Zagrebački Ured za kulturu objavio je jučer, nakon mjesec dana držanja u ladici, Program javnih potreba u kulturi za 2012 godinu. Na veliko razočaranje zainteresiranoga pučanstva, odgovorni su ovoga puta odustali od opisa stanja u pojedinim djelatnostima. Tako smo ostali uskraćeni za ono što sigurno već znamo naizust, a ako netko još nije naučio, ponavljamo:
Program javnih potreba u kulturi, godina 2006: Među predloženim novinama, tjednicima i dvotjednicima ističu se Vijenac, Zarez i Hrvatsko slovo, niz časopisa koji izlaze uglavnom tromjesečno i četveromjesečno te povremeno, jednom ili dva puta godišnje.
Program javnih potreba u kulturi, godina 2007: Među predloženim novinama, tjednicima i dvotjednicima ističu se Vijenac, Zarez i Hrvatsko slovo, niz časopisa koji izlaze uglavnom tromjesečno i četveromjesečno te povremeno, jednom ili dva puta godišnje.
Program javnih potreba u kulturi, godina 2008: Među predloženim novinama, tjednicima i dvotjednicima ističu se Vijenac, Zarez i Hrvatsko slovo, niz časopisa koji izlaze uglavnom tromjesečno i četveromjesečno te povremeno, jednom ili dva puta godišnje.
guk.jpg
Program javnih potreba u kulturi, godina 2009: Među predloženim novinama, tjednicima i dvotjednicima ističu se Vijenac, Zarez i Hrvatsko slovo, niz časopisa koji izlaze uglavnom tromjesečno i četveromjesečno te povremeno, jednom ili dva puta godišnje.
Program javnih potreba u kulturi, godina 2010: Među predloženim novinama, tjednicima i dvotjednicima ističu se Vijenac, Zarez i Hrvatsko slovo, niz časopisa koji izlaze uglavnom tromjesečno i četveromjesečno te povremeno, jednom ili dva puta godišnje.
Program javnih potreba u kulturi, godina 2011: Među predloženim novinama, tjednicima i dvotjednicima ističu se Vijenac, Zarez i Hrvatsko slovo, niz časopisa koji izlaze uglavnom tromjesečno i četveromjesečno te povremeno, jednom ili dva puta godišnje.
Kako više nema niti objavljenih obrazloženja odluka o pojedinačnim potporama, uskraćena nam je zabava da pronalazimo besmislice kakvih je do ove godine bila sva sila. Među antologijske svakako je spadala i ona da je jednom portalu bio pripisan grandiozni rast čitanosti, s 250 tisuća u 2009. na 150 tisuća u 2010. godini. Odgovorni su ovoga puta malo bolje sakrili tragove svoje neodgovornosti, tako da su javnost poštedjeli bilo kakvih obrazloženja svojih odluka o potporama: podastrte su gole brojke, kao što kulturi i priliči. Značajan je to napredak u "transparentnosti" i stručnoj utemeljenosti zagrebačkih natječaja za kulturu, dapače, značajan je to korak u približavanju naše voljene metropole Evropskoj Uniji, zavičaju iz kojega smo davno i nepravedno istrgnuti.
H-Alter niti ove godine nije uvršten među javne potrebe u kulturi, ali ni to više nije vijest...
