Suzana Kunac, udruga za ženska ljudska prava B.a.B.e

Pet najpozitivnijih događaja (+1):

1. Inicijativa Ne damo Varšavsku; Ne damo Varšavsku je označila veliki dio ove godine, ne samo u javnom prostoru, već i kao dio osobnog iskustva. Premalo je ovdje prostora za opisivanje svih slika prosvjeda, dežurstava, pjevanja pred DORH-om, sastanaka obojenih uzbuđenjem, strahovima, ponosom  koje smo dijelili međusobno i ljutnju, gorčinu, često i nevjericu u odnosu na ono što su institucije činile i čine. Još se aktivisti i aktivistkinje povlače po Prekršajnim sudovima, očito kao najveći krivci za korupciju, zaobilaženje zakona, samovolju vlasti koja djeluje u interesu krupnog kapitala, a ne javnom interesu. No, iz svih događanja Ne damo Varšavsku ja bih izdvojila dva fenomena. Prvi se odnosi na  1001 (dan i) noć za Varšavsku - tri tjedna kontinuiranog kulturnog programa u sklopu akcija za zaustavljanje radova u Varšavskoj. Za taj tako živ, komunikativan, otvoren i solidaran 21 dan i noć u Varšavskoj ulici, tada oskvrnutoj "samo" plavom porušenom ogradom, još jednom bi se zahvalila svim umjetnicima koji su sudjelovali, a posebno neumornim aktivistima  aktivistkinjama  koji su organizirali program: Eugenu Vukoviću, Barbari Blasin, Antoniji Letinić, Darku Ljubiću i Urši Raukar. Drugi se odnosi na kontinuirano i predano održavanje nenasilja kao ključnog principa civilnog djelovanja. Iskreno sam ponosna na nagradu za nenasilnu akciju Krunoslav Sukić koja je dodijeljena inicijativi Ne damo Varšavsku.

2. Sedmi regionalni forum za tranzicijsku pravdu; U Zagrebu je 16. - 17. listopada 2010., održan Sedmi regionalni forum za tranzicijsku pravdu. Taj Forum kojeg je u ime Koalicije za REKOM organizirala Documenta, značajan je zbog upečatljivog i vrlo dirljivog svjedočenja nekih od žrtava i svjedoka ratnih zločina  Marije Lovrić, Ivana Pšenice, Jovana Berića, Ljiljane Alvir, Dragana Pjevača i Vesne Levar o zločinima  počinjenima u   Vukovaru, Osijeku, Varivodama, Medačkom džepu, i Gospiću. Osim svjedočenja nekih od žrtava i svjedoka ratnih zločina čime je i ovaj, sedmi Forum slušanje žrtava postavio kao najvažniju dimenziju kako Foruma tako i buduće Regionalne komisije, važnost Foruma očitovala se i u političkoj podršci predsjednika Republike Hrvatske,  Ive Josipovića koji je   rekao da bez glasa žrtava nema pomirenja u regiji.

3. Šest organizacija: Documenta, GOLJP, B.a.B.e., Centar za mirovne studije, Udruga za promicanje istih mogućnosti i Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Svitanje započela je zajedničko djelovanje tijekom 2010. u prostoru Kuće ljudskih prava; Umrežavanje nekoliko vodećih OCD za zaštitu i promicanje različitih područja ljudskih prava i njihovo smještanje u zajednički prostor u 2010. godini je rezultiralo učestalijim zajedničkim reagiranjima na kršenja ljudskih prava, kvalitetnijom suradnjom na zaštiti ljudskih prava i na kraju godine, za Međunarodni dan ljudskih prava i otvaranjem knjižnice Ranko Helebrant.

4. U 2010. je značajno i otvaranje  Centra za LGBT ravnopravnost; Centar za LGBT ravnopravnost sačinjavaju tri nevladine organizacije koje se bave zaštitom prava LGBT osoba: LORI, Queer Zagreb i Udruženje Zagreb Pride, a cilj im je suprotstavljanje nasilju protiv LGBTIQ osoba kojemu smo svakodnevno izloženi. Te su organizacije odlučile u potpunosti mobilizirati svoje kapacitete za borbu protiv homofobije i transfobije.

5. Dodjela nagrade Zagrepčanka godine mr. sc. Maji Mamula;  Iz argumentacije nagrade: "Za značajan doprinos afirmiranju problema rodne ravnopravnosti i zaštiti ženskih ljudskih prava, prije svega suzbijanju seksualnog nasilja. U Centru za žene žrtve rata zalagala se da se međunarodno pravno redefinira silovanje kao ratni zločin. Godine 2003. pokrenula je specijaliziranu organizaciju civilnog društva koja se bavi isključivo problematikom seksualnog nasilja Ženska soba - Centar za seksualna prava. Inicirala je i organizirala u 2008. osnivanje Regionalne mreže protiv seksualnog nasilja u kojoj sudjeluju brojne ženske nevladine organizacije iz Hrvatske i drugih zemalja. Prvim domaćim istraživanjem Stanje seksualnih prava žena u Republici Hrvatskoj, 2007., pokazala je rasprostranjenost seksualnog nasilja u Hrvatskoj i autorica je prvih stručnih knjiga namijenjenih osobama koje rade sa žrtvama seksualnog nasilja te niza brošura i brojnih materijala za žrtve seksualnog nasilja. Kruna njenoga dugogodišnjega predanog rada je otvorenje Centra za žene žrtve seksualnog nasilja 2008. u Zagrebu".

6.Solidarnost s radnicama Kamenskog i podrška u njihovoj borbi Prava na grad, Zelene akcije, Kuće ljudskih prava i Plenuma FFZG-a. Tvornica Kamensko, nekadašnja "Kuća europske mode", dočekala je sudbinu brojnih hrvatskih poduzeća devastiranih privatizacijskom pljačkom. Tvornicu koja je donedavno uspješno poslovala preuzeli su, a potom i planski uništili premreženi pojedinci čiji je jedini cilj bio da se dokopaju vrijednog zemljišta u centru Zagreba. Posljednjih mjeseci svjedočili smo borbi radnica da spase svoja radna mjesta ili barem dobiju sada već sedam neisplaćenih plaća. U narednim mjesecima odlučivat će se o raspodjeli stečajne mase, a time i o sudbini osamstotinjak radnica. Ukoliko se isti oni pojedinci koji su uništili tvornicu uspiju uknjižiti na nekretnine Kamenskog, neće ostati dovoljno u stečajnoj masi i radnice će ostati kratkih rukava.

Pet najnegativnijih događaja:

1.Poziv na linč predsjednika HHO-a  Ivana Zvonimira Čička protiv tjednika Novosti zbog naslovnice na kojoj je fotografija dvaju hrvatskih MIG-ova i naslovom Obadva, obadva su pala!; U pismu upućenom Vladi i Saboru HHO podsjeća kako je to usklik hrvatskog vojnika iz rujna 1991. godine kod Šibenika kada su oborena dva aviona jugoslavenske vojske. Ističe da su Novosti, dok je većina hrvatskih građana bila šokirana padom dvaju MIG-ova nad Slunjom, to zabilježile na krajnje dubiozan način. "Radi se o skupini ljudi koja mrzi rod hrvatski. Mi njih jako dobro znamo i znamo o kome se radi". Uz to podsjeća da je, kada je jedan danski list objavio niz spornih karikatura na račun proroka Muhameda cijeli svijet ustao protiv vrijeđanja muslimanskih svetinja.

2.Homofobne izjava predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića; "Tko će platiti ovo što se dogodilo u Genovi? Cijelu noć gledao sam snimke nereda, ne vjerujem, pa oni su svog vratara htjeli tući. To sve treba eliminirati. I gay parade također. Dva puta vidio sam u Berlinu tu paradu, pa to je ogavno." U intervjuu za Večernji list na upit da li bi za hrvatsku selekciju mogao nastupiti igrač koji se deklarirao kao gay, Marković je odgovorio: "Dok sam ja predsjednik, sigurno ne". Također, na upit da li je susreo takvog igrača u svojoj karijeri, Marković  je kazao: "Ne, na svu sreću nogomet igraju samo normalni ljudi".

3. Prijava HKV-a protiv odgovornih osoba u Ministarstvu kulture RH zbog sufinanciranja knjige Jezik i nacionalizam; Prijava je podnesena protiv Čedomira Višnjića, ravnatelja Uprave za knjigu i knjižnice u Ministarstvu kulture RH i ministra Bože Biškupića. U prijavi se navodi da su rečene osobe propuštanjem dužnoga nadzora nesavjesno postupale u obavljanju službe, dopustivši da Ministarstvo kulture neosnovano, protuzakonito i protuustavno sufinancira knjigu Snježane Kordić Jezik i nacionalizam, nakladnika Durieux,. U obrazloženju se navodi da je knjiga upravljena protiv hrvatske kulture, kulturnog identiteta i jezika, te zbog toga nije smjela biti sufinancirana iz državnoga proračuna. Prijava je podnesena temeljem članka 339. Kaznenog zakona u kojemu se navodi teža povreda prava drugoga. U ovom slučaju povrijeđena su prava više od tisuće članova Hrvatskoga kulturnog vijeća i prava hrvatskoga naroda u cjelini. U ime HKV-a prijavu je potpisao predsjednik udruge, književnik Hrvoje Hitrec.

Ivana Zanze, udruga RODA

Pet najpozitivnijih događaja:

1. Referendum; uspjelo se skupiti preko 700 000 nas složnih oko nečeg; 
2. Sve više reakcija, prosvjeda, građanskog aktivizma; Varšavska,  ali i cijela Hrvatska Dubrovnik - golf, reakcije u malim gradovima na  zatvaranja rodilišta... 
3. Izbor Ive Josipovića za predsjednika; predsjednik na drugačiji način;

4. Napredak u razotkrivanju korupcije;

5. Marko Rakar i Vjetrenjaca.org; demistifikacija proračuna 

Pet najnegativnijih događaja:

1. Hapšenja u Varšavskoj; događaj koji je veći i od ulice i od Grada; 
2. Neodržavanje referenduma; izmišljanje referenduma o referendumu; 
3. Silni hitni zakoni koji se još uvijek donose bez poštivanja Kodeksa 
savjetovanja sa zainteresiranom javnošću;
4. Mediji - cenzure i loš menadžment; Latinica, Radio 101, Gas Istre...
5. Izjednačavanje dobne granice za mirovinu za žene i muškarce.

Milena Beader, ljudsko-pravna aktivistica

Pet najpozitivnjih događaja:

1. Građanska inicijativa Pravo na grad; Ova je inicijativa i u ovoj godini pokazala potencijal organizacija civilnog društva za mobilizaciju većeg broja građana i izgradnju solidarnosti građanstva s onu stranu njihovih posebnosti, bez čega je nemoguće ostvariti društvene promjene. Također je bilo očito da bez određene infrastrukture i sredstava za organiziranje aktivnosti nije moguće održavati postignutu razinu mobilizacije i aktivizma, a za što često postoji nerazumijevanje različitih javnosti.

2. Dvadesetogodišnji kontinuirani i uspješan rad prvog skloništa u istočnoj i srednjoj Evropi za žene koje su preživjele nasilje, odnosno Autonomne ženske kuće Zagreb, omogućio je brojnim ženama da prevaziđu teška kršenja ljudskih prava koja su preživjele, utjecao na osvješćivanje nasilja nad ženama i ženskih ljudskih prava u javnosti, ukazao na odgovornost vlasti te potaknuo osnivanje drugih skloništa za žene u ovom dijelu Evrope.

3. Osnivanje koalicije organizacija civilnog društva za promicanje edukacije za ljudska prava; Značaj osnivanja ove neformalne koalicije organizacija civilnog društva vidim u zahtjevu za revizijom dosadašnjeg nacionalnog programa za odgoj i obrazovanje za ljudska prava koji nije bio iniciran i osmišljen od strane organizacija civilnog društva te koji nije polučio odgovarajuće rezultate. Rezultati su izostali iz više razloga, a u tom je smislu pogotovo značajno zanemarivanje kontekstualnog okvira u kojem se provodi tzv. "podučavanje" o ljudskim pravima te neusklađenost  ljudsko pravaških stavova i vrijednosti s onima koji se promiču u cjelokupnom odgojno-obrazovnom procesu i društvu u cjelini.

4. Otvaranje Kuće ljudskih prava - Grupiranje određenog broja organizacija za ljudska prava na jednom mjestu može biti značajno za omogućavanje bolje koordinacije programa i projekta udruga kako u fazi njihovog osmišljavanja/stvaranja, tako i u fazi njihove provedbe. Takva bi suradnja mogla doprinijeti organiziranju/koordiniranju udruga odozdo, umjesto sadašnjeg koordiniranja rada udruga koje dolazi od strane različitih državnih institucija, što dugoročno ne pogoduje razvoju nezavisnog privatnog neprofitnog sektora u Hrvatskoj.

5. Aktivnosti Documente i drugih organizacija na uspostavljanju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području bivše Jugoslavije (REKOM).

Hrvoje Jurić, Docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Pet najpozitivnijih događaja:

1. Aktivnosti i aktivisti Prava na grad, zbog toga što su u jednoj ulici i na jednom trgu pokazali što nam se zbiva općenito i kako se protiv toga treba boriti; zbog toga što su posve razgolitili spregu beskrupuloznog biznisa i korumpiranih lokalnih i nacionalnih političkih struktura; zbog toga što su nastojali stvoriti jednu širu frontu aktivista i mobilizirati najširu javnost, u čemu su velikim dijelom uspjeli; zbog toga što su iskazali spremnost da "zagrebačku priču" prošire u sve one sredine koje se suočavaju sa sličnim problemima; konačno, zbog promišljenosti akcija, te dosljednosti i ustrajnosti u njihovoj provedbi.

2. Radnički (a u nešto manjoj mjeri i seljački) protesti i organiziranje na tom planu, koji su nam, ako ništa drugo, pokazali da postoji prag tolerancije kod onih potlačenih i manipuliranih, te da je moguće, kad stvari "dođu do grla", sagledati stvari u široj perspektivi, dići svoj nejaki glas i boriti se ne samo za sebe, nego i za sve.

3. Studentski pokret; Studenti (pri čemu mislim prvenstveno na one sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta) ne samo da su nastavili, kroz različite vidove aktivnosti, inzistirati na svojim zahtjevima koji se tiču komercijalizacije obrazovanja i tzv. "bolonje", a koji su upečatljivo istaknuti tokom blokada fakulteta 2009. godine, nego su nastavili profilirati studente kao važan društveno-politički subjekt. To znači da su, prepoznavši matricu po kojoj funkcionira znanstveno-ekonomsko-političko-medijski mainstream, artikulirali zahtjeve i organizirali aktivnosti koje se tiču cjeline društveno-političkog života, a da su istovremeno usko vezane uz njihove partikularne interese, što je ideal svake teorijsko-aktivističke pozicije. Mislim pritom na prepoznavanje i razvijanje solidarnosti na jednoj široj platformi, na osmišljeno "širenje područja borbe", na prosvjetiteljski "izvoz direktne demokracije", na stvaranje kopče između aktivizma i akademske zajednice, itd. Ako, evocirajući stare parole, uz radnike i seljake spominjemo i "poštenu inteligenciju", nju danas u najvećoj mjeri reprezentiraju upravo studenti. Također, nije neopravdano očekivati da će upravo studentski pokret artikulirati rastuće anti-EU raspoloženje u Hrvatskoj, što mi se čini vrlo važnim zadatkom u neposrednoj budućnosti.

4. Buđenje akademske zajednice pod pritiskom konkretnih okolnosti; S jedne strane, radi se o akciji spašavanja sustava financiranja znanstvenih časopisa i znanstvenog izdavaštva uopće, koja se zbivala početkom ove godine, a u koju se uključio golem broj institucija koje su bile pogođene potezima nadležnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Čini se da je taj sustav privremeno spašen, ali nad time u budućnosti treba itekako bdjeti. S druge se strane radi o još uvijek aktualnoj priči vezanoj uz katastrofalne nacrte prijedloga zakona o znanosti, visokom školstvu i sveučilištu, koja je mobilizirala najveći dio akademske zajednice, što obećava odgovarajući otpor i u burnom razdoblju koje nam tek slijedi. Tendencija komercijalizacije i privatizacije znanosti i visokog školstva više nije samo "crna prognoza" i paranoja "anti-kapitalističkih elemenata", nego je sada imamo "crno na bijelo", kao izazov na koji treba odgovoriti konkretnim protumjerama.

5. Djelovanje tzv. alternativnih medija, tiskanih i elektroničkih, koji predstavljaju značajnu logistiku prethodno navedenih gibanja. Sigurno ću nekoga izostaviti, ali ipak nabrajam nekoliko njih: H-alter, Slobodni Filozofski i Skripta, Zarez, Novosti, Ispod pločnika, Zamirzine, te stranice Centra za anarhističke studije i Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja. Navodim ih ne samo zbog njihovog pukog postojanja (i preživljavanja), nego i zato što su u svojem medijskom djelovanju i strategijama manje ili više umreženi i koordinirani, a to je itekako važno s obzirom na instrumentalizirane javne i komercijalne medije.

Pet najnegativnijih događaja:

Svaka od navedenih aktivnosti ima i svoj negativ, tj. faktore zbog kojih su se te aktivnosti i zbivale, a koji - iako su nisu dijelom civilnog društva - ne mogu biti odvojeni od djelovanja civilnog društva, jer na njegov razvoj utječu. Neću ih navoditi pojedinačno, nego ću samo reći da se radi o kolopletu državnih institucija i privatnih kompanija, koje su nas i tokom 2010. godine uvjerile da je već odavno na djelu kriminogena koalicija države i kapitala, usmjerena protiv interesa građana, u kojoj statiraju ili aktivno kolaboriraju javni i privatni mediji, a nažalost i sindikati koji nikako da shvate što je njihova prava uloga. Posebno ističem ona ministarstva koja su nadležna za sfere rada, poljoprivrede, znanosti i obrazovanja, itd.