Berlusconijev kraj političke karijere sve više sliči na imperijalnu dekadenciju Fellinijevog "Satyricona", piše The New York Times.

Fellinijev "Satyricon" je film koji prenosi morbidnu atmosferu carskog Rima u orgijama, pijančevanju i beskonačnim zabavama na kojima je sastavni dio bontona bio povratiti jelo i piće da bi se u želucu oslobodio prostor za novo jelo i piće. Naravno, neizostavni dio tih orgija bile su i lascivne erotske zabave rimskih patricija i njihovih gostiju. Možda je ugledni njujorški dnevnik ipak pretjerao: američki tjednik Time govori pak o Italiji kao Berluskonistanu, zemlji kojom ostarjeli premijer vlada kao svojim posjedom, dok francuski konzervativni Le Figaro drži da je Berlusconi sam sebi najgori neprijatelj.

U međuvremenu, talijanski list L'Espresso sa zadovoljstvom piše o »Berlusconijevom haremu« i opisuje vesele domjenke u premijerovoj vili Certosa na Sardiniji, gdje su se za novogodišnje, božićne i uskrsne domjenke okupljale ljepotice u društvu premijera, dok bi ih zabavljao premijerov osobni pjevač Marianno Apicella, kantautor s kojim je Berlusconi snimio i CD s napuljskim pjesmama za koje je, kako kažu, sam napisao stihove. Na ovim seansama sudjelovalo bi i po stotinjak ljepotica koje su gotovo čekale u redu da budu pozvane, a neke od njih su bile i plaćene preko svojih agencija kao top modeli.

Ljepotice u krilu

Sada su se raspričali i stanovnici Porto Rotonda, mjesta u koje su dolazile ljepotice i bile razvožene do vile Certose. Berlusconijevo imanje od 60 hektara tako je bilo poznato kao okupljalište ljepotica koje bi kao poseban poklon dobile, pored honorara i dnevnica, i po zlatnu narukvicu s kornjačom, simbolom Berlusconijeve rezidencije i zlatni lančić sa simbolom leptira. Sve te »leptirice«, ironično komentiraju talijanske novine, tako su ulazile na popise potencijalnih show-girla na televiziji, televizijskih novinarki i budućih političarki.

Čim je ova vijest prodrla u javnost, policija je organizirala klasičnu »sačekušu«: službenog fotografa koji je sve to snimio izazvali su ponudom da objavi svoje fotografije u Berlusconijevom tjedniku Panorama: naivni Antonello Zappada ponudio je nekoliko desetaka pikantnih fotografija za milijunsku svotu u eurima, a tada ga je policija zaskočila i oduzela mu preko 700 fotografija koje bi mogle kompromitirati ne samo premijera već i njegove brojne goste. Primjerice, na tim se slikama mogu prepoznati i maloljetnice, a ima tu i djece za koje je poslije utvrđeno da su djeca »uglednih gostiju«, kao primjerice bivšeg češkog premijera Mireka Topolaneka.

No, Zappada je ipak uspio ispričati da se na ovim slikama vidi premijer s brojnim ljepoticama koje mu sjede u krilu ili su u srdačnom zagrljaju. Na ljetnim seansama u vili Certosi vide se brojne uzvanice u toplessu i tangama, a i po zimi »službena unifroma« za te seanse bila je oskudna odjeća. Tako sada o Berlusconijevom »haremu« govore i oni koji su na njemu dobro zaradili i cijela nacija uživa u jednoj novijoj verziji »Big Brothera« koji nije samo glumljen, već i stvaran i s tako značajnim protagonistima. Naravno, postavilo se pitanje kako su sve te uzvanice i uzvanici dolazili na ipak izoliranu Sardiniju i dobro čuvano Berlusconijevo imanje s umjetnim jezerima, brdima, vodoskocima i novoizgrađenom »rimskom arenom«.

»Konačna istina« o Veronici

Državno odjvetništvo je otvorilo istragu i na površinu je isplivalo da su brojni privatni gosti dolazili vojnim zrakoplovima, što je potaknulo polemiku o tome tko i kako koristi vojnu silu i za što. No krenula je i kontraofenziva. Budući da se Berlusconi požalio da ga nitko od njegovih ministrica ne uzima u zaštitu, Mara Carfagna je napisala listu Corriere della sera srcedrapajuće pismo u kojem brani premijera od optužbi ističući da je on ozbiljan čovjek i požrtvovni vođa.

No čelnica Pokreta za Italiju, pro-Berlusconijeve masovne organizacije, Daniela Santanche' otišla je korak dalje i iznijela »pravu pozadinu stvari«, demaskirajući premijerovu suprugu Veronicu Lario kao krivca što Berlusconi vodi ovakav život. I iznijela je »konačnu istinu«: Berlusconijeva supruga već godinama ima ljubavnika zbog kojeg je zanemarila svojeg muža i dovela ga do očaja, jer se nije mogao sa svojom suprugom pojavljivati u javnosti. I dok je talijanska javnost očekivala da će »osoba X« biti filozof Massimo Cacciari, gradonačelnik Venecije kojega je i sam Berlusconi apostrofirao kao čovjeka u kojeg je njegova žena zagledana, ispalo je da je Veronicin ljubavnik šef osiguranja ville Macherio, rezidencije Berlusconijeve supruge. Četrdesetogodišnji Alberto Orlandi, šef gorila koji okružuju Veronicu Lario, našao se tako i sam na naslovnim stranicama, po njegovoj izjavi ni kriv ni dužan.

"Sve je to jedan tužni sultanat", komentirao je ugledni politolog Giovanni Sartori koji je u ožujku, mjesec dana prije nego što je cijela ova berluskonijada izašla u javnost, napisao knjigu pod naslovom »Demokratski sultan«. Sartori naziva ovakav politički sustav sultanatom, slično kao što su svojevremeno politolozi Stepan i Linz nazivali Miloševićev autoritarni režim sultanskom vlašću. No ovaj sultanat je opasniji, jer nastaje u tkivu jednog demokratskog društva, koji rapidno tone u općoj dekadenciji morala i politike - za što su si Talijani sami krivi, kako kaže Sartori.