuhanim cijenama dionica dot-comova, te da će se tržište vratiti u ravnotežu. Međutim, tržište ignorira Greenspana i cijene dionica internet kompanija nastavljaju rasti. Iz cijele ove priče, Greenspan zaključuje da su cijene dionica realne jer tržište ipak bolje zna od njega. Nekoliko godina kasnije doći će do sloma burze, a cijene dionica internet kompanija će se strmoglaviti, što pokazuje da je Greenspan ipak bio u pravu.
Uspon teorije efikasnih tržišta počinje sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Početkom osamdesetih Robert Lucas, koji će u devedesetima dobiti Nobelovu nagradu za ekonomiju, izjavljuje da niti jedan mlađi ugledni američki ekonomist više nije keynezijanac. Strelovit uspjeh teorije efikasnih tržišta valja zahvaliti kombinaciji empirijskih (polu)dokaza i ideologije.
S jedne strane, očekivano je da nakon desetljeća dominacije keynezijanizma dođe do zamora i da mladi ekonomisti odluče tražiti nove putove.
S druge strane, napredak ekonomske znanosti donekle je išao neoliberalima na ruku. Kenneth Arrow i Gerard Debreu postavljaju teoriju opće ravnoteže koja predstavlja matematički dokaz postojanja „nevidljive ruke" Adama Smitha, kojom tržište usmjerava sebične pojedince da, radeći za svoje dobro, rade na dobro cijele zajednice. Istina, u svojim kasnijim radovima Arrow i Debreu će istraživati zašto njihov model opće ravnoteže ne funkcionira u stvarnosti.
Osim toga, malo je poznato da i sam Adam Smith nije baš previše vjerovao nevidljivoj Novi val regulacije u Europskoj Uniji je više nego opravdan. Ove reforme upravo idu u smjeru povećanja dugoročne stabilnosti financijskog sustava ruci kada je riječ o financijskim tržištima. Smith se, naprotiv, zalagao za državnu intervenciju kako bi se skratili periodi histerije i depresije na financijskim tržištima.
Počeci teorije efikasnih tržišta su u otkriću da je kretanje cijena na financijskim tržištima teško predvidjeti. Naime, istraživanja su pokazala da kretanje cijena u prethodnim razdobljima ne predviđa dobro kretanje cijena u budućnosti. Međutim, skok od tvrdnje da je tržište teško predvidjeti do tržište je u pravu je pomalo sumnjiv. Za ovaj skok je bila potrebna teorija o određivanju cijene, a ta teorija je CAPM (capital asset pricing model), koju su razvili nobelovci William Sharpe i Merton Miller. Empirijska testiranja su pokazala da je stvarnost ipak malo kompliciranija od onoga što predviđa ova teorija, ali je odlučeno da su rezultati „dovoljno blizu".
Ovih nekoliko primjera jasno pokazuje da empirijski dokazi nisu jasno podupirali tezu o efikasnim tržištima niti u sedamdesetima i osamdesetima, kada je ova teorija doživljavala svoj streloviti uspon. Pa kako je onda toliko zavladala ekonomskom praksom u devedesetima?
Odgovor najbolje zna Milton Friedman, glavni popularizator neoliberalizma. Tajna Friedmanovog uspjeha nije u superiornim empirijskim dokazima, već u njegovoj sposobnosti da poveže slobodno tržište s tradicijom američkog individualizma. Kao i mnogi liberali prije njega, Friedman vjeruje da su ekonomske slobode nužne za očuvanje političkih sloboda. Friedmanov uspjeh stoga treba pripisati njegovoj sposobnosti da svoju borbu za deregulacijom i privatizacijom prikaže kao borbu protiv komunizma.
Sjeme krize je posijao sam Milton Friedman, koji je uspostavio kult vrijednosti dionica. Prema Friedmanu, poduzeće ima obveze samo prema svojim vlasnicima, odnosno dioničarima. A ono što dioničari hoće je rast vrijednosti dionica, i to što prije i više to bolje.
Menadžeri jednostavno nisu imali izbora osim da prihvate kult Friedmanovog „zlatnog teleta". Neoliberali ne vjeruju u regulaciju jer smatraju da regulatori imaju svoje ciljeve, ipak su to ljudi, a ti ciljevi ne moraju se podudarati s interesima društva. Međutim, i menadžeri i investitori su ljudi sa svojim ciljevima, pa kako znamo da oni rade na interes društva i dioničara? I tu na scenu stupa Michael Jensen.
Jensen smatra da je moguće koristiti tržište kako bismo kontrolirali menadžere. Svi menadžeri se boje otkaza, a način na koji mogu dobiti otkaz je ukoliko njihovu kompaniju preuzme neki konkurent. Način da se to spriječi je povećanje tržišne vrijednosti kompanije kako bi kompanija bila van dometa svojih konkurenata, a to se postiže povećanjem cijene dionica. Dakle, ukoliko menadžeri žele zadržati svoj posao, moraju se posvetiti povećanju vrijednosti dionica. Popularna interpretacija uzroka ove krize je bankarska pohlepa, ali je li stvarno pohlepno željeti zadržati svoj posao? Uzrok krize je zapravo puno dublji od ljudskih slabosti poput pohlepe.
Michael Jensen smatra da je moguće koristiti tržište kako bismo kontrolirali menadžere.
I u tome su uspjeli. Cijela kompanija, od najviših managera do najnižih burzovnih mešetara, je bila posvećena jednom cilju - povećanju vrijednosti dionica. A kako bi cijena dionice rasla što brže i što više, banke su morale ulaziti u sve rizičnija kratkoročna ulaganja koja su ugrožavala dugoročnu stabilnost banaka i cijelog financijskog sustava. Važno je napomenuti da je banka koja je najdalje otišla u „radničkom dioničarstvu" bila Lehman Brothers. Lehman je prednjačila u rizičnim ulaganjima upravo zato što je plaća, odnosno bonusi, bankara u Lehmanu najviše ovisila o cijeni dionica, i na kraju dana je zbog toga postao jedina od pet velikih investicijskih američkih banaka koje je ova kriza zbrisala s lica zemlje.
Rizičnim ulaganjima je kumovao i „napredak" u financijskim znanostima. Naime, sve banke su iza svojih ulaganja imale moćne matematičke modele koji su trebali smanjiti rizik. Međutim, sofisticirani modeli diverzifikacije i minimizacije rizika pružali su lažnu sigurnost i navodili bankare da još više ulažu u rizične projekte.
Na kraju dana, financijski sustav doživio je potpuni slom. Iako su bankari griješili, osnovni uzrok krize nisu „loši" bankari. Ukoliko bismo sve bankare otpustili i zamijenili novima, ništa se ne bi promijenilo. Svijet bi išao prema novoj financijskoj krizi, jer osnovni je problem u lošem sustavu poticaja nereguliranih financijskih tržišta. U Nevidljiva ruka tržišta zamijenjena je vidljivom rukom države. Umjesto samoregulacije tržišta, na scenu stupa regulacija države sustavu koji daje prednost kratkoročnom profitu pred dugoročnom stabilnosti.
Novi val regulacije u Europskoj Uniji je stoga više nego opravdan. Ove reforme upravo idu u smjeru povećanja dugoročne stabilnosti financijskog sustava. Ovo se odnosi na ograničavanje bonusa, koji će se morati isplaćivati kroz duži vremenski period umjesto u godini kada su dodijeljeni. Europska Unija također uspostavlja tri nove agencije za nadzor financijskih tržišta. Novouspostavljene agencije imaju zadaću pokriti rupe u nadzoru velikih multinacionalnih banaka, koje nacionalni regulatori nisu uspjeli uspješno kontrolirati. Osim toga, imaju ovlasti da privremeno zabrane riskantne financijske proizvode, kao i da kazne banke koje se izlažu prevelikom riziku.
Europljani shvaćaju da nam ne trebaju novi bankari, već novi sistem financijskih tržišta. Međutim, ovo nikako ne znači da bankare ne bi trebalo kazniti, makar je njihov grijeh uglavnom to da su radili ono što im je sustav nalagao. Reforma financijskog tržišta treba riješiti i problem „moralnog hazarda". Države su ovaj put spasile bankare, i ukoliko bankari ne budu ozbiljno kažnjeni, države šalju signale idućim generacijama bankara da će njihove „gluposti" plaćati porezni obveznici, a ne oni sami.
Iako je preuranjeno govoriti o nekom kraju neoliberalizma, ove reforme sigurno idu u suprotnom smjeru od neoliberalne ideologije. Nevidljiva ruka tržišta zamijenjena je vidljivom rukom države. Umjesto samoregulacije tržišta, na scenu stupa regulacija države.
Vezane vijesti
Europska Unija kao neoliberalna tvorevina
Mate Kapović donosi pregled povijesti Europske Unije kao neoliberalnog projekta unutar šireg okvira drugih političkih promjena u Europi.
Objavljeno: 08.12.2010.
Svjetski prvaci u rebalansima proračuna
Hrvatska je u deset godina imala 14 rebalansa proračuna, dok su oni u Europi prava rijetkost. Irska je, recimo, u istom razdoblju imala…
Objavljeno: 06.09.2010.
Radi dok ne crkneš! - 5.
Marcel Štefančič Jr. pita: Što je pandan vojničkim samoubojstvima u realnom sektoru? Zar nisu pandan upravo samoubilački pokolji na…
Objavljeno: 23.08.2010.
Zbogom socijalnoj državi
Visoka je vjerojatnost da će u idućih godinu dana ostatci socijalnih prava u Hrvatskoj, u sklopu izmjena Zakona o radu i daljeg…
Objavljeno: 05.06.2010.
Tranzicija i solidarnost
Kampanja koju EPH zadnjih mjeseci provodi uvjeravajući nas da su lijenost i parazitizam hrvatskog radništva uzroci gospodarstvenih…
Objavljeno: 13.10.2009.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Syriza čuva euro
Grčka će ostati u euro zoni ukoliko stranka Syriza pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima, izjavio je predsjednik stranke Alexis Tsipras
Tužiteljstvo traži odbacivanje prigovora
Haaško tužiteljstvo zatražilo je od žalbenoga vijeća Haaškoga suda da odbaci prigovore obrane generala Gotovine na teze koje je tužiteljstvo iznijelo tijekom žalbene rasprave
Demokracijom protiv ropstva
David McNally: Na radikalnoj ljevici je da preuzme demokratski projekt i još jednom ga poveže s narodnim borbama protiv dužničkog ropstva.
Apsurdu nikad kraja
U Federaciji BiH je predložen zakon kojim se zabranjuje odlazak u prirodu s biciklom
Gore je nego što se mislilo
Nakon što su grčke štediše iz banaka masovno počele povlačiti novac, prošli tjedan nagađalo se da bi država u srpnju mogla ostati bez gotovine
Srbija ima novog predsjednika
U drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji pobjedu je odnio Tomislav Nikolić
Nastavlja se blokupiranje Frankfurta
U Frankfurtu su i za danas najavljeni prosvjedi protiv politike štednje Europske unije, a prosvjednici će poslijepodne krenuti kroz središte grada prema dijelu gdje se nalaze frankfurtske banke
dodaj komentar 11 komentara
inače slažem se da treba veća regulacija, no efekti neće biti grandiozni!
A šta je s ostalim faktorima (moda i modne pojave, podaci, samo upravljanje, neodoljive privlačnosti, građevinarstvo ...sve faktori koji uoće nisu samo i možda podređeni nego nadređeni) ? (ne samo ph faktor nego drugi)
Npr. neki posve nebitni faktori - slabosti, mrtva materija, ja.
Slabost u svemu tome nije nemoć nego faktor snage i odluke. Čak i veliki, najveći, vječni i do sada ne nad Mao i sve s tim u vezi sadrži faktor slabosti, koji je i snaga koja odlučuje o nepobjedivosj uspješnosti i o padu. Najbolje je uočavati odnos slabosti i izvrnosti, gdje slabost sada drži revolvere nad glavom izvrnosti a nekad je bilo obratno.
Mrtva materija oživljava. Mrtve industrije povećavaju izvoz, mrtve tvorbe su najživlje, mrtvo smeće na Jakuševcu i te kako uništava pitku vodu, mrtve žene izlaze u grad ... Mrtva materija pamti i regulira više nego EU, Staljin ...
Ja npr. skoro da i nisam nikakvi faktor, jer meni dolaze samo po rješenja problema, financije, raspoloženja .... pa kada odem malo u Saint Tropez, opustim se i malo ...iz nekog čudnog razloga postajem faktor, malo i jadno ali se ipak javljaju dužnici i deklariraju svoju premnost i oldučnost ... kao da sam Tito i meni polažu zakletvu i onda dalje kao isti, sustavno krda idiota svjesno fiksirana na neodoljive privljačnosti samo upravljanja samo upravljaju sve i ništa ... pa sam prinuđen na odlučivanje o tome svemu iako mi se ne da i oklijevam, opet idem ali ne u Saint Tropez nego svuda tamo gdje faktor koji odlučuje ne smeta niti mu smetaju nego ... dok ne kucne trenutak kada zasvira glazba i svečana povorka krene ...
Jer, zašto još moram toliko o tim pojavama nakon svega, kao ništa gore od posve razmaženih derišta, pa ta nužnost uopće nije nužna, neka ...
Npr. kada sada Herta Haas iznosi kako je svjetski neodoljivi šarmer sa bijelim odijelom i panama šeširom i nju oborio znalački uvodno pričicama o neodoljivo ekstatičnim procesima naj naj u SSSR-u tada krajem tridesetih (šarmer se rjeđio dvije žene, Ruskinje i Njemice koja prethodi ovoj), tada je sve bilo u ekstazi takvih neodoljivih privlačnosti, to je ne samo vodećim nadsvjetskim i nadbožanskim šarmerima (Mussolini, Hitler, Roosvelt, Staljin, Tito ... ) nego i masovno omogućavalo ekstaze koje još drže i kroje.
Stalna i tekuća pornografija, naročito baneri, spam, ejdni te isti refreni izvrnosti i neodoljivosti, formule tipa unacimo izlizani trik sa šibicama u spam materiju ... sve to je samo automatizirano održavanje automatike te već davno dosegnute nadsvemirske razine.
Hoće li se netko udostojiti vidjeti da je to u stvari stalno u 3pm i ključno ovisi o trenucima moga raspoloženja i posve nenamjernih stalnih igrica privlačnosti. Šta ako npr. malo apstiniramo od te pornografije i sa manje troška se posvetimo nešto malo življoj običnoj erotici i estetici živih začudnih slika i zbivanja te igrama sitnih kreiranja i ubacivanja u to, npr. samo usputnim minimlasitičkim forama. Pa tada će ta masovna indsutrija i pornografija definitivno otiću u 3pm a to sve što su šarmirali i fukali Tito i svi sve zajedno biti manje od Džingis kan sam, sve jedna sleđena slika bez i malo ekszae i industrije, i gore i dolje, skoro pa ništa ali ne i posve, taman da se malo srede računi i počnu naplaćivati enormna potraživanja od tih beskrajnih pornografskih zabava.
Tj. nekako je stiglo vrijeme minimalnih osvježenje i sređenja zabavišta. Tete već rade na tome a neki im i pomažu.
...blago majKi, što se naučile fraze...
Da ekonomske slobode bez stvarne slobode prethode svemu pa i slobodu je puka tlapnja.
To je neizbježno zarobljeništvo i robovanje jer tako ekonmske slobode neizbježno bivaju služenje pukoj stvari, koja postaje puka fikcija.
Obzirom da se ne razgovaramo na apstraktnom nego na prekomjerno jasnoj stvarnosti, umiejsto beskrajnog iscrpljivanja puno je lakše samo baciti oko i vidjeti kako se i te ekonomske slobode koje ti spominješ samo pate i logično pate od grešaka, promašaja ...te kako se čak ne radi o pitanju slobode nego dobrovoljnom i nehotičnom robovanju modno-pornografskim izlizanim forama.
Ako nije jasno, morati ću isto o istom - bilo tko kad umjesto da ga siluju i gnjave te modne i pornograske fore može okrenuti, posilovati to i ići dalje na zanimljivije, i onda čemu toliki napori za izazivanje nešto samosilovanja.
Ako ni to nije jasno, vjerojatno si vidio kako to jasno pokazuje Cleant Eastwooddok drži revolver nad glavom tipu koji sebi kopa grob - ima ljudi koji drže revolver i onih kojima je nad glavom revolver i koji ... Dakle, pitanje sloboda pa i ekonomskih sloboda kao djelića počivaju na tome da čovjek drži revolver koji stoji nad glavom ... ili da je naprosto sloboda.
Tj sloboda jest stanje u kojem su i ovi koje ti spominješ i razni silovatelji tamo gdje su Poljaci dugo određivali dobre Njemce i dobre Ruse (oni koji su 3 pod zemljom).
Da ne bi ostao paf, nije sve u slobodi a još manje u čistoj slobodi jer je poznato da to dobrij djelom ide ka silovati i biti silovan, nego je dio toga u modnim i nešto zanimljvijim estetsko-erotskim i drugim forama i uživanjima, pa zašto ne i bar malo raznovrsnijeg i začudnijeg od pukog robovanje istrošenim praznim forama i trikovima. Nazireš, u bar maalo složenijem od tih robovanja ižvakanim žvakalicama.
''Takozvani liberalni kapitalizam nije ništa drugo negoli državni kapitalizam odnosno korporativni socijalizam i kao takav sa onim predivnim iskonskim kapitalizmom o kakvom sanjamo mi libertarijanci nema nikakve veze."
Na sličnoj ili možda istoj osnovi je došlo do razdora unutar ''naših'' snaga koje su neizbježno nove snage spasa, svjetla i napretka. Najprije je došlo do razdora Čačić & Pusić te inertnog SDP-a u brzini i finesama slobode a potom po liniji svjetla i tame unutra SDP-a te pregupiranja.
pa se u vezi oboje, a možda se radi o jednom te istom pa i šire postavlja pitanje po čemu je to značajnije od na prvi pogled ne manje zanimljivih razlika između Vlatke Pokos i grupacije Alka Vuica-Mia Begović-Snježana Mehun.
Ili najmanje, šta je ta ključna estetsko-erotsak ili druga razlika koja je neodoljiva privlačnost pojava i razlika te zašto je neodoljiva privlačnost jedini oblik privlačnosti i svega što prethodi i slijedi nakon toga ? Zašto npr. ne bi uživali i u drugim estetskim i erotskim privlačnostima i pojavama, tim više što kao kupci možemo birati a dodatno možemo birati i besplatno ili sami kreirati bolje, igrati i razigravati ?
http://www.brunoleoni.it/sitonelsito.aspx?codice=0000002119&padre=0000002113
"in the mainstream economic literature there is a near complete absence of concern that regulatory design might suffer from lack of competence." Public servants are human, too.
Mr. Tasic identifies five mistakes that government regulators often make: action bias, motivated reasoning, the focusing illusion, the affect heuristic and illusions of competence.
KRISTALNO JASNO!!! Svaka cast Mr. TASIC
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.