Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Borci protiv diktature kapitala

Fotografija članka
Nitko ne zna tko su oni, ni koliko ih ima. Zna se jedino da na svojem portalu objavljuju žestoke članke protiv kapitalizma i da su nedavno na dvadesetak mjesta širom Zagreba objesili velike crvene zastave. Razgovor sa članovima Crvene akcije objavio je Damir Pilić u Slobodnoj Dalmaciji
Nitko ne zna tko su oni, ni koliko ih ima. Zna se jedino da na svojem portalu objavljuju žestoke članke protiv kapitalizma i da su nedavno na dvadesetak mjesta širom Zagreba objesili velike crvene zastave. Budući da sami sebe smatraju ilegalnom organizacijom, njihov uvjet za ovaj intervju bio je potpuna anonimnost, zbog čega ne možemo donijeti njihove fotografije, ni imena njihovih lidera. Zovu se Crvena akcija.

Kad je Vaša udruga osnovana?

Crvena akcija osnovana je prije nešto više od godine i pol. Dakle, to je vrlo mlada organizacija. Ipak, mi smo prvu godišnjicu proslavili vrlo pompozno, vješajući dvadesetak transparenata po cijelom Zagrebu. Nismo to učinili jer mislimo da je prva godišnjica velik uspjeh, nego zato što mislimo da je ono što smo počeli raditi, vrlo važno za budućnost Hrvatske.

Zašto ste osnovali udrugu? Što vas je potaknulo?

Mi vidimo Crvenu akciju kao prvi pokušaj ozbiljnijega organiziranog otpora tranziciji u Hrvatskoj. Od devedesetih, u Hrvatskoj, a dobrim dijelom i u ostatku svijeta, dominira priča kako kapitalizam nema alternativu jer su svi drugi pokušaji nesretno završili. Ipak, mi jasno vidimo kako kapitalizam nije uspio riješiti osnovne probleme čovječanstva, pa ni lokalne probleme razvoja u Hrvatskoj. Štoviše, kapitalizam se u glavnim osobinama nije promijenio od početka dvadesetog stoljeća.

Imamo se zašto boriti

Kako to mislite? CA: Još uvijek se dijelimo na one koji rade za druge i one koji zarađuju na tuđem radu, smisao proizvodnje još uvijek je punjenje privatnih džepova, a ne zadovoljavanje potreba stanovništva, osnovna je funkcija države još uvijek zaštita interesa kapitala, a svijet se još uvijek dijeli na imperijalističke zemlje "centra" i zavisne zemlje "periferije". Razlozi zbog kojih su se milijuni ljudi tijekom dvadesetog stoljeća borili protiv kapitalizma, još su uvijek tu. I doista, u mnogim zemljama svijeta još uvijek se tisuće ljudi bore. Mi se imamo zašto boriti, a ono što nam nedostaje, jest suvisla analiza situacije i organizacija da tom borbom rukovodi. Crvena akcija pokušaj je da se tomu doskoči.

Koji su Vam načini djelovanja?

U ovoj fazi, naše su glavne aktivnosti izgradnja organizacije, propaganda i kontrainformacija. Pod izgradnjom organizacije, mislimo na vlastito obrazovanje, pod propagandom na širenje vlastitih ideja, a pod kontrainformacijom mislimo na pružanje informacija s "druge strane", tj. vijesti koje ne dolaze na naslovnice medija, vijesti o očajničkim štrajkovima ili drugim borbama protiv diktature kapitala, kao i analize nekih procesa u društvu ili političkih poteza za koje smatramo da nemaju dovoljno kritički tretman u medijima.

Nisu problem pojedinci

Kako birate teme o kojima ćete se oglasiti?

Dobar primjer za to je Vladin program "gospodarskog oporavka", koji u sebi sasvim očito sadrži samo niz mjera na štetu većine, a u korist uskog sloja najbogatijih. Analize tog programa u medijima svodile su se na komentare "ekonomskih stručnjaka", sve odreda predstavnika krupnoga kapitala. U takvim slučajevima mediji, umjesto "glasa javnosti", postaju glas kapitala protiv interesa javnosti. Osim toga, mi smo se dosad aktivno uključivali u niz kampanja i akcija, kao što su studentski prosvjedi i blokade, borba za Varšavsku ulicu, niz radničkih štrajkova i prosvjeda, a organizirali smo i prosvjede protiv izraelskog bombardiranja Gaze i protiv ulaska Hrvatske u NATO. Svakako, najvažniji od tih pokreta bile su studentske blokade, koje su do sad najsnažniji i najodlučniji socijalni pokret u Hrvatskoj.

Na portalu ste kritizirali Vladin Program gospodarskog oporavka, s obrazloženjem da su ga pisali ‘privatizacijski junaci, protunarodni likovi i slične osobe koje ne prežu ni pred čim u obrani profita'. Jeste li tu mislili na Škegru?

Mislili smo, među ostalim, i na Škegru, ali nije toliko problem u istaknutim pojedincima. Naposljetku, oni su samo sluge i marionete materijalnih interesa krupnoga kapitala. Ipak je važno demistificirati "ekonomske stručnjake" koji vrlo često svoje odluke žele predstaviti kao neizbježne činjenice. U osnovi njihovih odluka ne stoje "gole znanstvene činjenice", nego svjesne političke odluke koje nekima odgovaraju, a drugima štete. Oni to jako dobro znaju, ali to pokušavaju skriti svojom tobožnjom stručnošću.

U programskim člancima na Vašem portalu, ističete potrebu ilegalnog rada udruge. Zašto ilegala?

Ilegalnim radom organizacije mi nazivamo onaj rad koji ne priznaje legalne strukture sustava i koji štiti aktiviste od represivnih aparata države. Povijest, ali i primjeri drugih zemalja, kao što je, primjerice, Turska, jasno nam pokazuju da svaki režim primjenjuje represiju kad se osjeća dovoljno ugroženim od antisistemskih pokreta. Mi želimo graditi upravo antisistemski pokret.

Što to znači?

To znači da smatramo da se stvari ne mogu mijenjati promjenom pojedinih politika, nego potpunom promjenom sustava. Nedemokratski parlamentarizam, u kojem "birači" ne mogu utjecati na svakodnevne odluke "svojih" zastupnika, nije samo nedemokratski, nego je i smišljeno kreiran da odgovara interesima kapitala. Borba je protiv diktature kapitala i borba protiv nedemokratskog sustava, a borba protiv sustava je - ilegalna. Mi se samo ponašamo u skladu s tim činjenicama.

Koliko vas ima u udruzi?

Jedna je od osnovnih karakteristika ilegalnog rada da se ne objavljuju informacije o članstvu, uključujući i njihov broj.

Koja je prosječna dob članova? Jesu li srednjoškolci, studenti, radnici...? Čime se inače bave u životu?

Većina su naših članova mladi ljudi, uglavnom u ranim dvadesetima. Ima nas srednjoškolaca, studenata najrazličitijih fakulteta, ali i radnika, privremenih radnika, radnika na crno... Naša organizacija nije subkultura pa se tako ovdje nalaze vrlo različiti ljudi, vrlo različitih interesa i afiniteta. Nas spaja borba protiv diktature kapitala, a ne određeni životni stil.

Kako birate svoje članove, prema kojim kriterijima?

Načelno, svatko može biti član ako prihvaća naše stavove i metode rada. Ipak, praksa nam jasno pokazuje kako se nije svatko spreman potpuno posvetiti revolucionarnom radu, iako se može načelno slagati s potrebom revolucije. Zbog toga za potencijalne članove propisujemo kandidacijski staž, tijekom kojeg i oni i mi utvrđujemo tko je zaista spreman za rad u CA-i.

Ima li neka udruga u Hrvatskoj s kojom surađujete?

Mi podupiremo sve progresivne i socijalno orijentirane pokrete u Hrvatskoj, što ne znači da ne zadržavamo pravo na kritiku nekih njihovih poteza ili stavova. Dobar primjer za to je inicijativa "Pravo na grad", čiju borbu protiv privatizacije javnih prostora podupiremo, ali ne smatramo da je to problem jednog korumpiranoga gradonačelnika ili jedne ulice. Problem je sustav koji služi diktaturi kapitala. Uništavanje Varšavske samo je simptom problema, a ne problem sam.

Uništena industrija

Govorite i nastupate u ime radničke klase, ali koliko je radničke klase danas uopće ostalo u Hrvatskoj?

Posvuda na istoku Europe posljedica je tranzicije uništenje industrije koja je potencijalno mogla biti konkurencija zapadnim tvrtkama. U skladu s tim, znatno je pao i postotak zaposlenih u industriji. Međutim, radnička klasa se ne smije poistovjećivati s radnicima u industriji. Radničkoj klasi pripadaju svi koji moraju raditi da bi preživjeli. Dakle, svi oni koji nisu vlasnici ili upravljači sredstava za proizvodnju i razmjenu. Tu, osim zaposlenih u uslužnom sektoru, svakako spadaju i oni koji trenutačno ne rade (nezaposleni) i oni koji se tek pripremaju za rad (učenici i studenti).

Zar nemate dojam da je i među radnicima nestala svijest o pripadnosti istoj klasi?

Nestankom velikih industrijskih postrojenja, svakako se otežalo stvaranje kolegijalne solidarnosti među radnicima, odnosno svijesti o pripadnosti istoj klasi, ali to ne znači da se pozicija radnika doista promijenila. Uostalom, još 2001., oko 25 posto zaposlenih u Hrvatskoj radilo je u proizvodnim zanimanjima, a još oko 25 posto u uslužnim i jednostavnim manualnim poslovima. Pritom, ovdje nisu uračunati učitelji ili drugi javni službenici. Ako se uzmu u obzir i nezaposleni, vidljivo je kako radnička klasa realno nikako nije nestala.

Na portalu podupirete studentske prosvjede, njihove plenume i direktnu demokraciju, kao ‘jedini mogući instrument revolucije'. Kako zamišljate tu revoluciju i tko bi bili njezini nositelji?

Plenumi su za radničku klasu u Hrvatskoj bili sjajna priprema i ilustracija za buduće pobune. U sukobu sa sustavom, jedina je prednost pobunjenog naroda njegova masovnost, a plenumi su tijela koja se najbolje koriste masovnosti. Kad narod u pobuni organizira plenume, on ulazi u sukob s nedemokratskim sustavom i legalnom vlašću. Taj se sukob naposljetku može razriješiti samo na dva načina: ili će sustav ugušiti plenume i učiniti ih bezopasnima, ili će plenumi smijeniti legalnu vlast demokratskijim oblicima vlasti. Kad se dogodi ovo drugo, to se zove revolucija. Nositelji revolucije biti će svi oni koji imaju interesa u promjeni sustava, a to je velika većina stanovništva, odnosno svi osim uskoga kruga krupnih kapitalista i profesionalnih političara koji im služe.

Komunizma se ne sjećamo

S obzirom na to da je nakon 1990. sve što ima veze s ljevicom i komunizmom u Hrvatskoj izrazito proskribirano, kako ste uspjeli izgraditi svoja politička uvjerenja?

Naša politička uvjerenja nisu nastala iz nostalgije za prošlim režimom. Mi se tih vremena, uostalom, i ne sjećamo. Nas je na organiziranu borbu potaknula analiza situacije u kojoj se sada nalazimo. U tom smislu i mi kritiziramo bivši režim, iz lijeve perspektive, ali činjenica da je ‘realsocijalizam' propao, više ne može i ne smije biti argument za kapitalizam. Sasvim je očito da je propala i tranzicija kao projekt. Krajnje je vrijeme da počnemo graditi alternativu.

SDP nije ljevica

Na svojem portalu obrušavate se i na oporbu, zbog njihova podupiranja Vladinih ‘protunarodnih mjera'. Znači li to da SDP ne smatrate pravom strankom ljevice, tj. ‘crvenom strankom'?

Politika te stranke, i u razdoblju kad su bili u opoziciji i u kratkom razdoblju na vlasti, nije ni malo odstupala od neoliberalnog ekstremizma: rezanje socijalnih prava, privatizacija, komercijalizacija socijalnih servisa. Socijaldemokracija je u povijesti bila neka vrsta nominalno lijevog pokreta, ali zadnja faza njezine evolucije, takozvani ‘treći put' (ili blerizam), znači konačno potpuno stapanje socijaldemokracije s liberalizmom. Socijaldemokracija danas nije ni radnička ni socijalna opcija. To, uostalom, oni i sami priznaju u svojim dokumentima.

Zapadu odgovara nesložni Balkan

U svojim člancima tvrdite da ‘Balkanu treba zajednička antiimperijalistička borba balkanskih naroda'. Je li to zagovor neke nove balkanske unije?

Mi ne zagovaramo nikakve nove oblike državnih ili naddržavnih organizacija, koji bi bili obnova nekih prošlih političkih formi. Nismo mi ti koji guramo Hrvatsku u regionalno zajedništvo, nego je upravo tranzicija, odnosno kapitalistički razvoj, gurnuo zemlje Balkana i Srednje Europe u istu poziciju, a to je pozicija periferije zapadnoeuropskoga kapitalizma. Jedan od razloga zašto se te zemlje ne mogu oduprijeti naletu kapitala iz imperijalističkih centara, jest i to što velik dio energije troše na međusobne sukobe, što osobito vrijedi za Balkan. Umjesto uzaludnih međusobnih sukoba, zemljama tranzicije treba zajednički otpor imperijalizmu na principu potpuna priznanja prava svih nacija na samostalnost i samoodređenje.

Kapital i fašizam

U mnogim europskim zemljama, često izbijaju i fizički sukobi između ljevičarskih i desničarskih organiziranih skupina. Može li takva situacija doći i kod nas?

Mi smo već imali i fizičkih sukoba s fašističkim bandama tijekom svojih uličnih akcija, ali smisao naše organizacije nisu tučnjava i sukob s uličnim ološem, nego borba protiv diktature kapitala. Fašizam nije samostalan politički pokret, nego samo zadnja crta obrane interesa kapitala. Kad narod doista uspije stvoriti alternativu nedemokratskoj vlasti i artikulirati vlastite interese, kapital organizira one koji pate od fobije od slobode da zastraše i onemoguće razvoj narodnog pokreta. Postoji mogućnost da odgovor kapitala na propast tranzicije na istoku Europe doista bude neka nova vrsta fašizma. U tom slučaju, danas više nego ikad, vrijedi parola poljske revolucionarke Roze Luksemburg: budućnost je ili socijalizam, ili barbarstvo!

Tagovi: kapitalizam, radnička prava, radnička borba, Crvena akcija
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 16 komentara
  1. Antibarbarus01.06.2010. 09:46
    Bravo cure i decki. Podrska!!!

    A onih koji pate od fobije slobode imamo i na ovom forumu...koliko hoces...
  2. Protopopov03.06.2010. 02:56
    Podrška valjda jedinoj alternativi ovog trulog sistema.
  3. marginalac08.06.2010. 01:57
    jedina alternativa? osobno smatram MASA-u daleko daleko boljom opcijom...s obzirom na organiziranost, dosadašnja ostvarenja i obećavajući rast. također ideološki zastupaju nešto novo, crvene smo već imali i svoju šansu su propušili...
  4. Zli Neoliberal31.08.2010. 00:31
    Nije ni pubertetlijama lako...Srecom je to prelazno razdoblje.Steta sto ce neke drzati i do 50 godine zivota. Vani se ljudi osamostaljuju sa 18 godina.
    I kad pocnu samostalno zaradjivati, kreirati svoju buducnost i brinuti se sami za sebe sto je za punoljetne osobe normalno, onda se i ovaj cirkus pretvori u sjecanje na dane bezbriznog djetinjstva ;)
  5. Old ugly man11.04.2011. 18:18
    Dragi moji ... ima nas koji se i te kako "sjecamo" socrealizma. I svih njegovih prednosti, kao i mana. Tuzna je istina da su mane prevagnule - jer je prednosti jednostavno trebao netko placati. Uvike su ih placali - e, bas radnici, kojima je utupljeno da ih vodi "avantgarda radnicke klase". Ili su te prednosti bile placene od mrskih nam kapitalistickih drzava, sto je bivsu drzavu na ovim prostorima cinilo znantno podnosljivijom nego napr. istocnu Njemacku, Rumunjsku ili Kampuchiju. Dobro je napisao Zli Neoliberal - kad malo stasate, onda cete se sa nostalgijom sjecati vremena kada je sve izgledalo tako jednostavno, i kada ste mislili da imate 100000% pravo.
  6. @Old ugly man11.04.2011. 19:33
    Daj se mani sirenja ruznoce i gluposti po portalu! Smeta vam socijalizam, a? Nista nova! Pa ste zato izmislili najapsurdniju od svih apsurdnih lazi, kako je socijalizam bio "izdrzavan od kapitalizma?" Kazem najapsurdniju laz, zato sto ce ti svako u kapitalizmu reci da niko nista ne radi besplatno, jer da je prvi i najvazniji princip kapitalizma PROFIT!

    Jugoslavija kad se raspala je bilo zaduzena za manje od 16 miljardi dolara, a postjugoslavenske "drzavice" su vec zajedno zaduzene za vise od 160 miljardi dolara (i to samo zato sto se pola tih "drzavica" jos uopce niji pocelo zaduzivati)! I sad se tebi cini kako mi sad zivimo od svoga rada? a kako nas je onda neko uzdrzavao?

    Ali kome ja to uopce govorim, kad je ime novoj istini: LAZ!
  7. tja11.04.2011. 22:13
    Istina je da je Juga primala pomoć Amerike (i puno manje Engleske), ali se točno zna i kolika je bila ta pomoć - 2.5 milijarde dolara u svim oblicima zajedno - što treba revalorizirati, jer su ondašnji dolari vrijedili više zbog inflacije, i ispada ti nekih 20 milijardi današnjih dolara. S druge strane, ekonomski razvoj Jugoslavije sve tamo do sredine sedamdesetih bio odličan, izgradnja, industrijalizacija, porast životnog standarda. Neusporedivo bolje nego u kapitalizmu.

  8. ap11.04.2011. 23:13
    @ tja
    "Istina je da je Juga primala pomoć Amerike (i puno manje Engleske), ali se točno zna i kolika je bila ta pomoć - 2.5 milijarde dolara u svim oblicima zajedno - što treba revalorizirati, jer su ondašnji dolari vrijedili više zbog inflacije, i ispada ti nekih 20 milijardi današnjih dolara."

    U prvoj rundi cca 1950.g., nakon dogovora Koće Popovića s Montgomeryem, toliko je stiglo oružja i hrane - pravi avioni, tenkovi, djelovi za vojnu industriju, Trumanova jaja ... To je za USA bilo isplativije nego njihova vojska.
    Potom dolazi Hruščov i rebalans odnosa pa opet velika kriza 1958.-1960. u SFRJ uz veliku nezaposlenost, koje tada nije bilo nigdje (poslije rata, industrijalizacije, baby booma ...), veliki štrajkovi radnika i studenata radi nedostatka hrane 1959.g. - opet runda USA pomoći, uz hranu i razno npr. kompletna industrija OKI u Zagrebu, uključujući velike šarafe za sidrenje i tehnologiju ... zauzvrat Tito i SFRJ za USA smiruju Indiju, Egipat, Kubu, puštaju ljude vani ...

    Najveća pomoć nakon dolaska Nixona u SFRJ i SSSR u paketu USA-SFRJ-SSSR gdje Tito dobiva novce i mogućnosti širenja posla i trnasfera tehnolgije preko SFRJ na Istok, arapske zemlje... u koordinaciji sa USA i SSSR kao treći igrač - ja USA je to višestruko isplativo jer još jače djeluje po Istoku i trećem svijetu a za SSSR također jer je detant, dobivaju tehnologije, gratis usluge pomoću kliringa a kojeg pomoću zajmova koji se ne vraćaju USA djeli na zapadnu Evropu i treći svijet - tada je tzv. zlatno doba SFRJ, turboveleimperijalno, krediti koji s ne vraćaju, tečaj s sitokom prosječno 1:10, kurčenje bez kraja, prolupavanje.

    Tito umire i peko noći suprotno - kriza, prijetnja plijenidbe imovine, par nepar, zabrana svih investicija i gradnji, kriza koja traje do danas uz reprizu sedamdesetih za Račana i Sanadera nakon čega repriza osamdesetih.

    Iz USA je stiglo bitno više nego današnjih 100 mlrd $, oni su to raspršili na ostale, SSSR i Rusija dalje je klirinog dobila, platili su ostali, USA-Rusija-ex SFRJ su održali vodeće imperijalne pozicije ..

    "S druge strane, ekonomski razvoj Jugoslavije sve tamo do sredine sedamdesetih bio odličan, izgradnja, industrijalizacija, porast životnog standarda. Neusporedivo bolje nego u kapitalizmu."

    Razvoj je bio odličan samo šezdesetih, daleko vodeći Zagreb, i zato su ga srezali i uklonili sve drastično, Zagreb od 1966.g.. Tzv. zlatno doba sedamdesetih je trajalo do kraja sedamdesetih ali kao pijanka ne od stvarnog razvoja nego preseravanja kao i protekla faza - štanacanje vikendica, atnova, auta, pinanke, žderanja, kurčenja ....na račun trećih a pomoću USA i SSSR.

    Ključ je u knjigovodstvu i tečaju (kliring, krediti koji se ne vraćaju, tečaj 1:10, inflacije do 45 % mjesečno ...) i samo upravljanju, tj. upravljanju kao samo uprtavljaš a što su fikcije i minusi veći to bolje te naročito što veći ceh na zajednički račun, nije beg cicija ...

    Tito je bio tzv. pragmatik, iskusan - odmah je uzeo sve kraljevo, od Franje Josipa svoga uzora (kao Staljinu Ivan Grozni), od megabogataša i neumorno gradio nove rezidencije, megacar, faraon. Sustav nije mijenjan, i dalje je isti, samo su se mijenlai nazivi, parole itd. vlast se prenosi kooptiranjem i nasljedno više nego u Saudisjkoj Arabiji tako da su sada 250 % kooptirani i nasljedni ... kao što je logično kombinacija habsburško-despotskih sustava.
  9. tja12.04.2011. 02:44
    ap - ne moraš govoriti napamet, brojka je točno 2.5 milijarde dolara *uključujući* i vojnu pomoć i oproštene kredite, citirao sam izvor.

    Relevantna je usporedba sa Zap. Evropom. Juga je 1947 godine imala GDP/capita 32% Zapadne Evrope (tu spada 12 najvećih zemalja, uklj. Švicarsku, Norvešku, Švedsku, Finsku, ali bez Španjolske, Portugala i Grčke i malih zemalja). Taj GDP/cap snažno pada, nakon raskida sa Rusijom, a onda postepeno raste do 1981 kada dostiže 44% Zapadne Evrope. Nakon toga dolazi do pada, ali čak i na samom raspadu, 1989, GDP/capita je 36% Zapadnoevropskog. Dakle, Jugoslavija se zaista u poslijeratnom periodu, čak i kad uračunamo period pada od zadnjih deset godina razvijala brže od Zapadne Evrope. To su egzaktne brojke.

  10. ap12.04.2011. 04:15
    @ tja
    "ap - ne moraš govoriti napamet, brojka je točno 2.5 milijarde dolara *uključujući* i vojnu pomoć i oproštene kredite, citirao sam izvor. "

    Kad Tito ide u USA cca 1972.g svečano se objavljuje da je dan razvojni zajam mislim 5,5 mlrd $ ...
    A sam kemijski lanac po Dow Chemical tehnologiji, OKI 1961. i dalje košta više od tadašnjih 2,5 mlrd $. To se službeno nije ni spominjalo a sve komplet je.

    Predsjednik SIV-a SFRJ Ante Marković sredinom 1990. g. - reformske mjere se dobro provode, vratli smo 5,5 mlrd $ duga USA a brzo će još 2,5 pa 1,5 mlrd $, s Pariškim klubom je dogvoren reprogram i otplata nakon naplate naših potraživanja a blizu smo početka naplate 7 mlrd $ od Alžira, 9 od SSSR-a, 6 od Iraka ...

    Kakve veze imaju bilo kakvi izvori kada, vidi Kiro Gligorov kao čelnik jedine radne grupe kojoj je dan zadatak, SFRJ nikada nije imala više od 50 % stvarnog knjigovodstva, stvarne valute, stvarnih pretvaranja dogvornih i tajnih poslovanja u stvarne vrijednosti ... a previše i po 200-300 % interno i eksterno stotine vrsta poslovanja a ne samo kliring, trampe ... Pa toga još nema 50 %. Npr. same nekretnine u RH nose 50 % novčano izražene vrijednosti a tu su cijene zadnjih 40 godina išle puno puta gorfe i dolje u rasponu 1.000 %, fikcija i derivata i msitike kao povećanje crta planova i vrijednost je 100x veća je jako puno ... i šta je stvarno ni bog nikada neće znati niti ima išta kao jdnostavni podatak..

    A USA 2,5 mlrd $ za SFRJ koštaju samo njihove posredničke uloge. Npr. minorno skoro pa ništa SAS Zadar je kratki aranžman prodaje alatnih strojeva SSSR-u po 1 komad a zapravo transfer tehnologija iz Evrope uz posredovanje USA za koje je zgodno da ne idu izravno pa idu tako, neki ogromni novci, nikne brzo i nestane.
  11. kao12.04.2011. 07:53
    pocasni predsjednik neoustaskog kluba Vrapce, @ap narocito brka "pomoc" i "zajam". Uostalom, diskutabilno je koliko Amerika uopce ikad ikoga "pomaze". Naime, svaka "pomoc" se zavrsi tako da ju "pomognuta" zemlja deseterostruko vrati na razne nacine. Sto se sasvim slaze sa vjerovanjem svakog prosjecnog Amerikanca da ti niko nista nece pokloniti nego za sve moras platiti i sa vjerovanjem svakog prosjecnog Hrvata da Bog pomaze smo onome koji pomogne samom sebi.

    Ja ipak pouzdano znam da su nas Amerikanci pomagali neposredno poslije rata kad su nam slali "Trumanova jaja" i mlijeko u prahu, koji su cak i u onim godinama oskudice bili docekivani sa podsmjehom i vicevima.

    A sto se tice ekonomske krize koja je nastupila u Jugi nakon Titove smrti, to je prvenstveno bila posljedica udvotrucavanja kamatne stope koju je uveo Feds chief Volcker i koja je u 1981. iznosila cak oko 21%. To je imalo ogromne posljedice na treci svijet i bila je uvod u duznicku krizu koja je uzrokovala slabljenje pokreta nesvrstanih, rusenje Istocnog bloka i SSSR-a i ucvrscivanju americke hegemonije na planetu.

    Kamatna stopa od 20% znaci da se svaki dug udvostrucava u roku od 3.5 godine, sto znaci da je Jugoslavija svoj famozni dug od 20 miljardi dolara otplatila svake 3.5 godine, a da bi glavnica ostala ista. Ako je htjela smanjiti glavnicu, onda je svakih 3.5 godina morala otplatiti vise od 20 miljardi dolara, a ako je otplatila manje, onda se dug povecavao.
  12. tja12.04.2011. 12:12
    Yugoslav-American Economic Relations since World War II, Ljubiša S. Adamović, John R. Lampe, Russell O. Prickett, Duke University Press, 1990.

  13. ap12.04.2011. 13:45
    @ kao
    "pocasni predsjednik neoustaskog kluba Vrapce, @ap narocito brka "pomoc" i "zajam". Uostalom, diskutabilno je koliko Amerika uopce ikad ikoga "pomaze". Naime, svaka "pomoc" se zavrsi tako da ju "pomognuta" zemlja deseterostruko vrati na razne nacine."

    Sva smeća izmi imaju zajedničku osnovu i znakove - kreću od totalne kvalifikacije i diskvalifikacije svakog čovjeka i svega, da bi se predstavili. I to ne bilo kako nego totalka sranje (psihijatrija, pripadnik zloćinčake ideologije tj- za likvidaciju bez ikakve provjere ...). Onda slijede autogolovi ...
    Tako je i ovdje. Autogolovi su i pojmovna objašnjenja i tvrdnja "diskutabilno je koliko Amerika uopce ikad ikoga "pomaze". I stvarno pomoaganje je osnova USA imperije i izrastanja u vodeću imperiju - obzirom da su ostali turboekstraveleimperilalni megazločinački izmi koncentrirani isključivo na svoje eskklutino odabrane točke, profilacije i fiksacije, kauboji su doavno shvatili, po uzoru na pojave pod simobolom Aleksandra Makedonskog, Napoleona itd. da je puno jače i isplativije i malo pomogneše i onda su tvoji saveznici u eliminiranju konkurencije.

    Pragmatik Tito je to shvatio cca 1950. g. Sada su shvatili jedini evropski muslimani (BiH, Kosovo ...) a Evropa je to shvatila nakon što je po drugi put otišla u 3pm (svjetski ratovi) te potom u duge havarije gubitkom kolonija itd.

    Afrika manje više zna da su im USA najmne zlo a najviše kakve takve koristi za razliku od od evropkih neokolonijalista, ruskih kolonijalista i sfrj megarasita i kolonijalista. Saad im konkurira Kina.

    "Ja ipak pouzdano znam da su nas Amerikanci pomagali neposredno poslije rata kad su nam slali "Trumanova jaja" i mlijeko u prahu, koji su cak i u onim godinama oskudice bili docekivani sa podsmjehom i vicevima."
    "A sto se tice ekonomske krize koja je nastupila u Jugi nakon Titove smrti, to je prvenstveno bila posljedica udvotrucavanja kamatne stope koju je uveo Feds chief Volcker i koja je u 1981. iznosila cak oko 21%. To je imalo ogromne posljedice na treci svijet i bila je uvod u duznicku krizu koja je uzrokovala slabljenje pokreta nesvrstanih, rusenje Istocnog bloka i SSSR-a i ucvrscivanju americke hegemonije na planetu."

    Zašto je Nixon dolazio u SFRJ i Tito kod njega početkom sedamdesetih? Pro forme? Ad poslije Titov smrti pročitati šta kaže Milka Planinc, predsjednica SIV-a. SFRJ nije bila na tom režimu.
    Dalje, kako to da za tzv. Markovićevu reformu, koju podrđavaju sve SK-SFRJ-JNA snage, sve ide usklađeno i s osloncem na USA, dok Milošević pod uticajem akademika ne počne mijenjati, a i to tek 1991.g.?

    "Kamatna stopa od 20% znaci da se svaki dug udvostrucava u roku od 3.5 godine, sto znaci da je Jugoslavija svoj famozni dug od 20 miljardi dolara otplatila svake 3.5 godine, a da bi glavnica ostala ista. Ako je htjela smanjiti glavnicu, onda je svakih 3.5 godina morala otplatiti vise od 20 miljardi dolara, a ako je otplatila manje, onda se dug povecavao."

    Kakve to ima veze sa stvarnim? Nikakve, kao i stotine shema, fikcija ...
    Stvarno je da ekipe SFRJ i post SFRJ previše sve usklađuju sa USA, poečviši od doba Tito-Nixon preko dob Milka Planinc, Maerković iii doba Montgomery kada za mjesec dav nakon NATo bomardiranja taj idiot kroji po Srbiji više nego Vlada i njezin predsjednik Đinđić.
  14. ap12.04.2011. 14:11
    Pitanja svima

    Zašto je ex SFRJ uopće bila stalno dužna kada je već od pedesetih i sve više imala bolju privilegiranu poziciju nego ikad itko na ogromnom području istoka, gdje je dodatno uz tečajeve i transfere tehnologije mogla jako jako zarađivati na svemu i razvijati se? A gdje su teko ogromni tzv. treći svijet, privilegije po zapadnoj Evropi ...

    Da li je tko sklon ipak malo uzimati u obzir i nešto šire činjenice (zbilju, praksu) i teorije, npr. Lešeka Kolakovskog i razne slične pa i Waltera Benjnima gdje objašnjavaju da su zbrke i više vrsta politika i raznog re raskoraci sa tehnikom, modom itd. neizbježne i redovne pojave, pa čak i spas od esktremnih sranja. Npr. Kolakovski - socijalno, libealrno i konzervativno kao redovno zajedno a onda još k tome i ....Npr. politika Joschka Fischer i njemački zeleni i vezano su ne amo to zajedno nego i kao prilično ključna karika u denacifikaciji Njemačke i dalje je održanja kao u pvom redu osnove i oslonca evropskih vrijednosti a ne problema.

    Po ex zemljama u mjeri oko 250 % dominiraju kadrovi i snage SK kao esktrakt ovdojeni nakon bezborjnih čišćenja. One se ne mogu unedogded vaditi na Tita i druge guzice (Kardelj, Draža Marković ...) jer su veće jako jako dugo. Kakve veze oni imaju sa svim i da li je dovoljno kvazi religijsko predbiblijsko objašnjenje Slavenke Drakulić da se je njezina generija jeftino prodala te da jes tigala božja kazna u vidu ratova (koja je kaznila druge a njima omogučila u prvom redu profite)?

    Ili sve skupa puno jednostavnije - kada će se i kako beskrajne Monty Payton snage u našoj stvarnoj u živoj varijanti filma "Brajanov život" "skinuti s kurca" i "kurčenja" bez pokrića i "udostojiti" bar baciti pogled na ukupnu praksu i razne druge žive pojave u njoj (teorijske, estetsko-umjetničke, erotske ...) uz osne točke i fikcije koje su odarali i kojima siluju Brajana, kojem je btw previpe toga i koji je krenuo sa slobostima - i silovanja padaju i sve to pada?
  15. ap12.04.2011. 15:05
    Koja je razlika zadnjih deset godina u Hrvatskoj i 1971.-1981.g:? U biti nikakava osim što se je "napredovalo" u istom - glavnina likova mreža, djeal i poslovanja isto ili sinovi i kćeri, ljubavnice i ljubavnici tipa prostitucija na naš račun, kamate 17 % ne na novce koji se daju nego na opljačkane novce ("napredniji" superhik, koji na ono što opljačka još kamatari sa 17 % a u čemu se nađu sve superhik mreže)?

    Da li USA nabija ovdje kamatu 17 % i da li silom prisilila sve beskrajne evropske, sfrj, ruske itd. iskusne snage da uzimaju novac od njih i plasiraju ga samo po 20 % zarade (Eu diletanti) ili 2.000 % zarade pomicanmjem crta psotonih planova i raznim drugim beskrajnim samo upravnim odluka na tuži račun sa 100 % za u glasanju i 250 % za u realizaciji, kako to dugo rade prekaljeni hrvatski samo upravljači?

    Da li 50 % parazita, koji su po Šuvari već 1981. g. okupirali 90 % svega i dkitiraju nadrentijersku parazitsku politiku, i dalje planiraju nastaviti poslovati tako čišteti i likvidirajući i spomen bilo čega drugog, pa i Šuvara, osim tema koje su oni modno uigrali?

    Da li će vrlo brzo USA biti jedini potencijalni spas, pa i kada raketira kao prije 12 gidina u blsikoj nam i prijateljskoj Srbiji, kao puno puta kroz zadnjih 100 godina? Da li će jebivjetar Montgomery opet ključno uvoditi red po Balkanu ili to čak već radi, na temelju činjenice da montipajton samo upravljači likvidiraju svakoga tko bilo šta pomilis i misli (pa je sve otvoreno da specijalizirani revolveraš sam uvodi red)?

    Ili će ipak Orson Wells i razni odigrati svoje igre?
  16. ap12.04.2011. 15:08
    I Sergio Leone, i Passolini, i razni naši majstori ...
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu

23.05.

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti

22.05.

Muke po doprinosima

Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike

21.05.

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja

19.05.

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja

19.05.

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva

18.05.

Pomozite "Zagreb Pride-u"

Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna