Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Bilješke jedne zastupnice

Deutsche welle

Angažirani umjetnici

09.12.2011. Olja Savičević Ivančević Tportal  Hrvatska Komentiraj Print
Fotografija članka
U zemljici u kojoj je moralno posrnula politika, crkva, utjecajni mediji, umjetnost se spontano nudi kao korektiv i moralna vertikala društva.

U izbornoj noći, nakon objave rezultata, nazvali su me iz jednih dnevnih novina s pitanjem o očekivanjima od novoizabrane vlasti. Ukratko, odgovorila sam da očekujem drukčiji odnos prema javnom dobru i zaštitu istog od sebičnih interesa jer je javno dobro, pritom prvenstveno mislim na javne prostore, jedino bogatstvo siromašnih (dakle većine hrvatskih građana). To je i objavljeno. Nije objavljen onaj drugi dio "očekivanja" koji se odnosio na kulturu, vjerujem zbog nedostatka prostora, ali je simptomatično da je tu nepodnošljivu kulturu na neku foru uvijek najlakše otfikariti. Pa ni u izbornoj kampanji nitko je nije spomenuo, što valjda dovoljno govori o tome koliko je važna političarima i koliko oni misle da je važna glasačkom tijelu.

Ove dvije stvari, kulturu i javno dobro, nisam slučajno spomenula zajedno.

Značajan broj hrvatskih umjetnika (pisci, režiseri, likovnjaci) koristeći svoju prisutnost u javnosti, što je većini zainteresiranih građana nedostupno, unatrag nekoliko godina svojim tekstovima, performansima, građanskim inicijativama, izložbama, knjigama, intervjuima, tribinama, gotovo svim vidovima aktivnosti glasno i direktno identificiraju i artikuliraju probleme i anomalije društva i angažirani su na ispravljanju istih. Da se radi o nečemu imalo neozbiljnijem moglo bi se, s obzirom na raširenost, nazvati trendom ili modom.

Ovako, rade onaj posao koji bi, u nekom idealnom ili koliko-toliko uređenom društvu u kojem pravna država funkcionira, trebali odrađivati političari i utjecajni mediji. U stvarnosti, dok politika, mainstream mediji i njihovi sponzori i oglašivači svakodnevno proizvode anomalije, i uspješno, barem na određeno vrijeme, uspijevaju "manipulirati narodom", čini se da su umjetnici zadnji čije se glas koliko-toliko čuje, a koji pokušavaju izvikivati neugodnu istinu.

Tako se Pravo na grad vezuje uz glumce Vilija Matulu i Uršu Raukar, Inicijativa za Marjan koja se otvoreno suprotstavila Kerumovom povampirenom apetitu i samovolji te uspjela okupiti nekoliko tisuća Splićana, krenula je od teksta pisca Jurice Pavičića, a zamah je uhvatila Facebook inicijativom slikarice Duške Boban. Nakon okupljanja nekoliko tisuća građana na Prvoj vodi, kad je spriječena sječa šume zbog gradnje "elitnog" restorana Kerumove Fani, održano je više koncerata, performansa (poput nošenja na stotinu pitara s uvelim biljkama iz devastiranog Botaničkog vrta pred zgradu Gradskog poglavarstva), pa sve do nedavne akcije za rušenje zida od bloketa koji desetljećima presijeca prekrasnu šetnicu na južnoj strani Marjana ispod Vile Dalmacija.

Ova akcija koja uključuje i crtanje murala "onog što je iza zida", uz aktivistički ima i snažan umjetničko-performativni predznak. A bome ukazuje i na nepoštivanje zakona o pomorskom dobru od strane nadležnih prema kojem je obalni pojas dvanaest metara od mora javna površina, slobodna za svih. No, "u zemlji čuda zakon je ko Burda". Također, ova akcija upozorava i na ono što će nas snaći ne izborimo li se da naše ulice, parkovi, trgovi, ostanu naši i ne pretvore se u poluzabranjene zone.

Izložba Radni teren Jugoplastika u splitskom Salonu Galić ponovo je aktualizirala tezu o ciljanoj likvidaciji Jugoplastike i slične slučajeve. U trenutku kada je Kamensko više nego aktualno, govor o Jugoplastici ima i puno širi i dublji smisao od sentimentalnog prisjećanja na vremena sklonija radnicima ili od počasti žrtvama tranzicijskih kriminalnih radnji. Ovaj nas umjetnički projekt posredno upozorava i na ono što se događalo i događa Kamenskom i drugim tvornicama i firmama od kojih su mnoge danas mogle uspješno poslovati da se mutikašama s puno para nije prohtjelo drugačije.

Zanimljivo je da je ovaj neorganizirani "umjetnički pokret otpora" (osnažen i bendovima poput TBF-a, St!lnesa, Dječaka) izrazit baš u Splitu, gradu u kojem se zadnjih godina zbog vlasti i (ne)kulturne politike ne čini nerealno ni da Kralj žutih kesa za ravnatelja neke od kulturnih ustanova postavi svog kućnog ljubimca.

Split je, istina, već dugo grad-slučaj, što mu nije smetalo da jedini na ovim prostorima stvori novinu kakav je bio Feral koji je imao presudan utjecaj u formiranju nekih mlađih slobodnih glasova koji polako zauzimaju onaj bolji (i nažalost nerijetko manje isturen) dio javnog i medijskog prostora.

U Dubrovniku s Inicijatvom za Srđ aktivno surađuje Slaven Tolj koji upozorava na bezumnu gradnju trafostanice i golf terena na Srđu, kao i na sumnjiv projekt gradnje hidroelektrane na Ombli.

Siniša Labrović svojim performansima redovito ukazuje na svakodnevne sumanutosti s kojima živimo u neprirodnom skladu.

Eto, da nabrojim samo neke, a ima ih još puno.

Kazališne predstave koje podižu najviše prašine, o kojima se najviše govori i piše, one su koje nude otvoren društveni angažman i kritiku - i sve su brojnije.

Na književnom terenu više se ne može govoriti o slučajnosti. Igor Štiks i Srećko Horvat autori knjige Pravo na pobunu akteri su studenskog pokreta.

Pjesnik Marko Pogačar u svom eseju Prema angažiranom piscu govori o piscu kao javnoj osobi koja na raspolaganju ima veću ili manju količinu medijskog prostora, a njegov je zanat, ako već ne nužno i njegova umjetnost, oruđe i oružje za prenošenje po(r)uka i informacija. Taj je javni i medijski prostor i taj zanat pisac dužan koristiti u svrhu povećanja onoga javnog dobra, to mu nalažu ljudska i profesionalna odgovornost.

A ne treba zaboraviti i da je knjiga medij: Marinko Koščec, Edo Popović, Ivica Đikić upravo su objavili romane u kojima se, svaki na svoj način, obračunavaju s domaćim ludilom bez granica.

Pisac Robert Perišić uspio je zajedno s kolegama ujediniti veći dio spisateljske scene oko Prava na profesiju, inicijative koja se bavi sindikalnim pitanjima pisaca koji su u dosadašnjoj kulturnoj politici bili zadnja rupa na svirali.

Ovdje dolazimo i do priče o famoznom tržištu kojeg nema jer je naprosto premaleno da bi itko na njemu opstao (pa eto uključujući i Nives Celzijus koja je uz svu halabuku sa stranica tabloida svoj potencijal javne pažnje ispucala u jednoj sezoni). I dok se trgovci, pa i oni među umjetnicima, glazbenicima, piscima, prilagođavaju tržištu i podilaze publici, "obični" umjetnici pokušavaju tržište prilagoditi sebi, odgojiti ga, i na taj način - stvoriti ga. Ulica i politika sveprisutne su u radnim sobama, pozornicama i ateljeima već neko vrijeme, ali dogodilo se i obrnuto: utjecaj kulture se preko njezinih aktera, umjetnika, proširio izvan institucija, ateljea i radnih soba, na ulice.

U zemljici na rubu svijeta, u kojoj je moralno posrnula politika, crkva, utjecajni mediji, umjetnost se spontano nudi kao mogući korektiv i ako hoćete moralna vertikala društva. Ali pitanje je koliko dugo je moguće na taj način pružati otpor raznoraznim predatorima i pomahnitalim moćnicima.

Iako se nitko u predizbornoj kampanji nije razmetao kulturom, nadam se, a danas je teže nadati se nego ne nadati se, kao i većina kulturnjaka, da će na čelo Ministarstva kulture nakon raznih činovnika, politikanata i kolekcionara, napokon doći osoba koja za to ima i znanja i afiniteta i ljubavi. Svakako netko čija vizija kulture dopire koji pedalj dalje od kulturnog turizma i mrtvih gradova, muzej-pizzerija u kakav se pretvorio Dubrovnik, a u kakav se polako, ali sigurno pretvara i centar Splita.

Jer, uz svu marginalizaciju, neprepoznavanje od strane institucija i uprkos okolnostima koje im ne idu u prilog, danas je funkcija umjetnika i kulture u društvu možda važnija nego ikad prije. Takva (i samo takva) kultura koja ima volju i fantastičnu ambiciju mijenjati svijet i samu sebe na bolje zaslužuje nekog tko je može voditi, podržavati i pratiti.

Da se razumijemo, intimno sam pobornica teze da je svaka dobra umjetnost već sama po sebi angažirana, ali nema razloga za brigu - dodatni angažman neće vam pokvariti stil, ako ga imate.

Tagovi: Ministarstvo kulture, kultura, umjetnost
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 16 komentara
  1. ap10.12.2011. 13:56
    Kreiranje i rekreiranje epoha, obrata, revolucija ... oživljavanja i uskrsnuća mrtvog je ... uvije bio i ostao u prvom redu kreativni (umjetnički itd.) estetsko-erostki čin, poroces i život.

    Tako da se stvari odvijaju logično i baš su odlične mogućnosti za kreiranje epohalnog obrata i raznog.
  2. Marduk11.12.2011. 11:45
    Umjetnost? Zasto? Umjetnost je individualni angazman oko interpretacije drustvene stvarnosti i/ili osobne egzistencije i nista vise. Ne znam zasto bi i jedan umjetnik svoju narcisoidno neproporcionalno precijenjenu glavu trebao staviti na panj poradi milijuna bezveznjaka (kojima upravlja cisti darvinisticki instinkt...klanjaj se visima-gazi nize) igrajuci pri tome ulogu nekakvog "popravljaca" svijeta ili "savjesti" (pateticno receno: moralna vertikala) drustva.
  3. ap11.12.2011. 12:44
    @ Marduk

    Kao i većina teoretičara, izmjenjivača ...pišeš bez navodnika.
    "Umjetnost je individualni angazman oko interpretacije drustvene stvarnosti i/ili osobne egzistencije i nista vise. Ne znam zasto bi i jedan umjetnik svoju narcisoidno neproporcionalno precijenjenu glavu trebao staviti na panj poradi milijuna bezveznjaka (kojima upravlja cisti darvinisticki instinkt...klanjaj se visima-gazi nize) igrajuci pri tome ulogu nekakvog "popravljaca" svijeta ili "savjesti" (pateticno receno: moralna vertikala)"

    To je vulgarna preusko i posve pogrešna hegelijansko-marksistička materijalističko-religiozna fokusacija svijeta i života u kojoj se beskrajnog ponavljanja jedne te iste montipajtonovske forsacije nikada ne stigne pogledati i uočiti bilo šta osim te tak fokusiranih odabranih materijalnih objava "vjerujem da, dakle jeste".

    Npr. na ovom malom rubnom događaju
    http://www.studio-artless.hr/?q=hr/node/96
    se je ponovilo i dodatno razdvojilo:

    - s jedne strane su izronuli davni nepostojeći "Kugla oko vam prikazuje ..." fillmovi u kojima se na filmu i u živo jasno i nedvojbeno vidi da razne oči gledaju i vide, da se i te kako misli i djeluje, da se zapravo odvijaju neke psove drukčije složene radnje i procesi od tek tako beskrajno sipnaju i spamajju te da se tu stalno kreira i rađa novo, pa i preksinoć i sinoć, i pravi živi veoma iskusni instituiti izlaze pomalo sa posve novim, international telephtic mreža ... pojačava, širi ...

    - na drugoj strani i sve upućeniji dugo ili kraće upućeni i kojima je to vau opće ne vide jer uopće ne gladaju sve bitno od onoga što ih jako znima i što im je vau vau. Njima je to vau pa i vau vau jer su fokusirani na uske točke poza i narkoza, a la Zvečka, koja kao moda piči i davnije od staro Hegela i mladog Marx-a. Ili, kako je rekla jedna trend znanstvenica, "po slobodnoj volji a radi prestiža na tržištu, vrlo brzo će svi izabrati i govoriti engleski jezik"

    Tako da se stvari odvijaju logično i baš su odlične mogućnosti za kreiranje epohalnog obrata i raznog.

    Kreiranje i rekreiranje epoha, obrata, revolucija ... oživljavanja i uskrsnuća mrtvog je ... uvije bio i ostao u prvom redu kreativni (umjetnički itd.) estetsko-erotski čin, proces i život.

    I dodatno, da parafraziramo znanstvenicu - po slobodnoj volji a radi prestiža na tržištu ljudi masovno biraju i primjenjuju prestižno, a šta je to ipak je, složenije i raznovrsnije.
  4. Marduk11.12.2011. 19:39
    ...ili kao sto napisa Krleza: "umjetnost je lijepa ali zivot je ozbiljan"
  5. UŠČIPAK12.12.2011. 01:34
    OLJA SAVIČEVIĆ SE POSEBNO ANGAŽIRA DA SVIJET JAVNOSTI ALARMIRA NA NEKE POJAVE KOJE NISU ,AJMO KAZATI, NORMALNE , TIČUĆI SE ČOVJEKOVIH PRAVA NA PRISTUPNOST SVIM RESURSIMA DRUŠTVENIH ZBIVANJA I MERITORNO DAVANJE SVOJI SPOZNAJA NA RASPRAVU U KORIST ZAJEDNIČKOG DOBRA.
    EVO, NJEN ALARM NA UZBUNU UPUĆUJE KAKO SE U DRUŠTVU ZBIVAJU MNOGE STVARI KOJE JEDNOSTAVNO NISU NIČIM PRIHVATLJIVE ,JER IMAMO DRŽAVU,IMAMO NJENE ZAKONE ,IMAMO INSTTUCIJE LEGISLATIVE ,REPRESIJE ,ALI ONO ŠTO SE DOGAĐA NE JAMČI GRAĐANIMA HRVATSKE DA SE ŽIVOT MOŽE SA SIGURNOSTI IDIVIDUALNO ŽIVJETI U OKVIRU SVOJIH GARAĐANSKIH ,DRUŠTEVNIH OBAVEZA I PRAVA.
    PRIMJER JE NAVELA UZBUNA UMJETNIKA ,ILI REVOLUCIONARNI POKRET UMJETNIKA . OLJA NAVODI MNOGE PRIMJERE UMJETNIKA HRVATSKE KOJI SVAKODNEVNO,ORGANIZIRANO UKAZUJU NA MNOGE NENORMALNE POJAVE U NAŠOJ ZAJEDNICI I NITKO OD ORGANA VLASTI DA SE POBRINE I JAVNO DA INTERVENIRA ILI SANKCIONIRA NA OČITE NEZAKONITE POJAVE :KAO ONE U ZAGREBU,PROBLEM HORVATINČIĆ, PA U SPLITU ,PROBLEM MARIJANA I NEKIH DRUGIH NEZAKONITIH INTERVENCIJA U PRIRODNI OKOLIŠ ILI U URBANO PRIKRAJANJE KOJE NIKAKO NIJE PRIHVATLJIVO ZA GRAĐANE TIH MJESTA ,GRADOVA.
    OLJI TREBA KAZATI SLIJEDEĆE : POŠTOVANA GOSPOĐO ,MORATE SVATITI DA JE OVO KAPITALISTIČKO DRUŠTVO ,DRUŠTVO MOĆI, A MOĆ SE KUPUJE ,REČE MARX , I ŠTO KAPITAL MOŽE TO NE MOŽE ONAJ KOJI TO NEMA. SVE ŠTO SE DOGAĐA U NAŠOJ OKOLINI ILI DRŽAVI IMA NEKA FORMALNA POKRIĆA ,A ONA SU UVIJEK POVEZANA ZA PROIZVODNJU PROFITA. A PROFIT SE GRAĐANIMA PREZENTIRA KAO ZAJEDNIČKO DOBRO,ŠTO NIKADA NIJE BILO NITI ĆE BITI, ALI KAPITALISTA TU OPRAVDAVA ZAPOSLENJEM RADNE SNAGE ,POREZ DRŽAVI ,KORIST RADNIKU,I KORIST ZAJDNICI OD UČINJENOG.
    VLAST KOJA JE FORMALNO IZABARANA OD GRAĐANA ONA JE UVJEK SLUGA KAPITALA I NJEMU SE POVINUJE,A ON TRAŽI UVJEK,SVOJE ANGAŽIRANJE TAMO GDJE GA ČEKA PROFIT.
    MARX KAŽE: KAPITALSITIČKI ROIZVODNI ODNOSI NEMAJU DRUŠTVENI KARAKTER ,ONI SU UVJEK PRIVATNI I NEMAJU SVRHU DA STVARAJU PERSPEKTIVU I NAPREDAK DRUŠTVA NEGO VLASTITU KORIST. NIKADA NISU SNOSLI POSLIJEDICE SVOJIH PROMAŠAJA ILI PROIZVODNJE NARODNOG OSIROMAŠENJA I POSLIJEDICA TOGA OSIROMAŠENJA.
    ČVRST DOKAZ JE DANAŠNJE STANJE U SVIJETU, NE SAMO U EVROPI ..EKONOMSKA KRIZA KOJU JE PROIZVAEO KAPITAL ,ZNA SE TKO JE U GALAVNOM STOŽERU TOG SVIJETSKOG OLIGARHIJSKOG SKUPA KOJI JE SVE TO PROIZVEO ,ALI NEMA SUDA ZA NJIH.TKO ĆE IM SUDITI KADA SU SVIJETSKE VLADE NJIHOVE EKSPOZITURE ILI AFILIJACIJE. NAJVEĆA LJUDSKA SRAMOTA JE POSLUŠATI OBAVJEST GENERALNOG TAJNIKA UJEDINJENIH AMERIČKIH NACIJA KOJI OBAVJEŠTAVA ČLANICE TE ORGANIZACIJE I NJENE GRAĐANE ,POSREDNO, DA ĆE OVA KRIZA KOJA JE IZIŠLA NA VIDJELO 2OO8 GODINE ODNIJETI U SMTR 9O MILIJUNA GRAĐANA SVIJETA.PA SE TREBA TE ,GOSPOĐO OLJA, ZAPITATI SKUPA SAMNOM ,TKO TO TAMO IMA PRAVO UBITI ILI OSUDITI NA POSTEPENO UMIRANJE 9O MILIJUNA LJUDI NAŠE KUGLE ZEMALJSKE.??? KRIZA EURA I KRIZA EVROPSKE ZAJEDNICE ,ODNOSNO KRIZA FRANCUSKOG I NJEMAČKOG KAPITALA, PROIZVELA JE U EVROPI CC-a 35 MILIJUNA NEZAPOSLENI,A OD TOGA 28 MILIJUNA ONIH ČIJA DOBNA GRANICA NEPREMAŠUJE 32 GODINE. SVE OVO JE PROUZROČIUO KAPITAL ŠPEKULATIVNIM OPERACIJAMA ZA POSTIZANJE ŠTO VEĆEG PROFITA, A NA ŠTETU I ŽIVOTNU UGROZU TOLIKOG BROJA GRAĐANA KOJI SU TOTALNO BEZ IKAKVIH PRIHODA I ČIJI ŽIVOT JE IZLOŽEN ISTOM PATNJOM KAO U KONCENTRCIONIM NACISTIČKIM LOGORIMA SMRTI.
  6. Janko12.12.2011. 07:34
    Hajde, ne trkeljajte, ne radi se o kapitalistima nego o kriminalcima. A Hrvatska bi trebala biti drzava svih njenih gradana, a ne samo desetaka njih.
    Nego, učinite nešto u svom selo da vam ne bi bio - Horvatinčić.
    A umjetnost je, nažalost, puno ozbiljnija od ovakvog neozbiljnog života kakav živimo.
  7. Janko12.12.2011. 07:43
    Molim biti pristojan, ne dreti se ko idiot - ugasiti capslk.
    Nije ovo čak ni kapitalizam, ovo je feudalizam i bezakonje (Kerum).
    A mnogoljudni svijet i zemlje bez socijalne politike osudene su na propast.
    I zato, pisati, vikati (ali ne po internetu), umjetnici, gradani, tkogod, jer ce u suprotnom, bojim se bit jako jako gadno za svih. Čekajte neka splitski Škver izade na ulice.
  8. ap12.12.2011. 12:11
    Janko, djelom si u pravu ali si u krivu da tu nema sustava.

    I kod nas koji predvodimo, i po svim naprednim područjima, se uz ostalo nastavlja sustavna bitka na "tržištu" između partijsko-državnog kulturnorevolucionarnog neoliberalizma preraspodjele (jest pljačka ali ne samo to) i anarholibertalizma te ostalih SSR izama (SSR je savez slabih i različitih).

    Neoliberalizam preraspodjele je stalno neodoljivo privlačan i kao da stalno konačno pobjeđuje i kada je u krizi, kao da je konačno pobejedio kada je kriza na vrhuncu snage (gladomor Ukrajina, kod nas od 1981. do 1984. g., sada svuda ..) a anarholiberalizam i ostalo kao da su trajno iskorijenjeni.

    Međutim, iskustva smo da anarholiberalizam uskrsava od mrtvih, oživljava i udara baš kada je neoliberalizam preraspodjele konačno uspostavio kontrolu. I ne samo udara nego i kreira i rekreira, oživljavaja mrtvu i živu nelikvidnu materiju i pojave predviđene za likvidaciju. I ne samo da oživljava, nego nikada nije umro.
  9. trle12.12.2011. 20:02
    smatra li Olja da je Marko Perković Thompson angažirani umjetnik ili je taj epitet rezerviran samo za one na liniji?
  10. MRLE12.12.2011. 20:52
    TRLE NE SERI
  11. pa majku mu staru13.12.2011. 08:18
    totalno suludo da nekim ljudima moze smetati ovako pozitivan tekst o hrabrim ljudima koji pokusavaju spasiti vlastite gradove od samovolje nadripoliticara. uopce mi nije jasno sto ljubitelji mp thompsona rade na halteru, jel to neki obilik perverzije. i po kojem je to kriteriju mp thompson umjetnik i to onaj koji se bori za povecanje javnog dobra :P. pa taj je zahvaljujuci priglupoj, ostrascenoj i zednoj krvi masi dobro napunio svoje djepove. cast postenim braniteljima, ali borba za zemlju drugim sredstvima je tek pocela. protiv grabezljivaca.
  12. EVo zasto nikad necmo na zelenu granu13.12.2011. 08:35
    Fašizam, ksenofobija, homofobija i hipernacionalistički stav koji zagovara prirodna prava većinskog naroda spram nacionalnih manjina – svjetonazorske su “vrijednosti” dobroga dijela hrvatske omladine, kaže nedavna GONG-ova anketa provedena na temu političke pismenosti među maturantima, od kojih je većina punoljetna, dakle – za glasanje spremna.

    Iako se zabrinuti dio kulturne javnosti pita kako je to moguće, kao i dosada neće biti nikakvih inicijativa usmjerenih na otkrivanje srži problema i detektiranje njegova uzroka, a dijagnoza će ostati. Povremeno medijsko bavljenje temom stanja u hrvatskoj prosvjeti uglavnom je svedeno na senzacionalističku i površnu obradu tek motivskih jedinica: nasilja u školama i loših uvjeta rada. Na primjeru slučaja pobune na Filozofskom fakultetu 2009. g. društvo – među njima i dobar dio tzv. intelektualne elite – jasno je pokazao nerazumijevanje spram mladih i njihovih pravedno artikuliranih zahtjeva.



    Hrvatsko slovo u zbornicama

    Kao srednjoškolskoj profesorici, duboko uronjenoj u otužnu praksu hrvatskog školstva, meni je posve jasna patologija slučaja, kao i mnogim frustriranim kolegama koji se nikada nisu uspjeli izgraditi u poželjan arhetip državotvornoga, ograničenog poluinteligenta koji “zagovara” političke umjesto humanističkih vrijednosti. Autsajderima, kojima prosvjećivanje mladih ne znači falsificiranje povijesti – posve je jasno: odgovornost leži u svim segmentim jalovoga, polariziranoga i neprosvijećenog društva čija problematika pada upravo na pleća onih koji misle drukčije – jer misle, a dobar dio odgovornosti snosi upravo prosvjeta.

    Hrvatske zbornice u 90-ima su bile pretplaćene na Hrvatsko slovo; svakom tko je barem jednom u rukama imao ove opskurne, fašistoidne novine za kulturu ne treba objašnjavati njihov sadržaj. No isti se suvereno prelijevao u predavački školski diskurs, a katastrofalno koncipirani udžbenici tih godina – situacija se počela poboljšavati tek poslije 2000. - išli su tome na ruku.

    Evo nekih bisera iz tog vremena: Fran Galović 1914. u Mačvi pao od srpske ruke, Mile Budak, ugledni hrvatski pisac. NDH kao višestoljetna, pravednička težnja hrvatskoga naroda za samostalnošću, Bleiburg kao “dokaz” zločinačke Titove vlasti iz čega treba iščitavati njezin karakter narednih 45 godina. Omražena ćirilica, uzgred spomenuta, iako dijelom srednjovjekovne baštine hrvatske i južnoslavenske pismenosti, zvana hrvatska…

    Naravno, sve je bilo i još uvijek je začinjeno pričom o cijelopovijesnoj ugroženosti Hrvata i hrvatskom martirstvu… Nabrojani obrazovni ekscesi tek su djelić klime koja je vladala 90-ih, a nastavnici koji se nisu pridržavali nepisanih ili, kao što vidimo, napisanih političkih stavova, na neki su način bili osuđeni na rad u poluilegali i prozivani kao sumnjiva lica od strane instaliranih ravnatelja.



    Škorom protiv Ede

    Šovenski nastrojen kadar nerijetko se u učionicama dokazivao na učenicima nevećinske nacionalnosti prozivajući ih zbog zločinačke prošlosti njihova naroda, što su mi povjeravala djeca, od 1997. g. otkad radim. Pitam se: tko će iskupiti njihovo poniženje?! Dodamo li ovome “brigu” Rimokatoličke crkve čije se djelovanje kod nas zbog mnogočega ne doima kozmopolitskim, a još manje moralnim, uvođenje vjeronauka u škole i notorne gluposti u koje su vjeroučitelji i svećenici tih godina, a dobrim dijelom i danas, uvjeravali djecu, otprilike dobijemo poraznu statistiku mladih, dobro odgojenih Hrvata iz GONG-ove ankete:
    “Čak 64,3 posto srednjoškolaca potpuno se ili dijelom slaže s time da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javno nastupanje, 45,9 posto srednjoškolaca smatra da je homoseksualnost neka vrsta bolesti. Nešto više od dvije petine anketiranih slaže se potpuno ili djelomično s tvrdnjom da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda, a otprilike isto toliko slaže se s time da treba zaustaviti svaki pokušaj progona hrvatskih vojnika zbog eventualnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata. Tek 27 posto smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.”

    Kada bismo istom anketom propitali stavove njihovih predavača, onih koji prosvjećuju, možda bi rezultati bili još porazniji, a oni koji tako ne misle, još će dugo, možda i zauvijek, biti etiketirani kao liberali, ateisti, komunjare, alternativci itd.

    Odlazak na jednu ekskurziju u inozemstvo; srednjoškolci su u autobusu slušali Edu Maajku, pjesmu “Jebo vladu”, koja je “vulgarnošću” šokirala njihove profesorice pa su im naredile da izvade taj CD i zatim su stavile svoj izbor – Miroslava Škoru, cupkajući na blažene zvuke slavonskog poete, proslavljenog izjavom kako nema veze što je obnovljen Stari most u Mostaru, “srušit ćemo mi njega opet”.



    Tupilo u zjenicama


    Uputila sam komentar kolegicama je li bolji lik i djelo fašista od mladog repera buntovnika? Odgovora nije bilo, tek podcjenjivačko, malograđansko tupilo u zjenicama prosvjetiteljica na čijim su se prsima zibali zlatni križići. Kako, dakle, liječiti bolesno tkivo društva ako se bolest ne razumije ili svjesno poriče počevši od tzv. obrazovanih, od društveno-političke elite? Kako privoliti ozbiljne i odgovorne intelektualce da rade u školama za 5000 kuna, jer se jedino takvima može povjeriti i odgoj i obrazovanje koje će pravovremeno korigirati opasne predrasude stečene u porodici ili pod malignim društvenim utjecajima? Usput tek možemo zaključiti, uime svih nas s obaju polova, da nas je nekako na pola puta između Edinoga pjesničkog pokliča ”Jebo vladu” i Sanaderova “Idemo dalje” sustiglo prokletstvo koje stane u tri Štulićeve riječi: Ravno do dna. Objasnite djeci zašto.


    Mira Bićanić (www.novossti.com
  13. hahahaha13.12.2011. 09:27
    znaci jugoslaveni i filocetnici iz srpskih novosti uredjivali bi Hrvatima skolski program? kao u sfrj? 700 000 000 000 pobijenih srba u jasenovcu? dan "antifasistickog" ustanka u srbu? svi hrvati koji nece biti jugoslaveni su ustase? hahah ne bu islo druzino bradata zajebali ste se
  14. ma daj13.12.2011. 09:47
    za tvoju informaciju u novostima rade uglavom hrvati, ali ne oni poluinteligentni i za ubijanje spremni. uostalom, kakve to veze ima s tekstom o angaziranim umjeticima i javnom prostoru? ama bas nikakve. a javni prostor nam ne kradu srbi, nego upravo velike rvatine koje se brinu iskljucivo za svoj veliki novcanik. zbog njih ti djeca nece imat gdje trcat za koju godinu, a srba se ti ne boj, njih ti vise nema u hrvatskoj. i daj, otprdi na neku svoju desnicarsku stranicu, dosadan si.
  15. hrvati13.12.2011. 10:45
    po krvi ali jugoslaveni pro-srbi po političkom usmjerenju
  16. R.13.12.2011. 15:20
    Ajde bagro retardirana nacionalistička, sve izokrenete na istu temu, pustite više normalne ljude u Hrvatskoj da žive u miru! Nije vam bilo dosta krvi, monstrumi!

    Dosadni ste.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu

23.05.

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti

22.05.

Muke po doprinosima

Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike

21.05.

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja

19.05.

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja

19.05.

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva

18.05.

Pomozite "Zagreb Pride-u"

Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna

Srpsko narodno vijece
Novi plamen
Info most
Superknjižara