Foto: PixabayFoto: PixabayNovinari bi trebali isključiti kamere kad političari prodaju maglu, okrenuti se životnim temama i jasno ukazati na laži i manipulacije. Novinari imaju o čemu pisati. Njihova publika neće biti uskraćena ako ih novinari ne izvijeste što neki ministar misli o nečemu, a zaboravlja da je prije godinu dana tvrdio nešto posve suprotno. Snaga novinarstva pokazat će se tek na konkretnim mjerama, koje će jasno pokazati da prosvjed nije bio samo izražavanje nezadovoljstva, već odlučna želja da se poboljša profesija.

Novinari su uspješno počeli svoju borbu za slobodu i nezavisnost. Subotnji prosvjed bjelodano je ukazao da velik broj novinara (nebitno je li ih bilo tisuću ili dvije, kako neki mediji izvještavaju) smatra da je njihova profesija u krizi, da su oni u lošem položaju i da ih samo borba može izvući iz ove katastrofalne situacije.

Osnovnu poruku možemo parafrazirati rečenicom "Gospodo političari, led je krenuo!" Čemu nas prosvjed može naučiti? Najvažnije je da postoji kritična masa i to u većem dijelu redakcija. To je važna početna osnova za sljedeće poteze. Snaga novinarstva pokazat će se tek na konkretnim mjerama, koje će jasno pokazati da prosvjed nije bio samo izražavanje nezadovoljstva, već odlučna želja da se poboljša profesija

Drugo, ne treba očekivati neke efekte od prosvjedne šetnje, obilaska resornog ministarstva i rektorata, te od uručenja pisma dežurnom portiru u sjedištu Vlade. Ni portir ga neće pročitati, a kamoli da će Plenković nešto poduzeti, jer on je jasno izjavio kako ne vidi probleme u medijima.

Ali, svi su vidjeli pune ulice prosvjednika, koji su pristojno, ali odlučno pokazali svoje nezadovoljstvo. Vjerojatno je među novinarima bilo i građana, što je dobro, jer njihova je podrška značajna. Bilo je među prosvjednicima i onih koji se vole, poput leptirica, ogrijati na reflektorima uključenih TV kamera, pa su se naslikavali oporbeni političari, glumci, profesori i drugi koji ne žive od novinarstva i ne znaju što znači raditi u uvjetima samocenzure.

Njih treba ignorirati, jer se njihova iskrenost mogla iskazati dok su bili na vlasti ili dok su imali mogućnosti na drugi način pomoći novinarima.

Osnovna pouka prosvjeda bi trebala biti da se nagomilano nezadovoljstvo pretvori u akciju. Novinari moraju krenuti od sebe i samo se na sebe osloniti. To su iskustva svih novinarskih borbi za nezavisnost do sada u svijetu.

Nezavisnost se mora prvenstveno iskazati u redakcijama. Poštovati profesionalne novinarske standarde i uređivačke kriterije provoditi prema mjerilima vrijednosti vijesti. Mediji moraju vratiti povjerenje svojih konzumenata, postići nanovo vjerodostojnost i nezavisnost.U postojećim zakonima već ima dovoljno mogućnosti da se ostvare prava novinara te da im se omogući profesionalno djelovanje. Strukovna organizacija bi trebala novinare zaštititi i izboriti se za ova zakonska prava

To je gotovo utopijska zadaća, teško ostvariva i izuzetno zahtjevna, ali novinarska je profesija dotakla dno i nema laganog ni bezbolnog oporavka. 

Ali, nije ni nemoguće. Zamislite Markov trg na koji stižu limuzine naših ministara, koje se zaustavljaju, a uvažene ministrice i ministri izlaze, namještaju osmijeh broj tri, poravnavaju kravate, popravljaju suknje, oblače sakoe, namještaju frizure i spremno kreću prema kamerama. A kad – tamo nema nikoga!

Prazni Markov trg, tek pokoji golub uzalud traži neke mrvice. Zbunjeni ministri se osvrću, ali – novinara nema! Pitaju dežurne na ulazu, a oni sliježu ramenima i kažu da se novinari pojavili nisu. Ministri zbunjeno uđu u Banske dvore, odu u dvoranu gdje zasjeda Vlada, a novinara nema ni tamo. Plenković počinje svoje uvodno obraćanje bez novinara. Snimaju samo službeni kamermani.

S druge strane Markova trga, u Saboru, opet se izvodi igrokaz zvan stranačko prepucavanje, ali ni ovdje nema novinara. Nema ih ni u svojoj sobi, ni u restoranu, ni na hodnicima. Nisu ni došli, kažu službe.

Plenković krene prema Lijevim Štefankima na obljetnicu osnivanja podružnice HDZ-a, ali ni tamo nema izvjestitelja. Štrajk? Bezobrazno podcjenjivanje vodećih ljudi države? Djetinjasto inaćenje nezrelih novinara?

Ne, oni rade važnije stvari, one koje više zanimaju javnost i koje imaju veći utjecaj život građana. Istražuje se stanje u institucijama socijalne skrbi, pokušava otkriti zašto je pravosuđe sporo, te svojim odlukama unosi nemir među ljude, zašto je brodogradnja unatoč svega opet na rubu propasti, je li Agrokor s novima imenom zaista oporavljen ili je riječ o kozmetici, zašto INA postaje mađarska tvrtka, hoće li se izborni zakon promijeniti i omogućiti poštene izbore…

Novinari bi trebali isključiti kamere kad političari prodaju maglu, okrenuti se životnim temama i jasno ukazati na laži i manipulacije.

Novinari imaju o čemu pisati. Njihova publika neće biti uskraćena ako ih novinari ne izvijeste što neki ministar misli o nečemu, a zaboravlja da je prije godinu dana tvrdio nešto posve suprotno. Nitko neće žaliti ako se svaka riječ čelnih ljudi države ne obznani.Osnovna pouka prosvjeda bi trebala biti da se nagomilano nezadovoljstvo pretvori u akciju. Novinari moraju krenuti od sebe i samo se na sebe osloniti. To su iskustva svih novinarskih borbi za nezavisnost do sada u svijetu

Novinarstvo ima svoje standarde i svoja mjerila vrijednosti vijesti, ali su ih uništili vlastodršci i nakladnici koji im služe.

Vjerodostojnost se dobiva pravim temama i pravim tekstovima. Jasno i nedvosmisleno ukazati na loše strane novinarstva, odvojiti žito od kukolja. U redakcijama odvojiti novinarsku od menadžerske funkcije.

Koristiti postojeće zakonske mjere, naročito samoregulacijske akte koje samostalno utvrđuju nakladnici, novinari i njihove udruge. Članak 3. stavak 2 govori o "…autonomnosti urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke…".

Primijenimo ih, nemojmo dozvoliti da netko izvan novinarstva određuje pravila struke. Članak 4. je još izravniji i kaže da "… nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu medija." Zašto novinari ne traže provođenja Članka  28. koji govori o pravu novinara da odbije izvršiti nalog?

U postojećim zakonima već ima dovoljno mogućnosti da se ostvare prava novinara te da im se omogući profesionalno djelovanje. Strukovna organizacija bi trebala novinare zaštititi i izboriti se za ova zakonska prava. To su mogući daljnji koraci u ostvarivanju novinarskih prava. Nisu spektakularni kao prosvjed, nisu medijski atraktivni kao šetnja gradom, ali mogu donijeti promjene. Novinari imaju o čemu pisati. Njihova publika neće biti uskraćena ako ih novinari ne izvijeste što neki ministar misli o nečemu, a zaboravlja da je prije godinu dana tvrdio nešto posve suprotno

Novinarsko društvo najavljuje internacionalizaciju problema. Točka 8. novinarskih zahtijeva riješena je na razini Vijeća Europe 13. veljače kada je Vijeće ministara usvojilo Deklaraciju kojom se poduzimaju vrlo jasne mjere kojima se želi poboljšati položaj kvalitetnog i odgovornog novinarstva, uključivši financijsku potporu (“states to put in place a regulatory and policy framework that facilitates the operation of quality journalism").

Zašto resorno ministarstvo ne objavi kako će je primijeniti?

Znači, imamo uporišta u našim zakonima, imamo ih u međunarodnim, pa ne treba tražiti kruha preko pogače, već krenuti u posve konkretne mjere. Snaga novinarstva pokazat će se tek na konkretnim mjerama, koje će jasno pokazati da prosvjed nije bio samo izražavanje nezadovoljstva, već odlučna želja da se poboljša profesija.

Tada će novinari postati faktor koji u demokraciji i trebaju biti: četvrta vlast koja ukazuje na negativnosti kako bi se demokracija unaprijedila.

_______________________________________________________________________________________________________

Autor teksta Stjepan Malović je umirovljeni redovni profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Zadru, dugogodišnji novinar i medijski stručnjak.
Ključne riječi: sloboda, Cenzura, hnd, prosvjed, mediji, novinarstvo
<
Vezane vijesti