Stvar je posve ozbiljna, najozbiljija dosad. Razglabajući o još jednom povijesnom porazu Slovenije, nakon kojeg će ta zemlja izaći još manja - baš kao što je u sličnim sporovima s Italijom i Austrijom u prošlosti redovito izvlačila deblji kraj - slovenski filozof Tine Hribar, jedan od najuglednijih slovenskih intelektualaca, krivce za hudu slovensku sudbinu ne pronalazi, recimo, u masonima i bilderbergovcima, nego ih je detektirao u Americi i Vatikanu.

Američko-vatikanska urota protiv Slovenije već je sastavila buduću presudu arbitražnog suda. U njoj je unaprijed zapisano da Slovenija ni u kojem slučaju ne može računati na teritorijalni kontakt s otvorenim vodama. Hrvati su Amerikancima valjda vjerniji saveznici od Slovenaca, a ni sami Amerikanci ne kriju da su upravo oni "stisnuli" Pahora.

Stvar s Vatikanom još je kompleksnija. Slovenski filozof otkriva kako vrh Rimokatoličke crkve podupire Hrvatsku u sporu sa Slovenijom jer Sveta Stolica Hrvate smatra "boljim katolicima od Slovenaca"!? Vatikan tako više ljubi "pravovjerne Hrvate" od "na pola protestanske Slovenije", čiji je katolički zanos na razini jedne Albanije.

Prokazati Vatikan kao krivca za komplot protiv Slovenije, e to kod naših zapadnih susjeda nije nimalo bezazlena stvar. Posrijedi je paljba iz najtežeg oružja, pogotovo ako znamo da većinska slovenska liberalna javnost, a bogami i dobar dio desnice - zbog čega biskupi i govore o "nevjernoj" Sloveniji - zaziru od Vatikana i njegovih predstavnika u Sloveniji. Sada je pak Sloveniju sustigla pravedna kazna, jer ako je i Vatikan protiv nas, onda nam stvarno nema pomoći!

Zaslugom neodgovornog i lakomislenog Boruta Pahora Slovenija će ostati bez »svog« teritorija. Ili kako je to ovih dana, na početku kampanje za referendum o arbitražnom sporazumu, slikovito izrazio bivši šef diplomacije Dimitrij Rupel: Slovenija će ključeve svojih vrata u svijet morati izručiti drugoj državi. U ovom slučaju Hrvatskoj, koja onda u svakom trenutku ta vrata može i zaključati.

Za razliku od vladajuće garniture, koja se prema arbitražnom sporazumu ponaša kao prema prirodnoj katastrofi, koju nekako valja preživjeti, Rupel predlaže "jedino moguće rješenje". Kao što se to i inače radi s ultimatumima, arbitražni sporazum, kao i svaki drugi diktat i ultimatum, Slovenija mora odbaciti. Samo takav "hrabar" i "odlučan" korak osnažio bi položaj Slovenije, a Slovencima vratio samopouzdanje.
Slovenija se mora vratiti na ishodište i jedini "pozitivni i djelotvorni" potez što ga je povukla u sporu s "nasilno agresivnim Hrvatima": blokadi hrvatskih pregovora. Laž je da je Slovenija zbog blokade gubila međunarodni ugled. Upravo suprotno - tek tada Europa je počela shvaćati Sloveniju ozbiljno.

I što će se dogoditi ako Slovenci poslušaju Hribara, Rupela i brojne druge slovenske protivnike arbitražnog sporazuma, nastavljajući sanjati san o slovenskog granici na Mirni? Kakva je sudbina arbitražnog sporazuma? Kao i o kraljevskoj obitelji u Engleskoj, i o arbitražnom sporazumu u Sloveniji i Hrvatskoj svatko ima svoje mišljenje. No ne smijemo zaboraviti da upravo taj pakt predstavlja kamen temeljac novih regionalnih odnosa. Njime se polako počela oblikovati nova regionalna političko-sigurnosna arhitektura, koja bi na kraju procesa trebala omogućiti ulazak svih zemalja regije u NATO i EU.

Od tog sporazuma krenulo je na bolje, a ako arbitražni sporazum padne, i sve ostalo moglo bi pasti u vodu. No ovog se puta Hrvatska zbog toga ne treba uzrujavati. Hrvatska je svoj dio posla odradila, a sva odgovornost bit će na slovenskoj strani. Ako se to doista dogodi - ako, dakle, arbitražni sporazum padne na slovenskom referendumu - te ako Slovenija ponovno pokuša blokirati Hrvatsku, napokon bi mogla uslijediti šok terapija. Europa bi tada konačno mogla posegnuti za famoznim amsterdamskim mehanizmima, kojima Sloveniji može oduzeti pravo glasa kada se bude odlučivalo o Hrvatskoj.