H-Alter
Što nam nude za izlazak iz recesije
Europsku Uniju, dakako, možemo zaboraviti. SDP predlaže otkaze, i to uglavnom sebi naklonjenijem biračkom tijelu, što će biti teško politički provesti.
Najgori dio financijske krize, koja je prijetila slomom cijele svjetske ekonomije, je iza nas. Sve vodeće svjetske ekonomije su izašle iz recesije. Financijska kriza je prijetila da se pretvori u novu Veliku gospodarsku krizu. Međutim, po svom trajanju i negativnim posljedicama, ova kriza je neusporedivo blaža, a jedan od glavnih razloga tomu je brza i koordinirana akcija međunarodne zajednice. Centralne banke su spuštale kamatne stope i pumpale novac u gospodarstvo, država je kupovala posrnule banke, spuštala poreze i povećavala potrošnju, sve u nadi da izbjegnu ili ublaže recesiju. Jednostavno rečeno, politike koje su se tijekom Velike gospodarske krize počele provoditi tek 1933. Rooseveltovim New Dealom tijekom trenutne krize počele su se provoditi ubrzo nakon što je postalo jasno kolika opasnost prijeti svjetskoj ekonomiji. I ne samo da je reakcija države bila neusporedivo brža već i SAD: država treba nastaviti trošiti kako bi što više ubrzala gospodarski oporavak puno oštrija. Zapravo, proračunski deficiti koje su neke zemlje nagomilale zbog povećanja državne potrošnje radi pomaganja posrnuloj ekonomiji bliži su onima iz Drugog svjetskog rata nego iz vremena New Deala.
I dok se većina ekonomista slaže da je najgore iza nas, vode se žučne rasprave koji je najbolji put dalje. Općenito govoreći, ekonomiste se može podijeliti u dvije skupine. U prvu skupinu spadaju oni koji smatraju da država treba nastaviti trošiti kako bi što više ubrzala gospodarski oporavak. Druga skupina tvrdi da je vrijeme ekspanzivne državne potrošnje završeno i da se umjesto toga treba usredotočiti na vraćanje reda u državne financije kako bi se izbjegao bankrot.
Interesantno, ove grupe su geografski koncentrirane. Prva skupina dominira u SAD-u, a druga u Europi. Osnovna ideja održavanja velike državne potrošnje je slijedeća. Oporavak svjetskog gospodarstva je na krhkim nogama, što pokazuju i razočaravajući rezultati američkog i japanskog gospodarstva u drugom tromjesečju. Smanjenje državne potrošnje bi samo smanjilo ukupnu potražnju i potrošnju u ekonomiji, čime bi se lako mogli vratiti u recesiju. Problem ovog pristupa je u tome što tržište njegovim provođenjem izgubi povjerenje da vlada može vratiti nagomilani dug i prestane financirati proračunske deficite. Tada nastupa grčki scenarij - dužnička kriza.
Oni koji zagovaraju što hitnije uspostavljanje proračunske ravnoteže isto napominju EU: vrijeme ekspanzivne državne potrošnje je završeno treba se usredotočiti na vraćanje reda u državne financije kako bi se izbjegao bankrot da je oporavak nestabilan, ali uzrok tomu vide upravo u velikim proračunskim deficitima. Naime, oni tvrde da proračunski deficiti stvaraju nesigurnost među ekonomskim subjektima koji očekuju povećanje poreza u budućnosti kako bi se proračun vratio u normalu. Ukratko rečeno, građani umjesto da troše, radije štede kako bi imali čime plaćati veće poreze. Opasnost u ovom pristupu je da, ako rezanje državne potrošnje bude prenaglo, ekonomija se može vratiti natrag u recesiju.
Oba pristupa imaju jasnu i ispravnu ekonomsku logiku. Koji put je ispravan, ovisi o detaljima. Europljani imaju dobar razlog da ih proračunske rupe brinu više nego Amere - a taj razlog je Grčka. Grčka je utjerala strah u kosti ne samo europskim ekonomistima, na čelu s predsjednikom Europske centralne banke Jean-Claude Trichetom, već i europskim građanima. Ove godine su dvije stranke lijevog centra na izborima izgubile vlast jer su zagovarale održavanje veće potrošnje države - laburisti u Britaniji i socijaldemokrati u Slovačkoj. Glasači su jasno izabrali dugoročnu proračunsku stabilnost umjesto bržeg izlaska iz krize.
Jedan od vodećih svjetskih ekonomista i predvodnik keynezijanskog tabora Paul Krugman je uvjeren da je izbor Europljana pogrešan. Krugman upozorava da ni doba Velike gospodarske krize nije bilo doba neprestanog gospodarskog pada. Bilo je tu i kratkih perioda rasta, ali ovaj rast nije bio održiv sve dok ga država nije potpomogla velikim programom javnih radova u sklopu New Deala. Krugman upozorava da je, iako je svjetska ekonomija izašla iz recesije, oporavak i dalje nesiguran, te da vodeće svjetske ekonomije ne bi trebale ponoviti pogrešku iz ranih tridesetih prošlog stoljeća i uravnoteživati proračun, već bi umjesto toga trebale nastaviti trošiti.
Ekonomisti poput Brada de Longa sa sveučilišta Berkeley smatraju da su konzervativne priče o nadolazećem bankrotu preuveličane. Zapravo, niti jednoj od vodećih svjetskih ekonomija ne prijeti bankrot, iako se ovo ne odnosi na „periferne" Što se tiče kratkog roka, u Hrvatskoj vlada jednoumlje, jer i HDZ i SDP žele održati proračunsku ravnotežu rezanjem državne potrošnje europske zemlje poput Grčke ili Španjolske. De Long tvrdi da uravnoteženje proračuna u uvjetima krize ima smisla samo u tri scenarija.
Prvi je kada povećanje državne potrošnje dovodi do povećanja kamatnih stopa, zbog čega građani i poduzeća radije štede nego se zadužuju kako bi kupovali ili ulagali. Stoga će povećanje državne potrošnje smanjiti osobnu potrošnju. Krajnji rezultat će biti veći proračunski deficit bez povećanja rasta BDP-a. Ovo je bio slučaj u drugoj Reaganovoj administraciji i u doba Busha starijeg.
Drugi scenarij nastaje kada povećanje državne potrošnje ne dovedi do povećanja proizvodnje već do povećanja cijena, odnosno inflacije. Lijek protiv nabujale inflacije je najčešće rezanje potrošnje kako bi se uspostavila cjenovna stabilnost. Drugim riječima, lijek za inflaciju je recesija, kao što je bio slučaj tijekom Forda, Nixona, Cartera, ali i u Hrvatskoj 1993. godine.
Treće, opasnost od bankrota prijeti i ako se država previše zadužuje u stranoj valuti a strani investitori odjednom prestanu biti voljni financirati državni dug. Ovo je bio slučaj u Istočnoj Aziji '97., Meksiku '94. i svako malo u Argentini.
De Long tvrdi da niti jedan od ovih scenarija nije primjenjiv na vodeće svjetske ekonomije. Međutim, to ne znači da je lijek bilo kakva potrošnja države. Dapače, čak su i ekonomisti koji zagovaraju nastavak državne potrošnje vrlo kritični prema Obaminom planu koji se oslanja na porezne olakšice i transfere. Umjesto bujanja osobne potrošnje, koju zagovara Obamina administracija, mnogi ekonomisti, poput Jeffreya Sachsa s Columbije, zagovaraju ulaganje države u infrastrukturne projekte, obrazovanje i zelene tehnologije.
Čak i neki zagovornici što ranijeg uravnoteženja proračuna priznaju da je u teoriji održavanje visoke državne potrošnje još neko vrijeme najbolji put. Međutim, ovo Dok HDZ razmišlja o uvođenju novih poreza, ovaj put na banke, SDP zagovara keynezijansku politiku ekspanzivne državne potrošnje smanjenjem poreza na investicije i subvencijama na zapošljavanje vrijedi samo u teoriji. Martin Feldstein s Harvarda smatra da se vladama ne može vjerovati da će proračunski deficit smanjivati u budućnosti. Osobito je to slučaj s bolnim rezovima. Kritičari nastavka državne ekspanzije tvrde da su krize pravo vrijeme za bolne rezove jer građani na njih neće pristati u dobrim vremenima. Na kraju dana, zašto bi se stvari radikalno mijenjale ako nam ide dobro!? Stoga im je mogućnost ponovnog ulaska u recesiju draža od gubitka dugoročne proračunske ravnoteže.
Hrvatska je, čini se, donekle izuzetak u ovim raspravama. Barem što se tiče kratkog roka, u Hrvatskoj vlada jednoumlje jer i HDZ i SDP žele održati proračunsku ravnotežu rezanjem državne potrošnje. Međutim, srednjoročna politika HDZ-a i SDP-a se ipak razlikuju. Dok HDZ razmišlja o uvođenju novih poreza, ovaj put na banke, SDP zagovara keynezijansku politiku ekspanzivne državne potrošnje smanjenjem poreza na investicije i subvencijama na zapošljavanje. SDP-ova ideja je slijedeća, kratkotrajno povećanje proračunskog deficita zbog smanjenja poreza i povećanja subvencija bit će nadoknađeno rastom ekonomske aktivnosti i zaposlenosti, zbog koje će porasti prihodi od ostalih poreza. Plan ima jasnu keynezijansku ekonomsku logiku - prvo reži prihode države da bi potakao gospodarski oporavak, koji potom povećava prihode države. Međutim, nikako se ne bismo smjeli pouzdati samo u ekonomski rast da pokrpa proračunske rupe. Stoga će uspjeh ovog programa ovisiti o sposobnosti da se srežu rashodi države. SDP je hrabro najavio smanjenje broja zaposlenih u državnoj upravi, koja je sa stotinama gradova, općina i županija nabujala van svake mjere.
I tu je problem. SDP predlaže otkaze, i to uglavnom sebi naklonjenijem biračkom tijelu, što će sigurno biti teško politički provesti. Ukoliko izostane smanjenje državne potrošnje, a rast BDP-a bude manji od očekivanog, proračunu prijeti velika rupa. Jasno se mora reći da Hrvatska nije u poziciji da vodi ekspanzivnu fiskalnu politiku. Možda je to trebala kada je kriza tek počinjala, ali sada je za to kasno. Hrvatska gomila deficite puno prije trenutne krize i Trichet je u pravu kada tvrdi da je Europska Unija nam je blizu, ali nas sigurno neće primiti ako joj ličimo na novu Grčku uspostavljanje proračunske ravnoteže bitno kako bi u slučaju nove krize države imale sredstava da odgovore na nove izazove. Istini za volju, mnogi „keynezijanci" se sjete Keynesa samo kada treba trošiti, a zaboravljaju na onaj dio priče o štednji države u dobrim vremenima.
Zemlje koje nisu vodile razumnu proračunsku politiku u doba ekonomskog rasta, poput Hrvatske ili Grčke, nisu mogle primjereno odgovoriti naglom padu gospodarske aktivnosti, jer je državna blagajna već bila prazna. S druge strane, pozicija Britanije i Španjolske, kojima su se potpuno urušili glavni motori njihovog ekonomskog rasta - bankarstvo i financije u Britaniji i građevina u Španjolskoj, bi sigurno bila puno teža da su Brownovi laburisti i Zapaterovi socijalisti gomilali goleme proračunske deficite prije nastupanja krize. Dapače, Španjolska je u godinama prije krize redovito ostvarivala proračunske suficite.
Stoga svako smanjenje poreza i povećanje subvencija mora biti popraćeno rezanjem državne potrošnje. Hrvatska također treba zaboraviti na velike investicijske projekte kao na izlaz iz krize. Ovaj smjer može biti dobar za SAD, ali Hrvatska je taj model primjenjivala još od Račanovih vremena (prvenstveno gradnjom autocesta), tako da je taj model u nas već istrošen.
Ukratko, SDP-ov program je dobar, ali politički iznimno zahtjevan. S jedne strane, smanjenje poreza na investicije i uvođenje subvencija na zapošljavanje je, tehnički gledano, jednostavan postupak koji neće naići na nikakav otpor. Iako je ovo dobar prijedlog, njegov uspjeh će ovisiti o istodobnom smanjenju državne potrošnje preko smanjenja broja zaposlenih u državnoj birokraciji. Međutim, ovaj dio programa će sigurno naići na žestok otpor sindikata, a najgore što nam se može dogoditi jest da država smanji poreze i poveća subvencije, a onda ne uspije u naumu da racionalizira javnu upravu i tako napravi golemu proračunsku rupu.
Europska Unija nam je blizu, ali nas sigurno neće primiti ako joj ličimo na novu Grčku. Nadalje, naš proračunski deficit se financira izvana, a strani investitori neće u nedogled financirati naše dugove. Hrvatska je mala i u financijskom svijetu beznačajna zemlja bez jakog političkog ili ekonomskog zaleđa (kao što je Grčka imala Europsku Uniju, osobito Eurozonu). Kada nam jednom strani investitori zatvore vrata, slijedi bankrot i slom domaće valute. A tada ćemo biti sretni ako nas i „omraženi" MMF bude htio staviti pod svoje okrilje. Europsku Uniju dakako možemo zaboraviti. U svojem strateškom planu za novo desetljeće, Europska Unija je jasno poručila svojim članicama da od njih očekuje dovođenje državnih financija u red. Sigurno će ista pravila vrijediti i za potencijalne članice.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 27 komentara
''Hrvatska je mala i u financijskom svijetu beznačajna zemlja bez jakog političkog ili ekonomskog zaleđa. Kada nam jednom strani investitori zatvore vrata, slijedi bankrot i slom domaće valute. A tada ćemo biti sretni ako nas i „omraženi" MMF bude htio staviti pod svoje okrilje. Europsku Uniju, dakako, možemo zaboraviti. SDP predlaže otkaze, i to uglavnom sebi naklonjenijem biračkom tijelu, što će biti teško politički provesti."
Ovo je mali korak za čovjeka (autora) i veliki blam za H-alter ali veliki korak za Hrvatsku kao vodeću ex SFRJ silu, veliki korak za lidera velike pojave.
Članak je predragocijen jer nehotice daje podlogu za orjentaciju i rješenja.
Hravatska je došla do zrelosti rješenja svih rješenja i bilo kako okrenu, a okrenuti će se u raznim smjerovima, sve će biti rješenje svih rješenja.
Duga samo upravna kulturna revolucija je došla u zrelost i sintezu sa slijedećim stanjem:
- uprokos svih plašenja i zahvaljujući njima novca, nekretnina i svega je apsolutno najviše i najstabilnije nego igdje. To što je malo krivo raspoređeno, što je lajbek krivo zakopčan, sada u svim varijantama ne znači razvitak strave nego baš obrnuto, puno bolje preslagivanje i puno bolje mogućnosti za sva ulaganja, znanja i kreacije
- potrošnja i rezanje samo kod nas nisu u sukobu nego u svim varijantama daju fantastičan rezultat. Naravno ne isti ali pouzdano fantastičan. Npr. inicijativa za besplatno obrazovanje svima, besplatni prijevoz te daljnje inicijative stanovi i vikendice svima a ne samo njima (avangradi od 70 % društva) će sada vraćanjem tih prava i ministrima SAO Krajine će biti nastavljena te razno, kao ljetovanja na Brijunima i ostalo, uključujući seks, hranu i piće na zajednički račun. To s druge strane daje fantastične rezultate i u ulaganjima i u rezanju ostale potrošnje. radi se o složnijoj igri koja se regulira i samoregulira puno sofisticiranije i sa puno više znanja i vještine nego ove puke vulgarne teorije i prakse uzimanaj i distribucije
- prethodno su psoredne stvari i u tim privrednim i financijskim zbivanjima te još sporednije u ukupnim zbivanjima i orjentacijama, koje kao opće puno više određuju i djeluju na sve. Uzmimo samo modne aspekte seksa, koji samo u modnom djelu više diktiraju nego ovo. Zar ne vidimo da moda uskoestetskih silovanja i artefakta silikona više nije tako dominantna te da se vraćanjem u igru sve širine seksa, živoat i smrti otvara beskrajna igra, koja u Hravtskoj sanžno podržana razmjerno najvećim količinama i vrstama casha, znanja i iskustva već sada nogometnim rječnikom jest Barcelona pa i više od toga. A gdje su ostali faktori visoko razvijenog samo upravnog društva miroljubive i aktivne koegzistencije. Ne samo ph faktor nego svi faktori:
- kako da strani ulagači pobjegnu od Hrvatske pa i puno jadnije BiH kada su tu stalno najveće dobiti, uživanja i najraznovrsnije igre, uz snažni sustavnu logistiku razmjerno najviše doktora znanosti, akademika, profesora, struktura i arhitektura, uključujući političke i vlast, koje to snažno servisiraju uz najmanje 95 % svi za, svi za sve itd. Dakle, ne da se radi o problemu bijega nego nego obrnuto, uvijek o prevelikoj invaziji na mračne predmetee žudnje;
- potrošnja kakvu je forsirao i forsira potrošeni otrcani labud Nadan Vidošević i slični elitne divizije ne ide već iz činjenice da beskrajne zggrade pune žena koje oni što fukaju što siluju godinama više ne žele niti uživaju u tome te se cijele te zgrade odvajaju i plove kao i filmu "Smisao života Monthy Pytona'' i pokušavaju doploviti na puno življe Zrče i na razne točke. Šta se tu uopće treba zuadržavati i čuditi. Štabovi takvih idiota jednostavno više nisu ni za kakve igre, čak ne mogu poslužiti za poptpalu vatre ni za reciklažu;
- o ostalom kao ključnom faktoru neći odati ni malo. Neka poredak i sve snage režima izluđuju i neka se preorjentiraju od tolikog szustavnog bavljenja neprijateljem koji ih sva ova desetljeće modne kulrune revolucije zapravo izuzetnim naporima, znajima i vještinama održava od sfinitivnog potonuća. A i šta da otkrijemo te kako to objasniti budalama da neke patke u nekom potoku i neki pojedinci što se muvaju posve obično predstavljaju te sile kojima su opsjednuti.
Dakle, tu je pojednostavljeno u prvom redu skoro sve uvijek obrnuto, pa i to da nema sukoba u bitnom te da nešto drugo igra ključne igre. Svi se mogu opustiti jer i sami vide da, ako nije kao nikad, da sve ide bolje nego ikad. Npr. idiotizam nije niti na 5 % svoje prosječno angažirane snage te to time nije razlog za plašenje i zdvajanje nego za fizičko i svjesno poržianje tijela i svega pod geslom ''konačno'', ''hvala nebesima i velikom Manituu'', ''Još Hrvatska ni propala dok mi živimo'', ''let s go my friends'', ''uživajmo malo" a ne samo da davimo i da se davimo ...".
P.S. Ako je ikada bilo jasno da je bolje sat vrmena uživati i opuštati se od spama turboblamiranih, uključujući navodno vodeće ekonomiste i male alatiće kao suvremeni mobiteli, nego se desetljećima samonadraživati i samosilovati time, to je sada. I zadnjim budalama i vrapcima je jasno da su se takvi forsali, forsaju pa i preforsali i blamirali. A i čemu to, pored toliko toga puno življeg, zanimljivijeg i raznovrsnijeg i to u svjetski vodećim dewstinacijama casha, nekretnina, prirode, zabave i uživanja.
Umijesto da 100.000 ekonomista plaća Tipurićeve i druge škole i studije te 250.000 arhitekata, građevinara, pravnika i raznog još više ostalo otovrite ovdje stalnu ljetnu, jesensku, zimsku i projletnu školu.
Ne samo ap kratkim komentarima nego i razni drugi prekaljeni profesori im za zanemarivo togai besplatno mogu pružiti puno više znanja, orjentacije i iskustva. Dovoljno je samo ono najminimalnije, kao novca i nekretnina ima ili nema, ako ima kako su raspoređeni, šta se trenutno igra i kako će igra dalje odvijati i slično, šta se dešava na ostalim igralištima napretka, koja je uloga patki i pačića te seksa i samo upravljanja uvijek svi sa 95 5 za sve to u svemu tome itd.
Stvar je, rekao bih, robinhoodovski jednostavna. Pravedno je i u javnom je interesu da se poreznom politikom oduzima onima koji mlate pare, dakle izmedju ostalih i bankama (sto sada navodno hoce HDZ) i da se te pare racionalno uloze u sektore od javnog interesa (penzije, zdravstvo, kultura i obrazovanje, znanost, place u javnom sektoru). Racionalnost podrazumijeva selektivnost na osnovu jasnih kriterija: npr. reforma cijelog upravnog sustava, revizija liste branitelja, izbacivanje iracionalnih trosenja poput gradnje megalomanskih sportskih objekata, financijske pomoci sakom i kapom optuzenima za ratne zlocine u Haagu, postupanje po novousvojenoj ustavnoj klauzuli da kaznena djela ratnog bogacenja ne zastarijevaju, prisiljavanje svih cimbenika koji su to duzni da placaju porez. Pravednost znaci i "demagoski zahtjev" da politicari na polozajima podijele s rajom breme zivljenja u krizi, dakle drasticno smanjenje svih privilegija, da ih sad ne nabrajam jednu po jednu. Sroga kontrola financiranja stranaka. Koliko je ono potrosio Bandic na izborima prosle godine, a koliko Jadranka Kosor 2005? I sto je bilo nakon toga?
''Ajmo, gdje je nestala ona nova pravednost? Zasto g. Predsjednik toca noge u more i ckomi?
Stvar je, rekao bih, robinhoodovski jednostavna."
Collar, novi predsjednik je dolsjedniji nego itko oko pravednosti i zato su ga tako široko gurnuli i izabrali. Samo tvoj je i isključivo tvoj problem što nemaš ni malo pažnje na tu činjenicu i kakvoj pravednosti se radi. jer pravednosti nisu iste i uvijek treba gledati pravednosti i sitalo kao takve, kave su.
Novi predsjednik doljedno izbjegava pitanje ustavnog zakona o svojoj instituciji te za to vrijeme širi savjetnike i rezidencije te poslovne partnere (Huljić i ostale). Dosljedno je uzeo veliku lovu za tužbe i ostalo ko Haaga raznu lovu po nadzornim odborima i iz posmrtne pripomoći (koju nije vrati ni nakon pravomoćne presude suda de je to nezakonito i da treba namiriti), sa čela svih glavnih glazbenih točki gdje je lova (ZAMP, Bienalle, filharmonija, Koncertna direkcija ...) i sve tzv. troške i privilegije u političkoj djelatnosti. I kao predsjednik nastavlja s takvom pravednošću te je sve što se tiče prihoda države, poduzetnika i sve izvrnosti već dao bitni prilog stabilizaciji i unaprijeđenju toga, što je jedinstveni primjer u svijetu u doba krize odbzirom da je i KP Kine smanjila te prihode jer je morala trošiti u maeričke i druge obveznice te po svojim siromašnim pokrajinama.
Ispravnosti radi treba uočiti da predsjednik i kao instituvija i kao osoba nije nigdje ni u čemu sam za sebe ni po sebi, da je tu skroman i reducirao skromnost na najmanju mjeru te da je time samo donja mjera te pravednosti. Dakle, umjesto jednoh istaknutog tona treba uočiti i poslušati kako svira puno šira simfonijska i filharmonijsika glazba te nove pravednosti.
Samo, jedno pitanje: za Zapatera i suficite znam, ali zar Brown nije gomilao deficite iz godine u godinu, vjerujući da je ukinuo "boom&bust cycle"?
Ja se inače slažems Krugmanom, više-manje.
ps: ap, jesi uzeo tabletice? znaš kako ide, najprije žuta, pa crvena pa plava.
''ps: ap, jesi uzeo tabletice? znaš kako ide, najprije žuta, pa crvena pa plava."
Ne brini, sve je pod kontrolom.
Vas menješevike, boljševike, prazne ekomističke forsere i sličnu rulju tj. elitu ćemo najprije osloboditi žutog. Kada ispustite žuto onda ćemo vas dati na crveno pa na plavi tretman. Baš po želji, kako si naveo. Nakon toga vam slijedi bogati švedski stol i seks kakav niste mogli zamisliti ni u snu. Nakon toga slobodne šetnje, filmski programi razno po izboru. Nakon svega toga vam više nikada neće pasti na pamet nikakvo preseravanje. Biti ćete obogaćeniji iskustvom nego Ivan Bezdomni i trajno će vas držati želja za novim znanjima i iskustvima.
P.S. Šta ti znači da se ti inače slažeš s Krugmanom, više-manje. To ti je nešto kao malo mi se podriguje ili ne i slično !? Ili si mlad i neiskusan a naučen kao automatiziran, kao Ivan Bezdomni prije iskustva !? Ili si iskusan i tek tako se forsaš, dok ne udariš o tvrdo, obzirom da se to tako masovno radi, da je u modi !? Opusti se. Više rješi sat vremena opuštanja i zajebancije nego desetljeća takvog forsanja i preseravanja.
To se zove ta naša liberalna demokracija koja će doći u svaki kutak zemlje i tada će nastupiti kraj povijesti.... Jedino ozbiljno pitanje u tom globalnom raju će biti rezati ili ne rezati potrošnju. A nikome neće pasti na pamet da promjeni skoro pa savršeni sistem.
Ako misliš da možeš normalno diskutirati o materiji, ja sam za, ali nekome tko trabunja o seksu i švedskim stolovima, Ivanu Bezdomnom, Nadanu Vidoševiću na Zrću i tako dalje zaista nije mjesto za tipkovnicom.
Mali uvod u zbilju, teoriju i ekonomiju.
Npr. dvije istovremene kulturne revolucije, jedna u Kini a druga u SFRJ te after party, do danas, a što je posve različito od nekih drugih zbilja i teorija.
Npr. 1978. i kineska i SFRJ kulturna revolucija su na vrhuncu. Kini se milijuni ljudi pretvaraju u sapun, više od milijarde je u gladovanju a prva stručna delegacija koja je na dvogodišnje proučavanje uskoro stići u Zagreb još je rasuta po raznim svinjcima i sličnim odgojno-obrazovnim punktovima, nitko ne vidi ni teorijsku mogućnost promjene procesa. U SFRJ se napreduje u samo upravnom transu, tek rijetki pojedinci uopće stvarno zapažaju proces ali također ne vide mogućnost da se takav napredak mijenja i zaustavi. Npr. zemlja koja posluje sa svim, najbogatijim i najsiromašnijim i između, ima sve najskuplje u svijetu, uključujući sve čega ima u izobilju.
Godina je 2010. Poučeni iskustvom SFRJ i naročito Hrvatske, KP Kine s moćnim represivnim aparatom snažno gasi požare nekretnina i derivata koje izaziva i može izazvati zahuktali proces. Za to vrijeme u tome puno iskusnija imperija ex SFRJ i dalje, za svjetske krize, okreće najviše casha, novca, derivat i fukanja do silovanja po raznim osnovama. Iako se složno kuka i dalje je to vodeća imperija u tom smislu a cijene i zarade su također najveće.
Dakle, po svim osnovama je konačno skladno rješivo i rješava se kako bude. Npr. samo ako se izvrši mala zamjena u fukanju i silovanju te nekretninama, cashom i derivatima prenatovarene snage iz jebačkog položaja nad svim legnu i ili ako ih straga dohvate i počnu silovati i fukati oni koji su bili dolje, to skladno očivjeti te unprijediti privredne i druge procese. Nema sukoba oko rezanja i potrošnje (vidi dolje) a mogućnost inovacija nije samo mogućnost nego naprosto neizbježni fizički proces.
I vrapcima je jasno formalno rječima i pojmovima isto nije isto u različitim zbilajama i sustavima. Isto tako je jasno da Angelina Jolie ne dolazi na Brijune te da su to otrcane fore, i da dolazi da se ne dolazi fukati, i da se dolazi da neće i ne ćele svi fukati, da svako fukanje nije fukanje za sve kao što sva fukanja nisu fukanja za nekoga itd. te da u tom smislu da li meni odgovara šta piše Krugman ili mi se podriguje nem nikave veze turboimperijalnim samo upravnim modelom kod nas, ne samo s Brijunima nego i općenito.
Znam da i ovo može biti nejasno ali je ipak jasnije jer se trudim pomoću puno opipljivijih niti nego što to inače dominira. Ujedno ne mora sve ili većina toga ili ništa biti jasno. Sretno i zadvoljno se može živjeti i živi i kada skoro ništa od toga ne samo nije jasno nego ništa i ne dopire, obzirom da je to pretežno spam i smeće dok pravi život ima svoje druge kanale i veze. U krajevima gdje odavno cirkulira više razmjene nego drugdje je odavno običaj i navika da javni kanali služe glupostima a pravo se razmjenjuje drugim kanalima.
Trolčino.
''ap, čestitam ti što si uspješno onemogućio svaku suvislu diskusiju. Boli me briga za KP Kine i SFRJ. A znaš zašto? Zato jer to nema veze s člankom."
Menjševik, potpuno si u pravu. Nemam nikakvog alibija i opravdanja za to što radim. Puno više nego dovoljno sam upoznat o razlikama Zahe Hadid i Normana Fostera u arhitekturi, neofridmanovskih i neokenzijanskih stavova te još više o različitim pogledima unutar ''naše'' partije (HDZ; SDP itd.).
Međutim, istovremeno raspolažem također više nego dovoljnim činjenicama, argumentima pa i dokazima da su razlike između kineske i ''naše'' kulturne revolucije u srži ovog članka te još više u srži beskrajnih spamanja, trolanja i ponavljanja koja su to kod nas vrše desetljećima.
To možemo najjednostavnije vidjeti na iznimnim i najvećim iskoracima. Npr. nedavno je predsjednik hrvatskog društva ekonomista istaknuti Ljubo Jurčić putem prvog stana kojeg je normalno kupio utvrdio uvidom u račun i objavio da jedan tako kupljen stan plati više poreza i doprisnosa nego sva desetljetna privreda nekretnina i šireg biznisa po prostoru obzirom na činjenicu da to sve ne plaća ništa nego uzima iz društvene i državne kase. Tim povjesnim iskorakom je taj ta činjenica ušla u rasparavu.
Npr. kliring. Dok Rudolf Bićanić nije eliminiran znalo se je da je kliring poguban za ovakve sredine. Međutim, već dugo kliring je ne samo srž nego je evoluirao do neslućenih širina i visina. Npr. ti i u ovako virtualnom i nickname obliku si jedna mala kap turborazvijenog kliringa koji se samopostavlja suvereno nad raznim obzirom da je derivat derivata derivata ... najvišeg, samo praznine kao sile koja je postala više od čvrste vjere i dogme, kao uatomatika koja ne treba ni fizičku tehniku ni išta. Pradoksalno, i veliki pronalazač Ljubo Jurčić je takav kliring obzirom da je u oceanima i morima kliringa pronašao kap kliringa koja se je prelila natrag, obzirom da je lova kojom je uplatio te poreze i doprinose na stan derivat derivata derivata kliringa.
Ili jednostavnije, i vi menjševici i boljševici i razna druga druga rulja ste jedna široka virtualna kulturnorevolucionarna spam pojava koja non stop zagađuje prostor i život te diktira tempo takvih pojava, paraziti i rentijeri koji su se odavno odmetnuli od svijeta i života. Ja vam u ovim po vas teškim trenucima iznimno pomažem tako da vam signaliziram ponešto o stvarnim živim procesima, da se eventualno možete orjentirati prije nego vas puno brutalnije pojave uzmu pod tretmane.
Protivim se uvođenju poreza na banke jer će one taj manjak prebaciti preko leđa građana pa će visoke kamate postati još više i mali ljudi opet gube.
Treba im uvesti porez na kapitalnu dobit i u slučaju izvlačenja kapitala iz Hrvatske da ih se odere jer ako se u jednoj noći maknu banke iz Hrvatske imamo isti slučaj kao Argentina.
Zabrinjavaju me Hrvati kao nacija, nemaju nikakvu potrebu za rušenjem vlade ili regairanjem na nešto što je loše. Kao da nam je svima dobro?
Od sada računajte na dugo oprezivanje pa i reketarenje svega što je kao samo upravni sustav kultrunorevolucionrano desetljećima uzimalo i uzima sve živo te kamatari i reketari sve živo.
Kada nećete oporezivati banke i sve što je navodno kapital a zapravo kapital čistog uzurpiranja, otimanja i kamatarenja, onda ćete biti sustavno oporezivani i kamatareni do zadnjeg takvog kamena na kamenu.
Oporezivati i kamatariti će se naravno i sva vlast i država koja sa 17 '% kamatari i reketari sve zajedno sa tim bankama i svim.
Naročito oporezivanje i kamatarenje ćemo dugo i sutavno vršiti na aktivnu i nadasve djelotovornu takvu spam pamet, koja predvodi kulturnu revoluciju derivata nekretnina, financija i svega. Ostatke ostataka takve pameti će se dati na tretman za to ovlaštenim tvrtkama.
Imate samo kratko vremena i mogućnosti da općom ustankom protiv samih sebe i sustava samo upravljanja koji sve uzurpira i troši te davi eventualno malo popravite svoj položaj. Inače vam ni bog više ne može i neće pomoći, obzirom da su ti neizbježni procesi i za vaše dobro. Najvažnije vam je da se minimalno orjentirate i skinete s apsolutnog dopinga fikcija kao neke nužnosti nužnosti koja uopće nije nužna. Nikoga to više ne zanima, nitko neće dati i 1 kunu za to niti će više trošiti i malo pažnje na to.
A sto se tice oporezivanja to je tipicna Marksisticka dogma....dakle HaHaDeZe je tipicna komunjrska stvorevina i doveli su nas tu gdje jesu. Cak i 'komunisticka' Kina ne oporezuje place iz rada!
A za daljnji razvoj situacije dovoljno je sam pratiti koliko Suker uspije prodati trezorskih zapisa na aukciji, kad aukcija propadne tesko svima.....jer jos je odavno Adam Smith napisao dvije bolne istine:
1. svaka vlada je najveci zderac budzeta,
2. niti jedna vlada nece isplatiti svoj dug!
"niti jedna vlada nece isplatiti svoj dug"
Tako je. To prepušta idućoj vladi, a za sve svoje teškoće krivi - prethodnu vladu.
"Samo, jedno pitanje: za Zapatera i suficite znam, ali zar Brown nije gomilao deficite iz godine u godinu, vjerujući da je ukinuo "boom&bust cycle"?"
Brown se vodio "zlatnim pravilom" prema kojem proracun tijekom ekonomskog ciklusa (kada uracunas ekspanziju i recesiju) mora biti u ravnotezi. Drzava se jedino moze dodatno zaduzivati kako bi financirala investicije od kojih ce imati koristi buduce generacije. Drzava, medutim, ne smije trositi na "redovne" troskove vise nego sto moze skupiti kroz poreze.
Dakle, Brown je razdvojio proracun na tekuce troskove (na place i slicno) i investicije. Tekuce troskove drzava mora moci financirati iz poreza a investicijski dio proracuna drzava moze koristiti za pomoc gospodarstvu u krizi.
Ovo mi se cini vrlo razumnim stavom. Medutim, Brown je malo "kuhao" podatke. Naime, nekoliko puta je mijenjao definiciju ekonomskog ciklusa kako bi mu proracun ipadao u ravnotezi.
Ukratko, Brownov proracun nije ostvarivao suficite, poput Zapatera (osim u nekoliko prvih godina Blairove vladavine), ali nije gomilao i neodrzive deficite. Deficiti su bili posljedica drzavnog ulaganja a manje nemogucnosti da isplacuje place i ostale tekuce rashode iz tekucih prihoda. Isto tako, osobito je vazno kako se drzava zaduzuje da podmiruje dug. Britanija ima mudru politiku pa koristi dugorocne zajmove. Isto tako paze da im se ne dogodi kao onim ludim Grcima da im u jednoj godini dode na naplatu 50% BDP-a, a mislim da je o tom iznosu bilo rijec za ovu godinu.
Hrvatska, za razliku od Britanije, koristi kratkorocne zajmove jer strani investitori imaju malo povjerenja da ce u dugom roku javne financije biti u dobrom stanju pa su kamate na dugorocne zajmove vece.
Puno dulji i širi ciklus je završen. Slavko Kulić nije uzeo u obzir neke ''sitnice'' koje život znače pa logično dobiva obrnuti rezultat. Klopka je zatvorena.
Npr. ovaj rasni primjerak turboveleimperijalnih lažnih gnjevnih bogova, osnivač i big bos jedne od brojnih veleimperija, koji se ''vješto'' skriva iza kozmetički prepariranih članova obitelji, lažnih ministara po više zemalja i čega sve ne te još ''vještije'' pokazuje u pravomturboveleimperijalnom svjetlu.
http://www.vecernji.hr/vijesti/a-todoric-stariji-u-imotskom-nas-nije-bilo-zbog-onih-koji-su-ga-vodili-clanak-181525
Nije upitno kako se može naplatiti dug pa i zaraditi nego je upitno kako to da je dugi turboveleimperijalni ciklus završen i klopka zatvorena te šta sa navedenim naoružavanjem.
Zato samo neke minimalne naznake o tome.
Npr. nova vlada i vlade koje će to rješavati. Naravno da ću umjesto nekoliko ministara koje će šutati i silovati postaviti bar milijun ministara i postaviti ih u konkurenciju te igru i naprijed i u svim pravcima. Od nekoliko milijuna ministara lako stvorim konkurenciju od jednog milijuna i organiziram igru. Nakon ove objave Ante Todorića u Imotskom već sam povjesno rješio pitanje participacije Imoćana postavivši njih oko 80 % u konkurenciju s dodatkom ''znate i sami da nad Imoćanima ipak treba biti netko tko nije Imoćanin, inače ne valja''.
Npr. kako je klopka zatvorena. Klasični ciklus počinje početkom Napoelonovog pohoda radi kapitalizacije pobjede, snage, opaljenosti i vizija o lakom osvajanju. I vrapcima je jasno da je taj ciklus i beskrajnim makro te još beskrajnijim mikro osvajanjima i kapitaliziranjima završen. Npr. Ante Todorić i Ivan Kuštrak nakon postvaljanja na čelo 1957. godine zajedno sa ortacima iz Srbije sada mogu samo pokušati osvojiti Rusiju. A iskustva smo kako je moćna IGH, Napoleonova, Hitlerova, Putinova i druga mreža prošla. Dakle, klopka je zatvorena i već radi punom parom. Divizije Imoćana pod mojim rukovodstvom već su krenule u naplatu dugova od uzurpatora. Primjenio sam turboprovjerenu metodu uz neke skrivene inovacije koje neću otkrivati, a koje automatski preusmjeravaju stvari sa poznatih repriza na neke nove smjerove, zapravo stare obzirom da je sada novo ono što je tko zuna koiko puta inovirano samo nije toliko zašivjelo i toliko se održalo.
Kulić nije uzeo u obzir da nekretnina, novca, sposobnosti klađenja i namještanja rezultata te razno drugo jest kao nigdje a naročito nije uzeo u obzir dokazan znanja i sposobnosti najširih narodnih masa, među kojima je uvijek više onih koji odlično znaju i mogu. Ni Malnar na igrama oko peščeničke republike nije uzeo u obzir širinu. Sve su to preskučeni i preuski znalci i vizionari, u biti forseri djelića i sebe, uključujući Fridemana, Čačića, Marx-a, Stipu Šuvara. Slavoja Žižeka te naročito Krležu i njegove prijatelje Tita, Tuđmana, Stipu Šuvara i Račana.
Meni je puno lakše obzirom da sam iskustva i znanja da su konkurencija i sposobnosti u igri za prvaka puno puno šire i moćnije te da svega ima a novca i znanja kao blata, da je stvar u općoj opuštenosti i širini oko toga te poigravanju u tome.
Uvjeti za igru su, kao što i sami vidite, bolji i zahvalniji nego ikad. I zašto to ne iskoristiti, ako ništa drugpo onda radi malo promjene od duge i beskrajne daveži i dosade u nešto ipak zanimljivije, življe, kreativnije i slično, te tako osloboditi kao nikad udavljene i silovane erotiku, maštu, pamet i sposbnosti tijela za igru.
P.S. Zadovoljstvo je vidjeti da konačno sve harmonično radi u smjeru primopredaje vlasti, oružja, značke, znanje i ostalog. Puno je bolje da se to odviija mirno. pristojno i skladno nego nepotrebnim natezanjima. Milijun ministara će biti posve disciplinirano. Sve slabosti će biti dopuštene pa i poželjne ali gluposti i preseravanja ne. I na najmanje gluposti i preseravanja se leti iz momčadi pored tolike konkurencije. To će se automatski samoregulirati. U slabosti je zapravo velika snaga i sve je to taktika i strategija. Npr. pustiti idiote naprijed da krče teren i onda na njih straga postaviti još veće idiote da ih .... obrade za primopredaju.
Rohatinski, banke, država i njihvoi strani ortaci sa 17 % zateznih kamata zarađuju najmanje 10 %. Na novcu neplaćanjem zarađuju daljnih bar 10 %, potom na razlici u cijeni novca kao novca i novca kao neplaćenog novca daljnjih bar 10 %, na novcu kao ''crnom'' novcu bar 10 %, na idiotizmu znanja i nadreligisjkim poslovima o novcu kao novcu možda i nekoliko puta po 10 % a sa reznim klirinzima i derivatima koji su uatomtaski ugrađeni tekođer po nekoliko puta 10 %.
Daleko najveća zarada na novcu je idiotizam, koji u govoru Ante Todrića na otkrivanju spomenika sada bar svi Imoćani jasno razumiju. Zbog toga što mu nisu sve dali, uključujući novce, morati će platiti ceh bar onoliko koliko su se tome opirali. Bar 80 % Imoćana nakon toga konačno počinje razmišljati o neizbježnom i tako ih ja modificiram i usmjeravam. Oni jako dobro znaju da je kranje vrijeme da oni poćnu uzvraćati pažnju zemljaku jednakom mjerom pa i još znalačkije, obzirom da njih toliko svatko zna šta i on te još više te ime se nameće izazov da pažnju i pristup uzvrate bolje i šire.
Bitno je da se novca okreće kao nikad te da je toliko znanja i mogućnosti nadigravanja. Oko milijun budućih ministara je već napaljeno za tu igru a bar milijun kandidata i igrača čeka kao nepete puške ne bi li i oni malo okusili čari toga. Kako im ne udvoljiti, sada kada očaranost lažnim božantsvima slabi a snažno jača ta volja za igroma u svim smjerovima.
Sve odluke i potezi te sva stvarna poslovanja se znaju i ne mogu pobjeći. U untarnjesmislu to je sve samo upravno transparetno i čisto a zajedno s vanjskim partnerima još čišće te veća sada teče proces u kojem akteri sami sebe potvrđuju i dokazuju kao takve, sustavno i do zadnje transakacije i esktra esktra zarade, sve čisto otimanje, neplaćanje, nedozvoljeno kamatarenje i reketarenje te naročito derivati toga.
Čak i jedan Soros je tu odigrao autogol a sve EU snage posve diletantski. Milijuni iskusnih i znalačkih igrača ih čvrsto drže za jaja i rogove, oni svoje agente i pratnere ovdje a novi ministri sve skupa. Takozvani kapital i takozvani novac i da hoće pobjeći kako će i kuda kada mu je tu najbolje, kada je u klopki i kada ga ganjaju milijuni iskusnih lovaca u potjerama koje potražuju jako puno, svaki lovac jači nego Clint Eastwood a scenarij i režija jači nego Sergio Leone i njegovi suradnici.
Mreža je shvatila kako stvari stoje pa čak preko Jelene Lovrić snažno spina da je bilo kakvo iritiranje pogubno. Tu su u pravu, perje će i onako letjeti jako dugo i široko pa jedino hodanje na prstima i krajnja pažnja mogu malo amortizirati takvu nadasve ekološki zahtjevnu i osjetljivu budućnost.
Obzirom da je tako u odnosu na EU u Hrvatskoj, ni razmišljati ne valja kako će to teći u Srbiji, BiH i ostalim samo upravnim iskusnim sredinama. Kapital samo upravnog otimanja, kamaterenja, reketiranja svega te klirinčkih derivata nekretnina i financija na osnovu toga se iz finog rentiranja okreće u epohu svoje suprotnosti. Beskrajne iskusne vojske željne silovanja i fukanja takvih pojava već su krenule u snažne kontraofanzive a poligoni postaju klopke za malo dulje vrijeme.
A da se samo nisu turbo igrali ovih deset godina te da su samo formalizirali članstvo u EU mogli su mirno rentirati i povlačiti konce. Kakav povjesni autogol u ključnom, koja dezorjentacija, koje izobilje materije i duha za buduća vremena.
''ova budala želi dovesti ćetnike i komunjare na vlast''
Ako si mislio na moje komentare onda si mogao pitati i oko toga je slijedeće:
- činjenično su široke turboliberalne samo upravne snage s komunjarama na čelu, one kojima ni nebo nije nikakva granica, udružene sa svojim vanjskim ortacima, napredovale do točke da su zatvoreni krugovi, ciklusi i sve te se sada ne samo prave blesave nego i stvarno turboidiotski sikću da su oni žrtve, da nema novca i nekretnina te da samo opća moblizacija oko njih i sve za njih spašava stvar. Jednako faraon Ante Todorić koji divlja i u 83. godini, kao Jelena Lovrić koja tvrdi da bilo kakva iritacija takvog napretka upropaštava sve
- stari Ante Todorić je pradigma. Pravilo je jasno, sve čvrsto njemu. Za života želi dae bra povrati na razinu koju je imao S Titom, pola SFRJ on i njegov kum Kuštrak a pola ortaci iz Srbije. Imotski je ključan, tko nije čvrsto ovladao svojima nije očuvao imperiju. Imam puno povjerenje u svoje Imoćane, ako je netko dorastao toj igri to su oni a i ja sam u to puno uložio;
- moja je koncepcija pred odlučujuće povjesne bitke sa turbovelemipreijalnim samo upravljanjem i izvrsnošću je puno šira od Mačekove, pojednostavljeno narod.ma gdje bio i kakav bio te sve horizontale i smjerovi a ne čista vertikala. Tj. svima inicijativa i organizacija. Zato je strategisjko pitanje da milijun ljudi dobije status ministara te da se do saad nadmoćna inflacija ministara i izvrsnosti rješi već koncpecijom. Imotski je samo istaknuti školski slučaj a sve je zapravo općenito. I za sam Imotski ne valja nadmeno, udarna snaga imperije Todorić stari Ante nije za potcjeniti, to je mješavina starozavjetne i mistične suvremene patologije koja je u stanju cijelu Hrvatsku i šire dovesti u stanje robovanja
- klasični četnici, komunisti i razne druge ekipe, bilo tko pojedinačno, tu ne samo nisu podobne za vlast nego i stvarno nisu dorasli takvim pojavama. Ali kao i beskrajne druge raznovrsne snage mogu poslužiti općem dobru, naročito za neke točke kojima razni drugi izmi i snage nisu skloni, kao npr. sada u bitkama za šume koje su na redu za osvajanje. Dok mi tipkamo Todorići su vjerojtano zgrabili kakvu šumu i za to uzeli nešto novca iz državnog proračuna a formalno se to piše na neku šifriranu instancu po nekoj desetoj logici. Kada je diletant politikant Milinović u stanju oteti lovište lokalnim borcima u Otočcu i dati svojim građevinarima iz Splita kako ne bi znali Todorići u Hrvatskoj i njegov partner Mišković u Srbiji kao desetljećima samo tome vični igrači.
P.S. Krenula je masovna protuofanziva. Javljaju da leti perje i sve praši., da su beskrajne elitne divizije samo upravne izvrsnosti zbunjene i iznenađene.
''ova budala želi dovesti ćetnike i komunjare na vlast''
Zaboravio sam repliku - ovaj pametnjaković želi dovesti četnike i komuniste na vlast.
To, naravno, nije moje autorsko djelo, pa ni onoga onoga tko je to napisao jer je on samo pisar. To je djelo masovnih autora i masovne teorije i prakse, jedne od fizički najproduktivnijih u svjetskoj povijesti. Šuma i šuma je potrošeno na papir za to, svega. Da je samo 1 % od toga potrošeno na drukčije književnosti i scenarije, samo od prodaje na tržištu bi se moglo zaraditi više nego na raznim derivatima, klađenjima, bankarstvu i čemu sve ne.
A na šta potrošeno !? Na opcije koje pored dr Vladka Mačeka i dr Rudolfa Bićanića nisu ni s podrškom Londona, Moskve, Berlina, Rima i svega nisu imale nikakve šanse.
uključuje previranje nekoliko tisuća milijardi samo od čistog uzurpiranja prostora i najglupljih građevinskih preseravanja.
Beskrajni profiteri pokušavaju održati i povećati profit a više nisu sigurni ni u svoje sjene. Jer svi mrtvi, sudioničari i novi što se pojavljuju s pravom uvijek mogu zapjevati razne pjesme od kojih će biti ostvarene njihove najgore strepnje.
Te milijarde nisu same po sebi ni za sebe niti privreda ni politika ni išta drugo do li pjesništvo što veže pamćenje i razno drugo, tako da već samo pjevanje jedne pjesme tektonski ljulja razne desetke milijardi i svu pamet po kriteriju ''i zadnja budala je uspio i uspjeva'' kao sitne beznačajne šumove i škripe.
Beskrajne snage što su skoro pa sve znale, mogle i uspjele najednom ne samo da ne znaju ništa, ne mogu i ne uspjevaju nego se pokazuje da nikada ništa nisu znale, mogle ni uspjevale, a platiti pouzdano ništa, ni dinar ni kunu ni marku ni euro. Toliko tisućupostotnih inavalida pored toliko živih i sposobnih strepi i čeka šta će objaviti objavljivači koji nikada nisu znali koliko zadnja baba iz zadnjeg sela.
Pjesma o tisućama milijardi pjeva sama od sebe dok te beskrajne snage što su ih uzurpirale i strepe oko 0,01 % toga plijena.
I tako puno pjesmi po puno područja, o napaćenim i zarobljenim milijardama i beskrajnim žrtvama samo upravljanja, spajaju mrtve i žive u pjesmu nad pjesmama.
''Hrvatska je mala ali u financijskom, prostornom, građevinskom i civilizacijskom svijetu značajna zemlja s jakim političkim i ekonomskim zaleđem te još jačim iskustvima... da nije tako ne bi bilo toliko gužvi i razmjerno najvećih rezultata ..."
Primjer 1 - poslovanje (kokošarenje) prostorom u pećinama i špiljama
http://www.vecernji.hr/biznis/mogu-li-sindikati-holding-banke-ozivjeti-zamrlo-trziste-stanova-clanak-181716
Izdržite još malo i svoj prostor za minimalno preživljavanje a i ljetovanja i uživanja ćete pouzdano moći rješiti na jedan od slijedećih puno povoljnijih načina, i pri tome uživati gledati do jučer turbo uspješne samo upravljače kako se pate u ''svojim'' ekskluzivnim pećinama i špiljama:
a) moći ćete kupiti po cijeni maksimalno 100 EUR/m2, uz besplatno korištenje prosječno 30 godina i rok otplate 30 godina te dodatno casha najmanje 10.000 EUR-a po osobi uz zajamčene rente ili kamate po raznim osnovama od najmanje 6 % godišnje, kao i svi drugi
b) isto samo po cijeni maksimalno 200 EUR/m2, ali tako da u to dodatno ulazi da vam služe samo upravljači, uključujući da ih slobodno možete silovati i da vam puše
c) isto to ali kao društveni stan i vikendicu ili slično na trajno i neograničeno besplatno korištenje uz razliku u odnosu na b da samo upravljače možete koristi kao roblje na 30 godina.
Primjer 2 - poslovanje (kokošarenje) hranom
http://www.slobodnadalmacija.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/113263/Default.aspx
http://www.vecernji.hr/biznis/spekulanti-bankari-radi-brze-zarade-napuhuju-cijenu-hrane-clanak-181375
Obzirom da su na slučaju SMS-a koji zajedno sa svim proizvodima i svim vrijedi 30 mlijuna kuna a samo državnih je ukrcano i negdje oslobođeno preko 500 mlijuna kuna pri čemu su predsjednici i odličnici samo razgovarali u cilju da privreda ide, obzirom da Todorić prodaje obični stari luk po 15 kuna sa najmanje 300 % esktra profita i dodatno bonuse u obliku poticaja i financijskih derivata od najmanje 300 % i svew slično, i tu je kao oko stanova zatvoren krug i možete brzo očekivati slične aranžmane.
Kao dioničari i suvlasnici zemlje i prostora imati ćete na raspolaganju prilično neograničenu količinu kvalificiranih i visokokvalificiranih ex samo upravljača da vam služe. Zbog velikog izobilja i konkurencije opet će biti izobilje raznovrsne hrane u svim razdobljima i svuda.
Ne nasjedajte više desetljeća jako dokazanim idiotima kokošarima. Izdržite još samo malo, ako treba bilo gdje i bilo kako. Sada je otvaranje ovoga pitanje trenutaka i svaki djelić koji izdrži od ovakve ''neoodoljive'' privlačnosti robovanja idiotima u zadnjim rupama i smeću jako ubrazava i rješava.
Nekretnina i poljoprivrede te na tome stvorenog casha zbilja ima kao nigdje u svijstu i zbilja je sve od čistog iznimnog kokošarenja na zajednički račun, čista uzurpacija i preseravanje nad preseravanjem. Sada ''neodoljiva'' privlačnost toga konačno završava i ogrmno viškovi svega kao ratna siročad roditelje i ostalo društvo traže svoje stvarne vlasnike, financijere, korisnike i upravljače.
''Vi koji ste nanijeli zlo običnom čovjeku ne osjećate se sigurni; jer pjesnik pamti."
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.