Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
U grčkoj mitologiji kobnu strelicu koja je smrtno ranila Ahileja izbacio je bonvivan Paris vođen mirnom rukom boga Apolona. A tko je ranio suvremenog Ahileja? Tko je kriv za urušavanje grčkog gospodarskog sustava? Jesu li krivi bogovi? Ili su odgovorni stanovnici Grčke, ljudi mediteranskog tipa, neradnici koji se ne žele odreći "lagodnog" života kako ih se često etiketira po mainstream medijima? Je li greška u zvijezdama, ljudima ili možda u sustavu?
Priča započinje krajem 70-ih godina i početkom 80-ih godina 20. stoljeća kada se neoliberalizam konsolidira kao najsuvremeniji stadiji kapitalizma te polako ali sigurno zamjenjuje kenzijansku ekonomsko - političku doktrinu "države blagostanja". Da bi maksimalizirale profite vlastitih privatnih kompanija i održale dinamiku kapitalizma u uvjetima sve oštrije međunarodne konkurencije vlade bogatih zemalja počinju provoditi međunarodnu politiku usmjerenu prema stvaranju "prijateljske atmosfere" u slabije razvijenim zemljama otvorene za stranu robu i ulaganja općenito. Tako svjetske financijske institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovačke organizacije zemljama u razvoju uvjetuju zajmove prihvaćanjem i provođenjem određenih neoliberalnih mjera. Jednom navučena, "Zlatna luđačka košulja", kako ju je nazvao američki konzervativni novinar Tom Friedman, trebala je omogućiti slobodan protok kapitala i novca - slobodno globalno tržište u velikom slobodnom svijetu.

Oslobođenje je trebalo omogućiti ukidanjem državne zaštite, tarifa i poticaja domaćim industrijama, privatizacijom državnih firmi, uključujući i one koje proizvode u područjima prirodnog monopola i često su ključne za društvenu dobrobit (električna energija, opskrba vodom, telekomunikacije, prijevoz), drastično smanjenje državne birokracije, balansiranje državnih budžeta smanjenjem socijalnih prava i mirovina, održavanje niske razine inflacije, liberalizacija tržišta rada. "Nema alternative", ustvrdila je Margaret Thatcher ili kako je to sočnije sažeo Gustavo Franco, nekadašnji predsjednik Brazilske centralne banke, izjavivši da je u 21. stoljeću jedini izbor biti "neoliberalan ili neoidiotan". Implementacija neoliberalne politike trebala je po riječima njezinih zagovornika dovesti do većeg gospodarskog rasta, blagostanja i boljeg života za sve.
Umjesto toga dovela je do znatno manjeg ili nikakvog gospodarskog rasta (prije uvođenja neoliberalne politike rast prihoda po glavi stanovnika u manje razvijenim zemljama kretao se u prosjeku oko 3% - danas se brojka kreće oko 1,6%), nestanka proizvodnje u malim zemljama, drastične nezaposlenosti, siromaštva i gladi, koncentraciju velikog svjetskog bogatstva u sve manjem broju ruku, globalne financijske krize te boljeg života samo za odabrane. Ukratko, politika neoliberalizma Politika neoliberalizma izoštrila je i višestruko povećala sve neracionalnosti i nedostatke kapitalističkog sustava proizvodnje i društvenih odnosa koje stvaraizoštrila je i višestruko povećala sve neracionalnosti i nedostatke kapitalističkog sustava proizvodnje i društvenih odnosa koje stvara.
Provođenje neoliberalnih gospodarskih mjera umjesto obećanog prosperiteta oslabilo je i ozbiljno zadužilo grčko gospodarstvo povukavši za sobom na dno nebrojene živote grčkih radnika, studenta, nezaposlenih i umirovljenika i omogućivši zauzvrat naglo bogaćenje maloj skupini domaćih i nešto brojnijoj skupini stranih kapitalista i političara koji su maksimalno profitirali priljevom vlastite robe i kapitala na neregulirano grčko tržište. Kriza u zemlji dodatno je pogoršana globalnom financijskom krizom i credit crunchom iz 2008. godine, čije su posljedice uzdrmale grčki javni i privatni sektor do te mjere da je vraćanje velikih kredita inozemnim jinvesticijskim fondovima i bankama, među kojima prednjači njemačka Deutche bank, postalo iznimno upitno. Do 2009. vladajuća klasa u zemlji stvorila je deficit od 15,4% BDP-a i javni dug od 126,8% BDP-a. U sveopćoj panici koja je tada uslijedila čak je i svemogući nadziratelj američkog gospodarskog sustava Alan Greenspan iz Federalnih rezervi govoreći u ime svoje institucije izjavio "ne shvaćamo u potpunosti što je pošlo po krivu u onom za što smo mislili da su samoregulirajuća tržišta".
Međunarodni monetarni fond, koji, usput rečeno, ne raspolaže velikom količinom vlastitog novca već novcem Svjetske banke, državnim novcem nekoliko najbogatijih zemalja i više privatnih posuđivača, u pokušaju konsolidacije europskog i svjetskog financijskog sektora obećao je "spasiti" Grčku bacanjem više desetaka milijardi eura uvjetujući slanje novca izglasavanjem i provođenjem strožih neoliberalnih mjera štednje na obrazovanju i zdravstvu, rezova i privatizacije pomoću kojih bi se isplatio posuđeni novac i kamate. Naravno, novčani paketi "pomoći" MMF-a i novac koji se grčka vlada obvezala vraćati stranim bankama i financijskim institucijama s kamatama pripadaju zapravo poreznim obveznicima i u najvećoj mjeri radničkoj klasi Grčke, Njemačke i drugih zemalja aktivno uključenih u grčki slučaj. Mjere potrebne da grčka vlada dobije drugi paket "pomoći" u iznosu od 120 milijardi eura za isplatu dugovanja, nakon što se prvi od 110 milijardi eura pokazao nedostatnim, stavljene su na glasanje u grčkom parlamentu 21. lipnja.

Tom prilikom Angela Merkel ustvrdila je da "ne bi bili sposobni kontrolirani insolventnost. Svi smo preživjeli slučaj Lehman Brothersa; ne želim drugu takvu prijetnju u Europi". Prije odluke grčkog parlamenta o izglasavanju novih strožih zakona o štednji i privatizaciji predsjednik Europske komisije Manuel Barroso izjavio je da se Grčka suočava s "trenutkom istine i da treba pokazati istinsku predanost provođenju reformi. Nikome se ne može pomoći protiv njegove volje". Sličnu poruku odaslao je i trenutni šef MMF-a John Lipsky ustvrdivši da su "međunarodni posuđivači spremni pomoći ekonomijama europske periferne zone pod uvjetom da provedu Novčani paketi "pomoći" MMF-a i novac koji se grčka vlada obvezala vraćati stranim bankama i financijskim institucijama s kamatama pripadaju poreznim obveznicima i u najvećoj mjeri radničkoj klasi Grčke, Njemačke i drugih zemalja uključenih u grčki slučapotrebne reforme. Grčki sustav je trenutno pokvaren, ali može se popraviti uz dovoljnu količinu političke volje". Rukavicu u lice brzo je prihvatio grčki premijer Papandreou izjavivši nekoliko trenutaka prije glasanja o novom zakonu o štednji i privatizaciji da "ako se bojimo, ako odbacimo ovu priliku, povijest će nam suditi".
Premijer i članovi njegove vladajuće stranke PASOK očito su pogledali strahu ravno u oči jer je Parlament s 155 glasa za nasuprot 143 protiv i dva suzdržana u rano jutro 22. lipnja prihvatio petogodišnji program štednje i privatizacije - plan koji će prvenstveno iznijeti grčka radnička klasa, umirovljenici i brojni nezaposleni, prisiljeni gledati kako se njihov novac, zdravlje i budućnost troše na spašavanje stranih i domaćih banaka te samog trulog sustava koji je uzrokovao krizu.
Jedna od sudionica prosvjeda u Grčkoj, Glykeria Madaraki, 39-godišnja nezaposlena žena izjavila je: "Osjećam se nesigurno i vidim da rasprodaju moju zemlju. Nas nisu niti pitali što mislimo o svemu tome". Dok je više desetaka tisuća prosvjednika protestiralo i štrajkalo diljem zemlje ogorčeni vladinom politikom prihvaćanja nametnutih mjera i kapitalističkim sustavom, čak je i Alexis Tsipras, član male opozicijske Lijeve koalicije izjavio da "ovo nije program spašavanja ekonomije, već program pljačke prije bankrota".
Naime, čak i među klasičnim ekonomistima i analitičarima raste bojazan da Grčka neće biti sposobna, a njena radnička klasa voljna otplatiti ogroman nacionalni dug koji se popeo na 340 milijardi eura, što iznosi više od 30 000 eura po glavi svakog od 11,3 milijuna grčkih stanovnika. Mogućnost da Grčka otpiše dug i izađe iz eurozone što bi moglo dovesti do destabilizacije globalnog financijskog sustava i postepene propasti same eurozone postaje sve veća. Tako marksistički ekonomist Leo Panitch tvrdi da više nije pitanje hoće li Grčka otpisati dug, već po kojim uvjetima će to napraviti i kako će se to odraziti na europske banke i zapadnu ekonomiju. Čelnik Centra za Ekonomiju i poslovna istraživanja (CEBR), Douglas McWilliams, kaže da će se "prije ili kasnije grčko stanovništvo i međunarodni kreditori umoriti od vođena ove nemoguće bitke, što će dovesti do razbijanja jedinstvene valute u trenutku Grčkog povlačenja iz Grci ne izlaze na gradske trgove, avenije i ulice zato jer su tvrdoglavi neradnici nespremni žrtvovati se za "veće dobro" i "budućnost vlastite djece" već zato što su svjesni i ljuti jer ih eksploatira, vara i od njih očekuje da otplate golemi dug koji nisu uzrokovalieurozone, koje će s vremenom slijediti i druge zemlje. Serija paketa za spašavanje i eventualno restrukturiranje duga odgodit će ovaj trenutak, ali on će doći." CEBR dalje predviđa da je "gotovo sigurno da će se eurozona raspasti u roku od najviše pet godina, a najvjerojatnije do 2013". Ekonomist Mark Weisbrot, direktor vošingtonskog Centra za ekonomska i politička istraživanja, izjavio je da "Grčka malo može izgubiti napuštanjem eura".
Uzevši sve ovo u obzir ne iznenađuje činjenica da su grčki radnici na ulicama sa studentima - oni ne izlaze na gradske trgove, avenije i ulice zato jer su tvrdoglavi neradnici nespremni žrtvovati se za "veće dobro" i "budućnost vlastite djece" već zato što su svjesni i ljuti jer ih eksploatira, vara i od njih očekuje da otplate golemi dug koji nisu uzrokovali. Tamo su jer postaju svjesni da će najbolje osigurati budućnost vlastite djece tako da vlastitim snagama sagrade bolje i pravednije društvo - sada. Njihovi interesi dijametralno su suprotni interesima vladajuće klase iako će ona uvijek pokušati ustvrditi suprotno pozivajući se na zajedničko učešće u teškoj sudbini koja ih je sve zadesila. Njihova djela dokazuju da oni lažu. I dok stanovnici Grčke još zasigurno nisu rekli svoju posljednju riječ u najnovijem klasnom obračunu pod sjenkom strukturalne krize kapitalizma, izgleda da čak i mnogi ozbiljni mislioci počinju misliti o "nemogućem". A tko je ono ubio Ahileja? U našem slučaju strelicu je izbacio neoliberalizam vođen mirnom rukom nekolicine običnih ljudi.
Grčka će ostati u euro zoni ukoliko stranka Syriza pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima, izjavio je predsjednik stranke Alexis Tsipras
Haaško tužiteljstvo zatražilo je od žalbenoga vijeća Haaškoga suda da odbaci prigovore obrane generala Gotovine na teze koje je tužiteljstvo iznijelo tijekom žalbene rasprave
David McNally: Na radikalnoj ljevici je da preuzme demokratski projekt i još jednom ga poveže s narodnim borbama protiv dužničkog ropstva.
U Federaciji BiH je predložen zakon kojim se zabranjuje odlazak u prirodu s biciklom
Nakon što su grčke štediše iz banaka masovno počele povlačiti novac, prošli tjedan nagađalo se da bi država u srpnju mogla ostati bez gotovine
U drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji pobjedu je odnio Tomislav Nikolić
U Frankfurtu su i za danas najavljeni prosvjedi protiv politike štednje Europske unije, a prosvjednici će poslijepodne krenuti kroz središte grada prema dijelu gdje se nalaze frankfurtske banke
dodaj komentar 97 komentara
Onda ukinite taj zakon bez odlaganja, jer on nije samo zlo sam po sebi nego i bogat izvor daljnjih zala jer priziva represalije. Ako se takav zakon - koji je, možda, izoliran slučaj - smjesta ne ukine, on će se proširiti, umnožiti i razviti u sustav.
Osoba koja profitira od ovog zakona gorko će se žaliti, braneći svoja stečena prava. Tvrdit će da je država obavezna štititi i poticati njegovu konkretnu djelatnost; da ta procedura obogaćuje državu zato što zaštićena djelatnost, na taj način, može trošiti više i dati veće plaće sirotim radnim ljudima.
Ne slušajte ovu sofistiku utjecajnih krugova. Prihvaćanje ovih argumenata ugradit će legalnu pljačku u cjelokupan sustav. U stvari, to se već dogodilo. Obmana današnjice je pokušaj da se svatko obogati na račun svakog drugog; da se pljačka učini univerzalnom pod izgovorom njezinog reguliranja.
Sad, legalna se pljačka može izvršiti na bezbroj načina. Stoga imamo bezbroj planova za njezino organiziranje: carine, zaštita, povlastice, subvencije, poticajne mjere, progresivno oporezivanje, narodne škole, garantirana radna mjesta, garantirani profit, minimalne nadnice, pravo na pomoć, pravo na sredstva za rad, bespovratni kredit i tako dalje, i tako dalje. Svi ovi planovi kao cjelina - sa svojim zajedničkim ciljem zakonitog pljačkanja - čine socijalizam."
Bastiat - 1850 - "Zakon"
Još samo državni plačenici glume svoje komične uloge,vjera im je sve jača,a birokratska lomača za nevjernike sve veća.
Države i mitovi o slobodnom tržištu odavno su prešli u svijet bajki .
Kao i sa tolko stvari koje pametni ljudi izmisle, kad ih se prime politicari ili jos gore - mase, sve padne u vodu i pretvori se u orgije ljudske pohlepe i gluposti. Market ekonomija je apsolutno najbolja opcija za milione siromasnih. Samo treba biti pazljiv i polako se otvarati prema svijetu, kako su to napravile zemlje u istocnoj aziji, tek nakon sto su desetljicima napornon rada i odricanja stvorile vlastite industrije koju se se mogle natjecati sa zapadnim ekonomijama. No ja zaista ne vjerujem da Grcka, HR, ili bilo koja druga zemlja u regiji ima muda, volju, ili disciplinu da tako nesto napravi. Dakle nama preostaje da nam dodu stranci i diktiraju svoju politiku razvoja, nakon sto im sve rasprodamo. Inace, pa di cemo mi naci lovu za taj famozni standard koji ocekujemo. Isto kao i Grci, mi nemamo bilo sto od vrijednosti za ponuditi svijetu, naravno osim nase obale. Dakle dobili smo geografsku lutriju koja nam moze malo pomoci, ali u principu mi kao ni Grci ni po cemu ne zasluzujemo standard koji si prizeljkujemo. Pa nije zivotni standard ljudsko pravo... Naprotiv, to je nesto sto se izgradi kroz znanje i naporni rad. Svaka budala moze posuditi hrpe para i onda se buniti kad dode vrijeme naplate. Dakle nije mi zao Grka opcenito. Istina tamo neka bakica na jadnoj penziji nema pojma sto se zbiva, a penzijna joj vidi o koncu. Kao i svugdje, kredite su progutali glavesine a sitni ljudi su dobili cek za naplatu. Ali tako je uvijek i svugdje. Ako im se to ne svida, nek zaponu revoluciju, organiziraju novu vladu, obrazuju novi narastaj (i to ne da svi odu u pravo, ekonomiju, marketing, itd, tj. sve beskorine grane privrede, nego u inzenjere, znanstevnike, itd.), i onda rade ko konji nebili uhvatili korak sa europom. Ali cemu takve naivne price. Da Grci to mogu onda nebi bili Grci i sve ovo im se nebi ni dogodilo.
MDV - odličan komentar!
Grci su krivi zato što su balkanci??
Znači i mi Hrvati za cirka 4-5 godina, kad ćemo se naći u grčkoj situaciji, bit će mo krivi jer smo balkanci...
Optuživati cijeli jedan narod da je kriv zbog neoliberalizma, gdje, vidi čuda, netko ima moć posuditi planetu Zemlja cc.60.000.000.000.000 dolara a da nitko točno nezna tko je to, odakle mu to i gdje je pokriče tim novcima...
Njemački narod je radišan i discipliniran? Ali njemački narod duguje neoliberalizmu preko 2000.000.000.000 €, njihova ekonomije visi na babinom zubu izvoza, a izvoziti se ne može u propale ekonomije, a zapravo sve su ekomomije zapadnoeuropske civilizacije već bankrotirale i propale.
Treba shvatiti da ne propadaju narodi i države već propada ekonomski model po kome regulaciju novca u opticaju, njegovu multiplikaciju bankarskim sustavom djelomične rezerve kroz kreditnu ekspanziju, vrši privatni sektor.
Republike su postale marionete njihove samovolje, one još ne uviđaju da se kontrola nad ekomomijom i nad državom vrši kroz monetarni sustav, a da je taj sustav u cjelosti privatiziran.
Dužnička kriza je kriza zapadnog monetarnog sustava, Grčka je samo ekstremni simptom općeg stanja.
Ti isti koju su Grčku doveli u ovo stanje sada je liječe istim otrovom kojim su je i zarazili, novim dugovima. To je kao da alkoholičara liječite alkoholom.
Jer članak je na tragu one ljekovite istine koja govore da se Republike i narodi moraju trgnuti iz ove letargije i sami sebi, suvereno, radeći ono što se može i što se mora, pružiti šansu za izlazak iz dužničkog ropstva.
Nije mi drago to sto pises ali si u pravu. Clanak i drugi komentari nisu informirani i na razini vrijednosnog sustava zele dovesti u pitanje neoliberalni sustav koji ima niz svojih lica, jedan od gadnijih se prikazao u Grčkoj.
Daj molim te kad nesto komentiras stani u obje kosulje, ne samo u jednu.
NIje tu kriv "neoliberalizam", nego nezajažljiva, pohlepna, kradljiva, neproduktivna, korupmirana (neću nastavljati niz dalje, isključivo radi pristojnosti) birokracija.
Dug koji se ne može vratiti nastaje u praviulu tako da se novac spiska (rastepe, pokrade, sprčka "nenamjenski potroši"..), i nakon toga - ga jednostavno - nema! Tada neoboljševici, i njihova "antikapitalistička bratija" počinju lamentirati o "nepostojećem novcu", "novu koji je samo broj u kompjuteru", potrebi oslobođenja od dužničkog ropstva, te teorijama zavjere ...
Ne tako davno učili smo našu djevu odgovornosti, štedljivosti, razumnom ponašanju, pristojnositi i ponašanju prema nekim pradavnim pravilima. Možete ih zvati i "deset zapovijedi Božjih", ako vam je tako lakše. Učilo se i "posuđeno - vrati", "ne živi iznad svojih mogućnosti", "radi, štedi..." "poštuj roditelje", itd, itd, itd.
Onda se javila neobična vrsta "stručnjka" koja je suptilno proglasila navedeno "arhaičnim, natražnjačkim. pa valda i klerofašističkim" i počela inzistirati na prirodnim pravima. Aha, da .... odite dragi moji na 10 dana u prirodu, pa vidite kakva su prirodna prava. Da vas poštedim tog neugodnog iskustva reći ću vam: prvo je "pravo" da "ne postoji besplatan obrok", drugo da si "ti odogovoran za sebe, a ne neki birokratski ćata i njegova rješenja", da se greške skupo plaćaju, povremeno i životom.
Dok se ne latimo promjene mentaliteta, uvođenja osobne odgovornosti za nas same, te dok i dalje budemo bili flasteri na TV ekranima, nećemo se maknuti ni za zeru.
EU, kad nam dođe sa svojim fondovima i svojom novom birokracijom vjerojatno nam neće bitno urediti i poboljšati društvo u kojem živimo, a možda će ćak i produbiti probleme koje imamo.
Nije im kriva liberalna ekonomija što su naštancali duga preko glave već vlastita pohlepa da se živi iznad mogućnosti.
Isto kao i u Hrvatskoj. Što mislite što će se ovdje desiti kad dug još malo poraste i nebudemo ga mogli servisirati. I nama će biti krivi svi moćnici svijeta samo ne mi sami koji smo digli kredite, tj. glasali za političare koji su obečavali puno i onda dizali kredite kako bi dijelili raznim "uzdržavainm" skupinama društva.
Da je u Grčkoj postojala neoliberalana ekonomija to joj se ne bi desilo.
Svi proklamiraju slobodno tržište a u stvari se radi o socijalnim državama....
Kad si ti oročila ili oročio na banku recimo 1000 kn. banka sustavom djelomične rezerve taj tvoj novac može multiplicirati u onoj količini koja zavisi stope obvezne rezerve. Ako je primjer stopa 20% banka od tvojih 1000 kn. može stvoriti ukupno depozita 5000 kn. kredita 4000 kn. i rezerve 1000 kn. Inače stopa obvezne rezerve je mnogo manja a u nekim zemljama uopće niti ne postoji (!!!)
Ovaj postojeći sustav djelomične rezerve je u privatnim rukama i privatne ruke njime manipuliraju, stvarajući fiktivni, nominalni novac stvaraju i recesije i sve krize, a uvijek na račun standarda kompletnih nacija.
Ako te baš ja zanimam, osobno nemam minusa na računu, ne dižem kredite nipošto, a vozim se uglavnom na bicikli.
Samo neupućeni mogu reći da je u Grčkoj vladao neoliberalizam s obzriom na veličinu javnog sektora, državne imovine i socijalnih transfera.
Bliža je socijalizmu nego kapitalizmu. Tek s novim mjerama privatizacije i restrikcija potat će neoliberalna!!!
Možda bi autor članka malo trebao čitati ekonomsku literaturu...
@Kurbla: Dakle, ti si da se novac povuče s banaka? I ti si spreman na posljedice?
Mikro nivo:
Zanimljivo je kako niti jedna zemlja sjeverno od Alpa nije u ovakvoj situaciji u kakvoj je Grcka ili sutra Portugal ili Italija. Kako npr. jedni Svedjani ili Danci ne brinu brige jednih Grka? Mozda mi to nikada ne bi bilo niti jasno da kojim slucajem i sam ne radim u jednoj skandinavskoj drzavi protestantske etike gdje je rad, stednja i ne zabadabje nosa u tudje probleme Sveto Trojstvo stoljecima. Gdje ljudi rade poradi sebe i svoje obitelji (ne poradi toga da fasciniraju susjeda ili rodjake svojim novim autom ili mobitelom) i gdje se o svakoj kruni dva puta promisli prije nego sto ce se je potrositi. I gdje se o svakom kilometru nove ceste razglaba uzduz i nasiroko dal im to doista neophodno treba jer ...kriza je! A leze na novcu! Susta suprotnost nama tvorcima parola "Joj sto volim ovaj rezim plata ide a ja lezim" i " Ne mozes ti mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi". S oprostenjem kad dodjem u Hr, nakon par dana gledajuci i slusajuci raju oko sebe imam osjecaj da sam sletio u Zimbabwe ili Gvineju Bissao.
Zakljucak: na mikro (svakodnevnom) nivou Hrvatska je mnogim ljudima debela hladovina ko i Grcka Grcima sto je bila. Lukavi mediteransko-balkanski mentalitet ima perfektno izostren i izbrusen njuh za hvatanje krivine i moljenja boga da samo tako i potraje. Tko ce na kraju racun platiti, ne misli se puno.
Makro nivo:
Ne znam ali nije mi jasno kako je moguce posuditi 300 000 000 000 E bez ikakve kontrole nekakvih institucija jednoj zemlji ??? Pa sto netko nije mogao reci "hej, dosta je !!!" Ne znam, to me navodi samo na dva zakljucka:
a) Grcka je golema praonica novca nekolicine hipermocnih pojedinaca.
b) potrebno je stampati euro i u oslabiti ga jer na svjetskom trzistu apsolutno ne moze konkurirati amerckom dolaru koji je nizak (pa je bolje kupovati americku robu i proizvode)...
Volio bih znati sto mislite o ova dva navoda. Hvala.
Duboko Zbunjeni
Sudbina Grčke, ako ne izađe iz EU je bankrot i rasprodaja.
sites.google.com /site /financijskisustav /grcki-sindrom
Dužnička kriza koja se širi nije posljedica lagodna života, tu tezu šire zlobnici čija se bankarska carstva raspadaju a puše je naivci poput tebe.
Dužnička kriza je kriza pohleponog monetarnog sustava, koji je došao do zida i koji će pokušati sve da opstane, ali opstati ne može jer je crna rupu koju je otvorio, a koju zovemo dug, počela gutati sam sustav koji ju je stvorio. Neće se narodi dati povući u tu ludost.
Okvir za sve to je poljuljana političko-gospodarsko-kulturna dominacija SAD-a čitavim svijetom, čiji je nestanak neminovan, no istovremeno i odveć uznemirujuć za političko-ekonomske vođe da bi o njemu uopće racionalno razmišljali.
i naravno uzeti ćete kredit da i dalje možete plaćati obaveze,jer i onda kada je bolestan obrtnik plaća sebi i mirovinsko i zdravstveno i istovremeno ne dobiva nikakvu nadoknadu od uzoritog nam sistema. A kredit i banke ,uzmite 30000 ,vratiti ćete 120000 ,naravno takve kamate nemaju građani njemačke ,oni su nesposobni vratiti 4puta više nego su posudili ,to je samo za nas lijenčine koje je naša politička elita prodala u roblje,i nema se šta prigovoriti posao je dobro napravljen.
Došli smo do kraja ,a na kraju se više nema što izgubiti ,na kraju više nisu protesti već bombe ispod banaka i institucija moći ,pa kad se tone tonimo zajedno
No, kao što to obično biva, svi vole uspješne i žele ih prikazati kao uspjeh svoje ideologije a ne vole neuspješne i žele ih prikazati kao neuspjeh suprotne ideologije. Švedska je uspješna, i svi je svojataju - neki kažu da je to primjer kapitalizma, drugi da je to primjer socijalizma. Grčka je neuspješna i onda je svi žele prebaciti lopatom u "tuđe dvorište." Anarhisti - kažu da je to zbog kapitalizma, a "do kraja" pomalo sugerira da to ima veze sa socijalizmom.
Ljudi, uzmite si stalne nadimke. Rekao bih da je čak i nevoljkost da se uzme nadimaka odraz istog mentaliteta kojeg kritiziramo.
2. Grcka ima 750.000 zaposlenih u birokraciji. Otpustiti bi ih trebalo u najbezbolijoj varijanti 150.000. Optimalno bi to bilo 300.000.otpustenih.
3. prvo su larmali ljevicari a sad njihova nacionalisticka pulisticka frakcija sa kukastim krizevima na zastavi EU.
4. Grci kao ubermenshi imaju pravo raditi krace od svih drugih i zivjeti na racun untermenscha Nijemaca., kako oni tvrde a izrablju ih i iskoristavaju poreni obveznici koji imaju manje socijalnih beneficija, duze rade i krace idu na godisnje odmore.
Tko je tu lud drugovi grkoljupci?!
5. Poceli su i protesti poreznih obveznika u vise gradova Europe koje ne zele nista od € bacati na Grcku i sl. Nista znacajno kao i svi drugi, ali se ne pamti da se to ikad prije dogodilo radi parazitizma unutar EU.
a da?! a kako onda komentiraš činjenicu da je jedna od prvih zemalja koja je bankrotirala bila jedna skandinavska zemlja - island?
Vidi fazane, mogao sam i ja dangubit i urlikat "ne damo Varšavsku", mogao sam isto tako palamudit i štrajkat na filozofskom, mogao sam krivit Svjetsku banku, kapitalizam, bankare, pohlepne iluminate i ostale pizdarije koje prakticira i piše ti i tebi slična socijalistička bratija, ali eto nisam.. Ja sam lijegao i budio se sa mišlju gdje, kako na koji način sutra zaraditi koju kunu vlastitom glavom, vlastitim rukama i vlastitim leđima. Nisam čekao da mi se smiluje bilo tko, pa sam valjda za tebe eto "samodopoadni malograđanin" U nekom tvom, pardon vašem, halteraškom, iskrivljenom svijetu valjda još živi krilatica: "svatko prema mogućnostima, svima prema potrebama" E pa vidiš fazanko to objesi mačku o rep. Ti budi dobri samaritanac koliko god hoćeš ali prijatelju isključivo sa svojom lovom...moju možeš dobiti isključivo kada prođeš moj intervju za posao (jer ga ja fazanko od tebe i filozofa nikad neću tražit...jedino važi obrnuto)
Blago tebi Sakibe, ocu te majci tvojoj što te takva dična rodi svima na ponos i sliku. Moram priznati da mi nije jasno što mučiš sam sebe čitajući stvari koje ne ionako ne želiš razumjeti.
Da je po onome što žele autori ovog teksta (strašni, opasni, divlji, prestrašni anarhisti) država sigurno ne bi grabila lopatom sav tvoj prihod niti bi imao problema sa namještenim natječajima lokalne samouprave. Mogao bi raditi ono što voliš do mile volje bez straha da će ti to itko ikad uzeti (npr. banke ili poreznici).
galico je tu vec napisao nekoliko komentara koji su bili vrlo edukatvni, pa ga ovdje zelim citirati:
galico: Evo sada jedan članak koji govori o MMFu
Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je "progovoriti" o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje "pomažu". Članak je izvorno objavljen u "The Observeru", 29 travnja
2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis "Svjetlost")
Original možete pozvati na: http://www.guardian.co.uk/business/2001/apr/29/business.mbas
ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA
Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.
PRVI KORAK - PRIVATIZACIJA
Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodložno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. "Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara" - kaže profesor Stiglitz.
DRUGI KORAK - LIBERALIZACIJA
Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogućuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na "zakonit" način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat pod imenom "krug vrućeg novca". Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu
"presušiti" za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. "Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv" - kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno
razaraju industrijsku proizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.
TREĆI KORAK - TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA
Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treći korak - tako zvano "tržišno određivanje cijena". To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom
scenariju, slijedi završni četvrti korak.
ČETVRTI KORAK - MMF-ov PROSVJED
Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena "na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava "vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.
U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povećanja cijene vode.
Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetljećima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.
Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:
1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.
2. Da nisu uspješni!
Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? "Da" - kaže profesor Stiglitz: "Bocvana!" Njihov trik?
Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: „Go home!“
Ekonomski zivot svijeta danas je baziran na kapitalizmu koji stalno vreba potencijalne zrtve, gdje su ljudi sa najvise novca ujedno i ljudi koji vladaju.
Instrumentalna u kontroli ekonomije od strane bogatih je montarni sistem koji se bazira na DUGU, gdje se kredit tretira kao monopol privatnih financijskih interesa koji kontrolira vlade, tajne sluzbe i vojne establishmente. Politicari se kupuju i prodaju, izabiru i svrgavaju, cak i ubijaju sve u ovu svrhu. Globalni monetarni sistem je tijesno kontroliran i koordiniran na vrhu od strane vodja centralnih banaka koje rade za najbogatije ljude svijeta.
Manipulacije valutom se vrse kroz plutajuci sistem razmjene koji je institucionaliziran kad se je SAD odvojila od internacionalnog zlatnog standarda 1971. - 72.. Sistem dozvoljava dominantnim institucijskim burzovnim mestrima da drze zapadne valute precijenjene, i da obezvrijede valute regija kao sto su jugoistocna Azija, kad one postanu previse jake, i osiguravaju da ni jedna nacija nece nikad biti u stanju da kreira svoju vlastitu valutu za unutrasnju trgovinu.
Financijski sistemi svih nacija su aranzirani tako da novac NASTAJE i dolazi u opticaj tako sto se POSUDJUJE u cirkulaciju od strane banke. Banke su organizirane da budu pod kontrolom centralnih banaka koje su pak kontrolirane od strane internacionalne financijske oligarhije. Shodno tome, podjela izmedju onih koji imaju i onih koji nemaju, kako medju nacijama tako i medju individuama, je sinhronizirana sa podjelom izmedju kreditora i duznika.
Bogati su kreditori, jer ne samo da oni imaju novac za posudjivanje, oni takodjer uzivaju zakonsko pravo i privilegiju da kreiraju vise kreditnog kapaciteta kroz bankovni sistem usitnjavanja rezervi. Bankarima je dozvoljeno zakonima da kreiraju novac OD ZRAKA, da ga posudjuju, i da skupljaju kamate i pristojbe na posudjeni novac.
Monopolska kontrola snabdijevanja novcem od strane privatnih financijskih interesa je sustinski nepravedna, anti-demokratska, i ujedno je primarni uzrok eksploatacije i zloupotrebe. Zloupotrebe ukljucuju cinjenicu da financijski profiti idu u korist monetarnih kontrolora, a na stetu ljudi koji zapravo obavljaju stvarni rad, koji kopaju sirovine iz rudnika, prodaju stvarne proizvode, itd.
Financijeri su u mogucnosti da kreiraju ogromne financijske "bubbles" tako da napusu cijenu neophodno potrebnih stvari kao sto su kuce, onda profitiraju iz bankrota, iz prisilne prodaje kuca koje ljudi nisu mogli otplatiti i iz javnih financijskih sredstava kojima drzava spasave propale kad sistem krahira, kao sto se je desilo u Americi 2008. Ovaj krah se je prosirio svijetom, ali kriza nema nista zajednicko sa bilo kakvim neuspjehom svjetskih proizvodnih kapaciteta. To je jednostavno rezultat financijskog sistema manipilacije od strane najbogatijih ljudi na svijetu.
Tako postoji konstantna tendencija da se bogatstvo svijeta prelijeva u ruke bankara. Zato su u svakom vecem gradu svijeta banke zamijenile crkve i hramove kao centralne institucije i najprominentnije gradjevine gradskog krajolika.
Bankari i njihovi kontrolori vladaju gradovima, nacijama i svijetom. Armije i domace snage policije se koriste od strane bogatih da drze duznike pod kontrolom. To je jednostavno tako kako je, a novac je odlucan da tako i ostane. Sa svojim profitima, oni mogu kupiti sve vise i vise resursa na zemlji, ukljucujuci i rad muskaraca i zena. Zato danas mozemo svjedociti porastu rigidnog, bezdusnog drustva gospodar-rob.
Cak i politicka demokracija izgleda kao da umire zahvaljujuci korupciji i manipulaciji a s tim i nada da bi covjecanstvo moglo doseci stanje duhovnog zdravlja, blagostanja i razvoja.
Dakle, nije rijec o podjeli na one koji hoce i nece da rade, nego o necem sasvim trecem.
Ovdje se ljudi tako neodgovorno razbacuju sa frazama kako Grci i ostali Balkanci nece da rade, kako ljevicari nece da rade, kako se u socijalizmu nije radilo?
Apsolutno pogresno! Nije jos poznato ni jedno poduzece u kapitalizmu da je propalo zato sto radnici nisu htjeli da radi - pa ti bi jurili vani naglavacke - , ali je poznato da su tisuce firmi propale zbog pronevjere managera. Cuvena je afere Enron i stotine firmi koje su propale za vrijeme "dotcom buble". A onda jos gore pronevjere spekulanata za vrijem financijske krize 2008. koja je cijeli svijet, ukljucujuci Grcku, dovela pred slom. Naime cijeli svijet treba platiti za pronevjerene trilione dolara od kojih su profitirali samo financijski i ini mocnici.
Isto tako se u socijalizmu itekako radilo i stvaralo. Jugoslavija je 1980. imala 14 miljardi duga i proizvodila je sve od igle do aviona. Nije to sve nastalo iz zraka, nego je sve to napravio covjek.
Za usporedbu, pogledaj kapitalisticku Hrvatsku sad koja ne proizvodi skoro nista, ali zato im 60 miljardi duga da bi mogla uvesti sve ono sto ne proizvede!
"..
Vecina komentara je totalno neupucena u problematiku o kojoj govori. Grci nisu potrosili ovo sto duguju, nego se dug zbog mehanizama "slobodnog trzista" spiralno povecava i novi paket kredita je lova koju Grci uopce nikad nece ni vidjeti nego ce samo preci sa jednog racuna na drugi u istim bankama. Drugim rijecima, banke daju nove kredite
..."
Stoji, da se dug spiralno povećava, ali imam dijametralno suprotne informacije kako grci taj dug nisu stvorili prije nego se počeo spiralno uvećavati.
Našao sam podatke kako neudane ili razvedene žene čiji su pokojni roditelji radili u državnoj upravi ostvaruju pravo na mirovinu svojih roditelja, te kako grčka za podmirenje tih obveza troši 550 milijuna €.godišnje.
Njihov avioprijevoznik Olympic navodno već nekoliko desetljeća stvara samo teške gubitke.
Imaju vojsku učitelja na proračunu, pa se otkrivaju i takve bizarnosti da na jednom otoku postoji škola sa 10 učenika koja zapošljava 40 učitelja.
Navodim samo neke primjere, a toliko ih je da se čovjek samo uhvati za glavu.
Zar vam se ne čini enormni trošak da državni službenici dobivaju negdje otpremninu u iznosu 72 plače, a neki čak i 100.
A tek njihova vojska. Na vojsku skrešu puste milijarde, ali zanimljivo je to da većina novca ne završi u tehnici nego na personal. Sada su kao najavili da će prepoloviti te troškove.
Taj pogled sam dobio iz intervjua sa Stefanom Manosom, nekadašnjim grčkim ministrom. Ne mogu ga pejstati jer je poduži i na slovenskom jeziku a i nemam baš nešto volje da ga prevodim.
Nisu Grci tako glupi da ne bi znali kako banke funkcioniraju. Nego su se ponašali neodgovorno, na onaj način koji ponekad viđamo u svojoj okolini: ljudi koji naslijede solidno imanje, ali onda žive iznad svojih mogućnosti (nije važno što je "zasluženo", važno je što je moguće) te posuđuju novac koji ne mogu vratiti i na kraju ostanu bez svega. Svi oni znaju da se posuđeni novac vraća sa kamatama. Štoviše, morali su potpisati da znaju da bi ga uopće dobili. Ali - ili ih nije briga - ili su napravili krivu računicu. I u jednom i u drugom slučaju, oni su odgovorni za svoju sudbinu.
Ovo sto Stiglitz govori je sve istina. Tuzno ali istina. No zar itko vise sumnja da je ekonomsko takmicenje pravi rat i kao i svemu ostalome, jaci koriste svoju snagu na koje god nacine mogu nebili sacuvali svoje prednosti...? Pa gdje to oni koji su na vrhu nesebicno pomazu slabijima? U bajkama, ako i tamo. To da 'globana oligarhija," bilderberg grupa, MMF, americki artistokrati ili ko god drugi radi u svoju korist i to na prljvave nacine je gotovo svemirski zakon jacega. to je jedsnostavno tako i tako ce uvijek biti. Ono sto je takoder cinjenica je to da oni mogu pikirati na slabije upravo zbog toga sto ti slabiji imaju inheretne mane. Zbog toga ih moze rusiti, kontrolirati i izrabljivati. U zemlji gdje politicka elita gleda interese svoga naroda, gdje ljudi imaju jake radne navike i dobre razloge da vjeruju svojim institucijama, gdje se vodi pro-biznis fiskalna politika i odgovorna monetrna politika, i gdje se ulaze u obrazovanje i u korisne struke koje nesto mogu proizvesti, tamo isti ti lesinari tesko mogu postici svoj cilj. Dakle ako nekom narodu ili zemlji te iste 'zle sile" kapitalizma tolko zagorcavaju zivot, jedino rijesenje je da se ocelice. Stiglitz i sam pise o tome sto treba i ne treba, no ja zaista sumnjam da ti "slabi," ili barem velika vecina njih je sposobna poduzeti mjere kojima bi si osigurali vlastitji suverenintet u ekonomskom, politickom ili bilo kojem drugom pogledu. Dakle ponovo se vramamo na isto, a to je dali imamo muda raditi naporno i pametno desetljecima, pod upravljanjem vodstva koje ima dugorocnu poltiku razvoja, ili nemamo. Ako nemamo, onda se tu vise nema sta pricati jer to je ko da postoji blog di se zebre jadaju kako ih zli lavovi nostop napadaju... Kao da ce to prestati ako se izcitira dovoljno pametnih ljudi ili ukaze na ocigledno. Ja ne gledam na globalnu oligarhiju kao na zlu silu nego kao sile prirode. Ovo igranje zrtve je licemjerno. Da ne odugovlacim ovdje previse, ali da su kojim slucajem americki indijanci prvi razvili visoku tehnologiju, dosli bi u europu i pobili i porobili masu europljana. Da su Africki crni prvi razvili odredene tehnologije, vjestine itd. dosli bi do europe i porobili bijelce, da su kojim ludim slucajem balkanci bolje organiziraniji i uspjesniji od ostatka svijeta, mlatiili bi sve zivo po glavi di stignu. Dakle ili ce si ljudi zadati teske ciljeve i prestati biti zrtve, ili ce ih jaci zdrobiti u prah i pepeo. Bez obzira na 21. stoljece i sve ostale moderne politicki 'korektne' fraze koje se okolo bacaju, pravo milosrde ne postoji. Sloboda i relativno pristojan standard zivota je nesto za sto se svaka zemlja moze ali i nemora izboriti. Na njoj je izbor.
Ja ne poznajem grcku situaciju u detalje, tako da ne znam sto je od ovoga sto ti navodis tocno a sto ne. Ne sumnjam uopce da drzava moze neracionalno trositi, ali mi ipak ovo drvlje i kamenje kojima se sad svako nabacuje na Grcku vise lici na jednu usmjerenu kampanju kojoj je zadatak da opravda masovne privatizacije i masovno rezanje socijale koje ce pogoditi najvise one najsiromasnije, a grijehovi kapitala se potpuno preskacu!
Malo sam se smrznuo kada sam pročitao da se kreatorima i korisnicima visoke tehnologije prirodno nameće dovođenje u podređeni položaj tehnološki inferiornih. Zaista o tome svjedoči povijest čovječanstva. Međutim ono što me prestravljuje su svi oni mega jaki odašiljači što u svemir odašilju poruke o tome tko smo i kakvi smo.
Uvažavajući prirodni tok stvari zaključujem da će prije ili poslije netko primiti taj signal, kliknuti na tipku LIKE i oblizati se svojim prugastim četverokrakim jezikom.
Mislim, da je jednom prilikom i Hawking izjavio, da se on ne bi baš pretjerano veselio došljacima iz mraka. :)
Momci ,bolja objašnjenja o premoći arijevske rase dolazile su i iz usta velikog vođe,on ih je barem zagrnuo u mitološku i religijsku formu pa su se govna mogla lakše variti.
KOd vas je svijest o svetosti bankarskog lobija evoluirala na višu razinu-bez potrebe religijske šminke,bankari i novac-to su jedine moralne i nevine stvari na kugli zemaljskoj čiji je cilj samo dobrobit ljudskog roda.
Svetogrđe ,u kojem se bankarske institucije optužuju da imaju veze sa politikom,da su ustvari jedno te isti(sanader ,franjo,kutle,mudrinić.....sve su to gospoda financirana od bankarskog sistema,zavadi pa vladaj,najveći profit banke vuku iz ovakvih zemalja koje su vjerujući u bajku ,demokracija ,to je švedska,naravno tu ste i vi i reklame ,legalizirali pljačku, lihvarstvo,kriminal,...) treba najoštrije osuditi,jer novac i njegov namjesnik banka su jedini pravi bogovi koji su se udostojili da eto siđu među nas nedostojne i podare nam milom ili silom pravu istinu .
I zato eto preko dragih nam prijemnika širite svoju riječ božju, kako bi što više vjernika pohodilo vaše hramove i postali robovi novog nam svemogućeg gospodara,nevidljivog i pravednog profita.Ako si bezgriješan završiti češ u švedskoj a ako si griješan ili pak još nisi isprao prvobitni grijeh socijalizma ,ne gine ti oganj i paklene muke.
kamate su 16% za grešnike a samo 3% za one nevine po rođenju.
Očito je da je glavni uzročnik nastranog ponašanja kod čovjeka uočen i to je ono što benevolentno prihvaćamo kao "novac na kredit", da je riješenje pored mnogih drugih predložio i zaboravljeni izvršni direktor Svjetske Banke i MMF, Biago Bossone, koji je za samit G-20 20001 u Londonu u svom članku "To solve this crisis, let's think out of the box" predžio ideju koja glasi "We propose a noncredit money system, where money creation is separated from lending".
Ideja Bossonea je odbačana a on je smjenjen sa svojih funkcija, međutim kriza se nastavila a ona neće gristi samo dužnike već će itekako gristi i vjerovnike, a grizeči vjerovnike grišće i društveni sustav zapadne civilizacije.
Zanimljivo je zašto smo toliko osjetljivi na Grčku. Možda zato jer se ovo sprema i Hrvatskoj? Imamo li mi snage to promijeniti na vrijeme? Ja mislim da nemamo.
Ne radi se tu o osjetljivosti na Grčku ili Hrvatsku, radi se o problemu moneternog sustava po kome je novac pravno definiran kao "dug".
Evo ti malo nešto starijih statistika koji daju presjek monetarnog sustava zsanovanog na dugu, pa ti meni usput reci kako se može po ovako postavljenoj ekonomskoj psihologiji stvarati gospodarski napredak. Kad padne Grčka, otvorit će se pandorina kutija a to znač ekonomska katastrofa nesagledivih razmjera. Zadnja u kutiji je ostala nada.
Statistika najzaduženijih zemalja, izvor CNBC.com
1. Irska - 1267%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 1267% Vanjski dug po stanovniku: $567,805
Vanjski dug: $2.386 triliona 2008 BDP: $188.4 milijardi
2. Švicarska - 422.7%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 422.7% Vanjski dug po stanovniku: $176,045
Vanjski dug: $1.338 triliona 2008 BDP: $316.7 milijardi
3. Velika Britanija - 408.3%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 408.3% Vanjski dug po stanovniku: $148,702
Vanjski dug: $9.087 triliona 2008 BDP: $2.226 triliona
4. Nizozemska - 365%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 365% Vanjski dug po stanovniku: $146,703
Vanjski dug: $2.452 triliona 2008 BDP: $672 milijardi
5. Belgija - 320.2%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 320.2% Vanjski dug po stanovniku: $119,681
Vanjski dug: $1.246 triliona 2008 BDP: $389 milijardi
6. Danska - 298.3%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 298.3% Vanjski dug po stanovniku: $110,422
Vanjski dug: $607.38 milijardi 2008 BDP: $203.6 milijardi
7. Austrija - 252.6%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 252.6% Vanjski dug po stanovniku: $101,387
Vanjski dug: $832.42 milijardi 2008 BDP: $329.5 milijardi
8. Franuska - 236%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 236% Vanjski dug po stanovniku: $78,387
Vanjski dug: $5.021 triliona 2008 BDP: $2.128 triliona
9. Portugal - 214.4%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 214.4% Vanjski dug po stanovniku: $47,348
Vanjski dug: $507 milijardi 2008 BDP: $236.5 milijardi
10. Hong Kong - 205.8%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 205.8% Vanjski dug po stanovniku: $89,457
Vanjski dug: $631.13 milijardi 2008 BDP: $306.6 milijardi
11. Norveška - 199%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 199% Vanjski dug po stanovniku: $117,604
Vanjski dug: $548.1 milijardi 2008 BDP: $275.4 milijardi
12. Švedska - 194.3%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 194.3% Vanjski dug po stanovniku: $73,854
Vanjski dug: $669.1 milijardi 2008 BDP: $344.3 milijardi
13. Finska - 188.5%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 188.5% Vanjski dug po stanovniku: $69,491
Vanjski dug: $364.85 milijardi 2008 BDP: $193.5 milijardi
14. Njemačka - 178.5%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 178.5% Vanjski dug po stanovniku: $63,263
Vanjski dug: $5.208 triliona 2008 BDP: $2.918 triliona
15. Španjolska - 171.7%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 171.7% Vanjski dug po stanovniku: $59,457
Vanjski dug: $2.409 triliona 2008 BDP: $1.403 triliona
16. Grčka - 161.1%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 161.1% Vanjski dug po stanovniku: $51,483
Vanjski dug: $552.8 milijardi 2008 BDP: $343 milijardi
17. Italija - 126.7%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 126.7% Vanjski dug po stanovniku: $39,741
Vanjski dug: $2.310 triliona 2008 BDP: $ 1.823 triliona
18. Australija - 111.3%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 111.3% Vanjski dug po stanovniku: $41,916
Vanjski dug: $891.26 milijardi 2008 BDP: $800.2 milijardi
19. Mađarska - 105.7%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 105.7% Vanjski dug po stanovniku: $20,990
Vanjski dug: $207.92 milijardi 2008 BDP: $196.6 milijardi
20. Sjedninjene Američke Države - 94.3%
Vanjski dug (u odnosu na BDP): 94.3% Vanjski dug po stanovniku: $43,793
Vanjski dug: $13.454 triliona 2008 BDP: $14.26 triliona
Kome to ove zemlje duguju taj silan novac, ostaje nepoznanica.
Najveća svjetska banka po imovini je BNP Paribas, 2.29 triliona eura (3,5 trilijuna dolara).
Procjenjuje se da će Svjetski BDP u 2008 godini iznositi između 60 i 65 triliona dolara.
U jednom je trenutku u 2008 godini, vrijednost financijskih instrumenata derivata, uglavnom zasnovanih na zaduženjima, iznosila preko 1 kvadriliona dolara.
Izvještaj o financijskim derivatima, 30 Rujan 2009, Ured Za Kontrolu Valute SAD-a:
1 Japan 225.80
2 Saint Kitts and Nevis 185.00
3 Lebanon 150.70
4 Zimbabwe 149.00
5 Greece 144.00
6 Iceland 123.80
7 Jamaica 123.20
8 Italy 118.10
9 Singapore 102.40
10 Belgium 98.60
11 Ireland 94.20
12 Sudan 94.20
13 Sri Lanka 86.70
14 France 83.50
15 Portugal 83.20
16 Egypt 80.50
17 Belize 80.00
18 Hungary 79.60
19 Germany 78.80
20 Dominica 78.00
21 Nicaragua 78.00
22 Israel 77.30
23 United Kingdom 76.50
24 Malta 72.60
25 Austria 70.40
26 Netherlands 64.60
27 Spain 63.40
28 Cote d’Ivoire 63.30
29 Jordan 61.40
30 Cyprus 61.10
31 Brazil 60.80
32 Mauritius 60.50
33 Ghana 59.90
34 World 59.30
35 Albania 59.30
36 Bahrain 59.20
37 United States 58.90
38 Seychelles 58.80
39 Morocco 58.20
40 Bhutan 57.80
41 Guyana 57.00
42 Vietnam 56.70
43 Philippines 56.50
44 Uruguay 56.00
45 India 55.90
46 Croatia 55.00
47 El Salvador 55.00
48 Poland 53.60
49 Malaysia 53.10
50 Kenya 50.90
51 Argentina 50.30
52 Pakistan 49.90
53 Tunisia 49.50
54 Turkey 48.10
55 Norway 47.70
56 Denmark 46.60
57 Aruba 46.30
58 Latvia 46.20
59 Finland 45.40
60 Colombia 44.80
61 United Arab Emirates 44.60
62 Costa Rica 42.40
63 Thailand 42.30
64 Dominican Republic 41.70
65 Mexico 41.50
66 Serbia 41.50
67 Slovakia 41.00
68 Mozambique 40.80
69 Sweden 40.80
70 Malawi 40.40
71 Czech Republic 40.00
72 Panama 40.00
73 Bolivia 39.70
74 Bangladesh 39.30
75 Ethiopia 39.30
76 Yemen 39.10
77 Bosnia and Herzegovina 39.00
78 Ukraine 38.40
79 Switzerland 38.20
80 Montenegro 38.00
81 Lithuania 36.70
82 Slovenia 35.50
83 Romania 34.80
84 Cuba 34.40
85 Macedonia 34.20
86 Canada 34.00
87 Taiwan 33.90
88 South Africa 33.20
89 Senegal 32.10
90 Syria 29.80
91 Guatemala 29.60
92 Papua New Guinea 27.80
93 Indonesia 26.40
94 Trinidad and Tobago 26.40
95 Honduras 26.10
96 Gabon 25.80
97 Algeria 25.70
98 New Zealand 25.50
99 Venezuela 25.50
100 Moldova 25.00
101 Zambia 24.10
102 Korea, South 23.70
103 Peru 23.60
104 Tanzania 23.30
105 Ecuador 23.20
106 Paraguay 22.80
107 Botswana 22.60
108 Australia 22.40
109 Uganda 20.40
110 Angola 20.30
111 Namibia 20.00
112 Hong Kong 18.20
113 China 17.50
114 Saudi Arabia 16.70
115 Bulgaria 16.20
116 Iran 16.20
117 Luxembourg 16.20
118 Kazakhstan 16.20
119 Nigeria 13.40
120 Kuwait 12.60
121 Qatar 10.30
122 Cameroon 9.60
123 Russia 9.50
124 Uzbekistan 9.00
125 Estonia 7.70
126 Gibraltar 7.50
127 Chile 6.20
128 Wallis and Futuna 5.60
129 Azerbaijan 4.60
130 Oman 4.40
131 Equatorial Guinea 4.10
132 Libya 3.30
Ja sam komunist, dakle, zalažem se za ukidanje privatnog vlasništva, banaka, tržišne ekonomije, novca itd. Sasvim standardan skup ideja za tu ideologiju. U ovom trenu to nije realno, zato što to mali broj ljudi želi, ali da, mislim da bi tako bilo bolje.
Naprosto se zgražam nad idejom "ukidanja privatnog vlasništva". Nazovimo tu ideju pravim imenom: ukidanje slobode. No, na sreću, slobodna društva danas dominiraju i mi smo njihov dio i mi uživamo blagodati te slobode... koje do nedavno bilo nije, ne zaboravimo. Očito da ljudska glupost ne može biti iskorijenjena, no, i to je sloboda, i tako biti treba.
Na primjer, svi imamo pravo kupati se u moru, upravo zato što more (još) nije ničije vlasništvo. I tu je naša sloboda potpuna - kupaj se kako god hoćeš i gdje god hoćeš. Svi imamo pravo hodati po plaži samo zato što pojas uz more nije ničije vlasništvo. Nitko od nas nije vlasnik plaže, ali vlasništvo nam ni ne treba - mi naprosto hodamo po plaži koliko želimo.
Vlasništvo nad predmetom znači da vlasnik ima pravo isključiti ostale ljude od upotrebe tog predmeta. Time njegova sloboda ostaje ista kao i prije, ali sloboda ostalih ljudi se smanjuje. Onog trena kad bi pojas uz more postao nečije vlasništvo, mi bi svi izgubili slobodu hodanja po plaži. Kad bi more postalo nečije privatno vlasništvo, mi bi izgubili slobodu kupanja u moru. Kad bi zrak postao nečije privatno vlasništvo, mi bi izgubili pravo na život, jer bi nam za disanje zraka bila potrebna njegova dozvola.
Vlasništvo je negacija slobode. Što ne znači da je vlasništvo u svim zamislimim okolnostima neopravdano. U nekim okolnostima, zapravo, jest opravdano - ali opravdanje nije sloboda.
Zato kapitalizam, između ostalog, traži državu - koja posjeduje jedan sloj vlasničkih prava, i koja onda kaže nešto poput " to je tvoj stan, ali ne u potpunosti, u njemu si dužan tolerirati zračenje u okvirima koje smo mi propisali, a ako bude veće - onda dođi k nama i onda ćemo zaista ugasiti taj izvor koji emitira više od propisanog."
Svako društvo ima pravila koja se moraju poštivati, okvir. Problem nastaje kada se država, umjesto da ostane sudac na fairplay utakmici - počne uljučivati u igru.
Upravo o tome se i radi: o mome stanu i o mojoj spavaćoj sobi. Jer ako biste ti i Mate Kapović nacionalizirali banke i telekome, vi biste vrlo brzo završili i u mojoj spavaćoj sobi. Ako vas dvojica sutra procijenite da banke ili telekomi "zarađuju previše" - što vas spriječava da prekosutra procijenite da moja žena i ja "zarađujemo previše", jer imamo tri stana i pet automobila? ("Imaš kuću - vrati stan", poznata je sintagma iz Titovog doba.) Gdje je granica toga vašega ukidanja privatnog vlasništva? Hoćete li onda nacionalizirati i moju automehaničarsku radionicu i pekarnicu od komšije Beljuljija? Tko će odrediti kvadraturu stana po glavi stanovnika, Kurbla i Mate? Hoćete li nacionalizirati svaki život koji se ne uklapa u vašu viziju "imaš pravo iako nisi vlasnik"? NEMAŠ pravo, niti ćeš ikada imati pravo da budeš vlasnik nečega čega sam JA vlasnik. Da, VLASNIK. Uključujući vikendicu u Schwarzwaldu koju ću moći izgraditi nakon ulaska u EU. Uključujući ranč u Montani koji ću kupiti nakon što moja automehaničarska radionica preraste u nešto puno veće i kad to veće prodam multinacionalnoj kompaniji iz neoliberalne USA koja će onda doći ovamo i oduzeti tebi i Mati obalu na kojoj se kupate i zrak koji dišete. Najebali ste!
U SFRJ jest postojalo privatno vlasnistvo, zato sto nisi placao porez na stan u koji je bio tvoje vlasnistvo, a sva davanja i rezije su bila u visini par dolara.
U razvijenom kapitalizmu uopce nisi vlasnik svoga stan: dok god imas hipoteku, vlasnik je banka. A ako jednom otplatis hipoteku, onda placas porez, ako prestanes placati, kuca ti ide u zapljenu. Dakle, ti svoju kucu zapravo iznajmljujes od drzave.
U Sjevernoj Americi, tesko ce se provesti muskarac kojega zena optuzi za silovanje, i to cak i nakon sto je pristala na odnos. Ako je ona kasnije, bar prema vlastitim rijecima, rekla ne, on je istu sekundu trebao prestati. Ako opet, on to, po njenim rijecima, nije napravio, podrazumijeva se da ju je silovao!
Zbog ovakvih optuzbi je i Asange zavrsio u zatvoru, a momentalno je na uvjetnoj slobodi.
O cemu se radi? Tko ce to mjeriti koliko je muskarac bio u zenskoj vagini prije nego je ona izjavila: vadi ga? Da li cemo sad mozda ugradjivati (ako bi to donosilo profit, ne bi me zacudilo da se i to pojavi) neke senzore u vaginu koji ce mjeriti brzinu kojom se je muskarac izvukao iz vagine nakon sto se zacuo glas "ne"?
Ako ovo nije mijesanje drzave u najvecu intimu covjeka, onda ne znam sto je?
Bilo bi dobro da malo skines povez sa ociju i da se najprije informiras o onome o cemu zelis davati komentare.
BOD po glavi stanovnika 6700 US $
Odnos radnik/umirovljenik bio je 3,5 prema 1.
Mirovinski fond je imao stalne zalihe novca za 8 isplata mirovina s tendencijom stalnog rasta, a puna mirovina je bila 85% prosjecne place u 10 najboljih godina staža radnika. Rasla je s rastom place radnika.
Po stopi razvoja bili smo treci u svijetu, a Slovenija prva u tih 45 godina samoupravnog socijalizma.
Republika Hrvatska je bila visoko pozicionirana industrijska zemlja u svijetu,
Školstvo i zdravstvo je bilo besplatno.
Vanjski dug je Republike Hrvatske bio je 3,5 milijarde US $ koji je s lakocom uredno otplacivala i bila nisko zadužena zemlja svijeta.
Izgradena su 898.484 stana u periodu od 1953. do 1990.godine.
Pretvaranjem privrede iz društvenog oblika u državni oblik, a potom nezakonitom rasprodajom i raspodjelom uništili su privredu koja niti 18 godina poslije promjene sistema nije u stanju doseci niti 70% BOD po glavi stanovnika iz 1989. godine.
BOD po glavi stanovnika 4.500 US $.
U R.H. je 1,114.510 umirovljenika.
Odnos radnik/umirovljenik je 1,43 prema 1.
Za isplatu mirovina dižu se krediti i kupuje socijalni mir.
Prosjecne mirovine su ispod 39% place.
Hrvatska je danas potrošacka zemlja sa visokom stopom nezaposlenosti.
Školstvo i zdravstvo se placa.
Republika Hrvatska danas spada u visoko zadužene zemlje svijeta sa priznatim dugom od 31 miljarde eura, a to je 45 milijardi US $.
Dug gradana stranim bankama od 20 milijardi eura a to je 29 milijardi US $ (naše bivše banke nisu više naše).
Ukupni dug je veci od 74 milijardi US $ sa mjesecnim ratom otplate od 288 miliona eura, a to je 413 miliona US $.
Uz svu rasprodaju privrednih bogatstava cija je procjena 32 milijarde eura, a to je 46 milijardi US $ i priznatih prodanih 300.000 društvenih stanova (gradanima su prodani njihovi stanovi!) cija prosjecna vrijednost neka iznosi samo 12.000 US $ po stanu; to je daljnji priliv u državni budžet 36 milijardi US $.
Ukupna negativna bilanca stranaka, koje su bile na vlasti ili su participirale u vlasti ili su sada na vlasti, kroz ovih 18 godina je približno 156 milijardi US $ uz više od 450 milijardi US $ iznijetog hrvatskog kapitala iz zemlje.
Očito je da privatno vlasništvo u čistom obliku ne funkcionira - jer kad bi privatno vlasništvo shvatili ozbiljno, tada bih ja mogao tebi narediti da isključiš mobitel, jer on zrači kroz moje privatno vlasništvo. Mobiteli mogu postojati samo ako država preuzme vlasnička prava i mene prisili da budem izložen nekim elektromagnetskim zračenjima od strane drugih građana, proizvođača i sl. i to za "opće dobro." Pazi, država tu nije samo sudac. Ona aktivno raspodjeljuje dobra. Ako dozvoli veće zračenje, onda će građani imati više karcinoma, a neki kapitalisti (ili državne firme, svejedno) će ostvarivati veći profit. Ako dozvoli manje zračenje, imat ćemo manje karcinoma, ali će telekomunikacija i industrija, na štetu vlasnika firmi, ali i potrošača biti slabiji, manje profitabilni, skuplji. To nije pitanje fair playa, to je direktna raspodjela dobara. I ti se za nju zalažeš.
Ako se i sam zalažeš za redukciju privatnog vlasništva - onda ti uloga gnjevnog pravednika ne zvuči uvjerljivo. Pitanja koje postavljaš meni - možeš postaviti direktno sebi. Ako se ti zalažeš da država ima pravo reducirati privatno vlasništvo, gdje je granica? Što sprečava Danijela i Jozu da ne odrede takvo dozvoljeno zračenje da pobiju mene i moju porodicu? Hoćete li nas sve pobiti jer se ne uklapamo u vašu viziju restrikcije privatnog vlasništva? Na ta pitanja možeš naći zadovoljavajuće odgovore - a to su ujedno i odgovori na pitanja koja si meni postavio.
No, poanta je uvijek i opet u kvadratima. Bitno da su s nečijeg znoja dijeljeni stanovi! Možda je taj "mani-glavu-pasi-travu" svijet lažne sigurnosti "gdje su svi imali posao" (a mali dio je zaista radio) zaista vama dobar i poželjan. Meni nije. Meni je žao što je moj stari crnčeći od 0 do 24 u tom sistemu odšljakao vjerojatno nekoliko stanova, ali u kojima (zahvaljujući tom pravednom sistemu po mjeri čovjeka!) danas ne žive njegova djeca, t.j. ja, nego u njima živite vi čiji očevi su bili dovoljno (ne)sposobni da se ogrebu. Ja ne znam kome pametnom je taj maloumni sistem mogao biti dobar. No jasno mi je da je mogao biti dobar nepametnima.
Ili želiš da kurbla.hr bude svačija domena kao što je obalni pojas svačiji...?
U posljednih 100 godina SAD su bile u krizi 11 x i i 2 puta u svjetskom ratu,Sve je proslo bez smaka svijeta.
U svakoj krizi se uvijek javljala ta neka ekipa panicara koji su neupuceni, ali vrlo glasni objasnjavati uzroke krize koji su za njih nedokucivo nerazumljivi.
Ova ce kriza proci a samo ce privatna inicijativa poluciti rezultate i napredak.
Kao i ovaj web koji koristimo, kao i Google kojim trazimo bilo sto, kao i Intel koji to sve "hrani" i kao Microsoft koji je to sve pojednostavnio od busene kartice i hijeroglifa do najbanalnije upotrebe.
http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/tko-je-ubio-ahileja#komentar48004
Ako nemaš takvu kritiku, OK.
A ako usprkos podataka koje ti je dao Nostradurus, ti jos uvijek niti vidis niti priznajes, to je tvoj problem! Samo, ako si vec upropastio sistem koji je sljakao, ako si vec sve pokrao i prenio na svicarsku banku, sto nisi bar napravio sistem koji radi, nego si samo napravio 60 miljardi duga kako bi levisice i kinder ladu mogao dovesti do Zagreba. To sto si i rulji dao kredite kako bi te levisice mogli i kupiti, kupit ce socijalni mir samo do onog trenutka kad budu trebali vracati dugove, kao i kod Grka! A onda, mozda ti ni nece biti tako dobro u vlastitoj kozi...
* Naravno da nije obrnuto; moj stari je šljakao kao crnac, a stana nije dobio. Stan je dobio recimo M.H. iz našeg susjedstva, poznati socijalni slučaj, pijanica koja je tukla vlastitu djecu, šibicar u vlakovima na relaciji Zg-Sisak. Ali u tom sistemu, takva propalica je imala više "bodova" na listi za stan od jednog poštenog i radišnog čovjeka kakav je bio moj stari. I mnogi drugi.
> A ako usprkos podataka koje ti je dao Nostradurus, ti jos uvijek niti vidis niti priznajes, to je tvoj problem!
* Podaci koje su ovdje prezentirani su jedna obična krivotvorina. Znaš onaj vic kad žena zatekne muža sa ljubavnicom, a on joj kaže "Jel ti vjeruješ meni ili svojim očima?". Dakle, kako se živjelo - loše! To što je u 1990. bila velika zaposlenost, čak i da je istina (a nije, jer je u SFRJ osamdesetih bila rekordna nezaposlenost od skoro 25%), dakle, čak i da je istina - ništa ne bi značilo, jer to zapošljavanje nije bilo rezultat slobodnih ekonomskih kretanja, nego je bilo rezultat političke urgencije - baš kao što su u Ruskom socijalizmu svi bili zaposleni, i baš kao što su danas u Sjevernoj Koreji svi zaposleni - a vlada glad.
> Samo, ako si vec upropastio sistem koji je sljakao
Sistem je šljakao? Gdje je to socijalizam šljakao, gdje je donio blagostanje, i gdje na kraju nije propao uz silan prasak? Jesu li ljudi bježali iz Kine u Hongkong i iz Njemačke u SFRJ?
>ako si vec sve pokrao i prenio na svicarsku banku, sto nisi bar napravio sistem koji radi, nego si samo napravio 60 miljardi duga kako bi levisice i kinder ladu mogao dovesti do Zagreba. To sto si i rulji dao kredite kako bi te levisice mogli i kupiti, kupit ce socijalni mir samo do onog trenutka kad budu trebali vracati dugove, kao i kod Grka! A onda, mozda ti ni nece biti tako dobro u vlastitoj kozi...
* Dug su ti napravili pregaoci u brodogradilištima za koje se godinama dižu krediti da bi se isplatile plaće. Krediti se dižu da bi se platilo pola milijona branitelja koji su u penziju pobjegli da ne bi morali raditi. Krediti se dižu da bi se platila nerealno velika uprava, sto županija i petsto gradonačelnika. Krediti se dižu da bi se seljacima dali "poticaji" (u stvari socijalna pomoć, jer se kod nas vlasnik samo jedne krave smatra poljoprivrednikom!).
Krediti se dakle dižu da bi se održala utopija kako se može živjeti u nekakvom Državnom zagarantiranom sistemu bez rizika. Plaćamo tvoje iluzije i to na kredit.
Ne mogu ja napraviti sistem koji funkcionira - s tobom i takvima. Vi jednostavno odbijate da se brinete sami za sebe i da živite od vlastite pameti koju imate ili nemate. Vi želite da se država i drug tito brinu o vama kao da ste retardirani.
U Grčkoj državnoj upravi se dobiva bonus za dolazak na posao na vrijeme.
Uz takve komuniste, tko još treba antikomuniste?
Glede Nijemaca i ostalih izrabljivača: uspije li se ova sloboda održati na nogama tebi sličnima usprkos (a mislim da vas je google i brzi internet već spremio u povijest), ne samo da će Nijemci stići i podjarmiti te za 2 dolara (vrijediš li više?), nego, kao što sam već napisao - ja ću otići u Schwartzwald i podjarmiti Nijemca, kupiti vikendicu i piti kavu sa Udom Brinkmanom.
A ti ćeš zauvijek ostati kmet.
Šta, opet pokušavaš staljinizam podvaliti pod komunizam?
Nebitno. Bitno je da ne želimo dozvoliti kapitalistima - narodski rečeno, lopovima - da kradu. Tko će se brinuti o nama - nije stvar o kojoj bi kapitalisti trebali brinuti (niti vjerujemo da se o tome brinu.)
Ne znam odakle dolazi ta zavist, taj jad i čemer, besprespektivnost i rezignacija koja suklja iz tvojih kratkih rečenica. Zar je tako teško prihvatiti činjenicu da postoje ljudi koji su pametni i agilni i, na kraju, uspješni. Uvijek je kriv netko drugi: ti si mali i jadan i ugnjetavan, i boriš se protiv velikog, vražjeg ugnjetavača Kapitalista. Misijonar. Bolje da se zapitaš šta će nakon tebe na ovoj zemlji ostati kao djelo ruku tvojih.
U Slobodnoj pise ovo:
"... Prosječni državni posao plaća se triput više od privatnoga. Državne željeznice godišnje zarade 100 milijuna eura, a samo na plaće ode 400 (plus još 300 za druge troškove). Prosječna plaća na željeznici viša je od 5000 eura. Stoga je još prije dva desetljeća tadašnji grčki ministar financija Stefanos Manos izjavio da bi bilo jeftinije Grke i njihovu robu prevoziti taksijem. Manos je jednom američkom novinaru potvrdio da to vrijedi i danas. ..."
S druge strane, neki dan na Deutche Welle citam, da su place u drzavnom sektoru upola manje od onih u privatnom, i da je prosjecna placa u drzavnom sektoru 740 eura. Nazalost, trazim i trazim opet taj clanak da dam link, ali clank je maknut!
Pokušaj psihoanaliziranja je jako nategnut. Među ljudima svih političkih uvjerenja ima i sretnih i nesretnih, i uspješnih i neuspješnih. Ako misliš da su svi socijalisti neuspješni, to je ne samo trivijalno pogrešan, nego i začuđujuć stav. Na primjer, najslavniji znanstvenik (Einstein), najutjecajniji književnik (Sartre) i najbolje prodavani slikar (Picasso) su bili socijalisti.
Čudno da takve stvari uopće treba objašnjavati.
Mislim da bi Picasso, da je živ, sve novce od svojih slika poklonio u dobrotvorne svrhe. Malo sutra.
Zapad je sloboda. Nije to strahopoštovanje, to je zavist, moja zavist.
Ja se lako mogu složiti da su najuspješniji režimi 20. stoljeća bili kapitalistički. Vidi recimo, ovdje:
http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/dezurni-zrtveni-jarac-u-hrvatskoj#komentar47074
Socijalizam je zamišljen kao sustav koji je u bitnom superioran kapitalizmu: slobodniji, pravedniji i ekonomski efikasniji. Dosad, niti jedan pokušaj izgradnje socijalističkog sustava nije uspio ostvariti takvo društvo. No, to ne znači da takvo društvo nije moguće. Ne znači, naravno, niti da je moguće. Socijalisti vjeruju da jest.
Picasso ne bi, naravno, poklonio novac koji je zaradio prodajom slika na tržištu u dobrotvorne svrhe, bar ne sve. Ljudi su sebični, no socijalizam nije ni zamišljen da bi funkcionirao sa nekim "novim ljudima", bitno drugačijim od ovih kakvi su danas.
I Hrvatska i Bocuana bi bile najbolje i najljepse i "najslobodnije" i "najdemokratskije", da kojim slucajem poput Amerike i Zapada kontroliraju 80% svjetskih resursa i da je kuna svjetska valuta umjesto dolara!
Istočni blok nije bio siromašan resursima - dapače, SSSR je bio najveća i po prirodnim bogatstvima, najbogatija zemlja svijeta, jedina imperijalistička zemlja koja je zadržala direktnu kontrolu nad svojim kolonijama - što je pola Azije. Zbog toga je SSSR vrlo dobro ekonomski napredovao i u vrijeme u koje je bio politički najslabiji i najizoliraniji, između dva svjetska rata. I iz istog razloga, nedostatak resursa ne može objasniti ekonomsku stagnaciju SSSR-a i istočnog bloka i zaostajanje ne samo iza kolonijalnih ili neokolonijalnih sila - nego čak i iza siromašnih evropskih zemalja kao što je Grčka, ali i azijskih zemalja poput Japana, Južne Koreje, Taiwana - koji ni u kom slučaju nisu nekakave kolonijalne sile, niti su bogate resursima, nego bi prije bile žrtve neokolonijalizma.
Pogotovo se nedostatak bilo kakve slobode govora i izbora te okrutno proganjanje istih i razvoj bizarnih, često okrutnih diktatura ne mogu objasniti nedostacima resursa.
Naravno, USA i Zapadna Evropa su vrlo bogate i moćne zemlje, ali o "kontroli svijeta" nema ni govora. Kad bi oni kontrolirali svjetsku ekonomiju, onda ni u kom slučaju ne bi dozvolili da udio USA i EU GDP-a u GDP-u svijeta - pada. Ne da oni to ne bi željeli spriječiti - itekako bi, ali jednostavno nisu dovoljno bogati i dovoljno moćni za tako nešto.
Prestani čitati teorije zavjera smišljene za američko tržište.
Nauci mislit!
Al pazi sad ovo... Pljuješ po državi , a bez te države nebi bilo tih kapitalista (pametan, agilan, uspješan). Država ih štiti pa oni mogu biti "pametni, agilni , uspješni". Kad nebi bilo države , oni bi bili "neuspješni" i doslovno tri metra pod zemljom. Da nema države koja me sprječava, prvu stvar koju bi učinio bila bi eksproprijacija Tedeskijeve (ili nekog takvog "uspješnog" ) imovine i metak u čelo. Nema države nema zaštite. Bez države vrijede prirodni zakoni, a onda ti tvoji "uspješni , agilni, pametni, fino počešljani i obrijani" ubrzo postaju neuspješni i nesposobni. Ili misliš da bi jedan Tedeski sa onom facicom "upravo sam se posrao" opstao i bez zaštite države ? :)))))
U tvojoj glavi dakako.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.