Vrhovni stožer svijeta sastaje se u trusnoj L'Aquili, patetično nazvanoj "prijestolnicom boli". Danas u užem sastavu: osam najmoćnijih zemalja svijeta (s Evropskom unijom kao ukrasnom ribom djevojkom). Sutra u poluproširenome: s mladim zmajevima velikih apetita (Kina, Indija i Meksiko unatoč svojim povijesnim civilizacijskim i imperijalnim tradicijama, Brazil i Južnoafrička Republika praktički ex novo). Prekosutra će sjesti s izaslanstvom Afrike (ali bez njezina najmoćnijeg odvjetka, Obame, koji se u petak radije slika s Papom).

Tri radna dana. I u tom roku, u jeku ponajgore financijske svjetske krize nakon 1929. (a definitivni izlaz iz nje bio je svjetski rat, Bože te sačuvaj!), svjetski poglavice morali bi naći izlaz iz cijelog niza problema: kako se izvući iz krize, kako promijeniti sustav da još neka ovakva kriza ne nahrupi iznebuha, kako postići da ona ne pridavi najsiromašnije (jer koga čerupati ako nema nemoćne sirotinje?), kako se izvući od zveckanja nuklearnih bombi u rukama sve luđih vlastodržaca, kako ne rasušiti svijet (i buduće profite) nekontroliranim napadom na klimu, kako ukrotiti kriznu svitu pirata, razbojnika, terorista, i sve tako dalje.

I polubožanskom Heraklu trebali su dani i dani da bi obavio svoje zadaće, a ni dan danas nismo sigurni da ih je zaista obavio do kraja. U kojoj to zemlji na svijetu smiju reći da su im Augijeve štale čiste ili da su otkinute sve glave kriminalnoj Lernejskoj hidri? Za rješavanje svjetskih problema u dva-tri dana potrebna bi bila božanska snaga a ne samo umišljena drskost.

Na svu sreću po mudre vođe, najveći dio posla za njih obavili su drugi. Još otkako se na Mt. Everest prvi popeo Edmund Hillary, ali zahvaljujući tome što je glavninu opreme dovukao s njime nepalski šerpa (istočnjak, u doslovnu prijevodu) Tenzing Norgay, šerpama se zovu diplomati koji dogovaraju, pišu, blanjaju i rašpaju zaključke, da bi ih onda pametni državnik pročitao ili čak odrecitirao. A iza šerpa je logistička druga linija, koju se nedavno prozvali jakovima, po himalajskim govedima još izdržljivijima od ljudi. Šerpe su, naravno, marljivo popisali probleme (dobar dio ionako prepisuju iz godine u godinu, bez pô muke, hvala word processorima i funkciji "copy/paste"). U pogledu rješenja, možemo očekivati tri kategorije: "nastavit ćemo se dogovarati", "imamo dobre nakane" te, najrjeđa, "poduzet ćemo konkretno". Ali i kad se naleti na tu treću kategoriju, rijetku poput zrna na jelovniku ćorave koke, nitko ne jamči da svjetski vrhovni stožernici nisu čvrsto stisli figu u džepu obećavajući što, koliko i dokad.

Obećali su u Rimu u nekoliko godina prepoloviti broj gladnih i umrlih od gladi, a taj se broj nastavio povećavati. Talijanska kopija malenoga i drčnoga Uncle Scrooga, Silvio Berlusconi, obećao je 0,5 posto društvenoga brutoproizvoda kao investicije u razvitak siromašnih zemalja, a Italija cijedi jedva 0,1 posto. Pa im idi plješći kad nešto obećaju čvrsto, s iznosima i rokovima!

Najkonkretnije od tih obećanja, smanjenje nuklearnih arsenala za trećinu, ionako su Obama i Medvedev oteli L'Aquili i plasirali u Moskvi, a samo tripli Eagleburger zvoca u Washingtonu da im jalov trud uz Sjevernu Koreju i Iran (oprezno prešutjevši ostale zemlje s atomskim bombama, znane i neznane, ali listom saveznice).

Ostalo što će zaista izići na vidjelo u sljedeća tri dana već je dogovoreno, usklađeno, uglavljeno - a četrdesetak šefova državnih izaslanstava i njihove svite stižu na gotovo, za show i spektakl, jer sve bi to jeftinije i djelotvornije mogli obaviti svaki iz svog kabineta, u beskrajno jeftinijoj telekonferenciji. Da, ali gdje bi onda bila hrana za beskrajan ego svjetskih mandarina? Bolje da se produciraju na konferencijama nego u ratovima, na kraju krajeva, makar opet o gladi debatirali uz kavijar.

U L'Aquili će, i bez rata, biti pod trostrukom opsadom: u prvom redu svjetske krize (i logičnog pitanja: kako je nisu lani predvidjeli, ovako pametni i obaviješteni?), čvrsti zidovi vojarne u Coppitu čuvat će ih od povika ili ljućih trava prosvjednikâ; odozdo vrebaju potresi, koji se još ne smiruju.

Organizatori su najavili da će, nadmaši li magnituda trusnog udara 4 stupnja Richterove ljestvice, sudionici biti evakuirani u Rim, u Visoku školu unutrašnjih poslova (nad katakombama svete Priscile, nek' se nađe). Pakosni novinari smjesta su dometnuli: a nadmaši li 8 stupnjeva, imat ćemo najspektakularniji državni sprovod dosad.