Kommersant javlja da Timošenko ne samo da je kažnjena dugogodišnjom robijom, nego joj sud namjerava konfiscirati imovinu - uključujući i nekretnine - u protuvrijednosti od 186 milijuna dolara, za koliko se tereti da je oštetila državu pri potpisivanju ugovora o transportu i kupovini zemnog plina s ruskim Gazpromom. Premda je Timošenko 90-ih stekla silan imetak upravo na poslovima oko plina, nije poznato posjeduje li ona uopće taj iznos.

Čitanje presude izvuklo je više tisuća pristaša Timošenko u centar Kijeva. Počeli su obračuni sa specijalnom policijom. Stižu vijesti o pretučenim ljudima. Premda nema izvještaja o upotrebi vatrenog oružja, reporter Kommersanta javlja da situacija podsjeća na vojni okršaj.

Procesom protiv žene nazivane "plinskom princezom" u 90-ima, zatim "narančastom princezom" u 00-ima, upravlja 31-godišnji sudac Rodion Kirejev. Timošenko ga je otpočetka difamirala kao mladog režimskog pijuna zaduženog da provede namjere izvršne vlasti u Kijevu. Tvrdi da procesom direktno upravlja predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič, vođa Partije regija sa proruskog istoka Ukrajine, koji je prije sedam godina bio poražen u događaju poznatom kao Narančasta revolucija.

Kirejev je u čitanju presude zaključio da je bivša premijerka 2009. godine prekoračila svoje ovlasti potpisavši ugovor o kupoprodaji zemnog plina između ruskog Gazproma i ukrajinskog Naftogaza. Presuđeno je da je Timošenko ukrajinskoj strani nanijela štetu od 187 milijuna dolara.

Kommersant javlja da kod izricanja kazne Timošenko nije obraćala pažnju na suca, nego je čitala vijesti s ulice na svom računalu. Na presudu je došla u pratnji muža Oleksandra i kćerke Eugenije Carr. Uporno je ponavljala da je proces zapravo linč kojeg nad njom provodi Janukovič, a stanje u zemlji usporedila je sa Staljinovim Sovjetskim Savezom 1937. godine (bio je to vrhunac čistki u kojima je više milijuna ljudi kroz montirane procese ubijeno ili poslano u gulage).

Kommersant javlja da je oko osam tisuće pristaša Timošenko izašlo na Hrešatik i druge centralne ulice koje vode prema glavnom kijevskom trgu Majdanu, gdje se od 2004. godine naovamo već više puta zbivalo (ili pokušavalo isprovocirati) "događanje naroda".