Prvog rujna 2005. predvečer Patrijin predstavnik za Sloveniju Reijo Niittynen i njegov austrijski savjetnik Hans Wolfgang Riedl skupa su se vozili prema Beču. Iza njih je bio važan sastanak u sjedištu Holdinga slovenskih elektrana (HSE) kod „dr. Z.-a", Jože Zagožena, tada upravitelja HSE-a, a inače utjecajnog člana SDS-a. Na sastanku je sudjelovao i Tone Krkovič, tada zamjenik načelnika generalštaba Slovenske vojske i Ivan Črnkovič, predstavnik poduzeća Rotis, d.o.o.

Dečki su se poznavali već otprije. Črnkovič je u vrijeme kad je Ministarstvo obrane vodio Janez Janša bio voditelj nabave, a Jože Zagožen je bio direktor Uprave za logistiku. Na tom sastanku su Krkovič i Črnkovič Fincu i Austrijancu uz prijetnje savjetovali da Patria za tzv. industrijskog partnera u Sloveniji izabere Črnkoviča (Rotis). Inače, natuknuli su, natječaj za kupnju oklopnih vozila sasvim sigurno ide konkurenciji. Sastanak je svejedno protjecao odlično, ako je suditi po zahvalama dan-dva kasnije. Ali Niittynen je u autu bio zabrinut. Zato je pitao Riedla je li normalno da plaćaju mito stranci Janeza Janše.

Tako je rujanska događanja slovenskim i finskim kriminalistima na saslušanju opisao Reijo Niittynen. Niittynen je policajcima na saslušanju priznao da je od samog početka znao za mogućnost uplate priloga stranci SDS, i pri sklapanju ugovora o savjetovanju s Riedlom znao je da time vjerojatno financiraju stranku Janeza Janše. Znao je da će moguće doći do plaćanja priloga Janšinoj stranci i znao je da bi prilog stranci trebao biti plaćen iz udjela koji će od Patrie preko Riedla dobiti Walter Wolf. Rekao je da je Patria pristala na plaćanje mita da bi dobila političku potporu vladajuće stranke za projekt.

Ideja o plaćanju priloga stranci navodno je došla sa slovenske strane. Niittynen policajcima nije točno rekao od koga, ali je rekao da je izbor Rotisa imao iznimno važnu ulogu. A s Rotisom je, dodao je Finac, tijesno surađivao Zagožen, koji je bio povezan s predsjednikom vlade i strankom. Riedl ga je nato u automobilu smirio. U Sloveniji je utjecaj između gospodarstva i političnih stranaka uzajaman i vrlo jak pa je uobičajeno i potpuno logično da u toj državi poduzeća plaćaju priloge političkim strankama, rekao mu je. Patria se samo mora prilagoditi slovenskom okružju.

Kako razdijeliti mito

Je li, dakle, SDS stvarno primila mito? Po dosad poznatim podacima i zaključcima kriminalista, priča o aferi Patria ide nekako ovako: finska Patria je zbog političke potpore u Sloveniji morala početi surađivati s Črnkovičevim poduzećem Rotis. U zamjenu za posao s oklopnim vozilima Patria je obećala i isplatu određenih provizija. Dogovori o tome dosegli su vrhunac u kolovozu i rujnu 2005. Ubrzo nakon toga Zagožen je, očito u ime Janše, počeo zahtijevati 30-postotni avans mita i još potvrdu Patrije da će do isplate stvarno doći. Osim toga, Črnkovič, Zagožen, Krkovič i očito i Janša dogovorili su se o još jednom izvoru provizija: kroz poduzeće Rotis.

 Za to postoje i dokazi. Slovenski kriminalisti su, naime, u Črnkovičevom kompjuteru naletjeli na plan kako između njega, Zagožena, Krkoviča i stranke SDS razdijeliti novac koji bi Patria uplaćivala Rotisu. Trećega rujna 2005., dakle dva dana nakon velikog sastanka u Holdingu slovenskih elektrana, Črnkovič si je isprva u 11 sati zabilježio sastanak sa Zagoženom, a onda u 16.48 tzv. „Šablona JZ TK". U napomeni je pisalo da bi novac Patrije kroz Rotis dijelili na sljedeći način: „JZ+TK+IC+stranka". I to: „Po racunu Profit se deli Vse stroske, +5% PROFIT ROTIS POTEM PA NA STIRI ENAKE DELE PO RACUNU" (Po računu profit se dijeli sve troškove, +5% A ONDA PROFIT ROTIS NA ČETIRI JEDNAKA DIJELA PO RAČUNU). To, dakle, znači da bi si nakon plaćanja troškova Rotis od Patrije zaračunao petpostotnu maržu, a višak bi međusobno razdijelili Krkovič, Zagožen, Črnkovič i stranka SDS. Isti tekst Črnkovič je imao zabilježen u mapi u računalu, uz Krkovičev i Zagoženov telefonski broj.

Koliko su si novca kroz poduzeće Rotis dečki namjeravali razdijeliti? O tome možda govori sljedeći dokaz; to su tabele, napisane u programu excel, u kojima je određen Rotisov udio u poslu. Sudeći prema tim tabelama, Rotisov udio isprva je trebao iznositi 2,5 posto, odnosno 5,8 milijuna eura, a onda su udio podigli na 3,5 posto, odnosno 8,1 milijuna eura. Niittynena su finski istražitelji na saslušanju upitali što te brojke znače. Odgovorio im je da su to honorari za Rotis, odnosno nekakvi honorari za zastupnike. U Sloveniji, naime, „zahtijevaju postotke za proviziju za rezervne dijelove ili servisiranje". Niittynen se još sjetio da su na nekom sastanku govorili o „potrebama Janšine stranke".

Kofer s novcem na aerodromu

Kao što je poznato, Janša je pred policajcima na saslušanju bez odvjetnika potpisao službenu izjavu po kojoj u „postupku kupnje pješadijskih borbenih vozila na kotačima 8x8 ni u čemu nije sudjelovao, odnosno ni na koji način nije bio uključen u taj postupak." I taj tjedan je Janša ponovno rekao da za „optužnicu nema nikakve osnove", jer s aferom Patria nije povezan ni u kojem slučaju - „osim preko neke neutemeljene optužbe u emisiji finske televizije". Ali slovenski kriminalisti naletjeli su na još mnogo drugih indicija da su u projekt isplate mita osim Krkoviča, Zagožena i Črnkoviča upleteni i SDS i Janez Janša. I onih koje finski novinar Magnus Berglund u svojoj emisiji nije spomenuo.

Osim spomenute Krkovičeve ili Zagoženove „šablone", Berglund recimo nije spomenuo pismo Marije Badovinac Črnkovič, Črnkovičeve žene i suvlasnice Rotisa, koje je napisala tjedan dana nakon dogovora o tome kako će razdijeliti proviziju. Nakon što je zahvalila što je Patria izabrala Rotis, dodala je da će „tu odluku morati uskladiti i s predsjednikom vlade, na čemu  trenutno radimo. Tek kad od njega dobijemo pozitivnu odluku, brzo ćemo poduzeti daljnje korake". I u nekim drugim elektronskim porukama koje je Marija Badovinac Črnkovič slala u Finsku, spominjala je da „čeka na stajališta i odluke s vrha".

Postoje i dokazi da je Patria stvarno isplatila 30% predviđenog mita. Kao što je poznato, Patria je u veljači 2007. na račun Riedlovog poduzeća uplatila 3,6 milijuna eura, a Riedl je na račun Waltera Wolfa htio uplatiti 2,3 milijuna eura od tog iznosa. Ali banka je odbila transakciju jer nije bilo podloge za uplatu. Wolf i Riedl su tu napravili kapitalnu pogrešku, zbog koje je 2007. po službenoj dužnosti obaviješten austrijski Ured za zaštitu ustavnog reda i borbu protiv terorizma, koji djeluje u okviru austrijskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Budući da se u sumnjivoj uplati u prozorčiću 'namjena uplate' pojavio slovenski posao s oklopnim vozilima, stupili su u kontakt sa saveznom kriminalističkom policijom, s odjelom za sprječavanje pranja novca, a onda su obavijestili finsku sestrinsku ustanovu i poslali depešu po sistemu Interpola u više država, i u Sloveniju. Podsjetimo da se ta depeša u Sloveniji na neko vrijeme zametnula...

Finski, austrijski i slovenski kriminalisti u istraživanju slučaja usredotočili su se točno na taj događaj. Wolf je novinarima objašnjavao da se Riedl zabunio s uplatom. Ali to nije bila istina. Policajci su utvrdili da su nakon odbijene transakcije Wolf i Riedl zajedno otišli u Leibnitz, u Sparkasse Leibnitz, da riješe problem. Tada su napravili sve po pravilima: sastavili su ugovor između svojih poduzeća, a Wolf je Riedlu ispostavio račun. Istodobno je Wolf potpisao i ugovor sa svojim poduzećem ICB, a u sve skupa umiješali su i tajlandskog državljanina Apichata Sirithaporna, s kojim je Wolf sklopio ugovor. Dio novca su, da bi kaos bio potpun, podigli u gotovini.

Policajci su u istrazi tih transakcija utvrdili da su ugovori bili „antidatirani", računi ispostavljeni za unazad, a direktor Wolfovog poduzeća nije znao otkud ti ugovori i zašto se uplaćuju iznosi. Na jedan račun, namijenjen Tajlanđaninu, direktor je napisao „Slowenien - Bocvana", Wolf i Riedl su policajcima iznosili oprečne priče. Po jednoj verziji, Tajlanđanin je htio sudjelovati u provizijama s oklopnim vozilima, po drugoj verziji je nezadovoljni Wolf zahtijevao veću proviziju, po trećoj se radilo o nekim svima nepoznatim uljnim proizvodima ili „vodenim projektima", starim dugovima i slično.

A rezultat svih tih transakcija bio je očit: Riedl je 13. veljače 2007. sa svojim bratom otišao na bečki aerodrom. Kod sebe je imao 900 tisuća eura u gotovini, prema izvoru iz Patrije. Na bečkom aerodromu sreo se s Apichatom Sirithapornom i njegovom ženom Chuangchan Sirithaporn te im izručio gotovinu. Kamo je novac zatim otišao, kriminalisti nisu utvrdili.

Dogovor u pozadini

Cijelu transakciju policajci su razumjeli tek kad su počeli čitati SMS poruke, zapise u rokovnicima, razmijenjenu elektronsku poštu, telefonske pozive. Upravo zato su ti dokazi vredniji od nijekanja osumnjičenih. A kad su te činjenice prikazali upletenima, prije svega vodstvu finskog društva, uslijedila su i priznanja. Spomenutih 900.000 eura s bečkog aerodroma Wolf je, naime, dobio od Riedla kao posebnu nagradu, onda kad su počeli Zagoženovi pritisci da im Patria isplati 30-postotni avans provizije.

Tu priču potvrđuje i elektronska pošta i izjave upletenih. Prije sastanka 1. rujna 2005. u Holdingu slovenskih elektrana, Zagožen se 19. srpnja 2005. susreo s Janezom Janšom, a Riedl je odmah nakon toga izvijestio u Finsku: „Wolf ima obećanje PM-a i dr. Z.-a, da će poduprijeti samo njih." Za 10 dana Zagožen je nazvao Janšu, a Riedl je pisao u Finsku: „Pričao sam s WW-om i dr. Z.-om preko telefona i oba su potvrdili da u Sloveniji sve teče u najboljem redu. Dr. Z. nam je zajamčio da sam pažljivo prati projekt i da on i PM sve imaju pod nadzorom." Desetog kolovoza su se u vodstvu Patrije dopisivali o tome kako će razdijeliti provizije. Nastaje formula „WWW. Dr. Z. +++organisation 5%", a sljedeći dan u rokovniku Zagožen za 12.30 ima zapisano: „J.J. kosilo znao ribiški dom + žuče" i „Črnkovič-Patria". Onda je, sredinom rujna Riedl poručio Niittynenu: „WW-u moram osigurati 4,5. On će razdijeliti."

Naravno da su se i policajci zapitali zašto je Patria u ugovoru glavnom savjetniku Riedlu namijenila nižu proviziju (5,4 milijuna eura), nego "podređenom" Wolfu (6,7 milijuna eura). Kad su kriminalisti pitali Niittynena je li Wolfov postotak veći zato "jer je trebalo dati postotak i dr. Zagoženu" i jer je time plaćena i potpora stranci, odgovorio je da je "moguće" sudjelovanje Zagožena u raspodjeli "dobro obrazloženje zašto je Wolfov postotak bio veći". S obzirom na to da su u veljači 2007. Zagoženu i SDS-u preko tajlandskog državljanina poslali 30 posto avansa, možemo izračunati da je preko tog kanala "organizaciji", Zagoženu, Krkoviču, Črnkoviču i stranci SDS obećano ukupno 3 milijuna eura. Samo za usporedbu: na zadnjim parlamentarnim izborima SDS je za kampanju potrošila 638 tisuća eura.

Optuženi predsjednik Vlade

Na temelju činjenica slovensko tužiteljstvo je 6. kolovoza, nakon više od dvije godine istrage, ljubljanskom pokrajinskom sudu podnijelo optužne prijedloge protiv Jože Zagožena, Janeza Janše, Waltera Wolfa, Ivana Črnkoviča i Antona Krkoviča. Tužiteljstvo ih tereti za davanje odnosno primanje mita, odnosno "obećanja" o mitu. Zagožena vrhovno državno tužiteljstvo optužuje za "primanje darova za nezakonito posredovanje", Janšu za "pokušaj" primanja darova za nezakonito posredovanje, Krkoviča za primanje darova, Črnkoviča za „davanje darova za nezakonito posredovanje", a Wolfa za „pomaganje". Sve po 269. i 269. a članku Kaznenog zakonika (KZ). Tadašnji Kazneni zakonik za te radnje previđa do tri godine, a ako grupa osumnjičenih bude optužena po novom Kaznenom zakoniku (KZ-1), prijeti im zatvor u trajanju od pet godina.

Tužiteljstvo Jožu Zagožena tereti da je u razdoblju od 10. do 22. kolovoza 2005., dakle netom prije sastanka u HSE-u, preko Waltera Wolfa i Hansa Wolfganga Riedla od finske Patrije primio obećanje o plaćanju provizije koja je bila dogovorena u 4,2-postotnoj proviziji Waltera Wolfa kao posebni bonus, a ta je bila uključena u 7,5-postotnu Riedlovu proviziju, određenu u aneksu i dogovorenu između Patrije i Riedlovog poduzeća. Janšu tužiteljstvo tereti da je preko Zagožena za stranku SDS primio obećanje plaćanja provizije.

Potom je 22. kolovoza 2005. Zagožen prema Janšinim uputama preko Waltera Wolfa, a on preko Riedla od Niittynena zahtijevao 30-postotni avans provizije i pismo koje će sadržavati obećanje plaćanja koje je Walter Wolf morao pokazati Joži Zagoženu. Janez Janša je, prema ocjeni tužiteljstva, bio upoznat sa Zagoženovim aktivnostima. Skupa s njim je pratio pripreme, nadzirao ga i bio obaviješten o tome da će se Patriji predložiti Rotis. Također je bio uredno obavještavan o dogovorima i potvrdio je odluku da Patria za posrednika izabere Rotis. Črnkovič je optužen jer je 3. rujna 2005. Zagoženu, Krkoviču i za stranku SDS obećao dio profita društva Rotis, d.o.o.

Janša se inače s Fincima doista nigdje nije sastajao, a javno je više puta naglasio da ga tijekom postupka izbora oklopnih vozila 8x8 „Finci" ili predstavnici Patrije nikad nisu kontaktirali, a sa Zagoženom „nikada" nije govorio o Patriji. U tužiteljstvu misle da su neki optuženi zbog svog načina djelovanja bili svjesni vršenja kaznenih djela i htjeli ih sakriti, što znači samo da su postupali s direktnim predumišljajem. Iz prikupljene elektronske pošte proizlazi da je Janša svjesno odbijao susret s Fincima. Zagoženu je, recimo, naložio da stvar vodi sam, da ne bi prema vani upletao njega i da on neće primiti „UOPĆE NIKOGA" iz Patrie. Ali je na nekim sastancima bio spreman javiti se telefonski i potvrditi Fincima, recimo, da podupire njihov projekt zbog novih radnih mjesta. To je recimo Riedl pisao u Finsku. Ali zanimljivo je da je s druge strane Janša priznao kontakte s konkurentima - s Amerikancima. „Amerikanci su me nekoliko puta pokušali nagovoriti da se sastanemo i razgovaramo. Odbio sam to. Rekao sam da je odluka u rukama Ministarstva obrane", rekao je Janša u intervjuu finskom časopisu.

Slijede još Finska i Austrija

Optužnica protiv spomenute petorice bez sumnje znači vrhunac slovenske kriminalističke i tužiteljske istrage u ovoj aferi, nakon što je slovenska država pretrpjela oštre kritike iz Finske i Austrije zbog nereagiranja slovenskih organa gonjenja. Suradnja s finskim i austrijskim istražiteljima sada se, barem prema njihovim ocjenama, poboljšala. Kako smo saznali, slovenski istražitelji su se i sreli s Fincima i Austrijancima prije slovenskog podizanja optužnog prijedloga i dogovorili se o daljnjim potezima. Slovenskom podizanju optužnica tako će, vrlo vjerojatno, slijediti isto u Finskoj i Austriji, gdje je osumnjičeno ukupno oko 40 osoba, većinom finskih i austrijskih državljana, a među njima je i jedna osoba koja je državljanin Tajlanda. To su nam potvrdili u austrijskom tužiteljstvu. Vrhovno državno tužiteljstvo je inače već u svibnju ove godine protiv službenika Ministarstva obrane Petra Zupana i slikara ili lobista Jure Cekute uložilo zahtjev za istragom, a optužni prijedlog bi, po našim informacijama, u bliskoj budućnosti trebao dobiti još jedan „lobist" u slučaju Patria, biznismen Rudolf Leban.

Dokazi koje u ovom slučaju imaju u rukama u Sloveniji, Austriji i u Finskoj, imaju težinu. Samo slovensko tužiteljstvo sudu je priložilo 117 elektronskih poruka, zapisa sa sastanaka ili poruka. Priložili su SMS poruke, fotokopije blagajničkih računa za plaćanje parkinga, cestarina, ugostiteljskih usluga, među ostalim ispise Dursa za savjetničko poduzeće Jože Zagožena (Ter, d.o.o.), ispise društava Mobitel i Simobil o prometu odlaznih i dolaznih poziva, promet elektronske pošte, cjelokupnu analizu telefonskog prometa za Črnkoviča, Wolfa, Krkoviča i Zagožena, podatke iz oduzetih telefonskih aparata, oduzete predmete, faksove, hard diskove, USB-stikove, CD-romove, bankovne ispise Rotisa i stranke SDS te dokaze o ulascima i izlascima iz Ministarstva obrane.

Slovensko Vrhovno tužiteljstvo, dakle, s dovoljno velikom mjerom vjerojatnosti tvrdi da su u poslu s Patriom izvršena kaznena djela. Jedan od optuženih je i Janez Janša, tadašnji predsjednik vlade. Traženje kaznene odgovornosti u sudskim procesima trajat će još dugo, a odgovor na traženje političke odgovornosti morao bi biti jednostavan. Vođa najveće opozicijske stranke, kojega tužiteljstvo optuži za kaznena djela izvršena u neposrednoj vezi s njegovom političkom funkcijom, u svakoj bi državi najavio svoje povlačenje iz politike.

Tagovi: slovenija, korupcija, Janez Janša