Pristojnost se ne podrazumijeva. Pristojnost je platežno sredstvo. Bon-ton je nematerijalna valuta kojom se plaćaju usluge mimo novca.
U socijalistički osviještenom društvu u kojem je svatko plaćen, ne po učinku, već po koeficijentu vlastitih potreba, novac prestaje biti "glasački listić", a postaje "kupon", što znači da novcem više ne ocjenjujemo kvalitetu robe i usluge. Takvom društvu ne treba novac, a kako novac svim stvarima određuje vrijednost, a sam je bez vrijednosti, tako u idealnom socijalizmu nestaju sve valute, ne samo papirnate. I dragulji i zlato i srebro, svi ekvivalenti nekoj vrijednosti nestaju jer su nepotrebni, pa tako nestaje i bon-ton.
Zato je socijalizam propao jer nije motivirao čovjeka da se angažmanom, utroškom svojih snaga, natjecanjem, usavršava, već je politički definiran kao optimalno biće. Završen, potpun, samozadovoljan i poslušan, društveni element, potrošna jedinica ravna ništici jer je idejno sve, ona je praktički nula.
