Hrvatski studenti nemaju mogućnost djelotvorno sudjelovati u institucionalnom donošenju odluka presudnih za kvalitetu i dostupnost visokog obrazovanja, no čini se kako je organizacija imena eStudent doskočila tome, i to izravno ciljajući detektiranoga strateškog, tržišnog partnera - komercijalnog poslodavca. Rečene institucije posredničkog javnog sustava iliti države pritom su ionako spretno kooptirane pod skute ovdje posve zaokruženog odnosa između dviju interesnih skupina, pa je skora idila među njima već riješena stvar.

Konkretno, riječ je o novostasaloj inicijativi te priznanju pod nazivom Zlatni indeks, s podnaslovom Studenti ocjenjuju. Prije nekoliko dana je, naime, iscurio rok za prijavu tvrtki koje su lani značajnije doprinijele podizanju kvalitete visokog obrazovanja i studentskog života, a najistaknutije među njima - po glasovima studenata uključenih

 Razna zaslužna poduzeća dobit će Zlatni indeks i tako unaprijediti svoj imidž progresivnoga društvenog subjekta

u projekt - ponijet će srednom svibnja u zagrebačkom sjedištu Hypo Grupe, inače glavnom sponzoru čitave akcije, jednu od nagrada iz više kategorija Zlatnog indeksa 2010, kao i Grand prix.

Bilo da se radi o stipendiranju, doniranju studentskih udruga i projekata, financiranju visokoobrazovne infrastrukture, organiziranju prakse ili nečemu sličnom, dakle, razna zaslužna poduzeća dobit će Zlatni indeks i tako unaprijediti svoj imidž progresivnoga društvenog subjekta, a veze između njih i studenata dodatno će se produbiti i afirmirati u najboljem svjetlu. Sve u svemu, doima se kako je iznimno teško naći slabu točku inicijative: nema prigovora studentima koji promoviraju jednu tako plemenitu i praktičnu ideju.

Ali, nažalost, tako je samo dok slučaj ne promotrimo nešto pažljivije i u širem kontekstu. Stvarne pripadajuće relacije postavljene su prema aktualnom socijalnom momentu, kao i legislativa koja će ubuduće regulirati područje visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, ona ista što već pola godine izaziva ogorčenost akademske zajednice. U tom smislu, prema ocjenama golemog dijela skupa, danas se vodi

Baš nekako u vrijeme dodjele prvih Zlatnih indeksa, vlada kani bez javne rasprave gurnuti u saborsku proceduru tri  nova zakona

odsudni boj za autonomiju naznačenog područja. A taj ogled bi mogao ili čak morao kulminirati upravo ovog proljeća.

Baš nekako u vrijeme dodjele prvih Zlatnih indeksa, vlada kani bez javne rasprave gurnuti u saborsku proceduru tri opisana nova zakona. Okosnica njihovih nacrta, kao i recentnih preinaka - a na sve to su reagirali kritički nastrojeni pripadnici akademske zajednice - jest drastična komercijalizacija i paralelna etatizacija područja, što lijepo ide skupa znamo li kakvu ulogu odrađuje država u odnosu na privatni kapital. Za takav kontrarevolucionarni pothvat, jasno, izvođačima radova će koristiti i malo umješnog marketinga.

Probajmo sad osmotriti projekt u tome svjetlu; uostalom, pogledajmo kako se na web-stranici www.zlatniindeks.com njegovi organizatori sami izražavaju. "Zajedno ćemo stvoriti prekretnicu koja će obilježiti generacije nakon nas i dati studentima zasluženo mjesto u hrvatskom društvu", uvjereni su u eStudentu, a na drugome mjestu doznajemo i zašto je tako: "Izravno sudjelovanje poduzeća i institucija u njihovom životu može uvelike doprinijeti razvoju jednog studenta, potičući na taj način njegovo kritičko razmišljanje".

Udruga organizatora kaže za sebe da "djeluje kao posrednička agencija koja poduzećima može ponuditi kvalitetne studente u čijem razvoju i sama sudjeluju, a studentima koji svojim postignućima zaslužuju(...), ponuditi osposobljavanje za više razine čime će dobiti jedinstvenu konkurentsku prednost na tržištu rada te jaču pregovaračku poziciju", što pak znači "da su mladi studenti puni ideja(...) i da su upravo oni ti koji će u skoroj budućnosti biti na čelnim mjestima prestižnih hrvatskih korporacija i donositi važne odluke".

Pokretačima inicijative Zlatni indeks, međutim, uslijed navale optimističnih čuvstava, a "vodeći se načelima izvrsnosti" i napeto iščekujući "vrijeme da studenti pokažu svoju zahvalnost" prema izdašnim financijerima, na trenutke ponestaje označitelja za sve ono što ih malne organski žulja da reknu. No zato je tu spasonosni suvremeni rječnik globaliziranog, pritom slobodnog tržišta, i to ne samo rada, već svega: "Najbolja riječ kojom se možemo izraziti jest - brend! Vizija je da natjecanje postane šire prepoznato".

S druge strane, ista se mladež ne libi ushićeno progovoriti niti o svojim oficijelnim podržavateljima koje sami umnogome podražavaju. Recimo, o Hrvatskoj gospodarskoj komori: "Institucija koja konstantno radi na rastu hrvatskog gospodarstva, uvidjela je prednosti koje našoj ekonomiji mogu donijeti mlade radne snage. Ovo je još jedan pokazatelj kvalitete i prestižnosti projekta". I, da spomenemo samo krunsku privatnu potporu inicijativi, o Hrvatskoj udruzi poslodavaca: "Uz takvu potporu projekt je predodređen za uspjeh!"

Nije izostala ni pokoja nježna riječ za blagonaklone predstavnike države, koji su također pristali uz projekt, u zamahu - samo što se tiče izvršne vlasti - od Ministarstva znanosti i obrazovanja do Ministarstva gospodarstva. Pokrovitelj Zlatnog indeksa, izvjesna "neprofitna nevladina organizacija" Institut za razvoj obrazovanja, poduzetom se akcijom "pridružuje elitnom društvu predstavnika vlasti, Vlade RH i Ureda Predsjednika RH te institucija vezanih uz visoko obrazovanje". Svi su tu, svi su "pronašli zajednički cilj"!

Nije toliko za čuditi se, međutim, što je nekoliko studenata uspjelo dovabiti sve te ovlaštene glave na hrpu. Jer, evo što šestoro članova Tima za razvoj i suradnju - organizacijske jezgre eStudenta - pojedinačno nabrajaju pod studijske interese, uz opće kategorije "vizija" i "misija": "strateški menadžment", "projektni menadžment", "korporativno upravljanje", "menadžment ljudskih potencijala", "internetski marketing", "brand menadžment", "financijsko savjetništvo", "investicijsko bankarstvo", "menadžment inovacija".

Kako onda njihovi projektni "partneri" ne bi bile "ugledne marketinške agencije", kako vodeće studentske udruge u ovoj priči - one koje će odlučivati o nagradama u slavu društvene ovisnosti o interesu privatnog profita - ne bi dolazile s najkomercijalnijih fakulteta poput ekonomije, prava, medicine, agronomije i elektrotehnike te računarstva, i kako se ne bi u tome društvu s ponosom isticalo tzv. Financijski klub s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ponovno jednu elitističku grupaciju sa "šezdesetak pomno odabranih članova"?

Tako valjda izgleda slika svijeta među onima kojim je i kritičko razmišljanje uvjetovano, kažu, izravnim sudjelovanjem poduzeća i institucija u njihovom životu. Riječ je tad o logičnome, strasnom zagrljaju samozvanih studentskih predstavnika s privatnim kapitalom, naime, o njihovoj zajedničkoj posvećenosti erosu moći. A ničega tu od studioznog i kritičkog nema, tek nekolicina karikaturalnih, društveno abortiranih poltrona s idealom mecenatstva na putu do vrha u njima sasvim prihvatljivom ekonomskom sistemu te uređenju.

Tu niti je student onaj koji nešto izabire i ocjenjuje, niti postoji perspektiva izmaknuta rezonu tržišta kojem treba još malo reklame za uzurpiranje dodatnog prostora uz tobožnju studentsku legitimaciju. Doista, bolju scenu od sjedišta notorne Hypo Grupe, čak i u promociji privatno-profitnog interesa u obrazovanju, za takvu predstavu nisu mogli poželjeti. A studentska svijest o kojoj se ovdje radi već je organizirana prema korporativnim uzusima, pa ni sam pripadajući joj hibridni jezik stoga ne može biti drukčiji negoli jest.

Pervertiranoj demokraciji kao mediju slobodnog potrošačkog izbora tako se pridružuje i patvorena unutarstudentska demokratičnost u nakaradnom biranju vodećih kapitalističkih filantropa

Ako je tržište taj vrhunaravni princip kojem se valja klanjati, oni sebe očito doživljavaju kao potrošače zahvalne i prekupcima tehničkog znanja, no koji će - zasluže li to smjernošću i marnošću - sami jednom zasjesti na čelna mjesta prestižnih korporacija ili studija, svejedno; i to korporacija, uvjereni su, hrvatskih, ma što to značilo. Pervertiranoj demokraciji kao mediju slobodnog potrošačkog izbora tako se pridružuje i patvorena unutarstudentska demokratičnost u nakaradnom biranju vodećih kapitalističkih filantropa.

Srećom, danas ovo društvo o demokraciji i ekonomskim odnosima poučavaju već i neki drugi studenti, mobilizirani na polu nasuprotnom onomu koji podilazi tehnokratskom kapitalu. A oni koji i dalje sumnjaju kako stoje stvari, imaju se uvijek mogućnost obratiti bazi: neka pitaju radnike kako im je u tvrtkama opjevanim po eStudentu, i što misle da bi trebalo mijenjati, te koga i kako nagraditi. No, samo da se ne obrate olako sugovorniku po mjeri potonjih, igraču koji valjda tek slučajno nedostaje u Zlatnom indeksu, sindikatima.