Najavu novog ministra financija Slavka Linića o valu stečajeva koji bi u 2012. godini mogao pomesti 20 tisuća hrvatskih tvrtki, s posebnom zabrinutošću dočekuju u Dalmaciji gdje su nelikvidnost i nesigurnost radnih mjesta u privatnom sektoru postali svakodnevica. Posustaloj dalmatinskoj ekonomiji dodatno otežavaju prilike u širem okruženju, koje obilježava spor oporavak domaće proizvodnje, gomilanje dugovanja na nacionalnoj razini i zaoštravanje krize unutar euro-zone.

Stručnjaci procjenjuju da je od 50 tisuća hrvatskih tvrtki kojima su računi dulje od godinu dana u blokadi, zbog dugova naraslih na vrtloglavih 35 milijardi kuna, barem petina u dalmatinskoj regiji. Na području Dubrovačko-neretvanske županije, kriza u građevinskom sektoru presudila je nekad moćnoj tvrtki GP Dubrovnik koja je otišla u stečaj u jeku radova na izgradnji 55 milijuna kuna vrijednog kampusa Dubrovačkog sveučilišta. Na Zavod za zapošljavanje "preselilo" se šestotinjak zaposlenika, a rasprodaja imovine GP-a, od voznog parka do opreme, još traje.

Zbog nemogućnosti servisiranja dugova, od listopada ove godine na popisu izglednih "stečajaca" je i zrakoplovna tvrtka Dubrovnik Airline, kojoj ni rasprodaja flote nije pomogla da se spasi od blokade Porezne uprave. Dvjestotinjak zaposlenika još ranije je dobilo otkaze kao "tehnološki višak". Nakon prodaje Atlantic friga, posljednjeg broda iz flote korčulanske Mediteranske plovidbe, čije dubioze dosežu 71,2 milijuna kuna, ispunjeni su svi uvjeti za pokretanje stečaja koji bi mogao rezultirati ukidanjem radnih mjesta za tridesetak pomoraca.

Stečaj je ugasio i ambiciozno zamišljeni projekt Otok znanja na otoku Koločepu kod Dubrovnika, gdje su hotelski kompleks s pripadajućim nekretninama procijenjeni na sedam milijuna eura. Ove godine je nad nekadašnjim divom PIK-om Neretva zaključen stečaj otvoren još 2003., u kojem je "izbrisano" oko 2000 radnih mjesta. Rasprodajom imovine na dražbi vjerovnici su namireni s 15,64 milijuna kuna.

Na zadarskom području, većina tvrtki jedva je preživjela još jednu tešku poslovnu godinu. Među velikim tvrtkama, s više od 250 zaposlenih, kakvih je na zadarskom području malo, u najtežoj situaciji je Adria, tvornica ribljih konzervi, koja već dugo pleše na rubu provalije.

Razlozi za stečaj se množe, problemi s isplatama plaća se protežu iz mjeseca u mjesec, a sudbina tvrtke ovisi o odluci Podravke u kojoj će mjeri pratiti nagomilane dubioze najvećega hrvatskog prerađivača morske ribe.  Adria posluje kao puki servis Podravke, a oko 350 radnika strepi hoće li tko od poslovnih partnera ili država, zbog obveze vraćanja poticaja, pokrenuti stečaj.

U teškoj situaciji je i Tankerkomerc koji je dosad rješenje nalazio u slanju u stečaj tvrtki kćeri (na taj je način već okončana sudbina Maritune i njezinih 70 radnika). Računovodstveno poslovanje Tankerkomerca je valjano unatoč smanjenju prihoda, no ako uskoro ne dođe do prodaje dijela neke veće nekretnine, i matična tvrtka naći će se u bezizlaznoj situaciji. U Cetinskoj krajini ne boje se stečajeva jer su svi spomena vrijedni gospodarski subjekti davno završili u stečajevima. Najeklatantniji primjeri su stečajevi dviju nekadašnjih najvećih tvornica, Dalmatinke i Cetinke, tekstilnog i kemijskog giganta.

U Dalmatinki je svojedobno bilo više od 2700 radnika, a u Cetinki njih više od 1100. Raspadom bivše države i gubitkom tržišta, te dvije tvornice počele su se urušavati, čemu su pridonijeli i novopodobni nesposobni direktori. U takvim okolnostima, Dalmatinka je prvi put dospjela u stečaj prije više od 10 godina, a drugi put prije tri godine. Još nije okončan ni prvi stečaj. Drugi stečaj prolazi i Cetinka. Na ulaznim vratima obiju tvrtki su lokoti, bez ijednog zaposlenika.

Sinjani i Cetinjani sve češće se prisjećaju tih dviju tvornica kao motora razvitka cijeloga kraja. Posebno danas kada se najveća proizvodna tvrtka u Sinju svela na 60-ak zaposlenih. Jedino nad čime pred Linićevom najavom stečajeva danas još strepe u Sinju jest mogući stečaj graditeljske tvrtke Alkom, koja ima sjedište u Splitu, ali zapošljava oko 130 Sinjana. Alkom je došao u krizu zbog propasti Credo banke. Što se tiče malih privatnih tvrtki i obrta, oni će se i bez najave nove serije stečajeva gasiti kao i do sada, tiho, bez sudjelovanja javnosti.

I kaštelansko je gospodarstvo odavno na koljenima. Željezara Split već je u stečajnom postupku, a oko 400 zaposlenika završilo je na Zavodu za zapošljavanje. Tračak nade za radnike moguće je pokretanje proizvodnje u valjaonici u Kaštel Sućurcu, koju je nedavno kupio Petar Pripuz. Posljednje tri godine strojevi miruju i u kaštelanskom Adriachemu, gdje je oko 240 zaposlenih spremno za burzu rada.

Propalo je nekoliko natječaja za privatizaciju te tvrtke, radnici su svoja prava više puta tražili na ulici blokirajući lokalne prometnice. Pokrenut je postupak stečaja i u toj tvrtki, koji vodi stečajni sudac Jozo Čaleta. Blistava budućnost ne smiješi se ni najvećemu dalmatinskom poljoprivrednom proizvođaču - Kaštelanskim staklenicima. Radnicima mjesecima kasne plaće, tvrtka milijunska dugovanja nastoji pokriti rasprodajom zemljišta, a za isplate plaća rješavaju se kratkotrajne pozajmice, za koje se zemljište tvrtke daje pod hipoteku.