Haaški sud - pokazala je to i jučerašnja završna riječ tužiteljskog tima u procesu hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku - zapravo sudi Franji Tuđmanu. Da je prvi hrvatski predsjednik živ, sigurno bi danas, umjesto svojih vojnika, sjedio na optuženičkoj klupi u Haagu.
Glavni tužitelj Alan Tieger u svom je uvodnom izlaganju Tuđmana spomenuo i citirao na desetke puta. Dokazi protiv njega, čini se, mogli su se skupiti mnogo lakše nego protiv generala. Prvi šef samostalne Hrvatske posvuda je ostavljao tragove o svojoj fascinaciji etnički homogenom državom. O srpskom remetilačkom faktoru posijao je bezbroj izjava. Usto, dao je snimati svoje dogovore o Oluji, koji impliciraju da cilj nije bilo samo oslobađanje okupiranog državnog teritorija. Tužitelj Tieger pravi jasnu razliku između Hrvatske i Tuđmana: "Ne tvrdimo da je Hrvatska imala plan protjerati Srbe, taj su plan imali članovi udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Tuđmanom. Ne tvrdimo da je Hrvatska odgovorna za zločine, zločini su počinjeni u dogovoru političkog i vojnog vrha na čelu s Tuđmanom. Nije sporna odluka Hrvatske o provođenju Oluje, sporan je napor dijela hrvatskih dužnosnika da se okoriste tom legitimnom operacijom kako bi eliminirali dobar dio srpskog stanovništva."
Tuđmanova odgovornost ne znači da će Haaški sud trojicu generala osloboditi krivnje. Čak su se i njihovi odvjetnici prestali razmetati izjavama o skoroj slobodi. Premda su takvim, nerealno optimističnim najavama, mjesecima pumpali javnost. Optuženi generali, a pogotovo Ante Gotovina, simboliziraju danas Oluju u svoj njenoj kompleksnosti. Mada su političari nadređeni vojnicima. General Gotovina teško može biti prvi u odgovornosti za neslavni aspekt Oluje, mnogo su odgovorniji neki članovi državnog rukovodstva, ali on danas u Haagu, dijelom i vlastitom greškom, funkcionira kao zamjenski Tuđman.
Ako haaška presuda bude osuđujuća - mogućnost oslobađajuće odluke malo je vjerojatna - što će to značiti za Hrvatsku? Obnavljanje antihaaških raspoloženja svakako. Jer u Hrvatskoj Oluja -kako je pokazala i ovogodišnja proslava - još uživa status isključivo briljantne, diviniziranja vrijedne vojne pobjede, bez ikakva prigovora i mane. Počinjeni zločini kao da su posve irelevantni. Nitko ih više ne poriče, ali kao da na ocjenu Oluje nemaju nikakva utjecaja. S takvom rezistentnošću na činjenice i moralnom ravnodušnošću teško da će haaški pravorijek predstavljati trenutak istine. Jer ni pravomoćne haaške osude Tuđmanove avanture u Bosni i Hercegovini nisu imale takav učinak. HDZ potpuno ignorira, faktički ne priznaje odluke Haaškog suda, baš kao što Glavaševa stranka ne priznaje osudu ratnih zločina u Osijeku
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.