Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Nagrada HND-a

Deutsche welle

Darvinizam na sveučilištu

07.05.2009. Karin Doolan MPhil Hrvatska Komentiraj Print
Fotografija članka
Studentske prosvjede valja prepoznati kao borbu ne samo za sadašnje i buduće studente u pogledu plaćanja studija, već i kao upozorenje na prijetnju akademskog kapitalizma autonomiji sveučilišta i znanosti općenito u definiranju svojih istraživačkih ciljeva.

Objavljujemo tekst predavanja koje je u sklopu alternativnog programa blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održala Karin Doolan, MPhil, znanstvena novakinja u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.

Slavoj Žižek, slovenski filozof, sociolog i kulturalni teoretičar prije neki dan pismeno je podržao studentske prosvjede u Hrvatskoj. On je svoj preddiplomski studij započeo u Ljubljani kasnih šezdesetih, magistrirao je 1975. godine i tada navodno nije dobio obećani mu posao asistenta na fakultetu zbog magistarske radnje koja je ocijenjena kao politički nepodobna. Pod pretpostavkom da se Žižeku ovo uistinu dogodilo, ta biografska epizoda ilustrira moć koju strukturalni faktori, u navedenom slučaju političko polje, mogu imati u ograničavanju slobode misli u području obrazovanja. Faktor koji može imati utjecaj na obrazovno polje, a na kojem je naglasak u otporu komercijalizaciji visokog obrazovanja, je i ekonomsko polje u svom neoliberalnom izričaju. Jedna od prijetnji na koju s pravom upozoravaju studentski prosvjedi je scenarij u kojem neki novi žižek, koji sada upisuje studij, kroz par godina ne uspijeva dobiti radno mjesto na fakultetu, ne zato što mu je radnja politički nepodobna, nego zato što je nedovoljno ekonomski profitabilna.

Ovaj tekst ima tri glavna dijela. U prvom dijelu se u kratkim crtama iznose neke od reperkusija neoliberalizma u obrazovanju, s posebnim naglaskom na tzv. ekonomsku profitabilnost obrazovnih sadržaja. To početno razmatranje čini podlogu za drugi dio teksta koji ukazuje na kompleksnost veze koju neki postavljaju između Bolonjskog procesa i neoliberalizma. Ovdje se želi ukazati na ideološku kompleksnost temeljnih dokumenata Bolonjskog procesa. Fokus trećeg dijela je na apostrofiranju tzv. socijalne dimenzije Bolonjskog procesa kao jedne od akcijskih preporuka reforme europskih sustava visokog obrazovanja. Radi se o aspektu Bolonjskog procesa koji je partner svima nama koji se zalažemo za socijalno osjetljivo obrazovanje, te koji čini svojevrsnu protutežu nekim od obrazovnih reperkusija neoliberalizma.

Posljedice neoliberalizma u obrazovanju

Detaljnija analiza obrazovnih reperkusija neoliberalizma zahtijevala bi veći prostor, no finski autori Rinne, Kivirauma i Simola u članku iz 2002. godine sažeto navode dvanaest ključnih posljedica neoliberalizma u obrazovanju:

  • Konzumerizam - roditelji i učenici u neoliberalnom pristupu obrazovanju su prije svega potrošači usluga
  • Privatizacija - naglašava se značaj privatnog sektora obrazovanja, kako bi potrošači mogli slobodno birati gdje žele kupiti uslugu koju potražuju
  • Komercijalizacija - uvodi se tržišna logika djelovanja u obrazovne ustanove
  • Menadžerstvo - obrazovne institucije se doživljava kao tvrtke kojima se treba upravljati na način kojim se upravljaju tvrtke
  • Natjecanje - potiče se kompetitivnost između pojedinaca, institucija, razvijaju se marketinške tehnike za podizanje imidža institucije u tom natjecanju
  • Deregulacija - oslabljivanje državnog upliva u obrazovne procese
  • Diferencijacija - različiti sadržaji su u ponudi i o njima odlučuju pojedine institucije
  • Evaluacija - kontinuirana evaluacija s ciljem maksimizacije profita
  • Sankcioniranje - kažnjavaju se institucije koje ne postižu očekivane rezultate, a nagrađuju one koje postižu, npr. veća sredstva dodjeljuju se institucijama koje se procijene kao kvalitetne
  • Uvođenje lump-sum financiranja
  • Privatna izdvajanja - povećava se osobno financiranje
  • Smanjenje troškova i ušteda - eliminacija ekonomski neprofitabilnih sadržaja.

Studentski prosvjedi, kako su portretirani u medijima, naglasak su stavili na jedanaestu točku koja se odnosi na privatna izdvajanja za obrazovanje, tj. plaćanje školarina. No, kako su zahtjevi smješteni u širi neoliberalni kontekst komercijalizacije visokog obrazovanja, oni se indirektno odnose i na ostale navedene (i međusobno povezane) posljedice neoliberalizma. Ovdje će se istaknuti pitanje eliminacije ekonomski „neprofitabilnih" sadržaja. Naime, prema navedenim obrazovnim aspektima neoliberalizma možemo primijetiti da je sveučilište koje se zagovara iz neoliberalne perspektive „tržišno sveučilište" vođeno profitom. U ovoj koncepciji dominantni diskurs o visokom obrazovanju prestaje biti osobni razvoj ili kulturni/kulturalni doprinos visokog obrazovanja, već naglasak postaje marketinški i menadžerski diskurs poglavito u svrhu ekonomskog razvoja društva. Time produkcija i korištenje znanja postaje ciljana, i to u korist zahtjeva ekonomije temeljene na znanju. To je značajno jer financiranje obrazovanja koje je temeljeno isključivo na potrebama ekonomskog razvoja tendira prioritiziranju onih znanstvenih područja i istraživanja koja imaju jasni ekonomski učinak, te postepenoj „eliminaciji" onih koji takav direktni učinak nemaju (ne začuđuje stoga što je epicentar borbe za dignitet i autonomiju sveučilišta upravo Filozofski fakultet).

Neka od pitanja koja se iz „profitne" orijentacije nameću su: trebaju li pripadnici sveučilišta biti robovi profita? Je li preddiplomski studij samo pokretna traka za proizvodnju konzultanata u privatnom sektoru? Trebamo li opravdavati naše mišljenje i djelovanje ekonomskom logikom? Kula bjelokosti u znanosti i obrazovanju jedan je ekstrem, ali drugi je kada ekonomska korist postane jedini argument za značaj nekog područja. Znanstvena područja u neoliberalnom diskursu prisiljena su na svojevrsnu ekonomsku introspekciju, moraju testirati svoju ekonomsku logiku postojanja, što je nekonzistentno sa prirodom mnogih područja studija unutar sveučilišta koji možda imaju i ekonomsku dimenziju, ali ona ne čini njihovu srž - to čine kreativnost, osobni razvoj, razvoj kritičkog promišljanja itd.

Ono što neoliberalizam nameće jest svojevrsni socijalni darvinizam - najjači će uspjeti, a u kontekstu znanstvenih i nastavnih područja najjači postaju oni koji odgovaraju isključivo na ekonomski razvoj, a koji je samo jedan vid razvoja društva. U ovom kontekstu, studentske prosvjede posljednjih tjedana valja prepoznati i kao borbu ne samo za sadašnje i buduće studente u pogledu plaćanja studija, već i kao upozorenje na prijetnju akademskog kapitalizma autonomiji sveučilišta i znanosti općenito u definiranju svojih istraživačkih ciljeva.

Kompleksnost odnosa između neoliberalizma i Bolonjskog procesa

S obzirom na to da postavke Bolonjskog procesa utječu na našu reformu visokog obrazovanja, bitno je vidjeti kakav diskurs ti dokumenti promiču u pogledu uloge sveučilišta (neoliberalni ili neki drugi?). Odgovor na ovo pitanje nije jednoznačan. Naime, iako se arhitektura europskog prostora visokog obrazovanja razvija poglavito kroz dokumente koji su potvrđeni na ministarskim konferencijama (Bolonjska deklaracija 1999., Praško priopćenje 2001., Berlinsko priopćenje 2003., Bergensko priopćenje 2005., Londonsko priopćenje 2007. i Leuvensko priopćenje 2009.) oni u sebi sadrže i interese sveučilišta i interese studenata (koji su izraženi u dokumentima koji prethode ministarskim konferencijama - Europsko udruženje studenata i Europsko udruženje sveučilišta izrađuju te dokumente za potrebe ministarskih konferencija). Dakle, problematično je reći da tim temeljnim dokumentima dominira neoliberalna logika profita i koncepcija „tržišnog sveučilišta" nametnuta od strane nadležnih ministarstava.

Na primjer, u Londonskom priopćenju (2007) stoji kako su ciljevi visokog obrazovanja: pripremanje studenata da budu aktivni građani u demokratskom društvu, osobni razvoj pojedinaca, kreiranje i održavanje znanja, poticanje istraživanja i inovacija i priprema studenata za njihove buduće karijere. Jednako tako, u Praškom priopćenju (2001.) govori se o visokom obrazovanju kao javnom dobru i javnoj odgovornosti, i to se potvrđuje dalje u Berlinskom priopćenju (2003.). To naravno ne znači da se ne spominju riječi kao što je „kompetitivnost", doprinos sveučilišta ekonomskom razvoju društva, ciljevi Bolonjskog procesa kao što je mobilnost na europskom tržištu rada, ali poruke dokumenata kompleksnije su od tvrdnje da je diskurs koji dominira dokumentima neoliberalni. Drugim riječima, treba biti oprezan kod etiketiranja Bolonjskog procesa kao neoliberalnog projekta. Točnije bi bilo etiketirati određene aspekte Bolonjskog procesa, kako je konstruiran u temeljnim svojim dokumentima, kao neoliberalne ili pak kritizirati njihovu primjenu. Dakle, Bolonjski proces je kompleksan amalgam različitih ideja i neki njegovi aspekti mogu služiti i kao kritika neoliberalizma. Ovo se posebno odnosi na tzv. socijalnu dimenziju Bolonjskog procesa koja je bitna za raspravu o neoliberalizmu i o školarinama.

Socijalna dimenzija Bolonjskog procesa

Ranije je napomenuto kako je jedna od pretpostavki neoliberalizma da najjači opstaju (gdje su najjači oni koji i „zavrjeđuju" opstanak). U kontekstu znanstvenih i nastavnih područja prijetnja je, između ostalog, usmjerena na područja koja nemaju kratkoročni tržišni doprinos kao kriterij „najjačeg". U smislu pojedinaca i njihovog obrazovanja, o najjačima se često govori u terminima „izvrsnosti". No, takva neoliberalna perspektiva (pod krinkom neutralnosti jer se radi o akademskim kriterijima izvrsnosti) pogoršava obrazovne nejednakosti jer ne uzima u obzir skrivene faktore koji utječu na obrazovna postignuća. Drugim riječima, nemaju svi jednake količine različitih vrsta kapitala koje im omogućuju da budu „izvrsni" (lakše je nekome tko ima privilegij fokusirati se isključivo na svoj studij da bude „izvrstan" u odnosu na samohranu majku koja ima obiteljske obveze ili nekoga tko mora raditi uz studij).

Ideja neoliberalizma je kompetitivni pojedinac na tržištu, kao da će se društvena pravda sama pobrinuti za sebe. Bolonjski proces se bavi tom problematikom u svojoj smjernici socijalne dimenzije koja nije privukla jednaku pozornost u državnim i akademskim krugovima kada se raspravljalo o uvođenju Bolonjskog procesa kao što su to činili ECTS bodovi, ciklusi studiranja, osiguranje kvalitete, mobilnost, itd., ali je iznimno važna. U priopćenju iz Londona (2007.) socijalna dimenzija odnosi se na sljedeće: „Dijelimo društvenu aspiraciju kako bi studentsko tijelo koje ulazi u visoko obrazovanje, sudjeluje u njemu i završava ga moralo odražavati raznolikost našeg stanovništva. Naglašavamo da je važno da studenti mogu završiti svoje studije bez prepreka koje se odnose na njihov socio-ekonomski status.", te „Valja poštivati i poticati principe nediskriminacije i jednakosti u europskom prostoru visokog obrazovanja." U priopćenju iz Bergena (2005.) piše: „Socijalna dimenzija sastoji se od mjera koje poduzimaju vlade kako bi pomogle studentima, osobito onima iz socijalno ugroženih skupina, u financijskim i ekonomskim aspektima, te da im omoguće usluge savjetovanja, a s ciljem proširenja pristupa visokom obrazovanju.", a u priopćenju iz Berlina (2003.): „Ministri naglašavaju svoju privrženost ideji jednakih mogućnosti za sve kod pristupa visokom obrazovanju, na osnovi njihovih sposobnosti".

Dakle, socijalna dimenzija odnosi se na postizanje jednakih mogućnosti u visokom obrazovanju. Školarine, posebice socijalno neosjetljive školarine, te nedostatak stipendija za ugrožene skupine neke su od financijskih prepreka na putu ostvarivanja jednakih mogućnosti u visokom obrazovanju.

XXXXX

Studenti i studentice su proteklih tjedana stvorili važan prostor u javnosti za rasprave različitih dionika u i izvan obrazovanja o neoliberalizmu, društvenoj pravdi, ulozi sveučilišta, kvaliteti visokog obrazovanja, i to na, po meni, iznimno kreativan i inspirativan način. Potaknuli su javnost da razmišlja o tome kakvo sveučilište i visoko obrazovanje želi. Ja želim ono visoko obrazovanje koje kvalitetnu nastavu i „izvrsne" obrazovne ishode postiže na socijalno osjetljiv način, te ono u kojemu ne dominira mentalitet kratkoročne maksimizacije profita.

 

Literatura

 

Rinne, R., Kivirauma, J. & Simola, H. (2002) 'Shoots of revisionist education policy or just slow readjustment? The Finnish case of educational reconstruction.' Journal of Education Policy 17(6), 643-658

 

O autorici:

 

Karin Doolan MPhil je znanstvena novakinja u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.

Kolumna „Javne politike visokog obrazovanja":

Ovaj tekst je objavljen u sklopu kolumne Javne politike visokog obrazovanja. Kolumna je jedna od aktivnosti projekta Platforma za sudjelovanje organizacija civilnog društva u praćenju, oblikovanju i zagovaranju javnih politika obrazovanja u Hrvatskoj koji provodi Institut za razvoj obrazovanja.
H-alter je partner na projektu, a projekt podupire Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Popis ostalih tekstova objavljenih u sklopu kolumne možete pronaći ovdje.

Tagovi: sveučilište u zagrebu, komercijalizacija javnog sustava obrazovanja, studentski prosvjedi
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 19 komentara
  1. mahal07.05.2009. 18:31
    Ako je taj strasni neoliberalizam u obrazovanju tako los, zasto je onda znanost najjaca u zemljama u kojima je neoliberalizam najduze i najsnaznije prisutan - Americi i Velikoj Britaniji. To vrijedi i za "neprofitabilne" znanosti poput primjerice filozofije.
  2. corto07.05.2009. 21:43
    @mahal: da bi u nas uspio neoliberalizam na fakultetu trebalo bi mnogo vode proci ispod savskog mosta i mnogo generacija bi trebalo svojom karijerom to platiti. Istina je da je znanje kapital objektivno gledano, resurs koji ce svatko od nas (bivsih) studenata jednog dana utrziti na tome trzistu rada ,istina je da bez istrazivanja na fakultetima kojih je sve manje i manje ti fakulteti padaju sve nize na ljestvici izvrsnosti, ali s druge strane Hrvatska je premala za privatizaciju takvog jednog sektora, kao sto je bila i ostala premala za privatizaciju velikih kompanija u njenome vlasnistvu. T-com ovdje ima monopol jer ga ja naslijedio, a trziste ga nece regulirati jer mu nije u interesu nema profita u instanci ulaganje/dobit bilo koje tvrtke. Hrvatske je isto premala da bi se tu pronasla jaka konkurencija u recimo nekoj hrvatskoj verziji instituta za tehnologiju jer najprije tu bi falilo studenata genijalaca cak i kad bi ih iz cijele regije doveli. Nasi studenti genijalci ce uvijek ici vanka jer su tamo najbolji fakulteti, ali kopi pejstanje njihove metode ne cini nas automatski istima,a to smo vidjeli u proslome desetljecu za kojeg mnogi nasi politicari misle da se nije dogodilo. E pa gospodo ako ikad budete ovo citali znajte da su se 90-te dogodile! I tesko je zamisliti da se metoda banaka koje su uzdavsi se u trzisne utakmice smanjili kamate dogovorile kako ce isisat nas kapital, nece desiti u obrazovanju odnosno isisati nam sve inzinjere i samime time razvoj. Mi nikad necemo imat fakultete medju top 20, ali uvijek mozemo imati 50-tak kvaltietnih malih instituta simbiozu privrede i istrazivackih centara na fakultetima gdje cemo ciniti progres u svojim okvorima omanjeg grada Kine i tu drzava kao jedina koja to moze POSTENO ostvariti ima svoju ulogu i bas zato nije cilj ove blokade besplatno skolstvo koje za 92% studenata vec danas znaci vise od tisucu kuna stanarine, ogromne skupine studenata koji zbunjeno zbrajaju neke tamo ECTS bodove cije znacenje nikad ni njihovi profesori nece shvatiti vec citav odnos prema STRATESKOM interesu ove drzave koju vode ljudi koji vjerojatno danas ne bi ni prijemne na svojim maticnim institucijama prosli, a kako im je sluh za gradjane sve vise slabio u odnosu na velicinu nekretnina, sirine i duzne vozila cija imena ne znam ni izgovoriti te brojaka na racunima u zemljama kojih ni na karti ne vidim gradjani trebaju i moraju ispuniti svoju duznost te im se derati ispod prozora na Markovom trgu jer dok ova krimogena skupina vlada nece biti nista od skolarina, nista od novih domova, stipendije ce i dalje biti nekih bijednih sto eura sto nije dovoljno ni za stanarinu, hrana u menzi ce postajati sve losija, a drzava ce teziti jedinome sto je logicno bankrotu. Stoga ova vlada mora pasti da bi mi mogli zivjeti!
  3. Slavko Sonntag, dipl.iur.07.05.2009. 23:39
    Taj "strasni" neoliberalizam je mnogo manje strastan, i mnogo više beskrupulozan i socijalno neosjetljiv prema čovjeku. Financijska, naftna i druga kiorporativna oligarhija, zaboravila je što je to solidarnost, socijalna pravda, humanost, održivi razvoj., perma kultura je za njih tabula raza. Uostalom neoliberalizam je pogrešan naziv kioji (zlo)upotrebljavaju pristalice korporativnog fundamentalnog kapitalizma, u kojem je od kapital-izma od prije dva -tri stoljeća ostao samo k, a čovjek - ljudska prava i slobode ljudskih bića nestao je pod vojničkim i policijskim čizmama. Slavko Sonntag
  4. Igor08.05.2009. 02:08
    mahal - obrazovanje je najkvalitetnije u zemljama koje imaju u cijelosti besplatno školstvo (Švedska, Danska, Norveška).

    Također se zaboravlja da izvrsni nebi mogli biti "izvrsni" da nema prosječnih.
  5. garp08.05.2009. 12:59
    bravo Mahal.
    Usput neoliberalizam nije sustav gdje opstaju najjaci vec najbrzi i najfleksibilniji.Ovo je tipicna salonska rasprava ideologijskog socijalistickog uma koji od drveta ne vidi sumu.A price da Skandinavci ne placaju obrazovanje su price za malu djecu.Ili ste mozda zaboravili na velike skandinavske korporacije koje u biti placaju sav taj studij.Ili mislite da im lova pada s neba.
  6. mahal08.05.2009. 13:10
    Sorry Corto, ne kuzim sto hoces reci. Ja kao diplomirani filozof samo pitam kako to da je primjerice filozofija najjaca u UK i SAD. Prema Doolan takva trzisno "beskorisna" znanost, vec je odavno trebala nestati s lica tih dviju zemalja. Ako ne nestati, a onda barem jedva zivotariti. Medjutim, cini mi se da je situacija upravo obrnuta. Nekad slavna njemacka i francuska skola filozofije, trokira i posrce zagubljena u posvemasnjem realtivizmu post-...-post-modernizma.
  7. ugasite tv08.05.2009. 13:46
    @mahal, neznam koja korist od te "jake" Američke i Engleske filozofije kad nema neki pozitivan odraz na ta društva. Ta društva su dekadentna. Kako bi uopće ocijenili "snagu" filozofije? Tko je primjer današnje Američke filozofije?
  8. mahal08.05.2009. 14:08
    Pazi sto govoris ugasite tv. Netko bi mogao protumaciti da tvoje pitanje "kakav odraz filozofija ima na drustvo" zapravo znaci "kakvu korist/profit ima drustvo od filozofije". Pocet ce vikati neoliberal:) As a matter of fact, ja stvarno mislim da se filozofija u tim drustvima uvazava puno vise nego kod nas ili drugdje u Europi. Evo samo par primjera: John Rawls i Daniel Denett nezaobilazni su u raspravama o socijalnoj pravednosti i odnosu znanosti (evolucije) i drustva. Ili primjerice Robert Nozick. Primjera ima koliko hoces i s lijeva i s desna. U Europi a pogotovo kod nas ne vidim takvu intelektualnu zivost.
  9. ugasite tv08.05.2009. 14:33
    @mahal, Nedaj bože da se moje riječi tako protumače. Upravo ovakvu situaciju smatram kao posljedicu nedostatka filozofa. Ali filozofa koji žive filozofiju, ne onih koji je samo proučavaju a na koje bi se moglo primjeniti ona Isusova "Ključeve drže, sami ne ulaze a nikoga ne puštaju". Moram priznati da za navedenu gospodu nisam čuo. Jesam li trebao?
  10. crveni božo08.05.2009. 14:34
    isplativa je i filozofija donekle, naće se uvik neki bogataški sin koji će to platit ili neki pripadnik sridnje klase koji će se zadužit do grla da to studira

    ali da, ne znam baš koji su to neki veliki američki filozofi.
  11. gustav08.05.2009. 14:42
    mahal - rawls je bio na princetonu, a dennett na harvardu!Volio bih vidjeti koja si manje "konkurentna" sveucilista mogu priustiti studij filozofije ako ovise o školarinama? ivy league sveucilista mogu svakakve programe nuditi jer su brend. pa ako studiras i eskimistiku nakon tih sveucilista mozes biti bankar jer harvard je harvard - mora da si pametan. ali ako nisi brend sveuciliste, onda u utrci nudis programe koje ce ljudi placati, a ako vec moraju placat, placat ce na kraju ono s cim se moci zaraditi za kruh i otplatiti dugove studija (pretpostavljam osobito siromasni ako uopce dodju do faksa...ako si siromasan tesko da te goni samo interes podrucja).

    srecom neoliberalizam valjda nigdje ne postoji u svom apsolutnom teorijskom obliku! znanost se u americi i velikoj britaniji mozda upravo razvija zbog politike otpora? ha?
  12. Kurtz08.05.2009. 14:55
    mahal ja bih te uputio na dva odlična i relevantna rada naših autora na vrlo aktualne teme m. krivak o biopolitici i h. jurić o bioetici,
    osim toga neloš je i zbornik radova - s ove strane beskonačnosti : filozofiranje i more, priredili su ga šegedin i žunec, doduše izdao ga je onaj kurbin sin dimitrije savić kojem knjige koštaju u prosjeku 300 kn, i nikako mi nije jasno zašto ga neko u ovoj usranoj državi ne upozori da bi mu knjige morale biti jeftinije jer ga i onako ministarstva subvencioniraju sa bar 50% troškova oko izrade
    to je isto jedna tema za sebe: za koji qua ja moram plaćati knjige po 150 - 350 kn, ako ih je ministarstvo kulture i znanosti i razni fondovi za kulturu pri ambasadama zemalja iz kojih potječu autori već dotiralo s ne baš malim svotama novca?
    dokle će nas pljačkati razni savići, ljevaci, jesenski i turci, kruzaci, jurčići i da ne nabrajam
  13. mahal08.05.2009. 15:30
    Kurtz polako - na korak si do parole "besplatne knjige" :) To bi nas opet vratilo u zlatno doba komunizma kada je drzava/SKJ odredjivala sto ce se objavljivati i sto ce narod citati. Vis s vis raznih biofilozofija, pokojni je Kangrga rijetko dobro primjetio da se bioetikom bave oni koji nisu razumjeli etiku. Vjerojatno slicno stoji i za biopolitiku.
  14. mahal08.05.2009. 15:40
    gustav - pa na vidim bas neki veliki otpor znanstvenika neoliberalizmu. Jedino sto se sada da zapaziti jest stampedo znanstvenika koji hrle u americki "neoliberalni raj". Tko zna, mozda ga podrivaju iznutra, istovremeno primajuci masne place na americkim skupim neoliberalnim sveucilistima.
  15. Kurtz08.05.2009. 15:45
    o besplatnim knjigama ;-) nisam išao baš dotle, ali nije ti loša, naravno bez državnih preporuka...
    a što se tiče rahmetli prof. kangrge, ne bih griješio dušu, ali čini mi se da mu je praksa ipak bila jača od teorije
  16. Kurbla08.05.2009. 16:34
    Ja ne vidim uvjerljivog dokaza da su američka sveučilišta bolja od hrvatskih ili svjetskog prosjeka. U USA se nalazi 28% svjetskih sveučilišta (računajući samo "akreditirana"), a na rang listama, USA ima prednost samo u gornjih 1%, već u 2% više nema nikakve prednosti, unatoč tome što je USA ipak još uvjek natprosječno bogata država, pa bi trebala svagdje pokazivati neku prednost. A otkud prednost USA u gornjih 1% onda? To se bez ostatka može objasniti time što vuče talentirane studente iz većeg bazena, 300 mil. stanovnika + svijet zbog općepoznatog jezika a nakon toga - i sponzore. Dakle, teza o kvaliteti američkog sustava ne može se braniti na uspjehu elite. Da je doista riječ o sustavu, superiornost bi bila vidljiva u daleko širem segmentu nego što je elitnih 1%.

    Zgb. je recimo, najbolje od hrvatskih 7 sveučilišta. Usporedite ga recimo, sa 200-im od američkih 2600 akreditiranih sveučilišta. Ja jesam, u mojoj struci, i zaključio sam da Zgb nudi širi i intenzivniji program nastave i istraživanja, unatoč tome što ima odlijev a ne priljev mozgova - i što ima 5 puta manje novaca po studentu, i unatoč tome što Zgb. djeluje u uvjetima u kojima i nema puno konkurencije - što bi po zagovornicima ne samo neoliberalnog nego i tržišnog modela trebalo biti pogubno. Dakle, po onome što ja vidim, američki model daje prosječne rezultate u natprosječnim financijskim uvjetima i uz priljev talenata iz svijeta. Možda u drugim strukama nije tako, ali neke očigledne prednosti sustava doista nema.

    Znanost je odvojena priča, ali tu opet nije istina da se znanost u USA - država u USA sufinancira znanost na mnogo načina, direktnih i indirektnih, vidi National Cancer Institute, Argonne National Labs, NASA, NSF itd nebrojeno mnogo državnih instituta i fondova. Dakle, USA se sama ne drži neoliberalnih principa kad je riječ o znanosti, iako - ako bi u ikojoj državi ti principi mogli funkcionirati, to bi bila baš USA.
  17. garp08.05.2009. 17:52
    kurbla
    Pa zar si ti uvjeren da je SAD neoliberalisticka drzava'Zar mislis da su ono sto rade Obama i prije njega Bush ima ikakve veze sa neoliberalizmom?Bas nikakve.SAD imaju sjajna sveucilista i tu nema govora.Koliki postotak ta izvrsnost obuhvaca samu drzavu je irelevantno.Znas li da upravo u SAD-u kao neoliberalistickoj ekonomiji kao sto ti mislis,najjaci sindikat u drzavi onaj prosvjetnih radnika'Killer,zar ne?
  18. mahal08.05.2009. 17:53
    Kurbla, volio bih da je to slucaj i mojem znanstvenom podrucju. Usporedio sam svoje podrucje na wmich.edu koji je negdje oko 200-tog mjesta, i ne da su bolji od unizg.hr (!), vec od svih hr. sveucilista zajedno. Kao mjerilo kvalitete uzimam broj objavljenih radova u znacajnijim publikacijama s tog podrucja.
  19. gustav12.05.2009. 09:49
    zanimljiv clanak o ovoj temi: http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2009/may/11/science-research-business

    Picture Charles Darwin trying to fill out his application form before embarking on the Beagle. "Explain how the research has the potential to impact on the nation's health, wealth or culture. For example: fostering global economic performance, and specifically the economic competitiveness of the United Kingdom … What are the realistic time­scales for the benefits to be realised?" If Darwin had been dependent on a grant from a British research council, he would never have set sail.

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu

23.05.

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti

22.05.

Muke po doprinosima

Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike

21.05.

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja

19.05.

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja

19.05.

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva

18.05.

Pomozite "Zagreb Pride-u"

Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna

Info most
Info most
Info most
nzzcd