Na današnji dan, 6. prosinca, dvadeset godina od najrazornijeg napada u dubrovačkoj povijesti, Documenta i Građanski odbor za ljduksa prava podsjetili su javnost na teška stradanja koja je pretrpjelo stanovništvo grada Dubrovnika i šireg dubrovačkog područja te na ratna razaranja povijesne jezgre Grada koja su nastala kao rezultat višemjesečnih napada JNA.

Prenosimo priopćenje Documente i GOLJP-a:

Snage JNA napade na dubrovačku regiju vršile su iz Crne Gore,  Bosne i Hercegovine i sa Jadranskog mora, a sastojale su se od kopnenih i mornaričkih jedinica JNA, jedinica Teritorijalne odbrane i paravojnih jedinica te jedinica policije i specijalne policije koje su bile podčinjene JNA.

Kako je Dubrovnik bio jedan od rijetkih gradova bivše države u kojem nije bilo vojarni JNA, te su zahvaljujući svom geostrateškom položaju grad i okolica bili fizički odvojeni od ostatka Hrvatske, nesrazmjer između vojne sile koja se mjesecima obrušavala na stanovništvo toga kraja i snaga obrane, u koju je u početnoj fazi bilo uključeno najviše 1000 ljudi, nesumnjivo ukazuje da se radilo o osvajačkom pohodu koji je kao političku pozadinu  imao za cilj prisilno protjerivanje nesrpskog stanovništva i pripajanje Crnoj Gori.

Gotovo 240 dana građani i građanke Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima. Na području Konavala, Župe Dubrovačke i primorja u blizini Dubrovnika, snage JNA uništavale su selo za selom, rušeći, pljačkajući i paleći civilne objekte. Dio stanovništva izbjegao je u Dubrovnik, sjevernu Dalmaciju i na otoke, a u selima su ostali uglavnom stariji mještani od kojih su mnogi ubijeni ili odvedeni u JNA logore u Morinju u Crnoj Gori ili u Bileći u BIH.

U ratu na dubrovačkom području ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatočene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33 tisuće osoba i uništena su 2.071 stambena objekta.

Rat na dubrovačkom području trajao je godinu dana. Okončan je u rujnu 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorskog teritorija.

Do danas su zbog kaznenih djela ratnih zločina počinjenih u Dubrovniku provedeni ili pokrenuti postupci pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, Županijskim sudom u Dubrovniku i pred Višim sudom u Podgorici.

Smatramo da je potrebno uložiti još puno napora na putu ka uspostavljanju odgovornosti i pravde, izgradnji povijesnog pamćenja na temelju činjenica i sprječavanju ponavljanja zločina u budućnosti, a time i vraćanju dostojanstva žrtvama.

Za društveni proces suočavanja s prošlošću i izgradnju povjerenja neophodno je da svoj dio odgovornosti za zločine preuzmu i nekadašnji donositelji  političkih odluka pa je razumljiva ljutnja stradalnika koji očekuju individualizaciju krivnje na izravnoj, ali i najvišoj zapovjednoj, a time i političkoj razini za počinjene zločine.

Utvrđivanje činjenica o stradalima, kao i kažnjavanje odgovornih za počinjena kaznena djela osnovni su preduvjet normalizacije odnosa, pomirenja, suživota i izgradnje održivog mira.

Želimo naglasiti kako je unaprijeđenje suradnje između država sljednica bivše Jugoslavije na progonu i kažnjavanju počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida jedini put koji vodi ka okončanju tog procesa.