Sveti cilj ulaska u Europsku uniju je mantra kojom nas hrane vladajuće elite već godinama, tako da se rijetko tko zapita ili ponudi odgovore što će se dogoditi ako narod na referendumu odbije ulazak u tu zajednicu. Tim tragom istražili smo što se događa ako se izglasa neočekivano NE.

U Ministarstvu vanjskih poslova ne žele niti čuti za tu opciju. Glasnogovornik MVEPI-a Mario Dragun kaže da su sve snage usmjerene na dovršetak pregovora te i samo spominjanje mogućnosti odbijanja ulaska u EU na referendumu može biti kontraproduktivno. Nezadovoljstvo koje se povremeno pokazivalo kroz neke ankete prije svega je bilo izazvano blokadama kojima smo bili izloženi tijekom pregovora.

Prema istraživanju javnog mnijenja CRO-Demoskopa, nakon višemjesečne ispodpolovične potpore članstvu preokret trenda u korist pristupu u EU zabilježen prije tri mjeseca nastavljen je i u lipnju. Potpora članstvu u EU u posljednjem mjesečnom istraživanju iznosi 52,5 posto, a protiv članstva u EU izjasnilo se 37,8 posto.

Uzdrmana politička elita

Bivši ministri vanjskih poslova Tonino Picula i Mate Granić smatraju da bi odbijanje ulaska u Europsku uniji imalo značajan utjecaj na političku scenu u Hrvatskoj, koja bi se nakon toga poraza morala drastično izmijeniti. Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom, ne smatra da bismo snosili konkretne političke sankcije, ali bismo se u tom slučaju našli u slijepoj ulici, u kojoj ne bismo imali svijetlu budućnost. Susjedstvo bi ubrzano ušlo u EU, a mi bismo izgubili utjecaj na donošenje bilo kakvih odluka. 'O našoj budućnosti bi se odlučivalo bez nas', mišljenja je Pusić.

Eksplozija nezadovoljstva

Picula smatra da bi nakon odbijanja članstva u Europskoj uniji Hrvatska snosila političke, a ubrzo i ekonomske sankcije. Takva odluka imala bi i dalekosežne unutarpolitičke posljedice, jer je riječ o cilju o kojem imaju konsenzus i vlast i oporba. Dodao je da bi se onda morale dogoditi promjene u strankama i tko zna koja bi nezadovoljstva prokuljala.

Mate Granić kaže da u slučaju odbijanja svijet ne bi propao, a ne bi ni Hrvatska. On smatra da bismo nakon godinu dana ponovo izašli na referendum. 'Svaka stranka koja ne bi aktivno sudjelovala u tome, ne bi imala budućnost', objašnjava Granić. Izgubili bismo godinu dana, napomenuo je, a isto toliko i novca, koji za tu godinu ne bismo povlačili iz fondova EU.

Politolog i profesor međunarodnih odnosa Damir Grubiša je još konkretniji o razmjerima katastrofe koja bi nas tada čekala. Eventualno odbijanje pristupanja Hrvatske Europskoj uniji na referendumu za sobom povlači cijeli niz posljedica. 'Zbog toga bi bilo nužno s Unijom isposlovati poseban aranžman', kaže Damir Grubiša.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju bi prestao vrijediti, objašnjava on, a i sve privilegije koje proizlaze iz njega. Carine za hrvatske robe, priča, na europskom tržištu bi narasle za 20 posto, kao i za njihove na našem.

'Odbijanje članstva za sobom bi povuklo i čitav niz drugih sankcija. Unija bi vjerojatno tražila povrat sredstava povučenih iz pretpristupnih fondova', naglasio je profesor međunarodnih odnosa.

Hrvatska nije Norveška

Osim što bi se radilo o neuspjehu hrvatske politike, to bi bio neuspjeh i same Unije jer je projekt proširenja i njihov projekt. Picula je objasnio da to ne bi bilo isto kao kada su Nizozemci i Irci odbili na referendumu europski Ustav jer nije isto to napraviti kad si unutra i kada si vani. 'Ovako su oni doveli u škripac funkcioniranje Unije, a mi bi odbijanjem doveli sebe', smatra nekadašnji ministar vanjskih poslova.

Bogatoj Norveškoj je bilo lako na referendumu odbiti pristupanje, i to dva puta, jer je bogata pa je time i njen značaj veći od hrvatskog. Osim toga ona je članica Nordijskog vijeća sa zemljama koje su članice EU-a, a naša regija nije isto što i Skandinavija. S tim se slaže i Vesna Pusić i napominje da bi i nama bilo lako da sjedimo na nafti i živimo u okruženju u kojem živi Norveška, ali ovako mi bismo sami sebe doveli u izolaciju.

'Norvežani su dobrovoljno prihvatili obavezu uplaćivanja sredstava u zajednički budžet te su sveukupno treći donator Europske unije', objašnjava Grubiša.

Razlog zbog kojeg je Norveška odbila ulazak u EU je bio zadržavanje suverenog prava na izlov haringe i lososa i nalazišta nafte. Osim toga, Norvežani se prilagođavaju propisima koje EU donosi bez ikakve obveze, tako da će u svakom trenutku, ako jednog dana odluče ući u Uniju, biti potpuno spremni.

'Mi bismo bili u puno goroj situaciji. Ako ne bismo uspjeli dogovoriti poseban ugovor, kasnije bismo sve morali ponovo pregovarati, i to vjerojatno po puno težim uvjetima', smatra Grubiša.

Za razliku od Norveške, Hrvatska nema dobrog razloga za odbijanje članstva u Europskoj uniji. Zbog toga se svi sugovornici slažu da za Hrvatsku odbijanje članstva na referendumu nije opcija. Kao što bi rekao glasnogovornik MVPEI-a Mario Dragun, benefiti ulaska u EU su - nemjerljivi.