Europska Unija je odlučila priskočiti u pomoć europskom rekorderu u visini javnog duga. Grčki vanjski dug će prema procjenama u 2010. dosegnuti golemih 125 posto BDP-a i postaje jasno da Grčka sama neće moći sanirati svoj dug. Međutim, ne tako davno na sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, njemački ministar gospodarstva Rainer Bruederle je izjavio da „britanski i njemački porezni obveznici ne mogu financirati neuspjehe drugih". U međuvremenu, Grčka je pokušala potražiti spas kod Kine, ali Kinezi su jasno dali do znanja da nisu zainteresirani. Pomoć Grčkoj je jasno i nedvosmisleno ponudio i MMF. Marek Belka, direktor MMF-a za Europu, izjavio je da Grčka nije u stanju sama servisirati dug, ali da je MMF u stanju i voljan pomoći Grčkoj, ukoliko to grčka vlada zatraži. Na kraju se čini da je ponos ipak prevladao kod Europljana. Neće valjda neki MMF, koji svoje 'mušterije' traži prvenstveno u zemljama u razvoju i kojima je znao više odmoći nego pomoći, nadgledati oporavak jedne članice Eurozone.

Grčka je najnovija žrtva svjetske krize, koja je započela u SAD-u 2007. i proširila se ostatkom svijeta. U prvom valu, kriza je pomela zemlje u kojima je bankarski sektor bio u problemima zbog velikog udjela rizičnih kredita koje banke nisu mogle naplatiti. U ovu skupinu zemalja spadaju SAD, Velika Britanija, Island i Irska. Međutim, sve ove zemlje, osim Islanda, izašle su iz recesije. Prema najnovijim podacima nezaposlenost u SAD-u je čak i pala u siječnju. S druge strane, grčki problem nisu banke, već neodrživ model razvoja. Grčki model rasta temeljio se na rastu potrošnje, osobito državne, a ne proizvodnje, što je dovelo do puno bržeg rasta uvoza od izvoza. Drugim riječima, Grčka je više trošila nego što je proizvodila, a višak potrošnje financirala je zaduživanjem. Zaduživanje je mogla podnijeti dok je imala stope rasta koje su nadmašivale prispjele kamate na svoj javni dug. Međutim, zbog globalne krize stope gospodarskog rasta su pale, ali ne i kamate koje Grčka mora otplaćivati. Dobra stvar za Grčku je da nije jedina europska država sa sličnim problemima. Isti neodrživi model razvoja primjenjivale su Španjolska i Portugal, ali i Hrvatska. Europska Unija zna da, spašavanjem Grčke, spašava i Španjolsku i Portugal, jer bi bankrot Grčke samo povećao sumnju tržišta da će Španjolska i Portugal biti u stanju vraćati svoje dugove. Možemo samo nagađati koje posljedice bi trpio Euro ukoliko bi Grčka bankrotirala, a pod prijetnjom bankrotom potom bile i Španjolska i Portugal, ali je jasno da te posljedice ne bi bile dobre. Stoga i nije iznenađenje da se Europa odlučila javno obvezati da će spasiti Grčku od prijetećeg bankrota, dok je istodobno prepustila Mađarsku i Latviju MMF-u.

Iako neki vide Španjolsku kao slijedeću Grčku, Španjolskoj za sada još uvijek nije Premijerka Kosor se dosad pokazala odlučna u obračunu sa Sanaderom i njegovom ekipom. Međutim, oni su sitne ribe. Trebamo vidjeti hoće li premijerka biti toliko odlučna kada joj na megdan izađu moćni sindikati javne uprave.  potrebna pomoć. Za razliku od Grčke i Hrvatske, Španjolska je prije krize imala znatan proračunski suficit, što su još imale samo zemlje Beneluksa i Nordijske zemlje. Na sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, španjolski premijer Zapatero je pokušao umiriti tržišta, ali i Europsku Uniju, izjavivši da je Španjolska ozbiljna zemlja koja će ispuniti svoja obećanja. Ova izjava ima svoju težinu na tržištu, jer Zapateru nitko ne može osporiti da je njegova vlada prije krize vrlo odgovorno upravljala proračunom i trošila manje nego što je pribirala porezima. S početkom krize Španjolska, za razliku od Hrvatske, počinje voditi aktivnu antirecesijsku politiku, povećavajući državnu potrošnju. Posljedica toga je vrlo visok proračunski deficit u prošloj godini od preko 10 posto. Međutim, španjolsko gospodarstvo je prebrodilo najgore. Još uvijek se nalazi u recesiji, ali je stopa pada BDP-a znatno smanjena te se u drugoj polovici ove godine se očekuje oporavak. S druge strane, Hrvatska je u prošloj godini više pazila na proračunski deficit nego na recesiju. Dok su vodeće svjetske gospodarske sile povećavale državnu potrošnju i smanjivale poreze ne bi li usporile gospodarski pad, Hrvatska je radila upravo suprotno. Druge zemlje su 2009. provodile ekonomske politike za ublažavanje krize, a Hrvatska za njezino pojačavanje. Stoga nije ni čudo da i sama premijerka najavljuje da će ova godina biti „jednako teška, ako ne i teža od 2009. godine". Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi koje se mogu podičiti ovim 'uspjehom'.

Tek stvaranjem jamstvenog fonda, kojim će se, preko HBOR-a, HNB-a i poslovnih banaka, usisati svježa sredstva u posrnulu ekonomiju, Vlada počinje voditi aktivnu politiku za suzbijanje recesije. Cilj ovih politika je da se poduzećima koja su prije krize bila profitabilna olakša dobivanje kredita koji su im potrebni da prežive ovu krizu. Međutim, ove politike se svode samo na pumpanje sredstava u neefikasan sustav. Slikovito rečeno, ovo je pokušaj da se zatrpa rupa bez dna. Stoga ovaj fond nije dovoljan da Hrvatsku izvede iz krize i na put održivog rasta. Hrvatskoj trebaju strukturne reforme kako bi se gospodarstvo učinilo konkurentnijim. Ovo se prije svega odnosi na veliku, skupu i neučinkovitu državnu birokraciju. Premijerka Kosor se dosad pokazala odlučna u obračunu sa Sanaderom i njegovom ekipom. Međutim, oni su sitne ribe. Trebamo vidjeti hoće li premijerka biti toliko odlučna kada joj na megdan izađu moćni sindikati javne uprave. Grčki sindikati traže svoja prava na ulicama. Ukoliko i hrvatski sindikati krenu istim putem i paraliziraju državu, hoće li im Vlada popustiti i po ne znam koji put odgoditi prijeko potrebne reforme? Ukoliko ne dođe do tih strukturnih reformi, i Hrvatska će se naći u situaciji u kojoj je danas Grčka. Samo je pitanje tko će tada Hrvatskoj priskočiti u pomoć. Zapatero može reći da je Španjolska ozbiljna zemlja koja ispunjava svoje obaveze, i tržište mu se neće smijati. Grčka ima Europsku Uniju. Jedino nije jasno na što bi se Hrvatska trebala pozivati bude li stjerana uz zid poput Grčke. Možemo tražiti pomoć MMF-a, ali tada ćemo na čelu vlade imati MMF, for better or for worst.