Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Anarhija. Sinonim za kaos i destrukciju, egzotični pojam u suštini prilično nepoznat većini onih koji ga prevrću po ustima. Ta kurvinska crveno-crna riječ ostavlja gorak okus, okus krvi i miris molotovljevih koktela. Svi leševi položeni u ime borbe za demokraciju ne mogu se mjeriti sa strahotama koje implicira sama ideja bezvlašća, mnogi misle. Kako i ne bi kada im tako govore desetljećima, stoljećima. Kako i ne bi kada ih tako odgajaju, školuju, drže pognutih glava uvijek i svugdje. Kao rijetko kada, u zadnjih nekoliko dana dežurni oblikovatelji javnoga mišljenja razbacuju se upravo anarhijom i prikazuju odsustvo političkih autoriteta kao najgoru moguću alternativu za jedno društvo. Od stranačkih i vjerskih lica do pojedinaca iz medija, zgroženost je očita. Gazili su nas Mlečani, Turci, Srbi. Zar nam treba još i ovo? ''Stvari se ne rješavaju na ulici'', govore. Čak i predsjednik Republike ide tom linijom, unatoč činjenici da barem nominalno pripada socijalističkoj struji koja je dijete subverzije i uličnih demonstracija.
Anarhistima predbacuju utopističke, neostvarive misli. Ali nije li prava utopija vjerovati kako postoje političke opcije koje su voljne posvetiti se interesima naroda? Nije li Držeći se maksime mudrijih i hrabrijih umova minulih vremena, izazivanje nasilja ne ide ruku pod ruku s borbom za pošteno, nehijerarhijsko društvo utopija misliti kako su naši vođe spremni odreći se silnih povlastica, korupcije i nepotizma u ime opće jednakosti i pravičnosti? Alternativa u vidu novih ili starih političkih stranaka ne postoji. Smrad HDZ-ovih zločina više nije nikakva tajna. Što je s ostalima? SDP je imao svoju priliku; kriminalna privatizacija ostala je netaknuta, a sljedbenici totalitarnih ugnjetavača prodali su narodu drek pod čokoladu. Salonski kvazi-ljevičari i liberali, HNS i HSLS, grabili su i dalje grabe samo fotelje. Regionalne opcije jednako su odurne; IDS-ov Jakovčić zasjeo je poput dužda na čelo Istre i ne miče se. S druge pak strane, samoprozvani spasitelji Slavonije i Baranje, nekoć HDZ-ova frakcija, HDSSB-oci, zaboravljaju da su upravo njihovi ljudi drmali tim krajem dugi niz godina i pritom mnogima donijeli samo jad i bijedu ako se nisu uklapali u njihove okvire mišljenja i djelovanja.
Mislite li, gospodo, da bi bez čitave filijale preplaćenih ministara Hrvatska utonula u kaos? Kako bismo samo živjeli bez afera i krađa poput HAC-a, HEP-a, Podravke itd? S premijerom i ministrima neće otići Plitvička jezera, paški sir i čitava narodna kulturna tradicija. S njihovom smjenom neće se dezintegrirati naš osjećaj za pravdu, svi naši intelektualni dosezi i kreativne ideje. Već gotovo godinu dana Belgija nema vladu i koliko-toliko normalno funkcionira. Iako je riječ o zemlji sa specifičnim problemima, ovako što natjera vas da se zamislite barem nakratko. Tim više što Belgijanci svoju situaciju slave uz pivo i pommes frites na ulici.
Prosvjedi u tijeku barem na prvi pogled odaju dojam šarolike mase nezadovoljnika koji ne dijele ujednačene stavove. Ima tu uistinu svega; od branitelja i oporbenjaka do radikalnih ljevičara i desničara, punkera i navijača. Unatoč nastojanjima da se postavi kao vođa bune, samodopadnost i eksplicitni politički oportunizam jednog su mladića iz Zagreba već zasluženo diskreditirali i prikazali kao dvorsku ludu. U pomalo konfuznoj situaciji poput ove, u trenucima prosvjeda bez pozadine s konkretnim prijedlozima ali s nezanemarivom dozom akumuliranog gnjeva, iz perspektive anarhista nije lako pričati o tome kako i što sutra učiniti, ponajviše jer je Hrvatska U svakoj prilici anarhisti bi trebali dati do znanja svakom političaru koji se laća mikrofona kako ga oni ne trebaju, jer su njegove ili njezine laži davno prozreli zemlja bez anarhističke tradicije. Jedno je sigurno - svi pojedinci slobodarskih svjetonazora trebali bi uvijek biti uz narod jer upravo u ovom slučaju očita je razočaranost ljudi u sve političke opcije. Karte su na stolu, još nitko nije rekao posljednju riječ.
Držeći se maksime mudrijih i hrabrijih umova minulih vremena, izazivanje nasilja ne ide ruku pod ruku s borbom za pošteno, nehijerarhijsko društvo. Ako uzmemo za primjer posljednji prosvjed u Osijeku (5. ožujka), primijetit ćemo da su, uz samog Pernara, na fizičke konfrontacije pozivali mladi, nerijetko maloljetni pripadnici navijačke subkulture, nabrijani nacionalističkom furkom, s pivom u ruci i bez dvije čiste u glavi. Isti su kasnije poveli povorku uz stihove Thompsonovih pjesama i pozdrav Za dom spremni!. U svakoj prilici anarhisti bi trebali dati do znanja svakom političaru koji se laća mikrofona kako ga oni ne trebaju, jer su njegove ili njezine laži davno prozreli. Isto tako, ne smije se dozvoliti da marksisti, lenjinisti, titoisti i ostali ljevičari koji razmišljaju pod oblakom diktature proleterijata zauzmu dominantnu poziciju i zavaraju ljude svojim pričama koje su ionako ostavile puno kostiju iza sebe. Treba imati na umu da vojska uvijek čeka svoju priliku, a svaka stranka odgaja svoju mladež po dobroj staroj tradiciji Hitlerjugenda i Titovih pionira. Indoktrinacija je njihovo drugo ime. U maniri građanskog neposluha trebamo ignorirati sve političke autoritete i biti dio prosvjeda jer se sada i na ovaj način stvara građanska svijest. Generalni štrajk oduvijek je bio snažno oružje u rukama naroda, stoga pozivi na tako što U maniri građanskog neposluha trebamo ignorirati sve političke autoritete i biti dio prosvjeda, jer se sada i na ovaj način stvara građanska svijest. itekako imaju smisla. Prostori za artikulaciju stavova trebaju biti formirani na što više mjesta, a propagandna djelatnost sada treba uzeti maha. Ne smijemo se bojati reći da smo anarhisti, potpišimo se imenom i prezimenom ispod svake svoje izjave. Vrijeme Bakunjinovih opskurnih zavjera daleko je iza nas...
Poznata je misao kako je država samo stanje uma; sve dok ljudi budu vjerovali da im trebaju vođe, vrtit ćemo se u začaranom kruhu manipulacija i ugnjetavanja. Kada se oslobodimo tih umnih barijera promjene će doći same od sebe, a njihov tijek nije dobro planirati jer to vodi do stvaranja novih, nerijetko stratificiranih sustava te sukoba sa svrhom obrane pripadajućih idola. Problematično je i što mnogi svoj kruh zarađuju radeći u državnom aparatu ili čekajući bijedne mirovine, pa je njihov stav prema cjelokupnom revoltu prilično ambivalentan. Ovo je veliki izazov, uistinu jest. Za početak mijenjajmo svijest, sada i ovdje. Jednostavnim riječima i iskrenim djelima.
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 23 komentara
http://www.nacional.hr/clanak/103465/ovo-su-stratezi-zagrebacke-revolucije
I o ljevičarima trabunjaš - nešto čitao, loše aplicirao, a vrlo malo promatrao i doživio.
"...dajem časnu pionirsku riječ da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije, i biti vjeran i iskren drug koji drži danu riječ."
Jebate, koja rasistička, socijaldarvinistička ideologija od koje se čovjek naježi!
institucije postoje i postojat će postojao hdz i sdp ili ne sve dok ima ljudi koji rade svoj posao
kad je u dnu broda buža!
Jacques Ellul je prekrasno rekao:
.
"Sve u svemu ne vjerujem u čisto anarhističko društvo već u mogućnost stvaranja novog društvenog modela. Ali danas treba sve nanovo izumiti. Sindikati, burze rada, federativni sustav sve je ti istrošeno dotrajalo usljed zloupotrebe. Potrebno je iznaći nove institucije, a to je to hitnije što su svi politički oblici istrošeni i praktički beznačajni. Parlamentarizam, izborni sustav, političke stranke su jednako nepostojeći koliko su diktature nepodnošljive. Ne ostaje ništa, ali to ništa je sve napasnije, sve totalitarnije i sve prisutnije. Svjedočimo naime iznimnoj pojavi, praznim političkim institucijama u koje više nitko ne vjeruje, upravnom sustavu koji funkcionira isključivo u korist političke klase i u isto vrijeme malne neograničenu porastu sile, moći, vlasti, društvene kontrole što sve naše demokracije bez izuzetka pretvara u totalitarnije mehanizme od napoleonske države.
... Bespotrebno je ovdje ukazivati na ono što je svakome očito: na jačanje države, birokracije i propagande koja se maskira malo pod nazivom publiciteta, malo pod onim informacije, konformizaciju pojedinaca i izrazitu želju da ih se pretvori u proizvođaće-potrošaće itd. No tome usponu sile se ništa, upravo ništa ne suprotstavlja, čak nitko sebi i ne postavlja pitanja. Crkve su i opet iznevjerile svoje poslanje, stranke se odaju teatru izvodeći jedan te isti komad iz prošlog stoljeća.
Upravo mi se u tim okolnostima anarhija čini jedinim ozbiljnim dovođenjem u pitanje i u isti mah sredstvom osvješćenja, prvim korakom akcije. Govorim li o ozbiljnom dovođenju u pitanje to je zbog toga što anarhija ne dopušta mogućnost da se zapadne u učvrščivanje moći kao što je bio slučaj u marksizmu. Već i sama činjenica da se govorilo o diktaturi proletarijata podrazumjevalo je postojanje nekakve moći nad ostatkom društva. Radi li se o moći večine nad manjinom ili obrnuto ne mijenja bitno ono što je na stvari, naime činjenicu postojanja moći čovjeka nad čovjekom. Kao što sam kazao mislim da nažalost tome ne možemo stati na kraj, ali možemo se BORITI, DOVODITI U PITANJE, ORGANIZIRATI SE NA MARGINI, MOŽEMO RASKRINKAVATI NE ZLOUPOTREBE MOĆI NEGO MOĆ SAMU a to jedino anarhija proglašava i jedino tome teži. Stoga mislim da je više nego ikad potrebno promicati anarhistički pokret ne bi li se on na široko pročuo. Protivno uvriježenom mišljenju on može steći mnogo širu publiku nego prije. Većina ljudi, među onima koji sebi ugađaju odlaze na sunčanje, prakticiraju terorizam i zaglupljuju se televizijom ne daju ni groša za političke diskurse i politički život. Uviđaju da od njih nemaju šta očekivati, no u isto ih vrijeme ogorčuju birokratski okviri i administrativne gnjavaže. Raskrinkajte sve to i privući ćete pažnju javnosti. Drugim riječima, ili jezgrovito što moć države i birokracije više raste to ustrajanje na anarhiji postaje potrebnije kao jedina i posljednja obrana pojedinca, što će reći čovjeka. ANARHIJA TREBA VRATITI SVOJU OŠTRINU I HRABROST JER JOJ PREDSTOJI LIJEPA BUDUĆNOST. Eto, što me veže za nju.
svijest se ne mijenja sada i ovdje jednostavnim riječima i iskrenim djelima, nego se uči u zdravim uravnoteženim obiteljima i jednako takvim vrtićima i školama, a ako se ne nauči, onda se evenutalno mijenja kroz žestoke (i ponajviše) osobne krize.
jedino što dijelim s ovom masom ljudi s prosvjeda je veliko nezadovoljstvo, al sam sigurna da nam trebaju jasne strukture (!), jer smo mi hrvati ipak jedno veliko pleme i ne daj bože da budemo bez nekih oblika ograničenja.
u ulici mi žive jedan ptspovac, jedan narkoman, jedan bivši zatvorenik, gro svakakvih čudaka plus par normalnih. i to je nekakav hrvatski prosjek. da s njima živim u anarhiji, a zajedničke probleme i potrebe rješavam "jednostavnim riječima i iskrenim djelima" - ne hvala!
Npr.
"Isto tako, ne smije se dozvoliti da marksisti, lenjinisti, titoisti i ostali ljevičari koji razmišljaju pod oblakom diktature proleterijata zauzmu dominantnu poziciju i zavaraju ljude svojim pričama koje su ionako ostavile puno kostiju iza sebe."
Ovo je pomalo liberalno-moralizirajuće i netočno. Marksizam se ne može (i ne smije!) svoditi na marksizam-lenjinizam (tj. staljinizam i njegove daljnje derivate) jer to svodi jednu humanističku ideju na razinu prostog materijalizma i genocida iz Fukuyaminih nočnih mora.
Marx svojim idejama nije ostavio nikakve kosti iza sebe, a da ne spominjemo različite "podvrste" marksizma kao npr. komunizam savjeta ili pak tzv. ultra-ljevičare i luksemburgiste koji nemaju veze s diktaturama proletarijata sovjetskog tipa.
Marksisti su ostavili puno kostiju iza sebe? Ma bravo, ne dajte marksistima da se glasaju i nece biti vise kostiju? Zar uistinu tako mislite? Da li gledate malo oko sebe? Ne vidite svakodnevno dodavanje novih kostiju u Iraku, Afganistanu, Pakistanu, najnovije u Libiji? Koje ostavlja kapitalizam? Da ne govorimo o miljardama kostiju zadnjih 500 godina na kojima se kapitalizam izgradjuje? Da ne govorimo da su u suvremenom kapitalizmu suprotnosti toliko velike - jedan covjek ima takoreci vise nego pola covjecanstva, da se naprosto ne moze ocekivati da se te suprotnosti razrjesavaju na bilo koji drugi nacin nego novim kostima? Bilo da mocnici koriste nasilje da bi drzali slabe u pokornosti - kao sto se danas desava na ratistima u Aziji i Africi, bilo da slabi opet odluce uzeti stvar u svoje ruke.
Zapravo, realno gledajuci, jedno sto sigurno nece uspjeti to je ovaj gradjanski neposluh koji se ovdje preporucuje.
Bilo kakva promjena nabolje zahtijeva jasnu viziju sto i kako. Najbolji primjer sto postizu demonstracije bez jasne vizije je Egipat: Mubarak je sisao sa pozornice, da bi nova vlast demonstracije zabranila i pocela sa mucenjem i ubijanjem demonstranata???
kao npr?
znači li to da je svaka kritika ili iznošenje vlastitog stava nametanja istog? po toj logici kritiku možemo uputiti svakome tko je pisao o ovoj problematici.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.