Kao post festum golemog financijskog paketa od 750 milijardi eura koji je EU u noći sa 9. na 10. svibnja odobrila kao nužnu pomoć za financijsku krizu koja najjače pogađa Grčku, francuski tjednik Nouvel Observateur ispituje poziciju održivosti eura u investigavnom članku "Treba li spaliti euro?".

U slikovitom jeziku francuskih medija, situacija je predstavljena sljedećim riječima: paket će vjerojatno dezinficirati ranu, no da bi se rana posve zaliječila, europski politički vođe morat će odsad zajednički koordinirati ekonomsku politiku.

Grčki slučaj, koji se naziva čirom (iako čini samo tri posto bruto domaćeg proizvoda eurozone) prerastao je u sepsu alarmantnih razmjera.

Stoga, na početno pitanje valja li spaliti euro, odgovor je i dalje ne, ali samo pitanje ni u kom slučaju više nije tabu. Javni je deficit narastao, stavke ugovora iz Maastrichta više nisu aktualne (javni dug manji od 60 posto BDP-a, prekoračenje deficita manje od tri posto), a prekršen je Pakt o stabilnosti. 'U ovoj situaciji, ili će se vlade eurozone složiti oko zajedničkog ekonomskog upravljanja ili će se euro raspasti', tvrdi francuski političar Jean Peyrelevade.

Pro et contra

Manjak solidarnosti među članicama eurozone idealan je teren, kako opetovano naglašava Nouvel Observateur, za jačanje utjecaja tzv. euroskeptika, posebice u anglosaksonskom svijetu.

No osim nobelovaca Paula Krugmana i Josepha Stiglitza koji u američkom tisku vehementno napadaju euro, tu su i europski ekonomisti, koje se naziva anti-euro ideolozima.

Ideološke razmirice bitne su najviše u smislu u kojem utječu na pojačani oprez investitora i slabije kolanje svježeg kapitala.

Euro skeptici čak i traže izlazak Grčke iz eurozone tvrdeći da paket mjera nije dovoljan da riješi dubinske probleme grčke ekonomije. Prema njima, postoje dvije zone eura, kompetitivna i izvozna (Njemačka, Francuska) te konzumeristička tzv. 'club Med' zona (Grčka, Italija, Španjolska, Portugal).

Novi stari diskurs

Zanimljivo je primijetiti kako je monetarna kriza vratila nazad i izvjestan tip eurocentričnog diskursa: Grčku i Portugal se bez puno oklijevanja i u niz prilika naziva 'najslabijim karikama eurozone', 'najlošijim đacima' i 'euro bolesnicima', zemljama u kojima je korupcija 'nacionalni sport'. Spominje se i najveći strah Francuske i Njemačke, koje bi eventualno morale prepustiti dio suverenosti svoje ekonomske politike, što se u slučaju južnih nacija eurozone ne smatra argumentom.

Zatim, mogu se pronaći sljedeći samouvjereni citati, 'ako se Francuska nađe ozbiljno napadnuta, neće više biti eurozone'. 

Zanimljivo je primijetiti kako je monetarna kriza vratila nazad i izvjestan tip eurocentričnog diskursa: Grčku i Portugal se bez puno oklijevanja i u niz prilika naziva 'najslabijim karikama eurozone', 'najlošijim đacima' i 'euro bolesnicima', zemljama u kojima je korupcija 'nacionalni sport'. Spominje se i najveći strah Francuske i Njemačke, koje bi eventualno morale prepustiti dio suverenosti svoje ekonomske politike, što se u slučaju južnih nacija eurozone ne smatra argumentom. Zatim, mogu se pronaći sljedeći samouvjereni citati, 'ako se Francuska nađe ozbiljno napadnuta, neće više biti eurozone'. Ilustrativni su i navodi tjednika Focus Money koji govori o sjevernoj monetarnoj uniji Njemačke, Francuske, zemalja Beneluksa, Austrije, Finske, a ostale zemlje Unije imale bi se zadovoljiti light inačicom eura.

Francuzi odavna neskloni euru

Među argumentima zagovornika eura navodi se da je euro dozvolio europskim tvrtkama da nesmetano izađu na jedinstveno tržište i tako ojačao njihovu kompetitivnost. Jean-Pierre Jouyet jasno tvrdi: 'Bez eura, kriza iz 2008. dovela bi direktno do propasti banaka i sustava protekcionizma... scenarij koji jasno podsjeća na 1929. godinu.'

Francuzi, primjerice, nisu nikad bili osobito skloni euru. Prema anketama Financial Timesa, 62 posto populacije smatra da euro negativno utječe na svakodnevni život, 55 posto drži da ima negativan utjecaj ne ekonomiju. Stvarna procjena stanja govori sljedeće: potrebe dnevne potrošnje su uistinu narasle (famozna baguette tako je narasla od 0,65 do 0,80 eura), a troškovi poput plina i struje nisu rasli.

Rast eura u odnosu na dolar oslabio je kompetitivnost eurozone. Problem je opet bio u manjku jasne strategije. Yvon Jacob, predsjednik Grupe industrijskih federacija, tvrdi: 'Dopustili smo da dolar i juan oslabe, jer ne postoji nijedno europsko tijelo koje može suvereno raspravljati s američkim i kineskim vlastima.'

Jedini argument u kojem se pro i anti euro zagovornici slažu jest porazni efekt anestetika. 'Najveća mana eura jest u tome što je bio toliko zaštitnički... što je dozvolio državama da rade što god hoće s javnim financijama.'

Spas eura

Da bi se izbjegao pad euro aviona, potreban je pilot koji na raspolaganju ima pouzdane instrumente. Nužno je stvoriti ekonomski federalizam, koordiniranu ekonomsku i fiskalnu politiku. No kako? Mnogi pozivaju na stvaranje zajedničkog fonda, koji će moći spasiti državne dugove, ali i sankcionirati prijestupnike. Pitanje je sada hoće li europski vođe, kronično lišeni karizme, prihvatiti ono što su već niz puta odbili napraviti.

Najslabije karike eurozone

Grčku čeka šok terapija, koju je nedavno potvrdio i parlament: zamrzavanje poslova u javnim službama, značajno povećanje poreza, smanjenje mirovina te ukupno smanjenje od oko 30 posto kupovne moći. Portugal je najavio privatizaciju 18 javnih poduzeća i povećanje poreza. Padom burzovnog indeksa u Španjolskoj i zaduženošću koja se samo u građevinskom sektoru penje na 105 milijardi eura, Zapaterove izjave da Španjolska nije Grčka ne uspijevaju umiriti rastući broj skeptika.

Za i protiv

Kao precijenjena valuta, tvrdi Philippe Villin, bivši direktor Figaroa, euro je donio manjak kompetitivnosti, a jedino je njemačka ekonomija profitirala. Političko, a potom i monetarno zajedništvo, treba započeti u maloj zoni i odustati od euro-dogme koja je veoma brzo pokazala potencijalne i realne zamke. Gérard Mestrallet govori o euru kao o 'europskom čudu' koje je omogućilo ne samo razvoj već i olakšane mogućnosti izvoza. Ako bi se svaka zemlja vratila svojoj valuti, bila bi to smrt Europe, a neke bi zemlje drastično osiromašile. Bivši predsjednik Europske komisije, Jacques Delors, nema dvojbe oko beneficija uvođenja zajedničke valute.

Eurozona bilježila je rast do 2008. od 2,1 posto, u njoj je stvoreno 16 milijuna poslova, što je rast od 15 posto. No upozorava na manjkavosti koje su se desile pri uvođenju eura. Europa, naime, ne može imati samo zajedničku monetarnu budućnost, ona mora biti ekonomski i financijski ujedinjena. A ti se propusti iz prošlosti danas skupo plaćaju.

Tagovi: EU, eurozona