Vesna Pusić, kandidatkinja za predsjednicu Republike, za H-alter govori o korupciji koja ruši efikasnost institucija i netoleranciji građana spram nje, o "tehničkoj vladi" Jadranke Kosor, o sindikalnoj razjedinjenosti, o zahtjevima studentskog pokreta, o reformi uprave, o poljoprivredi pred vratima EU, o odnosu suvremene Hrvatske spram ratnih zločina, o diskvalifikacijama na koje nailazi žena na čelu vlasti u patrijahalnom društvu...

 

Koja su, po vašem mišljenju, tri goruća problema u Hrvatskoj?

Korupcija, Vlada i nezaposlenost.

Koja bi bila rješenja za navedene probleme?

Rješavanje korupcije od glave, jer znamo odakle  riba smrdi - dakle, od Vlade i najviših organa vlasti. Za to su nam potrebni prijevremeni izbori koji će donijeti legitimitet, svježu vjerodostojnost i snagu bez obzira koja parlamentarna većina ju formira. U gospodarstvu nam je potrebno rasterećivanje od raznoraznih poreza i paraporeza, ustanovljavanje jednostavnih i jednoznačnih poreza te zakonskih okvira unutar kojih se država skida s grbače gospodarstvu i stvara mu prostor  za zamah. Na taj način dolazi ne samo do proizvodnje društvenog bogatstva nego i novih zaposlenja.

Na koji biste način u današnjem društvu riješili korupciju „od glave"? I je li to isplativo u društvu koje afere ne penalizira na izborima, već dobrim dijelom glasa po ideološkom ključu?

Što se tiče građana, tj. biračkog tijela, mislim da se situacija mijenja. U devedesetima nije bilo ništa manje korupcije nego danas (sigurno je bilo i više), ali nikad niste mogli čuti za tu temu. U vrijeme one najgore i najpljačkaškije privatizacije to nitko nije spominjao, ne zato što ljudi to nisu vidjeli, već zato što je to bilo prihvaćeno i gotovo normalno. Držali su to prerogativom, pravom vlasti. Bazična ideja je bila -  ako si na vlasti, onda kradeš i tu se ništa ne može.

Ljudi su danas postali vrlo osjetljivi na korupciju, ne trpe je; velika povika na korupciju koja trenutno postoji  nije došla od politike, već od građana kojima se to popelo na vrh glave

Po mojem mišljenju, stav građana se danas promijenio. Ljudi su danas postali vrlo osjetljivi na korupciju, ne trpe je. Velika povika na korupciju koja trenutno postoji  nije došla od politike već od građana kojima se to popelo na vrh glave i koji su prepoznali da ona ruši svaku efikasnost institucija.

Dakle, nije danas korupcija veća nego što je bila prije petnaest godina, već je osjetljivost na korupciju porasla. To je, po mom mišljenju, pozitivni pomak što se tiče građana i bez toga  nije ju ni moguće suzbiti.

Sljedeći korak prema kojem treba ići je da to postane univerzalno prepoznata sramota i diskvalifikacija. Dakle, ako netko ne može objasniti kako je prije petnaest godina bio činovnik sa normalnom plaćom, a danas milijarder, onda je to diskvalifikacija za bilo kakvo bavljenje javnim poslovima i upućuje na istražne radnje.

Da vaš pogled na građansku osviještenost nije pretjerano idealističan? Pogledajte samo slučaj vašega protukandidata Nadana Vidoševića, koji je prototip ovoga što ste upravo naveli, a svejedno u predizbornim anketama ima puno bolji rejting od vašeg. Ili nedavni izbor splitskog gradonačelnika, koji je izjavio „pitajte me sve, samo ne kako sam zaradio prvi milijun".

Dobro, vidjet ćemo. Ima raznoraznih reakcija u pojedinim fazama izbora za predsjednika, ali vidjet ćemo kako će to ići do kraja.

Naravno, nikad se neće dogoditi da korupciju osuđuju svi. Uvijek imate jedan segment društva koji takvo ponašanje  smatra nekom vrstom sposobnosti. Potrebno je dugo vremena da se dođe do razine jedne Finske ili skandinavskih zemalja gdje korupcija također postoji, ali jednom kad se otkrije, znači potpunu diskvalifikaciju.

pusic2.jpg

Po mojem mišljenju, predsjednik države je čak i u ovim uvjetima imao, a i u budućnosti potencijalno može imati, veliki značaj po pitanju suzbijanja korupcije, jer ta funkcija ima najsnažniji legitimitet u državi. To je jedina funkcija za koju glasa većina svih građana Hrvatske koji izađu na izbore. Iz pozicije tog snažnog legitimiteta, predsjednik ima mogućnost postavljanja nekih tema na dnevni red.

Zalažete se za prijevremene izbore. Argument protiv tog stava je da Hrvatska s obzirom na ekonomsku propast države sebi ne može priuštiti tehničku vladu koja nema nikakvih ovlasti.

Mislim da je dosta očito da mi sad funkcioniramo kao da imamo tehničku vladu. Ne donose se nikakve gospodarske odluke - ne u smislu Vlade kao gospodarskog subjekta, nego Vlade kao onog tijela koje treba osigurati gospodarstvu da može prodisati i početi ponovo privređivati.

Tu su samo nameti, dodatni porezi, štednje na marginalnim stvarima bez zadiranja u ono što propada zbog korupcije i loših političkih odluka.

Vlada bi trebala stvoriti uvjete koji će privući i domaći i strani kapital da oživi gospodarstvo u zemlji i međusobnom konkurencijom stvore tržišnu situaciju

No, nema nijedne odluke koja bi omogućila gospodarstvu da zaradi.  Ne možete prisiliti kapital da ostane u zemlji ako su uvjeti loši. Stoga je potrebno stvoriti uvjete koji će privući i domaći i strani kapital da bi oživjeli gospodarstvo u zemlji i međusobnom konkurencijom stvorili tržišnu situaciju. Toga nema bez funkcionirajućeg pravosuđa, jednoznačnog poreznog sustava, zakonodavstva koje ne samo što kažnjava, već i olakšava funkcioniranje sustava.

To je ono što bi ova Vlada trebala raditi.

Prijete li nam društveni nemiri?

Nisam baš sigurna da nam prijete nemiri. Mislim da  i u civilnoj sferi ima previše razjedinjenosti i nema pravog vodstva. Tu se isto radi o premrežavanju raznih dogovora sa drugom stranom. Nema objedinjavajuće energije. I to ne one koja bi rušila Vladu na ulici, jer je to najgora opcija čak i za najgoru vladu, već one energije koja bi jasno izrazila stav društva prema državi i ovoj konkretnoj vlasti.

Mislite li pritom na sindikate?

Da, ali ne samo na njih. Tu je i akademska zajednica, poslodavci...

A što je sa studentskim pokretom koji se pojavio upravo na Filozofskom fakultetu, na kojem predajete. Što mislite o blokadama koje su uslijedile? Jeste li pratili zbivanja?

Naravno da jesam. Čak su me i optužili da stojim iza toga, što je nonsens. Mislim da je studentska blokada fenomenalan primjer kako je Vlada ne samo krivo, već i štetno reagirala na nešto što je bilo autonomni izraz političke inicijative jednog dijela studenata.

Studenti su izašli sa temom o kojoj mi u politici brujimo već decenijama - treba promijeniti način financiranja visokog obrazovanja.

Slažete li se s njihovim zahtjevima za besplatno obrazovanje?

Ne. Moje je mišljenje da pravo na besplatno obrazovanje treba vezati za uspjeh.

To je zapravo sasvim suprotno od studentskih zahtjeva.

Ne. Njihovi zahtjevi i prijedlozi su jedna tema, a njihov početni stav druga. Oni su potpuno u pravu u stavu da treba mijenjati model financiranja. Nepravedno je očekivati od ljudi u dobi od 20 godina da predlože novi, strukturirani i zatvoreni model obrazovanja, koji nisu bili u stanju kreirati financijski i drugi stručnjaci vezani uz Vladu. Naravno da oni to neće napraviti. Oni se mogu pojaviti sa svojim idejama i prijedlozima, sjesti za stol sa financijskim stručnjacima i pogledati u kojoj mjeri je moguće financirati obrazovanje. Mislim da studenti koji upišu fakultet imaju pravo na stipendiju, koju ne moraju vraćati ako postignu određeni uspjeh.

Ali ako vežete obrazovanje uz uspjeh krećete se ka neoliberalnom konceptu obrazovanja.

Ne, to nije nikakav neoliberalni zahtjev. Neoliberalni pristup kaže - tko ima para, taj studira.

Da, kao čisti model. Ali, u konkretnoj situaciji u kojoj student koji nema novaca, uz to mora i raditi, ima otežan pristup ostvarenju zadanog uspjeha od onoga kojemu je egzistencija financijski osigurana.

Zalažem se da prve godine studija svi imaju stipendiju koja omogućava da ne morate raditi, i ako zadovoljite određene kriterije, ne morate ju vraćati. Ako zadovoljite samo dio, vraćate dio novca, i tako redom. Ono za što se zalažem čisti je meritokratski model.

Vratimo na sindikate i njihove rujanske prosvjede. Slažete li se s procjenom Radomira Čačića da će prosvjedi doživjeti neuspjeh?

Ne slažem se sa studentskim zahtjevima za besplatno obrazovanje, moje je mišljenje da pravo na besplatno obrazovanje treba vezati za uspjeh

Ne mogu to procijeniti. Ali nije dobar znak da su se posvađali i nisu mogli dogovoriti oko točaka zajedničke akcije. To sasvim sigurno pokazuje da među sindikatima svjesno funkcionira politika razjedinjavanja. Govoreći iz iskustva politike - ako niste u stanju formirati predizbornu koaliciju za parlamentarne izbore, onda je velika vjerojatnost da nećete ostvariti podršku čak i ako imate slaganje sa  svojim idejama. Vodeći se tim iskustvom, ova logika međusobnog svađanja ukazuje na slabost sindikata. Da li će oni izvesti ljude na ulicu, i kakav će biti efekt toga, vidjet ćemo. No, razjedinjenost ukazuje na slabost.

Što mislite o poljoprivrednicima i njihovim zahtjevima?

Što se njih tiče, ova situacija je rezultat jedne apsolutno loše politike u poljoprivredi na dugi rok. Mi smo u situaciji u kojoj ćemo morati reformirati model poticaja u slijedeće tri do četiri godine.

No jesu li njihovi zahtjevi opravdani, imamo li na umu da tržišni zahtjevi diktiraju promjene uzgoja određenih kultura koje naši seljaci odbijaju prihvatiti?

Upravo zato je potrebna politika prioriteta u poljoprivredi koja u Hrvatskoj ne postoji. U okviru Nacionalnog odbora za praćenje pregovora sa EU-om organizirala sam raspravu o temi poljoprivrede i pregovaračkog poglavlja Poljoprivreda. Bilo je šezdesetak predstavnika proizvođača. Njihov glavni stav je bio da su spremni na preorijentaciju ukoliko Hrvatska ima prioritete u poljoprivrednoj politici. Poljoprivreda je proizvodnja u kojoj se takve promjene ne mogu raditi od danas do sutra. Moramo znati pet godina unaprijed koje su naše komparativne prednosti, u čemu ćemo biti konkurentni i što će država stimulirati. Država stimulira ono u čemu će naša poljoprivreda biti konkurentna, ali moramo pritom ljudima reći koji su prioriteti. Budući da ih nemamo definirane,  oni koji bi se htjeli preorijentirati nemaju kud i ne znaju kako. Nisu to glupi ljudi koji ne razumiju da je poljoprivreda ekonomska djelatnost.

Mi preko tri milijarde kuna dajemo za poticaje u poljoprivredi. Pritom smo iskoristili manje od polovice sredstava iz europskih fondova vezanih za regionalni razvoj, poljoprivredu, unapređenje kvalitete života na selu... Dakle, dajemo novac naših poreznih obveznika, umjesto da se kandidiramo za evropske projekte.

Zašto se to dešava? Objašnjenje koje sam dobila jest da seljaci nemaju dovoljno sredstava  za participaciju jer se europski novci dobivaju u omjeru 75 posto ukupno potrebnih sredstava, dok 25 posto izdvajaju sami. Država daje gotovo 4 miljarde poticaja umjesto da upotrijebi dio tog novaca, osnuje garancijsku agenciju, garantira ljudima za te kredite i povuče te miljarde iz europskih fondova.

No to se ne radi, jer u europskim fondovima nema muljanja. Moraju se polagati čisti računi, kriteriji su zadani. Ne može netko dati svom prijatelju poticaje, a nekome tko nije iz stranke ne.

Održavanje ovakve situacije kriminal je prema ljudima koji nespremni idu prema sasvim drugačijem, europskom tržištu.

Kad ste već spomenuli otvaranje državne agencije, zanima me što mislite o nabujalom državnom aparatu i birokraciji koja je sve veća, a neefikasna?

Ljude u državnoj upravi koji dobro obavljaju posao treba dobro platiti, ali treba ih biti 30 do 40 posto manje nego što ih je sada. Treba ih otpustiti,  ili riješiti kroz mirovine i prekvalifikacije, te primiti određeni novi broj ljudi koji će biti visoko stručni i sposobni

Nije problem što raste birokracija, već što je nekompetentna, te se ne odnosi prema svom poslu kao prema proizvodnji određenog proizvoda. Imamo dva problema: previše ljudi u državnoj upravi, a istodobno i premalo ljudi u državnoj upravi. Previše ih imamo kao brojku, a premalo onih koji su stručni i imaju osjećaj profesionalnog ponosa prema vlastitom poslu. To se neće popraviti dok se ne uvedu meritokratski kriteriji u državnoj upravi. Ako dobro radiš posao, ne moraš imati trideset godina radnog staža da budeš šef.

U nas kao kriterij postoji samo duljina radnog staža, a kvaliteta, sposobnost, odgovornost i brzina se ne vrednuju. Državna uprava je veliki problem. Ljude koji dobro obavljaju taj posao treba dobro platiti, ali treba ih biti 30 do 40 posto manje nego što ih je sada. Treba ih otpustiti,  ili riješiti kroz mirovine i prekvalifikacije, te primiti određeni novi broj ljudi koji će biti visoko stručni i sposobni.

Što mislite o svjedočenju državnog odvjetnika Mladena Bajića na tribunalu u Haagu? On je izjavio da su demobilizirani pojedinci bili ti koji su počinili zločine nakon «Oluje». Kakav je uopće sadašnji odnos hrvatske javnosti prema pitanju suočavanja s prošlošću i ratnim zločinima?

Jedan dio ljudi koji su bili vojnici uhvaćen je i procesuiran. Ono što je Mladen Bajić rekao, tehnički je točno. Dva-tri tjedna nakon Oluje bilo je razdoblje bezvlađa, jer razdoblje same vojne akcije bilo je brzo i efikasno. Bila je to vojna operacija sa relativno malo žrtava. Zločini koji su se događali dva-tri tjedna nakon, krimen su države koja je pustila različite „pse rata" da uništavaju i haraju tim područjem.

U hrvatskoj javnosti osviješten je stav da je zločin neobranjiv, ma tko ga počinio. Uvijek će biti onih koji će pokušati braniti zločine i zločince, ali to sigurno nije većinski stav. No, isto tako, hrvatska javnost želi zaključiti ratno razdoblje i okrenuti se današnjici i sutrašnjici. Neophodno je graditi na zdravim temeljima, ali nužno je graditi za budućnost.

Mislite li da je Hrvatska spremna za ženu na funkciji predsjednice Republike? Iako imamo ženu premijerku, sa sigurnošću možemo tvrditi da ona ne bi bila izabrana od naroda.

Ne znam. Upravo smo pred tim da to otkrijemo. Ali treba imati na umu da su različite, puno tradicionalnije zemlje od Hrvatske birale  žene na to mjesto, poput Indije, Sri Lanke...

Proizlaze li kritike koje dolaze s patrijarhalnog, zaostalog stajališta dijelom i iz samog ponašanja Jadranke Kosor?

Zločini koji su se događali dva-tri tjedna nakon "Oluje", krimen su države koja je pustila različite „pse rata" da uništavaju i haraju tim područjem. U hrvatskoj javnosti osviješten je stav da je zločin neobranjiv, ma tko ga počinio. 

Naravno da kad dođete na relativno visoku razinu u politici, a premijerka je najviša, upotrebljavaju se sva sredstva. Katkad se upotrebljava i diskvalifikacija po ženskoj osnovi. Društvo smatra da se takva diskvalifikacija može upotrijebiti. To je neprihvatljivo, ali s druge strane može joj više koristiti nego štetiti, jer ljudi će na kritiku njenog rada gledati kao na patrijarhalnu kritiku, a ne kao na ocjenu kvalitete odluka koje donosi i načina kako radi svoj posao. To treba razlikovati.

Činjenica da ste žena ne može vas osloboditi odgovornosti za posao koji obavljate.

Spektar „lijevih" stranaka zalaže se za prijevremene izbore i najavljuje koaliciju. U isto vrijeme svaka od tih stranaka - HNS, IDS i SDP za predsjedničke izbore ističu vlastite kandidate. To stvara dojam razjedinjenosti. Zašto te stranke, među kojima je i vaša, nisu izašle sa zajedničkim kandidatom, pogotovo u situaciji u kojoj dolazi do mogućnosti raspršivanja glasova?

Poanta izbora je da imate izbor. Što se tiče suradnje stranaka, to je sasvim drugačiji izbor. Stranke surađuju na temi preuzimanja odgovornosti za operativno vođenje zemlje, a to je posao Vlade. Unutar toga ujedinjujemo glasove. Predsjednički izbori su personalni i imaju puno manje veze sa strankom. Na predsjedničkim izborima birate osobu, a ne stranku. Snaga stranke tu ne bi trebala biti toliko važna jer ćete na kraju zaokružiti konkretnu osobu. Puno važnija je sposobnost i  individualnih snaga. To je bolje da određuju sami birači, a ne stranke unutar sebe.

Ali kad bi došlo do prijevremenih izbora na kojima bi koalicija pobijedila, lakše biste surađivali s predsjednikom iz svojih stranaka.

Tko god bio predsjednik, važno je da drži određenu distancu prema Vladi. Iz tog razloga moje je uvjerenje da bi se ideja po kojoj bi se predsjednik birao u Saboru, apsolutno loša. Treba nam predsjednik sa snagom i odmakom prema Vladi.

Da postoji osoba na desnom centru koja bi imala kvalitete potrebne za predsjednika - pamet, snagu, poštenje i stručnost, a da takva osoba ne postoji na lijevom centru, moj bi stav bio da je takva osoba bolja, pa makar dolazila iz političkog prostora koji je meni osobno dalji. Međutim, ne vidim na desnom centru takvu osobu.

 


 

H-alter vam predstavlja predsjedničke kandidate!

Ivo Josipović u intervjuu s Tonijem Gabrićem: Scenarij protiv katastrofe

Ključne riječi: nezaposlenost, Vesna Pusić, korupcija
<
Vezane vijesti