Čudimo se Nadanu Vidoševiću i njegovoj vještini da desetljećima opstaje na čelu hrvatske gospodarske komore, sablažnjavamo se nad ambicijom da postane prvi doživotni predsjednik nekad ugledne institucije, a pred nosom nam prolazi još nevjerojatniji i još plastičniji primjer bahatosti i ruganja s moralom i zdravim razumom.

Izbor rektora Spilitskog sveučilišta, od početka praćen skandalima i nepravilnostima, ovog utorka konačno je doveden do apsurda: Senat institucije koju se od ovog tjedna i službeno može prozvati "nekad uglednom" zaključio je da bolje od suda poznaje pravo i proceduru.

Uhvatio se čovjek svoje fotelje i ne pušta je, izvrće zakone, prezire javnost, manipulira ionako poslušnim Senatom

Stvar je zapravo vrlo jednostavna i razumljiva čak i najobičnijem laiku: po svim mogućim zakonima i propisima jedna osoba može obavljati dužnost rektora u najviše dva mandata, dakle osam godina, a današnjem prvom čovjeku Sveučilišta Ivanu Paviću upravo traje treći mandat. I točka. Uhvatio se čovjek svoje fotelje i ne pušta je, izvrće zakone, prezire javnost, manipulira ionako poslušnim Senatom i uporno srozava reputaciju kompletne splitske akademske zajednice. Nitko mu očito ne može stati na kraj, s funkcije bi mogao otići tek ako bi ga profesori i studenti štapom potjerali.

Je li se Pavić smio kandidirati za treći mandat? Ne, upozoravao je još prošle godine dio njegovih kolega, studenti su paradirali s transparentom "Pavićkhamon", a prošlog tjedna to je i službeno, nakon godine i pol dana nerada, potvrdio Upravni sud. Pokazalo se točnim ono što su shvatili i slijepci, svi osim Pavićevog zamjenika Dragana Bolanče - čovjeka koji je iz pozicije uglednog pravnog stručnjaka bio zadužen za zaštitu interesa sveučilišnog faraona.

On je tada, naime, izrodio tumačenje koje zaslužuje ući u anale pravne misli u Hrvata, po kojemu se zbog izmjene zakona usred mandata ono što se događalo ranije - ne računa. Eto ti hrvatskih pravnika, oni su u stanju proizvesti situaciju u kojoj Sveučilište pune četiri godine nitko nije vodio, od 2002. do 2006. godine u Livanjskoj su službeno vladali duhovi...

Kandidatura je doista bila nezakonita, ali izbor rektora - nije

Uglavnom, Upravni sud nekako je otelio presudu po kojoj je kandidatura bila nelegalna, jer su i po staroj i po novoj verziji zakona svejedno bila dopuštena samo dva mandata, no naš pravni stručnjak Bolanča ima novog asa u rukavu: da, dobro je, kandidatura je doista bila nezakonita, ali izbor rektora - nije. Novim drskim pravnim biserom prorektor je vjerojatno oduševio i samoga sebe, a kamoli svoga šefa, ne bi trebalo čuditi da koncem godine ponese zasluženu titulu dobitnika godišnje rektorove nagrade.

Bez obzira kako se situacija na koncu raspetljala, hoće li se tko eventualno ponovno žaliti ili tužakati sudovima, u cijeloj priči puno je zanimljiviji jedan drugi, moralni aspekt. Je li samog Ivana Pavića sram jer se zbog njegovih ambicija iz dana u dan urušava samo Sveučilište? Je li članovima Senata, koji su se ionako u bezbroj prilika pokazali kao rektorovi slijepi poslušnici, gotovo pa plaćenici, neugodno šetati splitskim ulicama? Je li akademskoj zajednici, s nešto malo časnih izuzetaka, ostala barem mrvica samopoštovanja?

Proći će, naravno, Pavićev treći mandat, neće mu odmoći ni činjenica da se kao član HDZ-a baš uoči izbora priključio SDP-ovom Savjetu za znanost. Može proći i četvrti, peti, deseti, sve ovisi o formi pravnika Dragana Bolanče, benevolentnosti državnih institucija i savitljivosti dekana splitskih fakulteta.

Sramota će, nažalost, ostati zapisana.