...a Poglavnik stupa na scenu za samo dva-tri stiha. "Evo zore, evo dana", zaorilo se spontano pred početak današnjeg mitinga istine na zagrebačkom Jelačić placu. Antićiriličari su tako sami ponudili ključ u kojem treba interpretirati njihov kulturni pokret. Za H-Alter komentiraju aktivisti i intelektualci.

Izjave poput "Hrvatski identitet je već ugrožen, a  mnoge opasnosti nam prijete ulaskom u EU",  "Predstavnici srpske nacionalne manjine, kao nagradu "za etničko čišćenje i počinjene zločine traže uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru",  "Ćirilica je samo kap koja je prelila čašu" bile su uvertira današnjem prosvjedu protiv uvođenja ćirilice u Vukovaru na Trgu bana Jelačića, koji su organizirale braniteljske udruge po prvi put, kako kažu, zajedno okupljene oko nekog cilja.


cirilica-7.jpg cirilica-7.jpg

Protivljenje zahtjevu za uvođenje dvojezičnih natpisa kao i traženje prestanka provođenja Zakona o nacionalnim manjinama te kontrolu i provedbu Zakona o prebivališnoj i boravišnoj adresi građana Vukovara zbog navodno lažnog popisa stanovništva lightmotivi su "braniteljske" pobune koja se vodi od početka godine. Što o njenoj današnjoj kulminaciji u vidu velikog prosvjeda na Trgu bana jelačića pitali smo hrvatske intelektualce i aktiviste.

Vjeran Zuppa, dramaturg i teoretičar književnosti:

Ja sam za uvođenje ćirilice u Vukovar premda znam da je to jedan užasno težak emotivni udarac za ljude koji su sudjelovali u obrani Vukovara. Iz tog razloga smatram da na spomenike palim borcima Domovinskog rata ne bi trebalo stavljati dvojne natpise.

No puno veći problem današnjeg Vukovara činjenica da su djeca razdvojena na srpsku i hrvatsku što im onemogućava normalan razvoj. Ta podjela na crnce i bijelce je katastrofalna jer će imat dugoročne posljedice. Netko tko će se prvi put u životu sresti na fakultetu ili na poslu ne može biti pripremljen za suživot. U Vukovaru se svakim slijedećim trenutkom odgaja jedna razdvojenost koja će uvijek biti prisutna jer nitko neće iseljavati, a ljudi će se gledati preko pločnika. To nije dobro.

cirilica-2.jpg cirilica-2.jpg

Osim toga, u cijeloj ovoj raspravi oko ćirilice, čini mi se da se zaboravlja njena uloga u razvoju našeg jezika i kulture. Najstarijih zapisi na našem jeziku nisu pisani samo glagoljicom, nego su i ćirilićni tekstovi u pitanju. Civilizacijski razvoj jezika je jedno komplicirano pitanje na koje mi sad odgovaramo jednostrano i na bazi apatrida što je strašno.

Što se tiče organizatora, braniteljskih udruga, treba reći da su poput sindikata. Neki sindikati dobro rade svoj posao i ukazuju na prave probleme, a drugi služe za političku "kužinu".  Na primjer, jedna od tih udruga sad predlaže generala Markača koji je operiran na srcu za predsjednika. To je smiješno nekoga još slati da mu pozli do kraja. Kad je potrebno pratiti političku propagandu, destabilizirati i gnjaviti, mnogi od njih spremno surađuju. Ali to je odraz i cjelokupne političke klime koja nije dobra.

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava:


cirilica-12.jpg cirilica-12.jpg

Ne podržavam prosvjed i žao mi je što velik dio ljudi ne shvaća da je izmanipuliran. Sramotno je da ljudi ne mogu prepoznati kako su se borili protiv agresije i ljudi koji su po njima pucali iz topova, a ne protiv ćirilice. No to nije nešto novo jer ni tijekom rata ljudi nisu mogli razlikovati ni tijekom rata kada agresore  kada su se svetili nevinim civilima koji nisu bili krivi što su Srbi. Dobar dio mog rada na ljudskim pravima je bio obilježen time da su nam se obraćali hrvatski građani srpske nacionalnosti kojima su kršena prava po etničkom principu. Taj kratki spoj prema kojem iz činjenice da je srpska politika Slobodana Miloševića izvela agresiju na Hrvatsku proizlazi da su svi Srbi krivi, je prilično kratkovidna i netočno razumijevanje koje je proizvelo sramotne i tragične posljedice.

Prosvjedovanje protiv ćirilice je odraz primitivizma jer ionako većina ljudi ne čita ništa niti na latinici niti na ćirilici. To što su izabrali personificirati ćirilicu agresijom na Hrvatsku je potpuno krivo jer ne rade ništa protiv onih koji su za agresiju odgovorni već protiv onih koji po hrvatskim zakonima imaju pravo koristiti svoj jezik. I poslije Drugog svjetskog rata, Talijani su u Istri imali pravo korištenja svog jezika iako je fašistička Italija vršila agresiju.

cirillica-6.jpg cirillica-6.jpg

Traženje prestanka provođenja Zakona o nacionalnim manjinama je sramotno za Hrvatsku kao demokratsku zemlju. Riječ je o zakonima koji nikome ne štete za razliku od onih koje smo imali početkom devedesetih godina po kojima su ljudima uskraćivali državljanstvo po slobodnoj volji policije.  Za normalna život u zemlji je vrlo važno da većina razumije potrebe manjine i da štiti njihova prava. To je jedini način za postizanje ravnopravnosti. Volimo se hvaliti da je Hrvatska zemlja velikih raznolikosti i u kulturi i u prirodnim ljepotama, ali kada ih treba štititi, onda se dozvoljava manipulacija određenog broja stanovništva.

I konačno, treba napomenuti važnost ćirilice za razvoj hrvatske kulture i povijesti. Kada govorimo o povijesnim činjenicama, treba se sjetiti, primjerice da je Vuk Karadžić u 19. stoljeću napisao govor koji je držao u Hrvatskom saboru na latinici, a da je odgovor dobio na ćirilici.

Meni je žao što veći dio branitelja to ne prepoznaje manipulaciju i dozvoljava da ih se u uvuče u besmislenu bitku protiv ćirilice.

cirilica-10.jpg cirilica-10.jpg

Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije:

Osobno, ovaj prosvjed mi je razočaravujući u smislu da smatram da smo kao društvo morali već nadići se iz retorike da ili ne ćirilica ili da ili ne Srbi u Hrvatskoj. Nakon 20 godina rata i rasprava na ovu temu
kao da se vraćamo na početak. S druge strane činjenica da se danas dio građana može mobilizirati oko ove benigne teme putokaz je koliko je važno raditi na suočavanju s prošlošću. Ovi prosvjedi jasno pokazuju kako zakonodavna reforma nije sama po sebi dovoljna za suočavanje s prošlošću. Niz indicija upućuje na korištenje Vukovara od strane braniteljskih udruga, to ali meni je to manje važno. Važnije mi je da postoji dio ljudi koji ovu priču nalaze kao sebi prepoznatljivu i blisku i daju joj podršku. To je najproblematičniji dio po meni ovih prosvjeda. Zašto je moguće mobilizirati ljude koji su suočeni sa teškom ekonomskom svakodnevnicom oko ćirilice? Od kuda taj strah od ćirilice? Mislim da je tema ćirilice upaljač oko razgovora što nam se dešavalo u ratu. Ljudi nemaju strukturirane, iskrene i sigurne prostore unutar kojih bi mogli razgovarati o tom pitanju pa nasjedaju na svaku političku manipulativnu manifestaciju kao što je ovaj prosvjed. Osobno i dalje mislim da je važno osigurati prostor za strukturirani dijaloge oko suočavanja s prošlošću. Niti jednoj vlasti tako nešto nije palo napamet zadnjih 20 godina...

Vesna Teršelič, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta

Žao mi je što još jednom dio braniteljskih udruga demonstrira isključivost koja se ogleda u današnjem prosvjedu protiv ćirilice. Želim naglasiti kako se radi o jednom dijelu branitelja jer smo imali priliku čuti i drugačija mišljenja. Glas branitelja i njihova potpora u izgradnji mira bio bi važan napredak za hrvatsko društvo, a usijana atmosfera kojoj svjedočim doprinosi samo stvaranju novih tenzija.

cirilica-11.jpg cirilica-11.jpg

No s isključivim porukama od strane dijela braniteljskih udruga i govorom mržnje od strane političara kao što je Ruža Tomašić  zatalasa se cijelo društveno more isključivosti jer se prošlost nadovezuje na sadašnjost. U tom smislu kad se na vukovarskom vrtiću gdje je stajao ćirilićni natpis 15 godina pojavi ustaško U, treba se zabrinuti. Mi nismo zemlja koja si može priuštiti da ne vodi računa o tome da su u Drugom svjetskom ratu počinjeni genocidi nad Srbima, Židovima i Romima. Iako trebamo voditi računa o priznanju patnje svih ubijenih i nestalih u devedesetima u Domovinskom ratu, ali imamo i šire naslijeđe prošlosti o kojem trebamo voditi računa.

Mislim da je jedini put utvrđivanje činjenica i ostvarivanje prava mladih generacija da učenje povijesti bude utemeljeno na činjenicama.

Tomislav Jakić, novinar:

Do ovog prosvjeda uopće nije smjelo doći jer je nezakonit s obzirom da želi rušiti zakonski poredak ove države. Retorika koju koriste organizatori prosvjeda postaje sve agresivnija i sve više prijeteća, a time opasnija. Žalosno je što izostaje pravi odgovor na takva ponašanja bilo da je riječ o političkim strukturama ili civilnom društvu. Dosad nisam vidio reakciju kakvu mislim da je jedno slobodno demokratsko društvo trebalo pokazati.

cirilica-13.jpg cirilica-13.jpg

Boris Pavelić, novinar:

Od rata se nije dogodilo da neka skupina prijeti nasiljem kako bi zabranila provedbu zakona Republike Hrvatske. Sjećamo se da je Tomislav Josić iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara  naći 2 tisuće ljudi koji će biti spremni da silom spriječe provođenje dvojezičnosti u Vukovaru.  A  kad su ga pitali što će se dogoditi ako se ploče stave, rekao je: "Neka dođu, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi". Ne treba misliti da je takav govor bezopasan. To nije normalna politička komunikacija, već osporavanje ustavnog poretka Hrvatske. Sam prosvjed ne bi bio problem da nije začinjen prijetnjom nasiljem.

Vlada Republike Hrvatske je dovedena u vrlo neugodnu situaciju i mislim da ploče treba postaviti kao i zaštitu kako ih ne bi uklonili.

Uvođenje ćirilice u Vukovar ne smije biti sporno jer provođenje i poštivanje zakona postoji i u Pakracu gdje se također ratovalo. Dovoditi u pitanje provođenje zakona na temelju toga jer nekome ne odgovara je neprihvatljivo. Ni ja ne bi želio plaćati porez, ali moram jer postoje zakoni i obaveze koji se provode neovisno o tome sviđaju li se nekome ili ne.

cirilica-4_2.jpg cirilica-4_2.jpg

Ne mislim da je ćirilica u Vukovaru prava tema. To je samo izlika za pokušaj reprize '91. i destabilizacije zemlje uoči ulaska u Europsku uniju. Riječ je o okupljanju ekstremnih desnih snaga pri čemu je važno primijetiti ponovnu nedorečenu ulogu HDZ-a.

Braniteljske udruge trebale bi se baviti svojim članovima i njihovim problemima koji su brojni, od zdravstvenih posljedica rata do nezaposlenosti,  umjesto da  se fokusiraju na kvazi politička pitanja.

Marina Škrabalo, mirovna i ljudsko-pravaška aktivistica:

Ovaj prosvjed je tragičan događaj jer je autodestruktivan po hrvatski identitet i ukupnu mogućnost razumijevanja i stvaranja ovog društva. Napad i objekt mržnje u ovom slučaju je pismo, civilizacijska tekovina. Neshvatljivo mi je da se u panonskom području, u kojem je koncept višejezičnosti dio tradicije, može napadati i doživljavati kao strano tijelo. Ćirilica je jedno od tri tradicionalna hrvatska pisma iza kojeg stoje slojevi definiranja identiteta. A do ovakve situacije dolazi jer su kapaciteti nošenja s vlastitom prošlošću i vlastitom budućnošću užasno mali. Mobilizacija ljudi zbog jednog pisma govori koliko je trauma iz devedesetih živa i neprorađena te funkcionira kao tempirana bomba koja se periodički aktivira i minira mogućnost osmišljavanja budućnosti.


cirilica-4_1.jpg cirilica-4_1.jpg

Ovdje je riječ o politizaciji zapuštenih dijelova Hrvatske u jednoj situaciji ekonomskog očaja gdje postoji obezglavljena oporba koja ne zna što bi sa sobom pa koristi brzopotezne alate za političku mobilizaciju i politička elita na vlasti bez vizije. A da je riječ o očaju govori i podatak prema kojem je nekih stotinjak obitelji iz Vukovara na temelju lažnih informacija nakon 20 godina otišlo na Island u potrazi za boljim životom. Islanđani ih sad moraju vratiti jer im ne mogu dati politički azil na temelju toga što se ne osjećaju dobro u svojoj sredini jer je Hrvatska sređena zemlja. Ti ljudi, kao i ovi koji su ostali pa sad napadaju svoje vlastito pismo i kulturno nasljeđe, dokazuju kako ipak nismo sređena zemlja.
Treba naglasiti kako to ludovanje simbola koje sad gledamo ne odražava stvarne probleme većine ljudi u poslijeratnim područjima i svaka politička manipulacija je neodgovorna .

Kao netko tko se od svoje 20. godine bavi mirovnim aktivizmom, osjećam se poraženo jer se čini da smo kao društvo malo napravili. Ovi prosvjedi govore o našim lošim obrazovnim politikama, neodgovornom političkom diskursu, krivoj politici prema braniteljima i braniteljskoj problematici.

Nataša Govedić, teatrologinja i aktivistica

Zahtijevanje "simboličnog paleža" ćirilićnih slova u Vukovaru ukazuje na kolaps i državnih i civilnih institucija. Čim je na djelu tako iracionalna netrpeljivost, tako očajnička gesta straha od zajedničke pismenosti, izvjesno je da premalo radimo na izgradnji mira. U školama diljem Hrvatske još uvijek ne postoji "odgoj za civilno društvo", u kojem bi se ne samo zagovaralo ravnopravno dostojanstvo svih abeceda,
azbuka i alfabeta, nego i intenzivno radilo na propitivanju predrasude da bilo koju osobu (a kamoli narod) možemo proglasiti "našim neprijateljem". Prevencija mržnje, obustava proizvodnje neprijateljstva, također je vrsta pismenosti koju tek počinjemo sricati. U tom je smislu Vukovar mjesto političke i ratne traume čije kolektivno tijelo nije ni blizu oporavka. Ali odavno je "otpušteno" s odjela intenzivne skrbi i državnih i međunarodnih institucija, da se snalazi kako zna i umije. Rezultat? Duboka i opravdana ogorčenost, kako ratnih stradalnika, tako i braniteljskih udruga, okupljenih nan Trgu bana Jelačića. Zato mi se čini važnim razmisliti kako razgovarati s prosvjednicima. Kako uvažiti njihovo iskustvo, čak i ako se ne slažem sa zabranom učenja ćirilice. Zanima me kako bilo koja slova upregnuti u dijaloge. U neku drugu vrstu aktivizma teško mogu povjerovati.

Katarina Kruhonja, Centar za mir i nenasilje Osijek:

Hrvati i Srbi u Hrvatskoj  imaju zajedničku hrvatsku domovinu što se može proučavati kroz obiteljske povijesti i kroz nacionalnu povijest.  Stoljećima hrvatska kultura i kultura srpskog naroda u Hrvatskoj žive zajedno, prožimaju se, obogaćuju i suoblikuju.

cirilica-1.jpg cirilica-1.jpg

U  naš se identitet ugrađuje i, sada već gotovo stoljeće dugo, iskustvo sukoba u kojima su proživljena velika i teška stradanja i počinjeni teški zločini. To ne smijemo zanemariti.  Prijepor oko uvođenja ćirilice je razotkrio kako je i sadašnje stanje tek odsustvo rata bez istinskog mira. To je znak za uzbunu! Potrebno je "raspirivati" rasprave i promišljanje o tome kakav mir imamo i kakvom miru težimo! Brine me što primjećujem da je rasprostranjen i duboko ukorijenjen stav da nama, Hrvatima nema mira dok su "oni", Srbi među nama!  Iako je pojam Oluja 2 uveden od strane biskupa Pozaića imao drugi neposredan povod, odnosno objekt, on upućuje na koncept  mira i sigurnosti koji se  temelji na  iskorjenjivanju ili, ako to već nije moguće, na dominaciji ili asimilaciji "neprijateljskog". Takav koncept sigurnosti i mira svoje opravdanje nalazi u strahu da će se nastaviti ili ponoviti prethodna bolna iskustva nepravde, ugnjetavanja i nasilja.  No,  pogubnost takve logike je u tomu što nas baš ona uvlači u spiralu nasilja, a  potiskuje kreativne potencijale za razvoj pojedinaca i zajednice - na temelju  suosjećanja, solidarnosti i suradnje.

Da bi se rat konačno okončao, u Hrvatskoj je nužno pokrenuti društveni dijalog o hrvatsko-srpskim odnosima. Imamo odgovornost stvarati prilike da se o ratu i njegovim posljedicama na hrvatsko-srpske odnose govori u duhu težnje za istinom i za životom bez nasilja, imajući u vidu zajedničku budućnost. Previđamo koliko je nastojanje oko zajedništva važno za duhovno zdravlje i prosperitetnu budućnost pojedinaca/ki, zajednice i naroda. Tako se i prijepor oko uvođenja ćirilice treba iskoristiti kao prilika za unapređivanje međuetničkih odnosa, te pomjeriti težište rasprave s osporavanja zajamčenog prava na konsenzualno pitanje kako ostvariti ustavni zakon, a da se uzmu u obzir vrijednosti važne Hrvatima i Srbima.

Što se Vukovara tiče - želim da se ostvari ono što većina Vukovaraca i Vukovarki opetovano iskazuju - da im se ostavi njihov prostor u kome će nastaviti raditi na unapređivanju odnosa i obnove povjerenje među njegovim žiteljima. Pitanje uvođenja ćiriličnih natpisa nije problem koji oni sami ne bi mogli dogovorno riješiti.

stozeri_halter.jpg
Ključne riječi: Srbi u Hrvatskoj, ustaštvo, neofašizam
<
Vezane vijesti