24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Izradite veliku skulpturu bicikla u Trešnjevci
- Media Mediterranea 2012/ Natječaj za prijavu projekata
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Trgovci oružjem u Vijeću sigurnosti UN-a
- Panorama Drugo polufinale Eurosonga "napetije"
- Gospodarstvo EU želi pokrenuti rast, a od Grčke zahtijeva poštivanje ugovora
- Kultura Lovci na plagijate
- Priča dana Karaoke u borbi za pismenost
24 godine zatvora za Gotovinu
Sudsko vijeće proglasilo je Antu Gotovinu krivim za osam od devet točaka optužnice među kojima su ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti, kršenje običaja ratovanja i okrutno postupanje. Proglašen je nevinim, zajedno s Mladenom Markačem, tek po trećoj točki optužnice, koja se odnosi na prisilno premještanje kao zločin protiv čovječnosti. Dobio je 24 godine zatvora. Ivana Čermaka su proglasili nedužnim, a Markač je dobio 18 godina zatvora.
Najobziljnija točka optužnice je tvrdnja tužiteljstva da je Oluja bila udruženi zločinački pothvat u kojem su Gotovina i Markač sudjelovali, a kojeg je isplanirao državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom. Sudsko vijeće zaključilo je da je tužiteljstvo uspjelo dokazati ovu optužbu, a kao ključni dokaz navedeni su transkripti sa sastanka u Brijunima.
"Udruženi zločinački pothvat stvoren je krajem srpnja 1995. godine i nastavljen je tijekom perioda kojeg pokriva optužnica", rekao je Alphose Orie,presjedatelj Sudskog vijeća uz obrazloženje da je Tuđmanov cilj bio protjerati Srbe iz Krajine i taj teritorij naseliti Hrvatima. Službeno priopćene sa haaškog suda možete pročitati ovdje.
U vrijeme čitanja optužnice Hrvatski sabor je završio ranije s poslom i raspušten je za danas, a na Trgu bana Jelačića okupilo se neikuh tisuću prosvjednika koji negoduju zbog presude.
Vezane vijesti
Tužiteljstvo traži odbacivanje prigovora
Haaško tužiteljstvo zatražilo je od žalbenoga vijeća Haaškoga suda da odbaci prigovore obrane generala Gotovine na teze koje je…
Objavljeno: 23.05.2012.
Sva slava obrani
Stari novinarski imperativ o prikazivanju obje strane medalje jedne te iste priče u slučaju haaških suđenja zdušno se gazi, a…
Objavljeno: 16.05.2012.
Alzheimer među političkim dužnosnicima
Zoran Pusić komentira svjedočenja bivših ministara Ivana Jarnjaka i Ivana Vekića u suđenju Tomislavu Merčepu za ratni zločin: "Na…
Objavljeno: 19.04.2012.
Hrvatska nije prijatelj suda
Žalbeno vijeće Haškoga suda odbilo je zahtjev Hrvatske koja je zatražila da joj se dodijeli status prijatelja suda u predmetu Gotovina…
Objavljeno: 09.02.2012.
Neistraženi zločin Paulina Dvora
Do danas, dvadeset godina nakon zločina, ostalo je neistraženo tko je sve sudjelovao u ubojstvu civila, i tko je naredio da se tijela…
Objavljeno: 11.12.2011.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
Ne damo plaće u državnim tvrtkama
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Muke po doprinosima
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Pomozite "Zagreb Pride-u"
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 23 komentara
2 rat nije gotov
nije nego 10.
A - "pretjeranog granatiranja Knina",
B - planiranog iseljavanja zbog neprihvaćanja Hrvatske države
No, dobro, nije jedina - ne bi to ni Njamačka uspjela da joj nije bilo za vratom Saveznika. Nadajmo se da će i kod nas sazrijeti generacije koje će ispitivati očeve što su točno radili u ratu.
neznam tko mi je jadniji hrvati ili srbi ili nijemci ili amricani ili ljudskopravasi ili neomarksisti ili neoliberali, ma bilo koje krdo.. zapravo sto vas vise promatram to smjelije klizim po rubu samoubojstva... biti jedan od vas je ono sto vjernici nazivaju paklom.
granatiranje - a knin i ostali gradovi citavi
tadic je rekao "da ne bi bilo dobro da gotovina bude optuzen" - i nakon toga vise nema objave u prosincu nego se pomice na travanj a presuda ispada kakva jest
medjutim nije osnovni problem u haagu
osnovni problem je tu kod kuce u hrvatskoj - a zove se potpuni slom i propast kompletne post-tudjmanovske "hrvatske" mesic-racan-sanader-josipovic politike koji se dogodio danas 15 travnja 2011
Najviše inkriminirajući dio tog transkripta je kad predsjednik Franjo Tuđman kaže da Srbima treba nanijeti takve udarce da oni nestanu:
'Imamo i naklonost Sjedinjenih Američkih Država, ali do određene granice, ako ćete, gospodo, izvršiti na profesionalan način, kao što ste izvršili u zapadnoj Slavoniji u roku od nekoliko dana, to znači molim tri, četiri dana, maksimum osam dana, onda možemo računati da ćemo i politički, da nećemo politički ne samo pretrpjeti štete, nego da ćemo politički u tom i takvom svijetu dobiti.
Prema tome, po mome mišljenju, budući da nam više ne može biti glavni cilj da prodremo do Bihaća. Prodor do Bihaća može biti samo sporedni sada. Mi bismo morali naći neku izliku za našu akciju, naš pothvat koji možemo početi prema planu kao što je bilo jučer, ili pak sutra, ili prema jučerašnjem planu za sutra, ili da se dogovorimo kad možemo. Ali, ako idemo ovih dana u daljnje pothvate, onda Bihać može biti još samo kao izlika i sporedno, a protivniku onda moramo nanijeti ili totalni poraz jug i sjever, da se razumijemo, poštujući istok na miru sada.
Zašto pustiti istok na miru? Zato što se i ti naši prijatelji boje da ne uđe Jugoslavija u rat u cjelini, s Jugoslavijom i Rusija, pa prema tome opći rat. Prema tome, istok bismo pustili totalno na miru, a ovo bismo morali riješiti i jug i sjever.
Riješiti, na koji način? To je sada tema naše današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana. Prema tome, taj predviđeni plan koji smo imali za sutra trebalo bi prerazmotriti i modificirati. Kada čujem vaše prosudbe i vaša mišljenja, znači, onda ću donijeti odluku.'
- Ako presuda bude osuđujuća, odnosno ako se preuzme tekst iz optužnice u kojem stoji da je napravljeno etničko čišćenje Srba iz Krajine, kroz udruženi zločinački pothvat, na čijem je čelu bio tadašnji predsjednik Hrvatske Frano Tuđman, a ova trojica su samo članovi tog udruženja, onda ona ide u dva smjera. Jedan smjer je prema generalima i njihovim obiteljima. Oni će osobno izdržavati i osjećati posljedice te kazne.
Presuda ide i u drugom smjeru - prema hrvatskoj državi i njenom ustrojstvu upravo zbog konstrukcije o udruženom zločinačkom djelovanju. To znači da je planski, smišljeno, dogovoreno, kako se i kaže u optužnici, da se očisti Krajina od Srba i da se za sva vremena riješi srpsko pitanje u Hrvatskoj, rekao je Štrbac.
"Nadolazeća eu pravednost" bi mogla biti sasvim u redu kad bivša, sadašnja, a bojim se i svaka skorašnja hr vlast ne bi bila korumpirana, snishodljiva i nesposobna.
A koja je uopće alternativa s obzirom na dvadeset godina iskustva koje jasno kaže:: tako kako su nas tzv. naše tzv. elite sposobne zajebati, pokrasti, zadužiti, lagati i ponižavati teško da će komu drugome biti moguće premašiti.
To, međutim, nije samo presuda Gotovini i Markaču, koji su osuđeni na drakonske zatvorske kazne, iako im nije dokazana nikakva individualna krivnja. Njome se kriminalizira cijelo tadašnje državno i vojno vodstvo i baca se kolektivna stigma na sve sudionike »Oluje«, čime se zapravo Domovinski rat i stvaranje samostalne Hrvatske stavlja na optuženičku klupu. Cijela presuda kao da je pisana na tragu one glasovite izjave Grahama Blewitta, nekadašnjeg zamjenika glavne tužiteljice Carle del Ponte.
Blewitt je u dopisu hrvatskoj vladi prije skoro cijelog desetljeća napisao da je »Oluja« zapravo »agresija Republike Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu i njezin glavni grad Knin«. Iako se kasnije pokušavao izvući od te izjave, jer je kompromitirala i njega i Haaški sud, čitajući presudu teško se oteti dojmu da je upravo ta teza bila glavna nit koja je vodila nizozemskog suca Alphonsea Oriea pri osudi hrvatskih generala.
Tako se u presudi, pretežito a da bi to bilo slučajno, citiraju samo navodi tužitelja, dok se dokazi obrane, kako se čini, uopće nisu uzimali u obzir. Također se topnički napadi na vojne ciljeve na početku »Oluje«, koji su uobičajeni dio vojne taktike, proglašavaju nezakonitima. I nadalje se inzistira na navodnom prekomjernom i neselektivnom granatiranju Knina, tijekom kojeg je inače poginuo jedan civil, kao na glavnom razlogu za egzodus srpskog stanovništva, unatoč dokazu o Martićevoj naredbi o evakuaciji svih od 4. kolovoza.
U presudi nedostaje i kontekst vremena u kojemu je poduzeta »Oluja«. Bilo je to doba kada je velikosrpska politika nakon okupacije trećine Hrvatske i dvije trećine Bosne i Hercegovine krenula u eliminaciju preostalih enklava. Tako su u srpnju 1995. masakrom i ubojstvima eliminirane Srebrenica i Žepa u istočnoj Bosni, da bi se potom bosanski Srbi, zajedno sa snagama »krajinskih« Srba, usredotočili na napade na »bihaćki džep«.
Hrvatska to, dakako, nije mogla mirno gledati i pokrenuta je »Oluja« u okviru međunarodno priznatih granica. Te granice potvrdilo je svojom rezolucijom i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 1993. Nakon četiri dana u briljantno izvedenoj vojnoj operaciji Hrvatska je oslobodila najveći dio svog dotad okupiranog teritorija, ali i spasila bihaćki džep od genocida kakav se dogodio u Srebrenici. Kasnije akcije hrvatskih snaga u BiH dovele su do prekida rata i potpisivanja Daytonskog mirovnog ugovora.
»Oluja« je, dakle, donijela Hrvatskoj slobodu nakon četverogodišnjih stradanja i patnji, a BiH kakav-takav mir. I umjesto da Haaški sud kazni agresora i dade zadovoljštinu žrtvama, događa se obrat. Primjerice, vojni vrh bivše JNA koji je bestijalno razarao Vukovar, Dubrovnik i druga mjesta, ubijao ranjenike iz vukovarske bolnice i činio razna druga zlodjela, nije optužen ni za kakav zločin. Čelnici te vojske, Kadijević, Adžić i drugi i nadalje šeću slobodno, što Rusijom, što Srbijom, a da haaško tužiteljstvo nije protiv njih podiglo nikakvu optužnicu.
S druge strane, cjelokupno hrvatsko državno i vojno vodstvo optuženo je zbog »Oluje« koja je zapravo poništavala rezultate te velikosrpske agresije i spašavala jednu bošnjačku enklavu od novog masakra. Stječe se dojam kao da se u Haagu presudilo Gotovini i Markaču, a zapravo Tuđmanu i Hrvatskoj zato što je te 1995. definitivno i zauvijek srušila veliku Srbiju. Upućuje na to i primjena dvostrukih mjerila. Tako, primjerice, hrvatsko granatiranje Knina tijekom kojeg je, podsjetimo, poginuo jedan civil, predstavlja ključni dio udruženog zločinačkog pothvata. S druge strane, tromjesečno bestijalno granatiranje Vukovara, tijekom kojeg je poginulo stotine ljudi, a grad je i doslovce srušen do temelja, nije zaslužilo nikakvu haašku optužnicu.
Što reći na takve i slične primjere osim da Haaški sud pri izricanju presude Gotovini i Markaču za »Oluju« nije bio na visini zadatka. Umjesto da sudi temeljem činjenica i dokaza, oslonio se na politikantske konstrukcije. U tom smislu presuda hrvatskim generalima jest i, kako su to neki već komentirali, sramota za Haaški sud jer se njome to tijelo koje bi trebalo služiti pravu i pravednosti pretvorilo u produljenu ruku određene politike.
No, s obzirom na to da je presuda prvostupanjska, nepravomoćna, preostaje nam uzdati se u neke svijetle primjere haaških sudaca koji, unatoč pritiscima, nisu zbog svog digniteta željeli podleći utjecaju politike. Jedna od njih bila je i američka sutkinja Patricia Wald, koja je tijekom jednog žalbenog postupka suočena s iskonstruiranim dokazima oslobodila one koji su bili osuđeni na dugogodišnju robiju riječima da »pravda nalaže izokretanje prvostupanjske presude«. No, svoj doprinos tomu moraju dati i institucije hrvatske države, i to ne samo na pravnom nego, možda još i više, na političkom području. Jer, budimo otvoreni, ovo što se dogodilo u Haagu - politička je presuda.
Suprotno svakoj logici i dokazima koji su podneseni u samom procesu, Ante Gotovina i Mladen Markač dobili su visoke kazne upravo zbog udruživanja u zločinački pothvat, a presuda je na noge podigla cijelu Hrvatsku.
Presuda, istini za volju prvostupanjska, uistinu je tužan događaj koji će obilježiti ne samo ono što se dogodilo u devedesetima, nego će imati utjecaj i na budućnost, a Haaški sud staviti u povijesni zapećak neuspjelog projekta koji je učinio više lošeg umjesto da je bio od pomoći.
Kakva god bila na kraju konačna presuda, Haaški sud se, nažalost, već sada bespovratno otkotrljao u povijest kao jedna od najnesretnijih i najpromašenijih međunarodnih institucija, koja je umjesto plemenite misije na kraju donijela samo nove probleme.
Sudeći po presudi, Sud je odbacio sve teze obrane, a u čitanju presude činilo se kao da obrane u procesu nije ni bilo. Presudom o udruženom zločinačkom pothvatu i nakaradnim načinom rada Sud se bespovratno kompromitirao, a ovom presudom de facto je započeo i prema van proces njegove istinske demontaže. Nema nikakve sumnje da će biti pokušaja tumačenja presude sa svih pozicija i stajališta, no, pojednostavljeno rečeno, nitko ne može objasniti kako opravdati prekomjerno granatiranje Knina s jednim poginulim i to proglasiti udruženim zločinačkim pothvatom, a u isto vrijeme ne imati ni jednu optužnicu za Vukovar ili, napokon, za Zadar, Šibenik, Karlovac... Za sva hrvatska mjesta koja su trpjela tisuće granata što su ubijale nevine civile.
Haaški sud ispisao je jednu od svojih najtužnijih epizoda i potpuno promašio u svojoj temeljnoj misiji. Ako mu je ikad bio cilj da se kroz pravedna suđenja i individualizaciju krivnje postigne ili barem potakne proces pomirenja, postignut je suprotan efekt. Djelovanje Haaškoga suda nije imalo nikakav pozitivan utjecaj na pomirenje, a ovakvom je izjavom samo potaknuo nove prijepore. U misiji individualizacije krivnje također je promašio - presuda cijeli državni vrh, a dvojicu generala kao njihove egzekutore, označuje kao kriminalnu skupinu koja je »Oluju« pokrenula samo zato da bi otjerala i poubijala Srbe. Pomirenju, ali i individualizaciji krivnje puno su više i kvalitetnije pridonijeli hrvatski sudovi, koji su u posljednje vrijeme vrlo kvalitetno riješili nekoliko slučajeva počinjenih ratnih zločina. U ovakvim situacijama odmah se postavlja pitanje zbog čega se nije moglo odmah i na vrijeme procesuirati ratne zločine, koji su naravno počinjeni, u domaćem sustavu. Odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Proces sazrijevanja pravne države u teškim uvjetima, pod agresijom i u formativnim godinama državnosti, trebao je neko vrijeme. No, treba se također pitati u kojoj bi mjeri pomoglo da je pravna država profunkcionirala odmah, jer je promašen politički spin Suda da je put do pomirenja 'ispeglavanje' krivnje u regiji bio vidljiv. Nažalost, unazadio je pravdu i zakomplicirao proces pomirenja.
ja nisam
Ovo je placa za hrvatsku servilnost, a nema razloga ne vjerovati da ce biti jos puno gore!
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.