Posljednjih godinu dana svjedoci smo sve učestalijih protesta građana duž Jadrana - Dubrovčani su se suprotstavili izgradnji elitnih apartmana i golf igrališta na Srđu, Splićani su protestirali protiv privatizacije dijela Marjana, Šibenčani su prigovarali protiv ideje golf igrališta na Oštrici, a Puležani su pokušali otvoriti vojni kompleks Muzil javnosti. Povod revoltiranosti građana u svim ovim slučajevima bila je budućnost prostora grada. Okupljeni u inicijativama ljudi su se odlučili suprotstaviti privatizaciji zemlje koja pripada svima, a s čijom budućnošću pozicije moći raspolažu bez ikakvog razmišljanja, vođeni mahnitim instinktom golog preživljavanja vlastite klase koja, pogođena općom krizom, gubi financijske resurse neophodne da bi se održali na tronu 

- visoko iznad osiromašenih građana.

Početkom lipnja u Puli su se okupili članovi tih jadranskih inicijativa na zajedničkoj tribini pod nazivom Razvoj: pod koju cijenu? gdje su raspravljali o trenutnim situacijama u svojim gradovima, načinima borbe protiv privatizacije zemlje i ostalih resursa te o mogućnostima zajedničkog djelovanja u široj mreži, budući da se radi o sličnim problemima i istim željama. Đuro Capor, član građanske inicijative Srđ je naš tom je prilikom za Hrvatsku uživo 4.lipnja izjavio: "Političari su korumpirani, rade u interesu privatnih investitora i ne brane interese nas građana. Posljednja šansa koju još imamo na raspolaganju u obrani prostora su arhitekti."

Nije se trebalo dugo čekati jer su se već tjedan dana kasnije, 11.lipnja, u prostorima Društva arhitekata Istre okupili arhitekti koji djeluju na prostoru Jadrana - Ivona Ivčević iz Šibenika, Dinko Peračić iz Splita, Idis Turato iz Rijeke i Leonid Zuban, predsjednik Društva arhitekata Istre - na tribini pod nazivom Prostorna problematika na Jadranu i uloga struke. Naime, tekuća borba za prostor nije ni arhitektonsku struku ostavila neutralnom. U Dubrovniku je Društvo arhitekata stalo uz inicijativu u sukobu sa gradskom upravom, u Splitu je službeni stav Društva u slučaju Marjana bio povod istupanju sedmorice članova sa svojih funkcija, u Puli je letargičan stav predsjedništva prema zbivanjima u gradu rezultirao prijevremenim izborima i prvo smjeni predsjednika u posljednjih dvanaest godina. Godinu dana nakon Varšavske postalo je svima jasno da u gradovima gdje se dižu inicijative građana Društvo arhitekata je prisiljeno zauzeti stav, a to zauzimanje stava duboko utječe, ne samo na javno mišljenje u gradu, nego i na samu strukturu Društva kao institucije koja upravo prolazi kroz možda najveću promjenu svoje funkcije od devedesetih naovamo. Pitanje koje se postavlja u svim gradovima gdje je konflikt oko prostora otvoren, gdje je interes vlasti neposredno sukobljen sa interesima građana, a odnosi zaoštreni do stupnja u kojem je nemoguće biti neutralan, je kome institucija društva arhitekata zapravo služi - građanima ili vlasti?

Usporedbom djelovanja arhitekata u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Rijeci i Istri uspostavljena su tri osnovna kanala putem kojih se arhitekti uključuju u borbu protiv sadašnje prostorne politike i u zamišljanje nove, pravednije budućnosti grada. U Splitu arhitekti nisu uspjeli izraziti stav kroz Društvo arhitekata pa su se uključili u djelovanje građanske inicijative izvan klasičnih okvira struke. U Dubrovniku i Puli Društva arhitekata surađuju sa građanskim inicijativama, dok je odnos sa gradskom upravom konfliktan. U Rijeci Društvo arhitekata surađuje sa gradskom upravom te kroz seriju radionica zamišljaju budućnost riječke obale koja je suprotna zamislima i željama državne vlasti. Arhitekti sa inicijativom protiv Društva, Društvo i inicijativa protiv gradske vlasti, Društvo i gradska vlast protiv državne vlasti - to su bile tri spomenute konstelacije unutar kojih arhitekti razvijaju svoje taktike djelovanja, a koje istovremeno utječu na promjenu strukture Društva arhitekata iz puke cehovske zajednice u aktivnu neprofitnu udrugu stručnjaka.

Ključni konflikt koji dominira Jadranom je nepremostiva razlika između pojma grada i pojma resorta

Kroz razgovor na pulskoj tribini postalo je jasno da djelovanje arhitekata i spomenutih incijativa i njihov odnos prema prostornoj politici se trenutno može i mora svesti na ključni konflikt koji dominira Jadranom - nepremostiva razlika između pojma grada i pojma resorta.

Djelovanje arhitekata, odnos prema prostornoj problematici koja se ispoljava u spomenutim inicijativama, je kroz razgovor na pulskoj tribini sveden na ključan konflikt koji trenutno dominira Jadranom, a to je nepremostiva razlika između pojma grada i pojma resorta. Ove dvije riječi predstavljaju toliko suprotan sklop značenja da je njihov suživot doslovno nemoguć. Dok grad podrazumijeva heterogenost, razmjenu, otvorenost i zajednicu, resort se odnosi na monofunkcionalni prostor turizma, zatvorenog iza ograde koja uspostavlja heterotopijski sustav odvojen od mjesta u kojoj se nalazi, a u kojem vlada san o individualnoj sreći, dalekoj od društvene zbilje.

Vođeni tom idejom članovi Društva arhitekata Istre i Udruženja hrvatskih arhitekata sastali su se nekoliko puta u travnju ove godine kako bi zamislili pravedan način aktiviranja napuštenih vojnih zona u Puli koje zauzimaju gotovo polovicu teritorija grada. Osnovna zamisao vladajuće klase za ta područja nepromijenjen je već gotovo deset godina unatoč brojnim stručnim i javnim osporavanjima i prigovorima, a to je da se te zone moraju transformirati u resorte namijenjene ekskluzivnom turizmu koji bi se dali u koncesiju privatnoj kompaniji na razdoblje od 66 godina. UHA i DAI su se odazvale pozivu državne tvrtke Brijuni Rivijera, čija je funkcija provesti ovu privatizaciju, da se uključe u proces definiranja uvjeta koji bi se postavili investitorima na natječaju za koncesiju. Nakon analize područja, diskusija unutar samog Društva i prikupljanja materijala koji je do sada proizveden na tu temu, većinom od strane građanskih inicijativa, UHA i DAI su predložili proces prenamjene tih zona u kojeg bi bili uključeni svi zainteresirani subjekti, od velikih privatnih investitora do manjih poslovnih subjekata, ali i nevladinih udruga, mjesnih odbora, zborova građana te stručnjaka raznih profesija. Takvim prijedlogom bi građani bili uključeni već u početak prenamjene pulskog zaljeva, kao jedni od su-izrađivača programa za budući urbanistički plan, ali i neposredno kao aktivni korisnici tih dijelova grada. Na taj način bi se koncept ekskluzivnog resorta definitivno odbacio, a prihvatila bi se želja za razvojem grada.

Prijedlog je poslan tvrtci Brijuni Rivijera 20.travnja, a kao odgovor je ta javna tvrtka poslala 11. svibnja "sporazum o stručnoj suradnji" na potpisivanje UHA-i u kojem se ne navodi apsolutno ništa od navedenog, ali u kojem je pisalo da bi ta arhitektonska institucija trebala izraditi elaborat za natječajne podloge za vojne zone "bez potraživanja financijske naknade za izradu od tvrtke Brijuni Rivijera".

Nakon dugog niza godina u kojima su stručne organizacije legitimirale političku klasu, u trenutku kada ta ista struka izrazi suprotan stav, Vlast jednostavno odbija savjete vezane uz pulske vojne zone i nastavlja svojim dogmatskim putem dalje. Njihov sljedeći korak bio je sastavljanje prijedloga ugovora sa privatnim investitorima kojeg su dali županijskoj skupštini i gradskim vijećima na izglasavanje. UHA i DAI 17.lipnja upućuju svim vijećnicima otvoreno pismo u kojem izražavaju stav da je takav prijedlog ugovora jednostavno neprihvatljiv jer ne uključuje u proces programiranja zona same građane, a osim toga nije baziran na nikakvim relevantnim analizama, procesu planiranja niti kontroli krajnjeg rezultata. Unatoč tome, vlast je krenula dalje, optužujući po putu sve koji govore nešto suprotno da su heretici, ljudi koje treba ukloniti, marginalci, protivnici razvoja, talibani, šačica koja nema legitimnost za razliku od njih koje je narod izabrao, itd.

Izvršna vlast je nastavila na zatvorenim sastancima dogovarati sadržaj ugovora, a gradsko viječe grada Pule je 26.srpnja izglasalo taj ugovor sa 15 glasova za i 9 protiv. Tako je u reprezentativnoj demokraciji 15 ljudi bilo dovoljno da otmu gradu polovicu zaljeva. Slučaj u općini Fažana bio je još dramatičniji. Kada je vijeće te općine nasuprot Brijunima 28.srpnja, dva dana nakon pulskog vijeća, odbilo potpisati takav ugovor u kojem stoji da nikakva naknada od koncesije ne ide lokalnoj samoupravi nego isključivo firmi Brijuni Rivijera, županijska i državna vlast su odlučile da će onda taj projekt provesti bez njihovog pristanka.

Tako su u Istri, ovog ljeta, dan za danom padale sve barijere društvenog i političkog sustava u kojem živimo - ugovor je prošao unatoč protivljenju građana, inicijativa, udruga, stručnjaka i narodnih predstavnika u vijeću lokalne samouprave. A svim građanima Pule u čast, taj ugovor između Vlade, županije i gradske uprave, koji se licemjerno opravdava s rastom zaposlenosti i općim standardom stanovnika južne Istre, svečano je potpisan 29.srpnja na Brijunima, daleko od grada u par exellence zatvorenoj i nedostupnoj zoni - na otoku, nacionalnom parku, političkoj rezidenciji.

Osvrćući se na otvoreno pismu UHA-e i DAI-a istarski župan Ivan Jakovčić bijesno je izjavio na skupštini da se u tom pismu "ne radi o struci nego o politici!" pokušavajući time diskreditirati arhitekte da nisu stručnjaci neko najobičniji političari, a to bi valjda trebala biti najveća uvreda kada dolazi iz usta nekog političara. Međutim, Jakovčić je nesvjesno izrekao, možda po prvi put u karijeri, istinu. Da, ovdje jeste riječ o politici! I stručne organizacije arhitekata su konačno odbacile svoj lažni neutralni stav, zbog kojeg su u prvom redu i izgubile legitimnost u zajednici, te zakoračile u polje politike. Kao što su građani izašli iz svojih domova na ulice i trgove kako bi ušle u polje politike, kao što su radnici izašli iz tvornica, a studenti iz fakulteta.Ali ono što istarskom županu, kao i ostalim predstavnicima izvršne vlasti, nije jasno jest da su svi oko njega unutar politike - ljudi, građani, radnici, studenti, stručnjaci, aktivisti, korisnici - svi osim njih, "profesionalnih političara", koji su odavno izašli iz polja politike i javnog interesa, kako bi se apsolutno posvetili polju svog privatnog interesa!

Nova zauzeta mjesta u središtu Kaira i Tel Aviva na kojima, isto kao i na Srđu, Marjanu, Muzilu, pojam političkog, kao i pojam grada, ponovo otkriva svoj pravi smisao

Međutim, dok aktivno sudjelujemo u borbi na našoj obali, dok gledamo nervozu i paniku među političkim vodstvom koji pokušavaju zgrabiti posljednje resurse u ovoj osiromašenoj zemlji, istovremeno pratimo širenje borbe duž cijelog Mediterana. Ta obala, nekad ujedinjena u istoznačnu turističku ponudu 4S-a (sea, sand, sun, sex), danas je ujedinjena u bijesu i nepravdi koju je elitizam turističke ideologije i neracionalni nagon tržišta nekretnina ostavio za sobom. Nekadašnji mediteranski simboli, poput Costa del Golf, danas se zamjenjuju novima - trg Tahrir, trg Syntagma, trg Catalunya, avenija Rothschild,...Nova mjesta pobune, nova zauzeta mjesta u središtu Kaira, Atene, Barcelone, Tel Aviva na kojima, isto kao i na Srđu, Marjanu, Muzilu, pojam političkog, kao i pojam grada, ponovo otkriva svoj pravi smisao.

Tekst je preuzet s web stranica Društva arhitekata istre.