24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Izradite veliku skulpturu bicikla u Trešnjevci
- Media Mediterranea 2012/ Natječaj za prijavu projekata
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Trgovci oružjem u Vijeću sigurnosti UN-a
- Panorama Drugo polufinale Eurosonga "napetije"
- Gospodarstvo EU želi pokrenuti rast, a od Grčke zahtijeva poštivanje ugovora
- Kultura Lovci na plagijate
- Priča dana Karaoke u borbi za pismenost
Zašto se ne smijemo sjećati Jugoslavije?
Pitanje identiteta jedno je od ključnih na prostoru zemalja bivše Jugoslavije. U izgradnji novih, zbog kojih su se ubijali "drugačiji" od sebe, za dvadeset godina gurnut je u ćošak zapravo onaj identitet koji svi rođeni do 1990. godine nose u sebi -jugoslovenstvo. Koliko se snažno radilo na izgradnji novih identiteta, sa istom jačinom ubijao se zapravo taj osnovni, rođenjem i jednim delom života dobijeni identitet Jugoslovena. Trebalo je proći dvije decenije da se napravi predstava a zatim i javno otvoreno razgovara na temu jugoslovenstva u nama. O tome i mnogim drugim pitanjima razgovarali su režiser Želimir Žilnik, glumica Mirjana Karanović i pisci Ante Tomić, Miljenko Jergović i Muharem Bazdulj na tribini "Rođeni u YU" koja je održana u srijedu, 27. oktobra u Centru za kulturnu dentaminaciju u Beogradu. Moderator je bio novinar i kritičar Teofil Pančić.
Jugoslavija je, prema Želimiru Žilniku, koncept vezan na emocije porobljenih južnih Slovena i lirskog perioda."To je kosmopolitski koncept stvoren kasno, posle Prvog svetskog rata, a funkcionisao je samo kada je tu vrstu svog kosmopolitizma uspevao da održi. Čim bi prevladao tribalizam koncept bi se zadrmao.", pojasnio je Žilnik. On današnju stigmatizaciju Titove Jugoslavije vidi kao nešto slično stigmatizaciji Kraljevine u vreme od 1945. do 1990. godine.
"Ovde je došlo do nečega što se može nazvati oceubistvom. Mi tog pokojnog nismo mogli sahraniti jer su se ubice naselile u kuću tog mrtvaca i počeli su da rade na najsurovijoj tehnici zaboravljanja. Šta su bile devedesete - hvatanje mladića od 18 godina da idu da ratuju protiv te ideje zajedničkog života. Kad pogledate sredstva javnog informisanja, to su bili grotli iz kojih je kuljala mržnja", rekao je režiser koji je u vreme Titove Jugoslavije zbog svojih kritičkih osvrta na režim morao napustiti zemlju. Međutim, iz današnje perspektive, kaže da se ne stidi da javno govori da je bio dio jugoslovenskog miljea.
Nova klasa ratnih profitera
"Jedna stvar je ostala tabuizirana i ni u jednoj od novouspostavljenih država se zapravo niti pominje niti analizira, a to je činjenica da pored ovih emotivnih stvari u raspadu Jugoslavije važan motiv i važna energija nova klasna podela koja je proizvela nove pljačkaške vladajuće klase koje se u svim republikama sastoje od ratnih profitera, ratnika i ratnih bubnjara. Njoj je mnogo stalo da i dalje drži tabuizirano ono što je u Jugoslaviji kao ideji i konceptu bio potencijal u jednom procesu i realizovanju. To je bio koncept da su naši ekonomski subjekti imali pravo da u odnosu na svoju kreativnost i vrednoću razvijaju proizvodnju, tako da je tokom perioda samoupravljanja kao jednog važnog dela socijalističkog koncepta došlo do enormnog rasta Jugoslavije.
Sve ove priče da je Jugoslavija ostavljena u ogromnim dugovima kada su ove nove države nastajale, smešne su, kad pomislimo da su zapravo ne samo svaka pojedinačna nova država zaduženija nego Jugoslavija, nego su nove elite prodale društvena bogatstva. S jedne strane nepominjanje toga, a sa druge strane stigmatizacija antifašizma, a rehabilitacija fašističkih kvislinga, ima za cilj da kompromituje jedinu stvar sa kojom bi svi mi s ponosom mogli da govorimo da smo bili deo ove zemlje. Sramota je koliko god da se ćutalo kada se Vukovar rušio što se ćuti nad činjenicom da je nemoguće danas ući u EU sa rehabilitacijom fašističkog kvislinštva. To je nemoguće".
Povod za tribinu je predstava Dine Mustafića "Rođeni u YU" koja je nedavno premijerno izvedena na velikoj sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Crtica iz predstave koju su svi mediji prenijeli jeste trenutak kada je intonirana himna „Hej Sloveni" na koju je najpre ustao jedan gledalac a onda je skoro sva publika stojeći odslušala himnu bivše SFRJ. Jedna od glumica koja igra u predstavi je Mirjana Karanović.
"Bila sam užasno odbojna prema ideji predstave, a onda sam iz ljutnje dok sam pojašnjavala da ne želim da pričam o Jugoslaviji, počela da plačem. Zvala sam reditelja da to ne bih radila, ali sam shvatila da ja moram da uradim predstavu da bi u svojoj glavi završila sa tom pričom i shvatila sam koliko ja i ne samo ja nego svi mi koji smo živeli u toj zemlji zapravo jako malo o njoj govorimo i ono što se govori ima nekakvo sentimentalno sećanje na lepo vreme. Sa druge strane stoji ta strašno negativna konotacija značenja Jugoslavije, tamnica naroda. U tom kontekstu biti jugonostalgičar je nešto loše, strašno sramotno. U pojam Jugoslavije se uguralo sve i svašta, od politike do nekakvih proizvoda pop kulture. Za većinu naroda van Srbije biti Jugosloven znači biti srboljubac, jer je Slobodan Milošević u svom pohodu na vlast sveo pojam Jugoslavije na to da svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi pa mu je cela ideja poslužila da ubedi ljude u ispravnost njihovog pridruživanja vojskama u odbranu njegovih ciljeva", rekla je Karanović.
Muharem Bazdulj se osvrnuo upravo na dio priče o sentimentalnom osjećaju kada se pomene Jugoslavija, napominjući da ona nije produkt komunističkog vremena kako se često želi predstaviti.
"Svi koji smo rođeni u Jugoslaviji prilazimo toj činjenici na način na koji se u holivudskim filmovima na prvom sastanku anonimnih alkoholičara ljudi predstave i kažu ja sam taj i taj i ja sam alkoholičar. To je politička priča i ne može se posmatrati odvojeno. Situacija u BiH je vrlo jednostavna. Raspad Jugoslavije sa sobom je donio 130.000 mrtvih, najveći broj zločina desio se u toj zemlji, a ljudi imaju najveću nostalgiju na toj ravni prema vremenu kada su imali besplatne fakultete, zdravstvo .... Međutim, ne shvataju ili ne žele da shvate povezanost između te dvije stvari. Postoji taj momenat dugog oproštaja. Termin Jugoslavija je spominje prvi put sredinom 19. vijeka pa je trebalo 60 godina da to postane politička činjenica. Možda će trebati još 60 godina ako je to stvarno umrlo da se taj mrtvac ohladi" kaže Bazdulj.
Momenat dugog oproštaja
Njegovo mišljenje dijeli i pisac Ante Tomić koji je ukratko pojasnio da je to bilo divno vrijeme, ali da ga nema i da se treba baviti novim, drugim važnijim pitanjima.
"Imam zazor ka toj temi, ali on nije političke prirode. Imam 40 godina, točno pola svog života sam proveo u Jugoslaviji, pola života sam bez nje, a ja nekako čitavo vrijeme pokušavam biti aktualan. Ja se osjećam kao emigrant, to nije više mjesto u kojem ja živim i nekako se bojim da ne postanem kao i svaki emigrant, naporan sa svojim pričama o Jugoslaviji kako emigranti znaju biti naporni. Mimo toga, mi danas živimo u novim izazovima, svijet je postao strašan i mislim da imamo važnijih stvari. Kad govorimo o ovome strašnom svijetu u kojem je nestalo solidarnosti u kojem su radnici psi, opet korisno mi je to iskustvo Jugoslavije, kad nas je socijalizam naučio solidarnosti, zajedništvu i zapravo kad vratim sve unazad mislim se kako je zapravo tih 50 godina te zemlje bilo zapravo jedno herojsko vrijeme. Danas se baš srozavamo, gubimo i solidarnost i ljudske vrijednosti i tu priču o nečemu što je zajedničko".
Da li se znamo sjećati?
Pitanje Jugoslavije u svima nama jeste zapravo pitanje prava na sjećanje, koju su svim svojim stanovnicima nove političke elite u državama odrekle. Prema Miljenku Jergoviću, činjenica da je ukinuto pravo sjećanja je zapravo strašna.
"Mi smo doživjeli jednu vrlo agresivnu psihoterapiju koja je trajala od dolaska Slobodana Miloševića na vlast pa do pada Srebrenice, koja se na različite načine odvijala u različitim dijelovima Jugoslavije a njezin cilj je bio da svoja stvarna sjećanja, kakva god ona bila, koja su vezana za prostore bivše SFRJ zamjenimo nekim novim, fantomski, kolektivnim, nacionalnim osjećajima. Ta psihoterapija je uspjela. Jako teško ćete od ljudi uspjeti dobiti njihova stvarna sjećanja. Neprestano dobijate kolektivističke stereotipe, niko se zapravo ničega ne sjeća, i svi kad govore o sjećanjima, govore o sjećanjima samo uglavljenim u te kolektivne fantomske kodove, pri tom pozitivne ili negativne svejedno, ali zapravo mi se više nismo u stanju sjećati. To je jako loše".
U dva sata razgovora razmjenjena su lična sjećanja, prevrnuta je istorija, i publika i učesnici tribine podsjećali su se na korijene ideje južnoslovenstva, bez patetike i burnih emocija. Zaključak, ukoliko ga u ovako velikoj temi može biti nakon dva sata razgovora, bio bi da su zapravo svi pokušaji da se nametne novi identitet jalovi jer ljudi srcem osećaju koliko im je to veštački nametnuto. Mirjana Karanović je na kraju zamolila da je puste da joj bude žao što te zemlje nema i da je zbog toga ne optužuju, dok je Jergović samo doda da se Jugoslavija raspala kao politički subjekt, ali da na svim ostalim osnovama ona zapravo postoji.
"Jugoslavija je nestala kao državno politička činjenica, kao što biva ukinuta služba društvenog knjigovodstva u većem dijelu zemlje i sad umjesto ličnih karata jedno vrijeme se moraju nositi pasoši, a bogami niti te potrebe nema jer se skoro svuda može sa ličnom kartom. Dakle, to je političko stanje stvari. Međutim, ono na čemu je Jugoslavija bila stvorena, a to je prostor nekog kulturnog identiteta i sličnih istorijskih i predistorijskih iskustava , to je ostalo isto i to zapravo sve više i više opet funkcioniše. SFRJ se u kulturnom smislu ne samo da nije raspala, nego se ne može raspasti ni uz pomoć najgoreg nacionalizma. Šta je ostalo? Ostalo je svakome ono što mu je u duhovnom, moralnom i puno manje materijalnom smislu prethodno i pripadalo. Tu se ništa bitno nije promijenilo osim što je nivo prosvjećenosti otišao drastično u vražju mater gotovo linearno", zaključio je Jergović.
Vezane vijesti
Koliko mladi (ne)znaju o Jugoslaviji
Koliko mladi u državama nastalim na području bivše Jugoslavije, uopće poznaju svoje susjede i nekadašnje sugrađane? Veoma malo, ali…
Objavljeno: 09.06.2011.
Majku ti božju, zar već trideset godina?
Stvari se razvijaju u pozitivnom smeru. Titovom smrću označen je početak jednog novog perioda, u kojem se još uvek nalazimo - ponosni,…
Objavljeno: 04.05.2010.
Da je poslije Tita bio-Tito
Neizbježno pitanje dana danas glasi: što bi bilo da prije tri desetljeća, u svojoj 88 godini, nije umro Josip Broz Tito, doživotni…
Objavljeno: 04.05.2010.
Socijalizam u Jugoslaviji, socijalizam danas: što je dovelo do raspada Jugoslavije?
H-alter započinje s izvještavanjem sa SFF-a. Na sinoć održanom okruglom stolu Rastko Močnik je ustvrdio da je SFR Jugoslavija…
Objavljeno: 03.05.2010.
Berlinski zid nam se srušio na glavu?
Evropska Unija jest šansa da se država bolje uredi, ali ovako nikakvi, ondje ćemo sjediti u zadnjoj klupi, ako ne i u garderobi, i to…
Objavljeno: 12.11.2009.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Syriza čuva euro
Grčka će ostati u euro zoni ukoliko stranka Syriza pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima, izjavio je predsjednik stranke Alexis Tsipras
Tužiteljstvo traži odbacivanje prigovora
Haaško tužiteljstvo zatražilo je od žalbenoga vijeća Haaškoga suda da odbaci prigovore obrane generala Gotovine na teze koje je tužiteljstvo iznijelo tijekom žalbene rasprave
Demokracijom protiv ropstva
David McNally: Na radikalnoj ljevici je da preuzme demokratski projekt i još jednom ga poveže s narodnim borbama protiv dužničkog ropstva.
Apsurdu nikad kraja
U Federaciji BiH je predložen zakon kojim se zabranjuje odlazak u prirodu s biciklom
Gore je nego što se mislilo
Nakon što su grčke štediše iz banaka masovno počele povlačiti novac, prošli tjedan nagađalo se da bi država u srpnju mogla ostati bez gotovine
Srbija ima novog predsjednika
U drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji pobjedu je odnio Tomislav Nikolić
Nastavlja se blokupiranje Frankfurta
U Frankfurtu su i za danas najavljeni prosvjedi protiv politike štednje Europske unije, a prosvjednici će poslijepodne krenuti kroz središte grada prema dijelu gdje se nalaze frankfurtske banke
dodaj komentar 36 komentara
Svi je se sjecamo. Svi koji smo zivjeli tada.
Pa tako neki pamte i neke ruzne stvari.
A ima i onih koji pokusavaju sad falsificirati proslost
i sve prikazati u "afirmativnom" svijetlu.
Ne veli se uzalud Fuck YU
Možda da ga držimo kao Turci Ataturka pa da idemo u zatvor ako slučajno pisnemo protiv njegovog lika i djela?
A mi smo dozvolili da se to sto je bilo dobro unisti, prolije puno krvi i izgubi previse zivota i povrha svega da nas te neke nove vodje pokradu tako da smo ostali gologuzani al zato nacionalno osvjesteni.
http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/ekskluzivno-sjecanja-zeljezne-lady-titove-jugoslavije
''Zemlja je bila prezadužena (preko 22, milijarde dolara) nije bila sposobna da plaća uvoz potrebnih roba, a niti mogućnosti da otplaćuje kredite. Visoki porast cijena nafte i drugih strateški važnih proizvoda još više je otežalo ekonomsku situaciju u zemlji. Vlada Veselina Đuranovića uvela je “par – nepar” radi ograničavanja potrošnje benzina. Taj slavni “par- nepar” po novinarima je pripisan meni. I tako do današnjih dana."
''... U tim strašnim danima moje su informacije bile radio, televizija i novine. Vukovar u okruženju, gori… Mučim se, valjda kao i ostali naši ljudi. Što učiniti, možeš li išta pomoći. Pitam se što ovaj svijet šuti, ne intervenira.....
Ali, očito, ja i meni slični nismo bili poželjni da “lobiramo” za prava svoje zemlje. Poslije mi je postalo jasno. Vlada “nacionalnog jedinstva” i Tomac u njoj obilaze Australiju, Argentinu i sl. uspostavljaju “lobije” ..."
Nije istina da nema sjećanja. Sjećanja je napretek a još više je o ulozi neprijatelja i (ratnog) profiterstva na osnovi herojske i pobjedničke izvrsnosti i besprijekornosti. No, ni sve to nije udarni dio sjećanja i profita nit je sjećanje ključni dio. I ekstremi i ekstremne suprotnosti ni malo ne ometaju niti imaju veze s tim nego dapače, ključno i jako pomažu i omogućuju automatizirani napredak, profit ... jednog te istog, nečeg bitno osnovnijeg od sjećanja, pojedinih djelova ...
U nedostatku boljih naziva označimo tu turbouspješnu kulturnorevolucionarnu pojavu, koja kao od šale nadilazi bilo kakve druge mode i pojave (ideologije, religije, tržište, kapital, partije ...), kao ''samo upravljanje''. Da li tko uočava da samo upravljanje i danas bez problema beskrajno ponavlja isto. Uloga neprijatelja i naročito stalnih izdajnika iz vlastitih najužih redova je ključna (Bandić i Sanader su predragocijeni jer time milijuni istih i gorih od njih bivaju čisto svjetlo i pravda, tko je jamio jamio biva ok a tko je jamio i pobio najviše uz najvišu izvrsnost biva i spas za sve), nezamjenjiva uloga samo upravljanja, koje je ujedno jedina i najvrijednija roba, izvrsnost, pravda, novo svjetlo, slobode (ako se što više radi šta hoćeš sa što više sranja to je neupitno i ne spominje se za razliku od korupcije i raznih slabosti...).
Misliš li da je pokušaj revizije povijesti od strane neoustaša, jednak reviziji povijesti koji sada rade neočetnici kada govorimo analogno o 1945. i pobjedi saveznika i 1995. i pobjedi hrvatske vojske?
Je, moj kneže. Svi su nacionalizmi i šovinizmi isti. Služe samo da bi kapitalistička vrhuška znala na kojem teritoriju će pljačkati vlastito stanovništvo. Kad se krvavo, narodnom krvlju razgraniče, odmah se grle i ljube u guzice i odmah ti isti koji su nas najviše huškali krenu u zajedničke biznise međusobno dakle sa četnicima. Pogledaj djecu i unuke ZNA SE KOGA, pogledaj naše ratno profiterske biznismene s kIm i gdje ulažu nama otete novce. Upravo kao što su do 1945. ustaše i četnici na bezbroj fotografija (nisu montirane) zajedno oko boce šljivovice i pečenja neopranih ruku krvavih i od vratova Srba i od vratova Hrvata. Bruno Bušić je već 1974 shvativši s kim ima posla napisao i objavio da ćemo tek kad takvi hrvati osvoje vlast shvatiti što je prava pljačka i prodaja Hrvatske svijetskim jebivjetrima. Ništa bolji nisu ni četnici. Narod? uz takve domoljube narod je i u Hrvatskoj i Srbiji počeo ponovno umirati od gladi.Pročitaj komentar u Radničkoj borbi,članak:Problemi Dalmacije i brodogradnje(na kraju članka).
Kod mog pitanja nije toliko bila poanta naglašavati pljačke u privatizaciji, jer je pljački bilo i nakon II. Svjetskog rata, već činjenica da četnici iz 91-95 poput ustaša 41-45 zaboravljaju da su 5 godina sijali smrt u logorima i na bojištima u ratovima koje su sami izazvali, a sada situaciju žele obrnuti i prikazati kao da su oni žrtve rata ili u najmanju ruku da nitko nije kriv za ono što se dogodilo, odnosno da smo jednako krivi.
Što se tiče Bušića, ti vjerojatno misliš na ovo:
„... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ... ... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?"
Bruno Bušić – † 1978
A evo i jedna biblijska, inače oba citata sam našao u jednoj kolumni sa "hr svijeta"
"Pazite da vas tko ne zavede!" odgovori im Isus. "Mnogi će doći pod mojim imenom, proglašujući se Mesijom, i mnoge će zavesti. Kad čujete da blizu vas izbijaju ratovi i vijesti o dalekim ratovima, ne uznemirujte se. Sve se to mora dogoditi, ali svršetak još neće doći. Zaratit će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa u mnogim dijelovima svijeta i zavladat će glad. Sve je to samo početak strašnih muka. Tada će vas mučiti i ubijati. Svi će vas narodi zamrziti zato što ste moji. Mnogi će tada posrnuti u vjeri, izdavat će jedan drugoga i mrziti se.“
Biblija Mt 24,4…
Molim te ne mistificiraj ni ustaše ni četnike. Ne djeluju oni zbog nekih mističnih zakona tla , krvi i bla,bla,bla ....nego zato jer žele participirati u mrvicama koje im gazda dobaci nakon što je oteo njihovim bližnjima u okolini. Dakle radi se o čistom materijalnom interesu izmanipuliranih mistificiranjem. S time da neki dobiju sve ,a drugi se prodaju za mrvice a sve na račun naroda. Mjenjale su se u povijesti države i nacije , mjenjale su se granice, mješali se narodi bratimili i rastavljali, mjenjali nazive i pripadnosti. A što ako ti kažem da su i četnici i ustaše ustvari u ogromnom postotku ILIRI (pripadnici nekad iste ilirske države)jer su to ustanovila dva neovisna mjerodavna genetska istraživanja (pa je jedno od njih Tuđman sakrio u ladice iako ga je skupo njemačkim stručnjacima platio pokušavajući praviti razliku nazivajući nas čak Irancima)? Hočeš li i naziv ilirskog gena koji nose i jedni i drugi : haplogrupa 1b. Zato ne treba pričati o ustašama i četnicima ako se neće spominjati pljačka naroda. SVE OSTALO JE MANIPULACIJA I MISTIFICIRANJE.
Neka ti odgovor Petra bude moj odgovor.
To sto je on predvidio da ce svoji opljackati svoje nije nikakva novost nego se to kroz povijest stalno ponavlja: mocnici sa strane dobiju stvarnu vlast i vuku najvecu dobit, a montirane domace kompradorske elite im u tome pomazu jer i sami dobiju dio plijena!
Uostalom, koga bi nase kompradorske elite pljackale nego nas, kad nemaju kolonije?
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bruno_Bušić
Zvonko:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Zvonko_Bušić
Oprosti, o čemu ti govoriš? Gdje i kako ja mistificiram ustaše i četnike? Malo se informiraj o početku ove rasprave između mene i Perice. On je govorio o reviziji povijesti WWII, ja sa ga samo upitao slaže li se s time i da neočetnici poput neoustaša žele napraviti reviziju posljednjeg rata? Jel možeš ti to shvatiti?
Druga stvar kad si već spomenuo mistiku ili zakon tla, mislim da si naivan ako misliš da je samo narod taj koji se povodi tim ideologijama i mistikama. Istina je da se svaki rat vodi da bi se zauzeo nečiji teritorij i da bi ga se opljačkalo, međutim svaki pokretač rat i sam donekle vjeruje u ideologiju koju propagira. Bilo bi doista neodgovorno od nas kad bi sve svodili na čistu želju za materijalnim. Pogledaj npr. samo Vojislava Šešelja i njegovu ogromnu povijesnu knjigu u kojoj iznosi teoriji o Hrvatima kao pokatoličenim Srbima, zar misliš da bi netko ulupao toliko vremena u to da ne vjeruje u tu svoju ideologiju? Pogledaj njegovo ponašanje za vrijeme suđenja, jel ti to nešto govori? A što je sa hitlerovim Mein Kampfom? Ne možeš svijet i povijest promatrati na takav crno-bijeli način. Ti jednostavno stvoriš dihotomiju vođa-narod i misliš da oni nemaju nikakvih dodirnih točaka. E pa vidiš ja ne vjerujem u to, ja mislim da ratna osvajanja imaju podlogu koja je više od obične želje za materijalnim. Naravno, ti se ne moraš slagati sa mnom, ali me molim te ne napadaj dok ne pogledaš jasnije o čemu se konkretno govori.
Oprosti, o čemu ti govoriš? Gdje i kako ja mistificiram ustaše i četnike? Malo se informiraj o početku ove rasprave između mene i Perice. On je govorio o reviziji povijesti WWII, ja sa ga samo upitao slaže li se s time i da neočetnici poput neoustaša žele napraviti reviziju posljednjeg rata? Jel možeš ti to shvatiti?
Druga stvar kad si već spomenuo mistiku ili zakon tla, mislim da si naivan ako misliš da je samo narod taj koji se povodi tim ideologijama i mistikama. Istina je da se svaki rat vodi da bi se zauzeo nečiji teritorij i da bi ga se opljačkalo, međutim svaki pokretač rat i sam donekle vjeruje u ideologiju koju propagira. Bilo bi doista neodgovorno od nas kad bi sve svodili na čistu želju za materijalnim. Pogledaj npr. samo Vojislava Šešelja i njegovu ogromnu povijesnu knjigu u kojoj iznosi teoriji o Hrvatima kao pokatoličenim Srbima, zar misliš da bi netko ulupao toliko vremena u to da ne vjeruje u tu svoju ideologiju? Pogledaj njegovo ponašanje za vrijeme suđenja, jel ti to nešto govori? A što je sa hitlerovim Mein Kampfom? Ne možeš svijet i povijest promatrati na takav crno-bijeli način. Ti jednostavno stvoriš dihotomiju vođa-narod i misliš da oni nemaju nikakvih dodirnih točaka. E pa vidiš ja ne vjerujem u to, ja mislim da ratna osvajanja imaju podlogu koja je više od obične želje za materijalnim. Naravno, ti se ne moraš slagati sa mnom, ali me molim te ne napadaj dok ne pogledaš jasnije o čemu se konkretno govori.
pozdrav SVIM ljudima koji ljde dele na dobre i loše i nikako drugačije, a ovi kojima je bitno da li si hrvat, srbin, šiptar ili marsovac mogu da me poljube u dupe
Je li to meni upućeno? Ako jest savjetujem ti da pogledaš malo bolje o čemu sam pisao.
Fatalističko tumačenje razaranja Jugoslavije
Evo jedna današnja kolumna, nadovezuje sa na tvoj link:
http://www.vecernji.hr/kolumne/strah-nacionalizma-kolumna-313079
Odgovor dejana Jovića
Već početkom osamdesetih ne dolazi samo kriza nego i puno veća nezgoda - panika i strah od gubitka vodećih svjetskih estestkih, erotskih i ostalih pozicija izvrsnosti. I sada je sve koncentirano na to, mobiliziranje i stvaljanje svih karti na najneodoljiviji svjetski šarm izvrsnosti, svjetla ... jer ako to ne uspieva održati nivo u pitanje dolazi sve, i to sve kao fikcija i kao ona zbilja koja je iza te fikcije (kosturi, prenemaganja, blefiranja ...).
Zbog toga Dejan Jović i razni imaju teško zadatak da održanjem slike ključno pomognu održati visoke imperijalne fikcije, prošlosti i na tome buduće šanse, bar dok se svima ne srede kakve bar manje rezidencije po zapadu, Rusiji ...
...Istina je da se svaki rat vodi da bi se zauzeo nečiji teritorij i da bi ga se opljačkalo,...
Nisam te mislio napadati iako se u ovom slućaju ne slažemo u razmišljanjima.Htio sam samo argumentirati , možda u kontreštavanju dođemo do spoznaja bližih istini.
A sad:
Istina je da se svaki rat vodi da bi se zauzeo nečiji teritorij i da bi ga se opljačkalo,
Vidiš, partizani nisu vodili rat da bi zauzeli ...(tuđe nećemo, svoje ne damo). A ustaše jesu. Dalmaciju davali za veliku Hrvatsku u drugim većim granicama. A onda su zaluđeni nezajažljivošču ubijali one koji su Dalmaciju htijeli osloboditi odTalijana! Domoljube,oslobodioce! Hoću reči da ipak ene treba mistificirati ustaše ni četnike ni pokrivati ih ideologijama vođa već odbaciti i jedne i druge.Zato što se njihove ideologije skrivaju iza nacionalizma i šovinizma, a nacionalizam i nacije (narod je nešto drugo!)su buržoaske tvorevine koje se pojavljuju i spominju tek sa razvojem kapitalističkih uređenja država. Svi moramo početi gledati KLASNO , a odbaciti nacionalno( radništvo cijelog svijeta su saveznici nas radnika bez obzira na nacije) jer samo tako možemo izbječi kapitalističku, buržoasku manipulaciju (krv,tlo bla, bla..složit ćeš se da je krajnji cilj kapitalista profit, dakle maksimalno iscrplivanje radnog stanovništva-većine pa ćak bez obzira na granice i to se zove globalizacija),a to znači odbacivanje i ustaške i četničke ideologije,a ne jalovo tražiti tko je veći revizionista,ustaše ili četnici i uspoređivati revizionizme, možda čak pravdati jedan revizionizam drugim.Kapitalisti forsiraju nacionalizam,a mi moramo forsirati radnički internacionalizam!
Vidim da imaš najbolje namjere, ali nisi u potpunosti shvatio ono što želim reći, dijelom i zbog toga što sam ja bio nedovoljno eksplicitan i to je moj dio krivice. Tvoj dio krivice je to što si možda prvo trebao postaviti pitanje o tome na što ja zapravo mislim.
Naime, kada sam ja govorio o povijesnim revizionizmima, nije mi bila namjera ustaše opravdavati četnicima, nije mi bila ni u primisli u to budi siguran, znam ja vrlo dobro tko se protiv koga borio 5 krvavih godina. Oko toga uopće ne vodim spor. Uostalom, ja sam iz Dalmacije i vrlo dobro znam tko je sve prodavao Dalmaciju kroz povijest za šaku dukata, a tko ju je vratio u integritet Hrvatske i slava svim domoljubima bez političkih interesa koji su ginuli da bi Dalmaciju vratili tamo gdje joj je mjesto.
Trebao si malo pažljivije čitati pa bi vidio da samo pokušavam otvoriti temu novih povijesnih revizionizma i to samo zbog dostojanstva žrtava i hrvatskih branitelja. Naime, što zapravo želim reći? Postoje ljudi koji se diče antifašističkom borbom i to s pravom, oni ponekad s pravom, a ponekad s izrazom paranoje otvaraju temu povijesnog revizionizma koji žele nametnuti neoustaše i svatko tko se buni protiv toga ima potpuno pravo.
Međutim, često među takvim ljudima ima onih koji instrumentaliziraju antifašističku borbu u svrhu afirmiranja vlastite ideološke zadojenosti, a upravo takvi ljudi sada, zajedno sa neočetnicima pokušavaju Hrvatsku proglasiti zločinačkom državom (sjeti se naslovnica srpskih novina nakon presude Gotovini !) te žele izbrisati vrlo bitnu razliku između agresora i žrtve. To je srž mojeg stava oko tog pitanja. Ja nemam dvojbe oko toga da su ustaše i četnici radili za istog gospodara, međutim ako smo doista istinski domoljubi (ne šovinisti ! ), onda ćemo jednako slaviti istinske hrvatske antifašiste iz 41-45 i jednako ćemo slaviti istinske hrvatske branitelje iz 91-95. Moramo biti svjesni da je nacifašistička politika jednaka velikosrpskoj politici iz 90-ih i jedna i druga su rasistička i imperijalna i jednako slavim sve poštene borce koji su pobijedili te dvije ideologije smrti.
Međutim, siguran sam da svi ne razmišljaju kao ja, pa je tako nekim ljudima važno da antifašističku borbu na sve moguće načine obrane, a hrvatsku borbu za neovisnost proglase dogovorenim ratom Tuđmana i Miloševića u kojem smo svi mi jednako nastradili (je li moguće da je jednako nastradao narod u Srbiji i narod u Hrvatskoj?), a branitelji će se uskoro početi prikazivati kao nekakve izmanipulirane budalice koje su ginule dok se netko drugi bogatio. Kada bi ovo i bila istina, zašto onda ti ljudi koji plasiraju ovui priču ne govore na isti način i o antifašističkom ratu?
To je pravo pitanje. Dok se ti ljudi ponašaju na opisani način, oni nisu ništa drugo do obični licemjeri i lažljivci, kojima je važnija stranačka ideologija od istine. Dakle, zašto se jednom ratu pristupa na romantičan način, a drugoga se želi prikazati kao jeftinu patetiku koja je produkt zaluđenih nacionalista. Za mene su i jedna i druga borba bile jednako opravdane, a pobjede su bile blistave, iako su postojale nevine civilne žrtve na poraženoj strani. No gdje nisu postojale? Pogledajmo samo Hirošimu, Nagasaki i Dresden, Katinsku šumu, no nitko ne govori na tako bučan način o zvjerstvima Amerikanaca i Sovjeta. Prema tome želim samo reći da moramo sa jednakom žestinom braniti dignitet antifašističke borbe i dignitet domovinskog rata.
Što se tiče nacionalizma mislim da si ga ograničio samo na negativne stranu i također nije istina da se pojam nacije pojavio u vrijeme rasta kapitalizma. On još datira u doba starog Rima, Rimljani su sebe nazivali pojmom "populus" dok su "barbarske" grupe nazivali pojmom "natio".
Da se vratim sad na priču oko tvojeg ograničenja nacionalizma na negativnost. U povijesti se može naći primjer različitih nacionalizama koji su nastali kao izraz težnje prema slobodi. Kada velike imperije i nacije žele pokoriti male nacije, onda se kao prirodna reakcija javlja nacionalizam malih nacija koje žele sačuvati identitet, a ponekad i egzistenciju. Jer razmisli malo, ako te neki bolesnici žele ukokati na osnovu tvoje nacionalne pripadnosti, ti im moraš vratiti jednakom mjerom, moraš se solidarizirati sa pripadnicima tvoje nacije koji su također ugroženi kako bi spasio živu glavu. Najbolji primjer ti je afrički nacionalizam, tzv. panafrikanizam koji je nastao kao oblik otpora prema rasizmu i kolonijalnom iskorištavanju. Pa i oblik hrvatskog nacionalizma bio je potreban kako bi se suprotstavili imperijalnoj velikosrpskoj politici. Takvi nacionalizmi su pozitivni i oni ne teže isključivanju drugih nacija. Problem je kada su u mirnodopskom razdoblju nacije počnu zatvarati i kada prijeđu u fazu šovinizma kada se počnu stvarati planovi isključivanja i iskorištavanja i istrebljenja drugih.
Dalje, kada govoriš da svi moramo početi gledati klasno, onda možda nisi ni svjestan da i ti upadaš u zabludu generalizacije, gdje čovjeka dehumaniziraš svodeći ga na kolektivni identitet. Da me ne bi pogrešno shvatio, mislim da je vrlo bitno da ljudi osvijeste svoj klasni položaj i sve druge društvene identitet i da shvati njihov značaj u borbi za pravedniji život. No, ne smijemo si dozvoliti stare iluzije u novom ruhu. Prije svega je najvažnije da čovjek postane svjestan sebe kao osobe čiji je temelj ono što pokreće svijet, a to je ljubav. Apsolutiziranje klase, kao i svih kolektivnih identiteta počiva na staroj iluziji o tome da su oni materijalno siromašni, ujedno i inherentno dobri, odnosno da su moralno superiorna bića. Kada su afroamerički radnici bili iskorištavani u 19. stoljeću na jugu Amerike, bijeli radnici se nisu s njima solidarizirali. A zašto? Pa zato što su i sami bili rasisti, jer su i sami živa bića koja su grešna i slaba. Netko će reći:"Bili su izmanipulirani od strane kapitalista." Možda i jesu. Međutim, što ako su ti bijeli radnici bili ljudi koji su obožavali tlačiti ljude, ako su bili zli, ako su uživali u tome što postoji netko tko je ispod njih, tko je slabiji. Što je sa onim radnicima za koje je Marx predviđao da se trebaju ujediniti, dolazi 1914. i radnici zdušno staju na stranu nacionalizma, odlaze u rat i međusobno se ubijaju. Opet možemo reći možad su bili izmanipulirani, a što ako su samo iskoristili priliku da se dočepaju bogatstva, da opljačkaju ili da jednostavo ubijaju ljude, što ako su oni odlučili drugima opravdati svoj odlazak u rat nacionalizmom, dok su istovremeno znali da to čine samo zbog vlastite koristi. Iako se u mnogo toga ne slažem sa Nietzscheom, on je rekao zanimljivu stvar:
"Gdje god sam našao ono što živi, našao sam i volju za moći; i još u volji sluge našao sam volju da bude gospodar. Slabijeg nagoni da služi jačem njegova vlastita volja da bude gospodar još slabijem: ona ne može opstojati bez toga užitka."
U ovome se ogleda smisao onoga što želim reći. Na kraju i Nietzsche griješi kada svoje mišljenje želi postaviti kao vječno pravilo, no sigurno je da se na nekom mjestu u neko vrijeme ovakav stav prema životu pokazao točnim, kao što je sigurno da su neki ljudi izmanipulirani od kapitalista. Poanta je u tome da ne smiješ gledati crno-bijelo, a ja sam dosljedan tome te stoga nikad neću sebe gledati ni kroz etniju, ni naciju ni rasu, ni subkulturu, ali ni kroz klasu. Moramo postati svjesni da je vječna samo Božja Ljubav i ništa više, sve drugo je vremenito i prolazno, a dok trajemo trebamo tragati za Istinom. Znaš onu biblijsku: "Istina će vas osloboditi". Nažalost, u današnje vrijeme mnoge pomodne filozofije kao što je filozofija dekonstrukcionizma žele ubiti u čovjeku želju za objektivnom istinom za traganjem, za vjerom, nadom i na kraju za Bogom. A ako ubiješ Boga, ubio si i čovjeka. Engleski književnik G.K. Chesterton rekao je: "Kad se nebesa isprazne od Boga, zemlja se počne puniti idolima." Razmisli malo o toj rečenici i poveži je sa mojim stavom prema apsolutiziranju relativnoga, kao što je kolektivni identitet.
U životu je najvažniji čovjekov odnos sa Bogom - to je srž svega. Svijet uvijek moramo promatrati "sub specie aeternitatis" (s gledišta vječnosti). To je jedini pravi put da spasimo svoju dušu od svih ideologija i filozofija smrti.
I samo za kraj osvrnuo bi se na tvoju tvrdnju o radničkom internacionalizmu. U ovom smislu ti upadaš u kontradikciju, jer jednom odbijaš nacionalizam, a onda zagovaraš internacionalizam. Međutim kada pogledamo korijen riječi dolazimo do međusobnog komuniciranja nacija, a to znači da bi postojao internacionalizam, mora postojati i nacionalizam, ali nacionalizam koji je baziran na domoljublju i želji za suradnju s drugim nacijama. Stoga, ne možeš jednostavno sve ljude jednostavno utopiti u nekakvu globalnu smjesu, bez ikakvog identiteta jer to vodi u novi totalitarizam. Globalizacija koja teži tomu da izbriše identitete kao odgovor mora imati nacionalizme koji će tome odnosu vratiti ravnotežu, koji će upozoravati čovjeka na njegovu tradiciju, na njegovu lokalnu zajednicu i koja će ga spasiti od otuđenja u svijetu koji je postao tehnokratska mašina. Život je složena stvar prepuna paradoksa i ironije, prepune različitih sila i borbi i ne smijemo si dozvoliti luksuz pojednostavljivanja svijeta, jer takvim ponašanjem iz dana u dan postajemo ribice u mutnoj vodi koje svaki čas mogu zagristi udicu novog/starog svjetskog totalitarizma. A nema veće ljudske napasti od želje da svi budemo jedno. :D
Vidim da imaš najbolje namjere, ali nisi u potpunosti shvatio ono što želim reći, dijelom i zbog toga što sam ja bio nedovoljno eksplicitan i to je moj dio krivice. Tvoj dio krivice je to što si možda prvo trebao postaviti pitanje o tome na što ja zapravo mislim.
Naime, kada sam ja govorio o povijesnim revizionizmima, nije mi bila namjera ustaše opravdavati četnicima, nije mi bila ni u primisli u to budi siguran, znam ja vrlo dobro tko se protiv koga borio 5 krvavih godina. Oko toga uopće ne vodim spor. Uostalom, ja sam iz Dalmacije i vrlo dobro znam tko je sve prodavao Dalmaciju kroz povijest za šaku dukata, a tko ju je vratio u integritet Hrvatske i slava svim domoljubima bez političkih interesa koji su ginuli da bi Dalmaciju vratili tamo gdje joj je mjesto.
Trebao si malo pažljivije čitati pa bi vidio da samo pokušavam otvoriti temu novih povijesnih revizionizma i to samo zbog dostojanstva žrtava i hrvatskih branitelja. Naime, što zapravo želim reći? Postoje ljudi koji se diče antifašističkom borbom i to s pravom, oni ponekad s pravom, a ponekad s izrazom paranoje otvaraju temu povijesnog revizionizma koji žele nametnuti neoustaše i svatko tko se buni protiv toga ima potpuno pravo.
Međutim, često među takvim ljudima ima onih koji instrumentaliziraju antifašističku borbu u svrhu afirmiranja vlastite ideološke zadojenosti, a upravo takvi ljudi sada, zajedno sa neočetnicima pokušavaju Hrvatsku proglasiti zločinačkom državom (sjeti se naslovnica srpskih novina nakon presude Gotovini !) te žele izbrisati vrlo bitnu razliku između agresora i žrtve. To je srž mojeg stava oko tog pitanja. Ja nemam dvojbe oko toga da su ustaše i četnici radili za istog gospodara, međutim ako smo doista istinski domoljubi (ne šovinisti ! ), onda ćemo jednako slaviti istinske hrvatske antifašiste iz 41-45 i jednako ćemo slaviti istinske hrvatske branitelje iz 91-95. Moramo biti svjesni da je nacifašistička politika jednaka velikosrpskoj politici iz 90-ih i jedna i druga su rasistička i imperijalna i jednako slavim sve poštene borce koji su pobijedili te dvije ideologije smrti.
Međutim, siguran sam da svi ne razmišljaju kao ja, pa je tako nekim ljudima važno da antifašističku borbu na sve moguće načine obrane, a hrvatsku borbu za neovisnost proglase dogovorenim ratom Tuđmana i Miloševića u kojem smo svi mi jednako nastradili (je li moguće da je jednako nastradao narod u Srbiji i narod u Hrvatskoj?), a branitelji će se uskoro početi prikazivati kao nekakve izmanipulirane budalice koje su ginule dok se netko drugi bogatio. Kada bi ovo i bila istina, zašto onda ti ljudi koji plasiraju ovui priču ne govore na isti način i o antifašističkom ratu?
To je pravo pitanje. Dok se ti ljudi ponašaju na opisani način, oni nisu ništa drugo do obični licemjeri i lažljivci, kojima je važnija stranačka ideologija od istine. Dakle, zašto se jednom ratu pristupa na romantičan način, a drugoga se želi prikazati kao jeftinu patetiku koja je produkt zaluđenih nacionalista. Za mene su i jedna i druga borba bile jednako opravdane, a pobjede su bile blistave, iako su postojale nevine civilne žrtve na poraženoj strani. No gdje nisu postojale? Pogledajmo samo Hirošimu, Nagasaki i Dresden, Katinsku šumu, no nitko ne govori na tako bučan način o zvjerstvima Amerikanaca i Sovjeta. Prema tome želim samo reći da moramo sa jednakom žestinom braniti dignitet antifašističke borbe i dignitet domovinskog rata.
Što se tiče nacionalizma mislim da si ga ograničio samo na negativne stranu i također nije istina da se pojam nacije pojavio u vrijeme rasta kapitalizma. On još datira u doba starog Rima, Rimljani su sebe nazivali pojmom "populus" dok su "barbarske" grupe nazivali pojmom "natio".
Da se vratim sad na priču oko tvojeg ograničenja nacionalizma na negativnost. U povijesti se može naći primjer različitih nacionalizama koji su nastali kao izraz težnje prema slobodi. Kada velike imperije i nacije žele pokoriti male nacije, onda se kao prirodna reakcija javlja nacionalizam malih nacija koje žele sačuvati identitet, a ponekad i egzistenciju. Jer razmisli malo, ako te neki bolesnici žele ukokati na osnovu tvoje nacionalne pripadnosti, ti im moraš vratiti jednakom mjerom, moraš se solidarizirati sa pripadnicima tvoje nacije koji su također ugroženi kako bi spasio živu glavu. Najbolji primjer ti je afrički nacionalizam, tzv. panafrikanizam koji je nastao kao oblik otpora prema rasizmu i kolonijalnom iskorištavanju. Pa i oblik hrvatskog nacionalizma bio je potreban kako bi se suprotstavili imperijalnoj velikosrpskoj politici. Takvi nacionalizmi su pozitivni i oni ne teže isključivanju drugih nacija. Problem je kada su u mirnodopskom razdoblju nacije počnu zatvarati i kada prijeđu u fazu šovinizma kada se počnu stvarati planovi isključivanja i iskorištavanja i istrebljenja drugih.
Dalje, kada govoriš da svi moramo početi gledati klasno, onda možda nisi ni svjestan da i ti upadaš u zabludu generalizacije, gdje čovjeka dehumaniziraš svodeći ga na kolektivni identitet. Da me ne bi pogrešno shvatio, mislim da je vrlo bitno da ljudi osvijeste svoj klasni položaj i sve druge društvene identitet i da shvati njihov značaj u borbi za pravedniji život. No, ne smijemo si dozvoliti stare iluzije u novom ruhu. Prije svega je najvažnije da čovjek postane svjestan sebe kao osobe čiji je temelj ono što pokreće svijet, a to je ljubav. Apsolutiziranje klase, kao i svih kolektivnih identiteta počiva na staroj iluziji o tome da su oni materijalno siromašni, ujedno i inherentno dobri, odnosno da su moralno superiorna bića. Kada su afroamerički radnici bili iskorištavani u 19. stoljeću na jugu Amerike, bijeli radnici se nisu s njima solidarizirali. A zašto? Pa zato što su i sami bili rasisti, jer su i sami živa bića koja su grešna i slaba. Netko će reći:"Bili su izmanipulirani od strane kapitalista." Možda i jesu. Međutim, što ako su ti bijeli radnici bili ljudi koji su obožavali tlačiti ljude, ako su bili zli, ako su uživali u tome što postoji netko tko je ispod njih, tko je slabiji. Što je sa onim radnicima za koje je Marx predviđao da se trebaju ujediniti, dolazi 1914. i radnici zdušno staju na stranu nacionalizma, odlaze u rat i međusobno se ubijaju. Opet možemo reći možad su bili izmanipulirani, a što ako su samo iskoristili priliku da se dočepaju bogatstva, da opljačkaju ili da jednostavo ubijaju ljude, što ako su oni odlučili drugima opravdati svoj odlazak u rat nacionalizmom, dok su istovremeno znali da to čine samo zbog vlastite koristi. Iako se u mnogo toga ne slažem sa Nietzscheom, on je rekao zanimljivu stvar:
"Gdje god sam našao ono što živi, našao sam i volju za moći; i još u volji sluge našao sam volju da bude gospodar. Slabijeg nagoni da služi jačem njegova vlastita volja da bude gospodar još slabijem: ona ne može opstojati bez toga užitka."
U ovome se ogleda smisao onoga što želim reći. Na kraju i Nietzsche griješi kada svoje mišljenje želi postaviti kao vječno pravilo, no sigurno je da se na nekom mjestu u neko vrijeme ovakav stav prema životu pokazao točnim, kao što je sigurno da su neki ljudi izmanipulirani od kapitalista. Poanta je u tome da ne smiješ gledati crno-bijelo, a ja sam dosljedan tome te stoga nikad neću sebe gledati ni kroz etniju, ni naciju ni rasu, ni subkulturu, ali ni kroz klasu. Moramo postati svjesni da je vječna samo Božja Ljubav i ništa više, sve drugo je vremenito i prolazno, a dok trajemo trebamo tragati za Istinom. Znaš onu biblijsku: "Istina će vas osloboditi". Nažalost, u današnje vrijeme mnoge pomodne filozofije kao što je filozofija dekonstrukcionizma žele ubiti u čovjeku želju za objektivnom istinom za traganjem, za vjerom, nadom i na kraju za Bogom. A ako ubiješ Boga, ubio si i čovjeka. Engleski književnik G.K. Chesterton rekao je: "Kad se nebesa isprazne od Boga, zemlja se počne puniti idolima." Razmisli malo o toj rečenici i poveži je sa mojim stavom prema apsolutiziranju relativnoga, kao što je kolektivni identitet.
U životu je najvažniji čovjekov odnos sa Bogom - to je srž svega. Svijet uvijek moramo promatrati "sub specie aeternitatis" (s gledišta vječnosti). To je jedini pravi put da spasimo svoju dušu od svih ideologija i filozofija smrti.
I samo za kraj osvrnuo bi se na tvoju tvrdnju o radničkom internacionalizmu. U ovom smislu ti upadaš u kontradikciju, jer jednom odbijaš nacionalizam, a onda zagovaraš internacionalizam. Međutim kada pogledamo korijen riječi dolazimo do međusobnog komuniciranja nacija, a to znači da bi postojao internacionalizam, mora postojati i nacionalizam, ali nacionalizam koji je baziran na domoljublju i želji za suradnju s drugim nacijama. Stoga, ne možeš jednostavno sve ljude jednostavno utopiti u nekakvu globalnu smjesu, bez ikakvog identiteta jer to vodi u novi totalitarizam. Globalizacija koja teži tomu da izbriše identitete kao odgovor mora imati nacionalizme koji će tome odnosu vratiti ravnotežu, koji će upozoravati čovjeka na njegovu tradiciju, na njegovu lokalnu zajednicu i koja će ga spasiti od otuđenja u svijetu koji je postao tehnokratska mašina. Život je složena stvar prepuna paradoksa i ironije, prepune različitih sila i borbi i ne smijemo si dozvoliti luksuz pojednostavljivanja svijeta, jer takvim ponašanjem iz dana u dan postajemo ribice u mutnoj vodi koje svaki čas mogu zagristi udicu novog/starog svjetskog totalitarizma. A nema veće ljudske napasti od želje da svi budemo jedno. :D .
Korektno.Hvala. Sad oboje imamo materijala za razmišljanje. (Molim te čisto zbog preciznosti i istraživanja: potroši malo vremena na 1.Raščlanjivanje nacije i naroda. Istovremeno su na istom području,ali nisu isto-u povjesnim i filozofskim teorijama su oštro razdvojene kategorije. 2. Nacionalizam je vezan za zatvaranje u granice. Internacionalizam je za ukidanje granica.) Uostalom tko kaže da se moramo u svemu složiti? Ali u jednom čemo se odmah složiti. Svalka čast i oslobodiocima 1941-45. i oslobodiocima 1991-1995.! i partizani i bojovnici zaslužuju potpuno priznanje i svaku zahvalnost i treba ih izjednačiti! I partizane i bojovnike.Shvaćaš?mislim da ćemo se tu odmah složiti i morali bi! (Znamo tko želi umanjiti partizanske zasluge,a mislim da ti isti umanjuju i bojovničke zasluge-zašto nema domovinskih ratnih heroja npr. Vukovarčana?).
Dakle ponovimo svaka čast našim partizanima i bojovnicima. Strašno smo ponosni na njih. A svak tko je kasnije iskoristio i zloupotrebio njihovu borbu nek ,figurativno, gori u paklu. Ali danas treba pokušati osvijestiti ono što nas DANAS boli.To neljudsko guranje oko mrvica sa gazdinog stola i danas u 21. stoljeću,a na račun naroda. Do kada više!? Zato trba pisati o svim tim koji i dalje izgladnjuju ovaj narod i razotkrivati ih jer više je prešlo svaku mjeru. To da npr. najviđeniji u ovom društvu skiče u mikrofon o krvi, tlu, prijateljstvu,genima, a onda tim istim prijateljima i genima ukradu 500 000 eura u kuferčiću iz crnih fondova (ograda:ako su točni brojni natpisi po tiskovinama i izjave u istragama), stvorenih od fondova gladnih HRVATSKIH penzionera i radnika. A o onoj budali iz Dugobaba da i ne govorimo. O tim "mrvicama" se cijelo vrijeme govori i pokušava se razotkriti njihove konzumente. A nikad nećemo isto o svemu misliti i to je baš predivno kod individualizma i mogućnosti spasa u individualnoj ljubavii.
Kardelj (citat) : Država i društvo ne mogu pojedincu donjeti sreću. Sreću čovjeku može donjeti samo on sam. Društvo i država mogu samo stvoriti uvjete u kojima pojedinac može ostvariti svoju sreću.
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=15786:bonjake-tajne-slube-i-udba-lano-teretili-vicu-vukojevia-zbog-navodnog-silovanja-u-mostaru-&catid=1:politika&Itemid=9
A upravo je punih 11 godina najprozivaniji "silovatelj" u bosanskohercegovačkom ratu bio baš sam Vukojević. Optužen je da je početkom rujna 1993. godine u logoru Vojno kod Mostara silovao zatočenu dvadeset dvogodišnju Bošnjakinju.
Paragina prijava
Anonimne optužbe na Vukojevićev račun publicirao je Savez logoraša BiH u knjizi "Molila sam ih da me ne ubiju - zločin nad ženom BiH". Tadašnji predsjednik Saveza logoraša BiH Irfan Ajanović u hrvatskim medijima tvrdio je kako ima nepobitne dokaze da je Vukojević silovao mladu Bošnjakinju "kojoj je ostavio traumu za cijeli život".
Na temelju tih Ajanovićevih navoda, kao i navodnoj pismenoj ispovijesti anonimne mlade Bošnjakinje, Dobroslav Paraga je podigao kaznenu prijavu protiv Vukojevića koji je u to vrijeme već obnašao funkciju suca Ustavnog suda RH.
Medijski napadi su krenuli, tražila se smjena suca "silovatelja". Svako malo, već prema potrebi, iz izbjeglištva, iz Švedske, anonimna Bošnjakinja bi govorila o svojim traumama koje joj je prouzrokovao bivši saborski zastupnik. I, napokon 2006., pokrenut je kazneni postupak protiv Vukojevića. Došlo je vrijeme da ga se suoči s njegovom žrtvom. Preko Interpola se tragalo za anonimnom Bošnjakinjom, no nikako je nisu uspijevali pronaći...
Potom je Hrvatsko državno odvjetništvo zatražilo pomoć Tužiteljstva BiH u rasvjetljavanju ovog slučaja silovanja. Istraživala se dokumentacija registriranih silovanih žena, u kojoj je inače zabilježeno više od 25 tisuća silovanih žena, za mladom Bošnjakinjom iz Stoca tragalo se u Švedskoj, pa potom u Americi, gdje se navodno otišla liječiti od "psihičkih trauma".
Rezultat - ni američka je policija nije uspjela pronaći. U dvogodišnjoj istrazi Državne agencije za istrage i zaštitu (BiH) SIPE, ispitivanjem svih involviranih iz BiH u ovaj slučaj zaključeno je da mladu Bošnjakinju nitko nikada nije vidio, kao ni Vicu Vukojevića u logoru Vojno.
Svi kažu: Kraj priče
Zaključak SIPA-e: Vice Vukojević nije silovao mladu Bošnjakinju, navodno silovana osoba ne postoji! O svemu su na koncu obavijestili Tužiteljstvo BiH, a oni opet po proceduri hrvatsko Državno odvjetništvo.
Inače nam je prva vijest da je navodno silovanje čisto podmetanje stigla upravo iz kruga Udruženja Žena žrtava rata BiH. "Vukojević je oklevetan", rekli su nam povjerljivi izvori, a tragom te informacije tražili smo odgovor u Tužiteljstvu BiH, no uporno su nas upućivali na DORH. No, neslužbeno su nam i u Tužiteljstvu BiH priznali - silovanja nije bilo odnosno navodna žrtva ne postoji. Naš upit uslijedio je i posljednjoj adresi - DORH-u. Dobili smo sljedeći, u konačnici, potvrdan odgovor.
- Sukladno zakonskoj odredbi 36. Zakona o Državnom odvjetništvu, u mogućnosti smo vam odgovoriti samo kako iz provedenih izvida nije potvrđena osnovana sumnja, u više navrata javno objavljena, da bi osoba koju spominjete u svom upitu počinila kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz. čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, počinjeno silovanjem.
Bio je to konačno kraj petogodišnje potrage za fantomskom žrtvom silovanja koje je dugo godina opterećivalo ime Vice Vukojevića.
Vukojević: Tužba? Možda
Prozivanog Vukojevića smo pitali je li on obaviješten da je odbačena prijava zbog nedostatka dokaza te namjerava li podignuti kaznene prijave za klevetu protiv onih koji su ga optuživali za silovanje.
- Nisam službeno obaviješten. Jednostavno me ne tretiraju kao stranu u postupku, pa me nisu dužni obavijestiti, pretpostavljam da su o tom obavijestili Dobroslava Paragu - kaže Vukojević.
Ističe da trenutno nikoga ne može tužiti za klevetu jer nema nikakav službeni papir koji ga oslobađa optužbi. Inače, Vukojević drži da je "žrtva montiranog procesa Udbe" kojima je smetao njegov angažman i svjedočenje na Münchenskom sudu o ubojstvu političkog emigranta Stjepana Đurekovića.
- Tajne službe, hrvatske i bosanske, odnosno Josip Perković i njegovi bosanski prijatelji udbaši stoje iza ove montirane optužbe. Na sudskom procesu u Münchenu, protiv Krunoslava Pratesa, ukazao sam na medijski linč, kojem sam izložen u Hrvatskoj, i zbog toga je Hrvatska imala problema sa zatvaranjem poglavlja 23 - kaže Vukojević.
Ajanović: Nemam što reći
Visoko pozicionirani SDA-ovac bio je vrlo susretljiv i razgovorljiv dok nismo kazali da ga u stvari zovemo radi slučaja Vukojević.
- O tomu ne želim razgovarati, nemam što reći - ustvrdio je Ajanović i spustio nam slušalicu. No, upravo je on osoba koja je pustila u javnost priču o Vukojeviću silovatelju.
Istakao si vrlo vaznu ulogu koju je ustaska emigracija imala u razbijanju Jugoslavije. Ne znam koliko si bio u inozemstvu, ali dovoljno ti je susresti se sa bilo kojim iseljenikom iz, recimo, Kanade, pa da odmah sve shvatis: ti ljudi su obuzeti naprosto patoloskom mrznjom prema Srbima i Jugoslaviji, mrznjom koja je iracionalna pa se zato na nju ne moze ni utjecati, jer ne prihvaca nikakve argumente.
Ono sto nisi spomenuo je Crkva, s kojom su Ustase bile povezane kako u II svj. ratu tako i u emigraciji. S Crkvom su bili prst i nokat, jer se u inozemstvu i inace nacionalne zajednice drze skupa preko svojih crkava, u kojima se i sastaju i preko kojih se pomazu. U nasem slucaju se u crkvi ujedno njeguju svoju ustasku ideologiju i kult NDH.
Ono o cemu ne vidim da se pise, je povezanost "hrvatskog proljeca" 1971. sa ustaskom emigracijom i Crkvom i vezama koje je Tudjman imao sa ustaskom emigracijom i Crkvom godinama prije nego ih je uistinu i iskoristio.
Sve akcije razbijanja Jugoslavije koje je ustaska emigracija pokusala prije devedesetih su potpuno propadale, jer su oni ocekivali da netom se pojave u Jugoslaviji, napaceni hrvatski narod ce ih docekati kao spasitelje. Medjutim, kad bi se oni pojavili u Jugoslaviji, "napaceni" hrvatski narod didn't give a fuck!
A onda su ipak docekali svoj trenutak pojavom Milosevica koji je u Srbiji razbuktao srpski nacionalizam na koji SKH nije nasao nikakav odgovor. Zato su odgovor pronasli Crkva i hrvatska emigracija u obliku Tudjmana kojeg su isfinancirali i dali mu know-how kako se vodi izborna kampanja, a on je za uzvrat razbuktao hrvatski nacionalizam revizijom povijesti, potpisao vatikanske ugovore i pokusao provesti njihov program o obnovi Banovine.
Drugi odlucujuci faktor koji im je isao na ruku je bio pad Berlinskog zida, tj. pad Istocnog bloka i socijalizma.
Treci odlucujuci faktor su bile "strukturne prmjene" po receptu MMF-a, tj. privatizacija i pljacka drustvenih dobara, naglo podizanje cijena, masovno otpustanje radnika, gubitak radnickih prava i sve ostalo sto se prema Naomi Klein (Shock Doctrine) ne moze provesti bez rata.
Prema Sasi Radovicu, hrvatska emigracija je Tudjmanovu rezimu dala 2-3 miljarde dolara.
Naravno da bi se ovdje dalo diskutirati o tome zasto je Zapad rado drzao i stitio fasisticke bjegunce iz II svj. rata i zasto uvijek rado drzi, pomaze i koristi emigrante iz svih zemalja svijeta, pogotovo one koje moze iskoristiti protiv rezima u vlastitim zemljama koje Zapad zeli oboriti, ali o tome drugom prilikom.
"pa ti mislis da su komentatori ovdje u stanju razmisljati o smislu... jesu vraga rigidni su i netolerantni iskljucivi zadrti egoisticni to ti je halter."
Ma meni je bitno samo da ljudi budu korektni, do te mjere da se može normalno komunicirati. A sad hoće li netko razmišljati o tome što sam napisao to ostaje na njima. Srećom nisu svi isti kao Balad
.
"(Molim te čisto zbog preciznosti i istraživanja: potroši malo vremena na 1.Raščlanjivanje nacije i naroda. Istovremeno su na istom području,ali nisu isto-u povjesnim i filozofskim teorijama su oštro razdvojene kategorije. 2. Nacionalizam je vezan za zatvaranje u granice. Internacionalizam je za ukidanje granica.)"(Petar)
Znam da se narod i nacija razlikuju, ali mislim da je iluzorno očekivati da će otvaranje granice promijeniti grešnu ljudsku narav, to ti pokazuje EU, to ti pokazuje povijest Jugoslavije, SSSR-a, svih velikih carstava. Zato se ja zalažem za internacionalizam, koji se bazira na suradnji između nacija. Istina je da se nacije zatvaraju, ali nije problem u samom zatvaranju, već kada zatvaranje postane takvo da druge ljude nacije počnemo gledati kao neprijatelje. Da me ni bi krivo shvatio ja u suštini nisam zagovornik nacionalizma jer znam da je tanka granica između dobra i zla, no isto tako svjestan sam da su nacije kao politički subjekt realnost i da moramo igru igrati taktično i ponavljam ne gledati svijet crno-bijelo i okrivljavati samo nacije za rat, jer su ratovi postojali i prije pojave modernog oblika nacionalizma, a isto tako kao što sam rekao nacionalizam je imao i pozitivnu ulogu u povijesti.
"Svalka čast i oslobodiocima 1941-45. i oslobodiocima 1991-1995.! i partizani i bojovnici zaslužuju potpuno priznanje i svaku zahvalnost i treba ih izjednačiti! I partizane i bojovnike.Shvaćaš?mislim da ćemo se tu odmah složiti i morali bi!"(Petar)
Mislim da je ovo potvrđeno u mojem prijašnjem podužem postu. Da, naravno da ih treba izjednačiti i jednako slaviti. Oni su pobijedili ideologije bazirane na metafizici smrti.
"Ali danas treba pokušati osvijestiti ono što nas DANAS boli.To neljudsko guranje oko mrvica sa gazdinog stola i danas u 21. stoljeću,a na račun naroda. Do kada više!? Zato trba pisati o svim tim koji i dalje izgladnjuju ovaj narod i razotkrivati ih jer više je prešlo svaku mjeru. To da npr. najviđeniji u ovom društvu skiče u mikrofon o krvi, tlu, prijateljstvu,genima, a onda tim istim prijateljima i genima ukradu 500 000 eura u kuferčiću iz crnih fondova (ograda:ako su točni brojni natpisi po tiskovinama i izjave u istragama), stvorenih od fondova gladnih HRVATSKIH penzionera i radnika. A o onoj budali iz Dugobaba da i ne govorimo. O tim "mrvicama" se cijelo vrijeme govori i pokušava se razotkriti njihove konzumente."(Petar)
Slažem se sa svime navedenim, ali bih još nadodao da bez obzira na to, kao ljudi koji smo višedimenzionalna bića moramo i povremeno razmišljati o prošlosti i spasiti ljude koji su se žrtvovali od zaborava. Jer i to je na kraju borba koja je povezana sa borbom o kojoj ti govoriš.
"A nikad nećemo isto o svemu misliti i to je baš predivno kod individualizma i mogućnosti spasa u individualnoj ljubavii."(Petar)
Moram naglasiti da sam ja protivnik individualizma u suvremenom ultraliberalnom smislu koji oduzima vrijednost bilo kakvom autoritetu, bilo ljudskom ili Božjem. Mislim da je najvažnija sloboda savjesti, no sloboda savjesti ne može doći iz divljeg individualizma ili solipsizma. Čovjek po inerciji traži odnos sa autoritetom, sav naš misleći život bazira se jednim dijelom i na razmišljanjima autoriteta, samo treba naći kvalitetan autoritet, a to možemo ostvariti ako tražimo kvalitetan odnos sa Bogom, a iz toga proizlazi i kvalitetan odnos sa čovjekom, jer kako je kršćanski filozof Romano Guardini napisao:"Samo onaj koji poznaje Boga, poznaje i čovjeka."
"Kardelj (citat) : Država i društvo ne mogu pojedincu donjeti sreću. Sreću čovjeku može donjeti samo on sam. Društvo i država mogu samo stvoriti uvjete u kojima pojedinac može ostvariti svoju sreću. .
"(Petar)
Sa Kardeljem se slažem samo oko toga da društvo i država ne mogu pojedincu donijeti sreću, no nikako se ne slažem s time da čovjek može sam sebi donijeti sreću. Čovjek je aktivan subjekt koji radi na izgradnji društva, no ponavljam protivnik sam solipsizma i odbacivanja Božje nazočnosti iz ljudskog života. Čovjek mora težiti za transcendencijom i nadnaravnošću, jer jedino tada biva izložen onome što je svrha života, a to je ljubav i vječnost.
normalni ljudi imaju puno važnijih i zanimljivijih stvari kojima se bave i socijalizam, ljevica, radnička prava, socijalna država itd. uopće ne moraju biti pozevani s jugoslavijom, dapače meni osobno potpuno su mi jednako dragi i svi ostali narodi i ljudi na ovom svijetu i ništa mi posebno nisu ovi iz bivše yu, niti osjećam da s njima imam neke jače veze nego s austrijancima ili talijanima na primjer. tu neki pokušavaju ljude uvjeriti da je povijest počela postankom jugoslavije, a istovremeno ne bi smjeli imati ništa drugačije osjećaje prema hrvatima od ostalih jer je to nacionalizam, unatoč tome što su hrvati sami sa sobom kroz povijesti najdulje vremena proveli. nevjerojatne gluposti, ali zapravo tipično za propagandičarenje, u čemu je jergovića dakako teško nadmašiti koliko god se tko drugi trudio ili ne.
razumijem da neki drugi imaju neke druge interese, razmišljanja i želje i uopće nemam nikakvih problema s time da se bilo tko sjeća jugoslavije, austrougarske ili napoleona, ali žalosno da cijeli jedan portal dobrim svojim dijelom služi politici i agendi jedne interesne grupacije koja zapravo s ljevičarstvom, anarhizmom i sl. nema apsolutno nikakve veze.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.