Prekjučer su u Bruxellesu pale prve maske s velebna pročelja Velike Europe.

Izvanredni, a tobože neformalni, gotovo slučajni summit EU o pripremi zajedničke strategije protiv najteže krize od Unijinih prapočetaka (iz 1951., kad su Francuska, Njemačka, Italija i Beneluks osnovali Europsku zajednicu za ugljen i čelik), ogolio je do apsurda ideju širenja EU na istok.

Iako svi krunski gospodarski pokazatelji svjedoče tome da se svjetska kriza iz uzdrmane Amerike najopasnije prelila na »novu« Europu (od Baltika, srednje i istočne Europe, pa sve do Balkana, Turske i Ukrajine), »stara« je Europa prekjučer ostala pri strategiji gašenja požara od slučaja do slučaja, a sustavno (nacionalizacijama, protekcionizmom i masivnim financijskim paketima) samo na svom terenu (u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu).

Čak i u tom svom kriznom slučaju, stara se Europa ne može još odlučiti za jaču zajedničku akciju, nego najprije spašava svatko sebe (koristeći usput i izvore kapitala osvojene u »novoj« Europi).

Europski blefovi

Stoga se i maglovita konstitucijska kriza Unije (oko nove razdiobe ovlasti između velikih, starih članica i Unije, te velikih i malih država u Uniji, nacionalnih proračuna i Unijina proračuna, nacionalnih i Unijine sigurnosti, te strategije daljnjeg širenja na istok), pod teretom nadolazeće velike gospodarske drame, sada iskazuje u ogoljenim ekonomskim interesima.

Uzalud su se prekjučer, neposredno uoči summita 27-orice, na mini-summitu okupili čelnici devet novih zemalja, članica EU iz bankrotirajuće srednje i istočne Europe, kako bi usuglasile zajedničko stajalište prema dosadašnjim parcijalnim mjerama, poduzetim u velikim zapadnim članicama koje ocjenjuju protekcionističkima. Uzalud su nacionalne planove za spašavanje automobilskih industrija u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji nazivali potkopavanjem jedinstvenog tržišta i gospodarskog sustava, te protekcionizmom na štetu novih članica. Uzalud su izrekli i tešku političku ocjenu da parcijalne proturecesijske mjere velikih članica ponovo dijele Europu na zapadnu i istočnu, pa čak (u istočnome dijelu EU) i na sjevernu i južnu.

Svi nacionalni lideri velike, stare Europe na riječima su istaknuli spremnost da se pomogne siromašnijim članicama, ali su se svi, bez iznimke, zauzeli za »pristup od slučaja do slučaja«, budući da postoje tobože velike razlike među tim malim, nedavno osvojenim zemljama.

Zato nitko nije pokazao ni minimum diplomatskog razumijevanja za mađarski zahtjev da EU odobri paket pomoći za zemlje srednje i istočne Europe u iznosu od 180 milijardi eura, ali ni za lobiranje šest velikih banaka iz Austrije, Njemačke, Italije i Francuske (koje su se izravnim ulaganjima i pozajmicama »preigrale« širom EU-istoka, sjevera i juga), koje su zatražile zapadnu pomoć od najmanje 150 milijarda eura. Najodlučnije se usprotivila njemačka kancelarka Angela Merkel jer bi najveći udjel u spašavanju istoka pao na uzdrmana njemačka pleća.

Masivni fond

Utoliko se može razumjeti zašto su prekjučer i svi lideri »nove«, a ne samo »stare« Europe, odšutjeli najnovije procjene Centra za europske studije u Bruxellesu, prema čijim je najnovijim istraživanjima za žurni spas većine zemalja od Baltika do Jadrana i Crnog mora, nužan »masivni stabilizacijski fond od najmanje 500 do čak 700 milijardi eura«.

Umjesto izravnog reagiranja na tu alarmantnu, ali realističnu procjenu (o kojoj smo potanko pisali u našem nedjeljnom broju), predsjednik Europske komisije Manuel Barroso je rekao da će Europska investicijska banka pomoći mala i srednja poduzeća u srednjoj i istočnoj Europi, uključujući i zemlje-kandidate i potencijalne kandidate, u iznosu od 8,5 milijarda eura tijekom ove godine. Također je dodao da će iz strukturalnih fondova EU prema zemljama članicama iz srednje i istočne Europe ove godine biti isplaćeno sedam milijarda eura, od čega je 2,5 milijarda namijenjeno Poljskoj.

Dakle, velika ideja o europskom jedinstvu, ravnopravnosti i solidarnosti je staroj Europi draga na riječima, kad je vrijeme osvajanja novih tržišta na sjeveru, istoku i jugu. No, kad tom istom skupu zemalja iz novoosvojene Europe treba pomoći da ne bankrotira (nakon što je većinu vrednije imovine predao Zapadu, i tamo se još prezadužio), tada stara Europa prvo spašava sebe, a istok će od slučaja do slučaja. Kad već treba spašavati i istok, tada stara EU svom novom istoku nudi mrvice, iako bi joj bankrot istoka mogao porušiti sve temelje!