H-Alter

Dijagnoza na meniju

Fotografija članka
Čak ni sveznajući psihijatri poput Vlade Jukića ne mogu već „s vrata“ znati od čega boluje čovjek, a kamoli iz medija.

„Teško je govoriti o konkretnom ubojici jer ga liječnici nisu pregledali, ali se njegov profil može procijeniti na temelju prijašnjih sličnih slučajeva“, tvrdoglavo nastavlja Jukić, priznajući javno da čovjeka nije ni vidio.

Čak ni sveznajući psihijatri poput Jukića ne mogu već „s vrata“ znati od čega boluje čovjek, a kamoli iz medija, koji su doslovce odjekivali paušalnim procjenama ubojičinog mentalnog statusa, senzacionalistički napuhanih do neslućenih razmjera.

Tako svi mediji prenose izjavu Željka Vele, tajnika kluba u kojem je nekoć radio i Šlogar, da je dotični bio „malo čudan“. Nekadašnja Šlogarova susjeda, jedva dočekavši svojih pet minuta slave, svima je rastrubila da je Šlogar, kojeg nije vidjela pet godina, ponekad ne bi pozdravio, a i da mu je stan bio neuredan. Tko zna što bi za mene rekla da zaviri u moj prostor. Iz takvih je vijesti, baziranih na poluinformacijama, interpoliranim rupama u sjećanju o nekom tihom, neprimjetnom čovjeku, psihijatar Vlado Jukić javnosti lansirao svoju dijagnozu.

Da se razumijemo: novinari će uvijek takve informacije pokušati dobiti, opravdavajući se izlizanim poučcima da „to traži tržište“ i da „javnost ima pravo na informaciju“. Sjetimo se samo kako se čerečilo ubojicu Kristine Šušnjare, kojeg je Slobodna Dalmacija na naslovnici proglasila „glupim, agresivnim i ubrojivim“ (16. 2. 2008), prenijeviši zaključak psihijatrijskog vještačenja.

Doc. dr. Mijo Milas posthumno je nagađao i o Ivanu Koradi kao o osobi s poremećejem osobnosti (u Slobodnoj Dalmaciji od 29. 3. 2008.), a da ga, kao ni dr. Jukić Mladena Šlogara, prethodno nije ni vidio, ni razgovarao s njim, ni obavio psihopatološka testiranja, vidio rezultate opservacije, konzultirao se s drugim stručnjacima, i sl.

A to su sve dijelovi redovne procedure da bi si jedan psihijatar mogao dozvoliti davanje dijagnoze. Dakle, od medija bolje ne možemo ni očekivati, ali od nekog ozbiljnog psihijatra, kojem i Hipokratova zakletva nalaže da neće širiti o pacijentovoj bolesti ono što zna, a kamoli ono što ne zna, očekivali bismo da će novinaru reći hvala, nemam komentara i da neće zloupotrijebiti svoj liječnički kredibilitet.

Osim, naravno, ako brzinsko serviranje dijagnoze ubojice, uz sav ostali šušur o ovom slučaju na medijskom meniju nije u funkciji zataškavanje nekih drugih istina. Ili kako bi to narod rekao, pišanja u oči.

Tagovi: Vlado Jukić, psihijatrija
dodaj komentar 3 komentara
  1. feministing08.02.2009. 22:54
    no, da shrinkovi kod nas nisu mnogo odgovorniji od medija, rade dijagnoze na nevidjeno i dilaju ih povlastenim medijima. usput, poput jukica, i sudjeluju u raznim aferama. ali ima tu jos problema. u slucaju hodak svi su ocekivali i zazivali holivudski triler na hrvatski nacin - bjelosvjetsku ili barem regionalnu mafiju, korumprianu policiju, medije i politiku. na kraju smo dobili socijalnu dramu poput "americke tragedije" theodora dreislera. ili vjenceslava novaka, svejedno, ali - duboko raslojeno drustvo, ocajnici koje nitko ne primjecuje, cak ni kad su potencijalni ubojice, odvjetnici koji samo "rade svoj posao".....horror. a ne znaci da nema i onog drugog.
  2. Iskra08.02.2009. 22:42
    Postoji dijagnoza. Na engleskom se zove "moral insanity", ali je zastarjela i njen se koncept preklapa s konceptom nekih drugih mentalnih bolesti pa je napuštena.
  3. IMT08.02.2009. 22:37
    Ma, nije Jukić njega dijagnosticirao, jer dijagnoza "moralnog ludila" ne postoji kao psihijatrijska dijagnoza. Htio je valjda reći da nema normalne moralne osjećaje prema bližnjima, fućka mu se za druge, pa i do te mjere da ih može likvidirati samo da bi nekome nanio štetu. Inače, moguće je da netko tuđu štetu doživljava kao svoju korist i to se ne smatra osobito čudnim. Tipičan hrvatski jal. Ustvari, taj Šlogar je tipičan Hrvat. Imao je posao koji mu je bio sve, družio se tamo, a osim toga nije radio ništa pametno. Ženu je valjda varao ili je samo gledao curice, pa je kod kuće bio zlovoljan. Umjesto da iznajmi stan koji je maznuo od mame i živi od toga, on ga je prodao pa zapio. Povlačio je veze i grebao se oko ljudi za koje je mislio da su utjecajni, da mu srede posao. Nije se previše trudio oko osposobljavanja i obrazovanja. Nije čistio puno po stanu i nije bio ljubazan prema susjedima. Koliko bi ljudi još u Hrvatskoj moglo odgovarati tom opisu? Skoro svi. Ispada da nikad ne znam tko bi od nas mogao popizditi pa nekoga ubiti. Sve sami moralni luđaci u "normalnom" društvu. A ova naša elita, zlatna mladež, oni su najnormalniji od svih, ne bi oni ni muhu zgazili. Samo nas malo po malo sišu, kao pauk.
Dodaj komentar

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu