Civilno društvo u 2006. isprepleteno je brojnim događajima koji su na ovaj ili onaj način utjecali na vidljivost i prepoznatljivost nevladinih udruga u Hrvatskoj. Na kraju godine, anketirale smo deset aktivista i aktivistica kako bismo djelomično saznale percepciju razvoja civilne scene u Hrvatskoj i rezimirale čega se rado sjećaju i što bi najradije zaboravili. Inicijativa Pravo na grad najglasnije je tresla civilnu scenu u prošloj godini, dok najlošije stoji Savjet za razvoj civilnog društva i Vladina sporost u imenovanju članstva i početak njegova rada.

Najveći uspjeh civilnog društva u 2006., prema mišljenju anketiranih aktivista i aktivistica, uvjerljivo nosi inicijativa Pravo na grad koja je na radikalan način progovorila o netransparentnom upravljanju javnim prostorima. Kroz akcije preljepljivanja plakata gradonačelnika grada Zagreba i upozoravanja na totalnu rasprodaju prostora u staroj gradskoj jezgri, Savez udruga Klubtura, Zagreb - Kulturni kapital Evrope 3000 i Mreža mladih Hrvatske upozoravaju na neiskorištene gradske prostore na udaru kapitala i privatnih interesa.

Uspješnim su ocijenjeni dodjeljivanje prvog azila u Hrvatskoj prema zasluzi Hrvatskog pravnog centra i Centra za mirovne studije. Propitivanje članstva u NATO-u kroz pojedine aktivnosti organizacija civilnog društva i medijskih rasprava ocijenjene su visoko vrijednima. Konačno potpisivanje Aarhuške konvencije o pravu na pristup informacijama na zaslugu zagovaranja organizacija poput Zelene akcije otvorilo je prostor građanskog sudjelovanja u donošenju odluka o zaštiti okoliša. Jednako tako, nekolicina aktivista i aktivistica je, s velikom pozornošću, napomenula dokumentiranje ratnih sjećanja te praćenje suđenja za ratne zločine uz velike napore Documente i drugih organizacija.

Nakon pozitivnih demokratskih izbora Savjeta za razvoj civilnog društva, niti jedan bitan korak ka jegovu funkcioniranju istoga nije učinjen. Naime, Savjet se do sada niti jednom nije sastao unatoč gorućim pitanjima poput operativnog plana Nacionalne strategije za poticajno okruženje za razvoj civilnog društva ili transparentnih procedura financiranja aktivnosti udruga civilnog društva. K tomu, postoji insinuacija da su svi članovi i članice Savjeta provjeravani od strane Sigurnosno – obavještajne agencije. Sigurno je da je jedna članica doista bila provjeravana čime se itekako narušio kredibilitet Savjeta i Vlade kao takve te u pitanje dovelo narušavanje prava članova i članica Savjeta koji su izabrani demokratskim putem, glasovima udruga civilnog društva.

Nedostatak reakcije udruga civilnog društva povodom ukidanja imuniteta Branimiru Glavašu te puštanje istoga iz zatvora naišli su na kritike gotovo svih anketiranih. Iako je većina anketiranih upozorila i vrlo jasno govorila o važnosti propitivanja ulaska u NATO te raspisivanja referenduma o ulasku, izostao je odlučniji istup i snažna kampanja zagovaranja kvalitetne rasprave o članstvu u Sjevernoatlantskim integracijama. Brojne kritike izazvao je Zagrebački odrezak emitiran na Radiju 101 kojim se diskreditirao rad Srpskog kulturnog društva Prosvjeta.

Kao i u prošlogodišnjoj anketi, anketirani aktivisti i aktivistice, skloniji su promicati korake vlastitih inicijativa i udruga. Jasno je kako sustavno praćenje rada udruga civilnog društva u cjelosti svakako nedostaje. Usporedbe radi, anketirani i anketirane su skloniji / sklonije pronalaziti slabosti civilnodruštvenih zbivanja u vanjskim elementima (čitaj: državnim) što je vidno u primjerima Savjeta za razvoj civilnog društva, provjera Sigurnosno – obavještajne agencije i slučaja Branimira Glavaša. Ipak, jasna i ponovljena kritika udruga jest neaktivnost povodom članstva u NATO-u te kritika upućena civilnom Radiju 101 radi emitiranja priloga praćenim govorom mržnje.

Top-lista najvećih uspjeha u 2006:

1. Pravo na grad

2. Prvi azil u Hrvatskoj

3. NATO – propitivanje ulaska i zaustavljanje natječaja Learn about NATO

4. Izboren opstanak Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija

5. Ratifikacija Aarhuške konvencije / suđenja za ratne zločine, ratna sjećanja

1. Nesastajanje Savjeta za razvoj civilnog društva

2. Nereagiranje na slučaj Branimira Glavaša

3. SOA-ina provjera Sandre Benčić

4. Neaktivnost udruga oko članstva Hrvatske u NATO

5. Krvavi Zagrebački odrezak

---------------------------------------------------------------------------

ANKETA:

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću:

1. U siječnju je objavljen Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine, za 2005. godinu, rezultat sustavnog praćenja suđenja i nadam se samo prvi u nizu godišnjih izvještaja. Pripremio ga je Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, u suradnji s Hrvatskim helsinškim odborom, Građanskim odborom za ljudska prava i drugim organizacijama.

2. U lipnju je postalo jasno da zbog inzistiranja civilnih inicijativa i medija na potrebi građanskog nadzora sigurnosnih službi neće biti ukinuto Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Akciju je vodio Centar za mirovne studije.

3. U tijeku proljeća otvoreni su medijacijski centri u Belom Manastiru i Osijeku za dogovorno rješavanje sukoba uz pomoć treće neutralne strane zahvaljujući naporima Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.

4. U srpnju se oglasila inicijativa Pravo na grad za transparentno odlučivanje te sudjelovanje građana u odlučivanju o javnim gradskim prostorima. Trude se MAMA, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija i udruge nezavisnih kulturnjaka.

5. Akcija Daj mi kino! koji su vodili Hrvatski filmski savez i Zagreb film festival, a svojim je potpisima podržale tisuće gledatelja/ica pretežno mlade publike festivala od ZagrebDoxa do Festivala ljudskih prava, možda bi doprinijeti očuvanju kina dvorana širom Hrvatske.
6. 23. studenog prvi je puta održana akcija Zaboravljeni femicid, komemoracija za žene žrtve inkvizicije u sjećanje na velik broj ljudi, uglavnom žena koje su zvjerski mućene i spaljene. Žrtve nasilja, pa i one ubijene prije nekoliko stotina godina, zaslužuju poštovanje i sjećanje! Komemoraciju su organizirali Centar za mentalno zdravlje i ljudska prava i Ženska mreža Hrvatske.

7. Kraj godine obilježile su akcije za Anu Rukavinu te nakon njene smrti, za zakladu koju je željela osnovati uspjela je ujediniti medije i zabrinute građane i građanke.

8. I na kraju želim naglasiti značaj sustavnog monitoringa rada vladinih institucija i poslovnog sektora čemu su i ove godine poseban doprinos dali Hrvatski helsinški odbor (kojima se u vezi povreda ljudskih prava obratilo više od 1500 građana/ki) te Mreža zelenih telefona (koja je primila rekordnih 1234 poziva građana i građanki).

1. Savjet za razvoj civilnog društva nije se do sada ni jednom sastao, mada su izbori provedeni u tijeku ljeta; dapače, postoje indicije da je Vlada naložila sigurnosnu provjeru jedne od članica Savjeta, Sandre Benčić, koja je na izborima dobila podršku 21 udruge koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava. Članove i članice savjetodavnih tijela ne spadaju ni u jednu kategoriju osoba nad kojima se zakonski može raditi sigurnosna provjera.

2. Ni Gradsko poglavarstvo ni Katolička crkva nisu prepoznali značaj inicijative Travno, moj kvart i borbe za očuvanje zelene livade ispred Mamutice. 25. svibnja započeli su radovi na izgradnji Župnog centra i crkve u Travnom u jednom od rijetkih novozagrebačkih parkova. Podsjećam da se Gradsko poglavarstvo priklonilo građevinskim firmama, a ne građanima, i u prijeporu oko izgradnje benzinske pumpe na Horvaćanskoj. Kome će se prikloniti u sporu oko izgradnje garaže na Cvjetnom trgu te planova za izgradnju tunela i tangente?

3. Tijekom studenog u raspravi i donošenju odluke Hrvatskog sabora o izvješću mandatno-imnunitetnog povjerenstva te davanju odobrenja za pritvaranje i pokretanju kaznenog postupka protiv Branimira Glavaša zastupnici više stranaka opasno su se primakli ugrožavanju vladavine prava.

4. 20. studenog je na Radiju 101 emitiran prilog u emisiji Zagrebački odrezak kojim se govorom mržnje pokušalo obezvrijediti hvalevrijedan napor Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, organizatora prvi puta održanih i vrlo dobro posjećenih Dana srpske kulture.

5. U prosincu je Pjer Šimunović, pomoćnik Ministrice vanjskih poslova i europskih integracija u ime Vlade naglasio da referendum o članstvu u Sjevernoatlantskom savezu nije ustavna obaveza – otvarajući put za spekulacije da bi se o tako važnom pitanju moglo odlučiti bez direktnog uključivanja građana i građanki.

---------------------------------------------------------------------------

Paul Stubbs, teoretičar civilnog društva, Ekonomski institut:

1. Europska komisija prepoznala potrebu konzultiranja sa organizacijama civilnog društva tijekom procesa pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji.

2. Institucionalne potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva bez ičijeg prigovora.

3. Snažna kampanja za referendum oko ulaska u NATO.

4. Povećana koordinacija i sofisticiranost organizacija koje se bave invaliditetom.

5. Više značenja dato socijalnoj odgovornosti u poslovanju i dugoročnoj suradnji biznis i NGO sektora.

6. Sofisticirani fokus na 'suočavanje s prošlošću'.

1. Ograničen izbor glasnogovornika civilnog društva u medijima (osobito Žarko Puhovski i Sanja Sarnavka).

2. Dominacija ograničenog, romantiziranog, neprofesionalnog prikaza civilnog društva od strane Fade Ina.

3. Predvidljiva internetska pokrivenost događaja civilnog društva - ima li ikakve razlike između H-altera i Zamirzinea?

4. Spajanje Iskona i T – coma (nestao jedini link Iskona i civilne scene).

5. Kontinuirani neuspjeh organizacija ljudskih prava u području socijalnih prava.

---------------------------------------------------------------------------

Iva Zenzerović, Centar za mirovne studije:

1. U 2006. dodijeljen je prvi azil u RH tražiteljici iz Sudana. Taj je događaj važan iz perspektive poštivanja ljudskih prava i prava izbjeglica u Hrvatskoj. Nadam se da će on biti poticaj za sustavniju javnu raspravu o tražiteljima/icama azila, uvjetima u kojima se trenutno nalaze u Hrvatskoj, kao i poticaj za sustavno razvijanje i provođenje integracijskih politika koje će korisnicima i korisnicama prava na azil jamčiti zaštitu temeljnih prava, zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje, zapošljavanje i smještaj kako bi mogli uživati cjelovitu zaštitu RH.

2. Niz akcija inicijative Pravo na grad obilježile su 2006. u Zagrebu. Nisu bitne samo zato što traže prostore za djelovanje kulture, puno su važnije jer traže prestanak političkih netransparentnosti i inzistiraju na postavljanju i dosljednom provođenju mehanizama odlučivanja u dodjeli gradskih prostora, financijskih potpora i drugih obaveza lokalnih vlasti u Zagrebu.

3. Zaustavljen natječaj Learn About NATO - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta zaustavilo je natječaj Learn about NATO u kojem se učenici i učenice pozivaju da izrađuju crteže na teme: obrana u zraku, kopnu i moru ili sigurnost, suradnja i obrana – u svrhu informiranja javnosti uoči NATO-vog sastanka na vrhu u Rigi. MZOS je na reagiranje CMS-a natječaj proglasio neprimjerenim za djecu i obavezao se proslijediti natječaj nadležnim institucijama.

4. Civilni nadzor tajnih službi ostao sa istim opisom ovlasti; Spriječen je pokušaj sigurnosno obavještajnih agencija da se smanje ovlasti građanskog vijeća za nadzor sigurnosno obavještajnih službi. Inicijativom CMS-a Vijeće je zadržalo ovlasti, a spriječen je i pokušaj da se građane tajno snima na javnom mjestu bez odobrenja Vrhovnog suda. Budući da obavještajni sustav još uvijek nije u potpunosti demokratiziran vjerujem da je i dalje potrebno imati nezavisne mehanizme nadzora tog sustava. Nadamo se da promjene neće biti samo kozmetičke, ohrabruje nas brzina i efikasnost Ministarstva.

5. Izbor RH u Komisiju za Izgradnju mira UN-a; U 2006. Hrvatska je primljena u Komisiju u UN-a za izgradnju mira. Nije mi do kraja jasno što to za civilne inicijative konkretno znači, no moguće da su prepoznati naši dugogodišnji napori u radu na izgradnji mira. Dobra strana je ta što Hrvatska od 2005. ima važan dokument, Platformu za izgradnju mira, oko kojeg se okupio značajan broj organizacija koje rade na izgradnji mira. Svoje su aktivnosti ove godine formarizirali u Mrežu za izgradnju mira. Nadam se da ćemo ujedinjenim naporima utjecati na provođenje mjera iz Platforme, kao i podijeliti naša iskustva s međunarodnim organizacijama.

1. Human Rights Watch: Hrvatska - desetljeće neuspjeha u zaštiti ljudskih prava; U izvještaju HRW objavljenom u rujnu 2006. posebno se ukazuje na rast nasilja i zastrašivanje srpskih povratnika, kao i na nepoštivanje ljudskih prava koje se u ovom slučaju odnosi na stanarsko pravo. Prema istom izvještaju, Vladini su projekti neučinkoviti. Radom na terenu u Požeško-slavonskoj županiji, na područjima Pakraca i Lipika možemo svjedočiti o sporosti elektrifikacije, te nepostojanja osnovnih uvjeta za život povratnika i povratnica.

2. Loše stanje pravosuđa; Neučinkovitost i (opravdano) nepovjerenje u rad sudova, sudaca i odvjetnika usporava i onemogućuje funkcioniranje pravne države. Nesnalaženje suda pri hapšenju, pa puštanju Branimira Glavaša, neprofesionalan odnos odvjetnika Marinovića, slučajevi su koji ne ohrabruju u izgradnji pravne države i stvaranju povjerenja građana i građanki prema njoj.

3. Još nema javne rasprave o pristupanju RH NATO-u; Moguće pristupanje Hrvatske proces je o kojem građani i građanke Hrvatske jako malo znaju. Provode se ispitivanja javnog mijenja, a izostaju ozbiljne cost-benefit analize i javna rasprava o tome što nam donosi, a na čemu gubimo ulaskom u NATO savez. Da li ulazak u NATO znači dodatnu militarizaciju Hrvatske, ili naprotiv manji broj vojnika i manju vojnu mašineriju? Koliko RH košta prilagodba NATO standardima? Iz kojih će se budžetskih stavki ona namijeniti? O ulasku u NATO građani trebaju odlučivati referendumu kojem prethodi detaljno i pravovremeno informiranje.

4. Neučinkovite akcije prikupljanja lakog naoružanja; Eskalacija nasilja u protekloj godini vezana je i uz činjenicu da se nakon rata, još uvijek velika količina lakog naoružanja – ručnih bombi, pištolja i eksploziva nalazi u posjedu privatnih osoba, često pojedinaca koji nemaju ili ne bi trebali imati dozvolu za korištenje oružja. Ove godine posvjedočili smo nekoliko slučajeva ubojstava, unošenja oružja u škole, kao i strašnog događaja u dva kafića u Okučanima. Očigledno je da akcije prikupljanja lakog nauružanja koje su provedene nisu bile učinkovite, kao ni procedure za posjedovanje oružja.

5. Kvaliteta rasprave o Zakonu o registriranom partnerstvu; Zakon, čiji su predlagači zastupnici Šime Lučin (SDP) i Ivo Banac (nezavisni), omogućio bi da osobe u istospolnim zajednicama, osim prava na uzdržavanje i nasljeđivanje koje im jamči Zakon o istospolnim zajednicama, mogu ostvariti prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi, prava iz kaznenog zakonodavstva itd. Kvaliteta rasprave na sjednici Sabora o prijedlogu obilovala je neprimjerinim homofobnim izjavama i teorijama.

Teško je slušati toliku količinu predrasuda i neznanja u dvadeset i prvom stoljeću, a još je manje dobro da takve izjave dolaze od onih koje masa ljudi sluša, koji sami sebe predstavljaju kao neku vrstu autoriteta i imaju moć da odlučuju. Zakon naravno, nije prošao.

---------------------------------------------------------------------------

Iva Vukušić, novinarka Radija 101:

Civilno društvo u Hrvatskoj teško je promatrati kao jednu monolitnu cjelinu čije djelovanje mogu ocijeniti riječima dobro ili loše. Iako mi je, dakle, teško reći što je NAJgore ili NAJbolje što je zadesilo civilno društvo u Hrvatskoj u 2006. godini, sjetila sam se nekoliko situacija u kojima sam bila posramljena, ili s druge strane ponosna što sam dio te priče.

1. Drago mi je što je nakon toliko godina doneseno rješenje o dodjeli prvog azila.

2. Jednako tako, uspješnima ocjenjujem aktivnosti oko propitivanja hrvatskog članstva u NATO-u.

1. Sramotni propusti hrvatskog pravosuđa i bjelodano uplitanje politike u slučaj Glavaš trebali su rezultirati odlučnijom reakcijom aktera civilnog društva.

---------------------------------------------------------------------------

Suzana Kunac, udruga za ženska ljudska prava B.a.B.e.:

1. Proces rada i finalna verzija Nacionalne strategije za poticajno okruženje za razvoj civilnog društva i kvalitetnija procedura izbora

članova i članica Savjeta za razvoj civilnog društva;

2. Istraživački rad i izdavanje nekoliko knjiga na temu civilnog društva: Udruge u očima javnosti (Institut Ivo Pilar), Mobilizacija i razvoj

zajednice (grupa autora), Vrijednost vrednota: civilno društvo i Hrvatska demokratizacije (B.a.B.e.);

3. Ratifikacija Aarhuške konvencije;

4. Inicijativa Pravo na grad;

5. Izrada i prihvaćanje od strane Sabora RH Nacionalne politike za ravnopravnost spolova;

6. Izrada Pravilnika za policiju kod intervencija vezanih za obiteljsko nasilje.

1. Izbor Antuna Zorislava Petrovića iz Transparency Internationala kao predstavnika civilnog društva za Nacionalni odbor za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije;

2. Provjera Sandre Benčić od strane SOA-e zbog imenovanja u Savjet za civilno društvo kao predstavnice ljudskopravaških organizacija;

3. Zatvaranje ureda Kvinne Till Kvinne u Zagrebu, dugogodišnjeg švedskog donatora ženskih nevladinih organizacija kao i najava odlaska drugih stranih donatora (poput AED-a) koji su tijekom prošlog desetljeća financirali rad mnogobrojnih organizacija civilnog društva. Sve veća je nesigurnost opstanka dijela civilnog društva, posebice manjih građanskih inicijativa i grass root organizacija zbog sve zahtjevnijih procedura pisanja projektnih prijedloga.

4. Netransparentna procedura izbora članova i članica od strane Vladinog ureda za udruge u radnu skupinu za izradu operativnog plana Nacionalne strategije za poticajno okruženje razvoja civilnog društva (npr. niti jedna članica grupe koja je radila na poglavlju Participativno građanstvo nije bila pozvana u radnu skupinu za izradu operativnog plana). Operativni plan te strategije kao da je više popis želja, a manje ozbiljan, provediv i realan operativan plan.

5. Nesastajanje Savjeta za razvoj civilnog društva pola godine iza izbora.

---------------------------------------------------------------------------

Tomislav Tomašević, Mreža mladih Hrvatske:

1. Inicijativa Pravo na grad;

2. Ratifikacija Aarhuške konvencije; Hrvatski sabor je 7. prosinca konačno ratificirao Arahušku konvenciju tj. Konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanja javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša. Konvencija je kao što joj i ime kaže izrađena u danskom gradu Aarhusu 1998. godine kada ju je potpisala i Republika Hrvatska te nam je trebalo čak 8 godina da je ratificiramo. Iako je činjenica ratifikacije konvencije usko povezana uz proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji smatram da je ratifikacija i rezultat dugogodišnjih napora Zelene akcije i drugih udruga građana koje su to zagovarale. S druge strane Europska Unija je za sada ratificirala samo prvi stup Konvencije tj. onaj koji se bavi pravom na informaciju, stoga je Hrvatska ratifikacijom cijele Konvencije otišla još dalje.

Aarhuška konvencija je povijesna jer po prvi put spaja ljudska prava i zaštitu okoliša te zato što su u njenoj izradi zajedno sa vladama ravnopravno sudjelovali i predstavnici nevladinih udruga među kojima su bile i udruge za zaštitu okoliša iz Hrvatske. Aarhuška konvencija je na tragu onoga što je u Hrvatskoj donio Zakon o pravu na pristup informacijama i kad je riječ o zaštiti okoliša ide još dva koraka dalje – pravo na sudjelovanje javnosti u procesima donošenja odluka o okolišu te pravo na pristup pravosuđu kada je pravo na zdrav okoliš ugroženo. Ova konvencija bi trebala uvesti neke novosti u zaštiti prava na zdrav okoliš pa bi poslužila kao svojevrstan presedan i za neka druga ljudska prava stoga će biti zanimljivo vidjeti kakva će biti njena primjena.

3. Prvo odobrenje azila u Hrvatskoj; Republika Hrvatska je konačno odobrila azil nekom stranom državljaninu. Radi se o dvadesetsedmogodišnjoj djevojci iz Sudana koja je progonjena zbog svoje katoličke vjeroispovijesti. Svjestan sam činjenice da je to prvi od 700 zahtjeva za azilom koji je Hrvatska odobrila i da najnoviji prijedlog Zakona o azilu nije baš najbolji. No ipak mislim da je ovo bitan pozitivni pomak u hrvatskoj politici ljudskih prava zahvaljujući prije svega udrugama kao što su Hrvatski pravni centar i Centar za mirovne studije koje već niz godina rade na ovoj temi.

4. Demokratski izbori Savjeta za razvoj civilnog društva; Pošto je istekao mandat starog Savjeta za razvoj civilnog društva Vlade Republike Hrvatske, Ured za udruge Vlade RH je pokrenuo proces za novi sastav Savjeta. Proces je krenuo već u svibnju kada su udruge mogle dostaviti svoje prijedloge o tome kako bi proces izbora i imenovanja članova Savjeta trebao izgledati. U lipnju je na temelju prijedloga udruga izrađen proces za nominaciju i izbor članova Savjeta te je proces nominacije trajao do srpnja. Nominirani su bili predstavnici udruga iz 10 podsektora civilnog društva za koje su do kolovoza poštom glasale udruge i to tako da mogu glasati samo za kandidate unutar podsektora kojem pripadaju. Na kraju procesa kroz demokratske izbore dobili smo 10 predstavnika iz 10 podsektora civilnog društva koji će zajedno sa predstavnicima državnih institucija činiti Savjet za razvoj civilnog društva Vlade RH.

5. Nove prilike za financiranje udruga civilnog društva; Svi znaju da je zlatno doba financiranja udruga građana od stranih donatora već davno prošlo. Udruge su sada osuđene ili na natječaje državnih institucija i lokalnih vlasti ili na razvijanje nekih novih oblika prihoda koji su u zapadnom svijetu normalna stvar. Stoga posebice pozdravljam inicijativu USAID-a i AED-a, jednog od tih stranih donatora na odlasku iz Hrvatske koji su u prosincu organizirali trodnevnu konferenciju o alternativnim načinima prikupljanja sredstava Vaš dio kolača? – Može i bez pisanja projekata. Na konferenciji je sudjelovalo oko 140 predstavnika iz osamdesetak udruga kojima su međunarodni stručnjaci otvorili oči o novim mogućnostima za skupljanje sredstava od građana i poduzeća.

Osim traganja za prihodima od strane građana i poslovnog sektora, još jedna opcija za financiranje koja se hrvatskim udrugama trenutno otvara jesu predpristupni fondovi Europske Unije. Ove godine je prošao prijedlog projekta za financiranje civilnog društva iz programa PHARE za 2006. godinu što se nije dogodilo za prijedlogom projekta za PHARE za 2005. godinu jer je isti bio odbijen od strane Europske komisije. Doduše natječaji će biti raspisani tek krajem 2007. godine no ovo je prije svega uspjeh Vladinog ureda za udruge, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i svih onih predstavnika civilnog društva koji su pomogli u ovom dugotrajnom procesu izrade projektnog prijedloga.

1. Pretjerana policijska reakcija za uličnu akciju Zelene akcije; Udruga za zaštitu okoliša Zelena akcija je namjeravala 9. studenog realizirati uličnu akciju u sklopu kampanje za bolji gradski promet. Ideja akcije bila je da aktivisti na početku Mesničke ulice na desetak minuta performansom, u kojem bi simulirali prometni čep koji će nastati kad se otvori garaža na Tuškancu, blokiraju prolaz automobilima prema garaži na Tuškancu.

Osim aktivista samo su novinari saznali za akciju dan prije kada im je poslan poziv. Dotična novinarka Radija 101 večer prije akcije zvala je u ured Zelene akcije kako bi provjerila da li postoji dozvola za najavljenu akciju. U svakom slučaju slijedećeg dana pola sata prije akcije pojavljuju se pripadnici kriminalističke policije u uredu Zelene akcije te prijete petnaestak studenata aktivista Zelene akcije da će ih uhititi ako krenu realizirati akciju. Ispred ureda Zelene akcije i na mjestu gdje se trebala realizirati akcija nalaze se kordoni policije sa tri marice. Omjer policije naspram aktivista je bio 3:1. Na kraju su aktivisti ipak uspjeli nagovoriti da ih policija pusti na mjesto akcije te su bez njihovog odobrenja razvili transparent.

Bez presedana je reakcija policije na šačicu aktivista koji su javno željeli upozoriti na problem kojim će se zbog loše gradske politike na kraju morati baviti policija – prometni kaos u gradu. Ne mogu to nikako drugačije shvatiti osim kao napad na direktni aktivizam civilnog društva i očito je iz brze i pretjerane reakcije policije te curenja informacija, Zelena akcija ubola temu koju nije smjela.

2. Krvavi Zagrebački odrezak; Opet je u pitanju dotična novinarka Radija 101, urednica emisije Zagrebački odrezak koja je uredila vjerojatno jedan od najšokantnijih priloga ikad objavljenih u hrvatskom radio eteru. Prilog kritizira Radu Dragojevića, producenta Dana srpske kulture u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, koji drsko počinju samo jedan dan nakon obljetnice stradanja žrtava Vukovara. U prilogu se na jedan manipulativni način kroz montažu sa izjavama žrtava Ovčare, praktički izjednačuje Srbe sa četnicima.

Ono što posebice boli jest to što je ovakav prilog sa govorom mržnje na Radiju 101 pušten malo nakon desete obljetnice jednog od ključnih događaja povijesti civilnog društva tj. kad su se tisuće građane javnim prosvjedom suprotstavili autoritarnoj odluci vlasti i dali podršku za slobodu medija tj. za koncesiju Radija 101. Pošto se osim kulturne rubrike, Radio 101 nije službeno ogradio od spornog priloga očito je da je od glasnogovornika crvenih, žutih i zelenih vragova postao glasnogovornik crnih vragova.

3. Nesastajanje Savjeta za razvoj civilnog društva; Iako sam istaknuo kao pozitivnu činjenicu da je na demokratski način izabran novi Savjet za razvoj civilnog društva Vlade RH opet isti vežem za jednu od najlošijih činjenica za civilno društvo u 2006. godini.

Činjenica jest ta da se Savjet za razvoj civilnog društva još uvijek nakon 3 mjeseca od odluke o imenovanju članova nije sastao. Iako su pojedini članovi Savjeta formalno i neformalno upućivali upite oko konstituirajuće sjednice Savjeta, odgovora iz Vladinog ureda za udruge nije bilo. Možda zato što su tajne službe prvo morale provjeriti sve članove Savjeta? U svakom slučaju mislim da ne nedostaje tema kojima bi se ovaj novoizabrani Savjet hitno trebao pozabaviti.

4. Šutnja oko NATO-a; Mislim da je zabrinjavajuća šutnja civilnog društva oko teme pristupanja Republike Hrvatske u NATO savez. Nakon što su čelnici Vlade počeli iznositi tezu da Hrvatska ne treba imati referendum o pristupanju u NATO, šutnja je konačno prekinuta no prekinula ju je grupa studenata koja je organizirala protest i njemačka politička fondacija Heinrich Boll sa nekoliko tribina o toj temi. Svakako je krajnje vrijeme da se sve ključne udruge civilnog društva uključe zajedno u kampanju protiv pristupanja Hrvatske u NATO savez. Trebalo bi pokrenuti opsežnu raspravu u javnosti o razlozima za i protiv pristupanja savezu kako bi se još više povećao broj građana koji ne podržavaju pristupanje NATO-u te kako bi se izvršio pritisak na vlasti da ni slučajno ne mogu donijeti tu odluku bez građana.

5. Nedostatak prostora za rad udruga; Prvenstveno ću se ovdje osvrnuti na situaciju u Zagrebu iako i u drugim gradovima nije bajna slika kad je riječ o prostorima za udruge građana. Cijelu godinu Zagreb potresaju afere oko prostora. Neke od najaktivnijih udruga poput Mreže mladih Hrvatske, Amnesty International i B.aB.e. već godinama od Grada čekaju uredski prostor. U Gradu Zagrebu ne postoji natječaj za dodjeljivanje gradskih prostora udrugama, a ne postoje ni kriteriji za dodjeljivanje istih. Stoga su udruge osuđene na milost velikog poglavice. Grad Zagreb se na ovoj temi još jednom poskliznuo kada je javno na svojim web stranicama objavio lokaciju tajnog skloništa za žene i djecu žrtve nasilja koje je osnovala Autonomna ženska kuća. Pitanje nove lokacije skloništa zbog objavljene stare adrese još uvijek nije riješeno.

---------------------------------------------------------------------------

Goran Božičević, MIRamiDA Centar:

1. Registracija IZMIR-a - nakon procesa od 2 godine, niza od desetak okupljanja uključujući i radionice izgradnje mira s braniteljima u Vinkovcima, Osijeku i Zagrebu, IZMIR počinje djelovati kao udruga koja okuplja i branitelje i prigovarače savjesti, one koji su ljudska prava u 90-ima branili nenasilnim djelovanjem kao i one koji su ratovali.

2. Inicijative za dokumentiranje ratnih zbivanja te antiratnih aktivnosti u devedesetima. Dovoljno je pogledati fascinantan transkript okruglog stola održanog u veljači na Web stranicama Documente , da se ostane bez riječi. Također, podrška arhiviranju dokumentacije mirovnih organizacija stiže i iz Državnog arhiva – aktivisti(ce) srećom nisu samo u nevladinom sektoru.

3. Prepoznavanje obiteljskog nasilja definitivno izašlo u javnost. Sve veći broj žena odlučuje progovoriti o nasilju svojih partnera, netolerancija prema nasilju u obitelji stalno raste. Plod je to dugogodišnjeg rada prvenstveno tzv. ženskih udruga.

4. Ne mogu ne izdvojiti impresivan film Gorana Devica Nemam ti reć nista lijepo i prisustvo predsjednika države na njegovoj premijeri ali i odluku državnog odvjetnika da nema zastare za ubojstva iz devedesetih za koja postoji sumnja da bi mogli biti ratni zločini.

1. Slab interes civilnih inicijativa, mirovnih i ljudskopravaških organizacija da se zauzmu za žrtve u tzv. slučaju Glavaš ali i nizu drugih slučajeva zataškavanih ratnih zločina nad civilima od strane naših. Osim usual suspects kao da nikoga nije briga za mučene i ubijane civile koji će svakako opterećivati savjest dolazećih generacija Hrvata i Hrvatica, ako već nas nije briga.

2. Sličan izostanak interesa je i oko drugih vrućih tema – članstva Hrvatske u NATO-u, Rata protiv terorizma, stvaranja antiislamskog raspoloženja itd. Nažalost, rezultat je to industrijalizacije NVO sektora koji je u mnogome pod uticajem prioriteta donatora sa Zapada te nadirućeg umreženog globalnog korporativnog kapitalizma.

---------------------------------------------------------------------------

Ramiza Memedi, Udruga žena Romkinja Bolja budućnost:

1. NajpozitivnijI događaji civilnog društva su rad koji podiže svijest građana prema otvorenosti hrvatskog društva koje je nažalost još konzervativno u nekim slučajevima tj. prema nacionalnim manjinama, a posebno prema romskoj manjini.

2. Ocjenjujem pozitivnim to što organizacije civilnog društva pokušavaju biti partneri Vlade RH u razvoju demokracije.

3. Smatram da je najvažnije i najpozitivnije akcije civilnog društva da motiviraju i aktiviraju građane na sudjelovanje u procesima i inicijativama važnim za razvoj demokracije.

4. Civilno društvo donijelo je velike promjene u zaštiti prava nacionalnih manjina, osoba s invaliditetom, djece, žena i socijalno ugroženih osoba, povratku prognanika i izbjeglica, borbi protiv korupcije, zauzimanje za transparentnost političkih izbora.

5. Uspješnost i vjerodostojnost civilnih udruga je zadržavanje neovisnosti prema središtima političke moći i to smatram najvažnijim kod civilnog društva.

1. Loše kod civilnog društva smatram kada bez argumenata govori nešto što nije ili omalovažava rad drugih.

2. Također, loše po mome mišljenju je kada civilno društvo želi nešto nametnuti na uštrb drugom, a u korist sebi.

---------------------------------------------------------------------------

Marina Škrabalo, MAP savjetovanja d.o.o.:

1. Prvi azil u Hrvatskoj;

2. Ustavni sud poništio privilegije djeci branitelja - primjer funkcioniranja pravne države.

1. Pustanje Glavaša iz zatvora - kriza pravne države;

2. Suspektna privatizacija Plive, nestanak novca u Brodosplitu - nema revizije privatizacije u praksi - još jedna propuštena godina;

3. Suđenje Ani Magaš - očita pristranost suda, neetičnost odvjetnika i utjecaj moćne obitelji;

4. Strašan porast najgorih oblika nasilja - oružane pljačke i obiteljsko nasilje uz ljudske žrtve;

5. Seksualna edukacija i dalje nije u školama - Ministarstvo preferira konzervativne programe i zavlači.

---------------------------------------------------------------------------

Martina Globočnik, Fade IN:

1. Dobar primjer mi se čini kampanja Pravo na grad jer je ciljana, potrebna i čini mi se na dobrom tragu da se tu nešto učini.

2. UNICEF je imao dobru medijsku kampanju koja je urodila plodom.

3. Documenta je pokrenula priču o sjećanjima vezanima za rat i mislim da je to važno jer toga nije bilo do sada.

4. Gay pride 2006. jer je okupio i ljude izvana i prava homoseksulanih osoba se popravljaju.

- U zadnje vrijeme percipiram civilnu scenu kao pretežito uspavanu, inertnu I blokiranu.

---------------------------------------------------------------------------

(Surađivale: Marina Kelava i Ivana Sansević)



^{Civildreta je projekt povećanja vidljivosti nevladinih organizacija, koji financijski potpomaže Academy for Educational Development, sredstvima US AID-a. Civildreta se realizira u suradnji Centra za mirovne studije, Radija 101 i H-Altera.}