Problem pobačaja se u Hrvatskoj samostalnosti aktualizirao zajedno sa drugim etičkim temama i on suprotstavlja Majku i Dijete kao dva idealna pojma u okviru Prava, isto tako idealnog pojma.
Pravo na Život i Pravo na Kvalitetu života dva su prava na dijalektičkoj vagi i nije baš jasno kada prevagne jedno nauštrb drugog.
U tom ideološkom sukobu, Pravo na život (pravo djeteta) nosi primat nad Pravom na kvalitetu života, (majčinim pravom) i sve je prividno jasno i nesporno.
Problem je u tome što se apstraktno djetetovo pravo na život, zbiljski konkretizira u djetetovu pravu na kvalitetu života. To je od idealnog apstraktnog, ono konkretno. A kako je djetetovo pravo na kvalitetu života izravno ovisno o majci jer ona daje i život i uvjete za život, i ovisno njezinim materijalnim i duhovnim mogućnostima, tako je majčino pravo logički nadređeno djetetovu i tu je kraj svakoj skolastičkoj diskusiji o "duši", o "životu", o "svijesti", o "moralu", o "ubojstvu" itd.
Naprosto, dijete ovisi o majci i tako će biti dok država ne otkrije način rađanja. Planiranje obitelji se nasilno nastoji premjestiti iz ruku obitelji u ruke društva koje nema uvjete da obiteljima osigura kvalitetu života. Upravo zato što je društvo financijski nemoćno, ono nastoji nad pojedincem biti duhovno nadmoćno.
Svakog dana u sklopu H-Alterovog pojmovnika donosimo jedan mikroesej iz zbirke Borisa Kuglera pod nazivom Hrvati i protuslovlja.
