Zbog raznih okolnosti nisam mogla komentirati zadnje dvije skupštinske sjednice, pa se zbog toga ispričavam čitaocima H-altera. No, možda i nije nastala naročita šteta, jer neka interesantnija izvanskupštinska događanja još i više zaslužuju komentar.

Ovih je dana na Preradovićevom trgu postavljen cvjetni magarac, koji bi trebao animirati građane da se izjasne podržavaju li ponovno preuređenju tog trga. Neki pametni ljudi zaključili su da bi trebalo ovaj jeftini predizborni trik gradonačelnika jednostavno ignorirati. Drugi se pitaju zbog čega se ne reagira na ovu provokaciju i opasnost još veće degradacije trga. Magarac neminovno asocira na prekrasnog trojanskog konja iz Varšavske ulice koji je uništen po nalogu gradonačelnika Milana Bandića. Ali taj trojanski konj, kojeg nećemo zaboraviti, nosio je svoju poruku koja se oslanja na građanima prepoznatljiv smisao. Taj smisao želi se obesmisliti i poništiti ovim kičastim cvjetnim aranžmanom kojeg gradonačelnik naziva konjem.

Dakle, građanima se nudi oploćenje Cvjetnog trga raznobojnim granitnim pločama. Sada, kad su grad i država dužni k'o Grčka, a građani svakim danom sve više zabrinuti za golu egzistenciju, doslovce je bezobrazno čitati na panou uz magarca da su došla bolja vremena i da treba "ispuniti obećanje" dano građanima. Zaboga, kakvo obećanje kad su se građani protiv ovog primitivnog "uljepšavanja" trga već masovno pobunili prije šesnaest godina. Bezočnost je još veća kad se zna da je zapravo sve zamisao demonskog mozga građevinske mafije, koja ovdje pere prljavi novac i koja je, navodno, već unaprijed nakupovala granit.

Srećom, u ovom slučaju vrijeme radi za nas! Gradonačelnik najavaljuje realizaciju ovog magareća plana za proljeće slijedeće godine. U međuvremenu će se održati parlamentarni izbori, a odmah nakon toga će Zagreb dobiti novog gradonačelnika kao i novi sastav gradske skupštine.

No, da li će ta nova vlast mnogo više voditi računa o javnim gradskim prostorima? HNS-ov kandidat Radimir Čačić je promptno reagirao na nečiju ideju da se državni deficiti pokriju prodajom Janafa. Ne, kaže taj političar, Janaf nikada nećemo prodati, možemo prodati Gredelja. Kako li smo samo imali dobru intuiciju kad smo rekli da je HNS bacio oko na taj dragocjeni prostor, koji ima višestruko urbanističko značenje za budući razvoj grada! Kompleks Gredelja je zadnji strateški prostor za fizičku (pješačku i vizualnu) i funkcionalnu (sadržajnu) integraciju Donjeg grada i Trnja, dakle prvenstveno za realizacije javnog interesa, a nikako isključivo za komercijalizaciju, koja bi slijedila prodaju ovog prostora.

Ovako "hrabra" urbanistička maštanja predstavnika nove vlasti zabrinjavaju. Zar niti oni nisu svijesni da nijedan povijesni europski grad nije prepušten stihijskom urbanističkom razvoju, kao što su možda prepušteni mega-gradovi jugoistočne Azije, već se itekako pažljivo i s respektom prilazi pitanjima razvoja i zaštite europske urbane baštine.

Koliko su opasne i dalekosežno štetne manipulacije i malverzacije s urbanističkim planovima, očigledno smo svjedočili kao gradski zastupnici sadašnje skupštine. Gospodin pravnik Željko Horvat, glavni koordinator gradskih ureda i zavoda, na jednoj od zadnjih sjednica Odbora za prostorno uređenje naglasio je da skupština sadašnjeg saziva nije niti jedan put mijenjala GUP, dok je skupština u prošlom sazivu to radila dva do tri puta svake godine. Svi znamo da su te mnogobrojne izmjene bile potrebne prvenstveno zbog prenamjene milijuna prostornih metara zemljišta iz zelenih u građevinske zone, ali i zbog prilagođivanja GUP-a Hoto projektima. (Kad bi samo moratorij na štetne promjene GUP-a bilo postignuće ovog saziva skupštine mogli bismo biti zadovoljni!).

Zadnje sjednice Odbor za prostorno uređenje bile su uvelike kapacitirane s detaljnim urbanističkim planom, koji je jedan korak bliže realizaciji izgradnje na jednoj od velikih zona, koja je prenamjenjena iz zelenog u građevinsko zemljište. Radi se o relativno uskom i dugačkom prostoru između ranžirnog kolodvora i obilaznog autoputa koji se naziva Buzinski Krči. Dakle, zbog te prenamjene mora se premještati denivelirano križanje na obilaznom autoputu, moraju se graditi nove magistralne instalacije opskrbe vodom, odvodnje, energetskih i drugih mreža i objekata na prostoru gdje to GUP nije predviđao. Radi se o klasičnom skoku preko investicijskog praga, kojeg bi grad morao financirati, da bi neki gradili na zemljištu, kojeg su jeftino kupili kao poljoprivreno zemljište i time ostvarili ekstra profite.

Apsurd je da gradske izvršne vlasti na slijepo provode u djelo ovakve aranžmane gradonačelnika i investitora, jer ne postoje niti kadrovske niti institucionalne pretpostavke da se prethodno obavi njihova mirna i trezvena financijska valorizacija. Tako je ostalo sve na savjesti gradskih zastupnika, da uz ograničene informacije i podatke koji im stoje na raspolaganju, pokušaju spriječiti donošenje odluke koja bi grad bacile u još veće financijske probleme.