Eto, i to će se dogoditi u izbornoj kampanji: ne samo da će se SDP optuživati da krade (nastavlja krasti i tražiti) glasače desnici, nego će HDZ pokušati krasti glasače ljevici. Da pojasnim: više je tekstova u kojima se Zorana Milanovića proziva zbog koketiranja s desnicom i desničarskim temama. Tako Miljenko Jergović, na primjer, u komentaru u Jutarnjem listu objavljenom 7. kolovoza pod naslovom Zaneseni ustaše, spočitava Zoranu Milanoviću, koji je za to, kako kaže, dao povod u razgovoru s novinarima našega portala, da je Milanovićevo potpuno i bezrezervno razumijevanje za ustaše najdalja točka do koje je neki hrvatski političar došao relativizirajući događanja iz Drugog svjetskog rata (iako osobno smatram da tu Jergović, kao i u nekim drugim tekstovima, debelo pretjeruje).

Usput budi rečeno, bilo bi korektno i profesionalno, ne samo od Jergovića nego i od drugih kolega, recimo, Zlatka Crnčeca iz Novoga lista, da uz više navrata citiranog razgovora s Milanovićem navedu izvor, kako molimo korisnike informacija našega portala i kako uči dobro novinarstvo. To jest, da napišu (ubuduće) i da isprave (počinjenu grešku) kako je Milanović (ili bilo tko drugi) to i to kazao ne nekom domaćem internetskom portalu nego internetskom portalu www.h-alter.org. Citiram: Sadržaji koji su objavljeni na H-alteru nisu licencirani. Molimo sve medije da prilikom preuzimanja originalnog sadržaja s H-altera navedu izvor i ime autorice/autora.

Pardonček na ovoj potrebnoj digresiji. Nastavljam. Dakle, imamo jednu prokazanu pojavu, a evo i druge. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kojim je u Kninu proslavljena 12. obljetnica Oluje, obilježen je jednodušnom porukom državnoga vrha da se Srbija mora suočiti s odgovornošću za agresiju, ali također i otvorenim sukobom premijera Ive Sanadera s biskupom šibenskim Antom Ivasom zbog biskupovih protueuropskih izjava u propovijedi na svečanoj misi za domovinu. Ha! Što kažete na to? Pa, ništa drugo nego da je puklo između svjetovnog i crkvenog krila HDZ-a, ni zbog osobne antipatije, ni zbog ideološkog razmimoilaženja, nego isključivo zbog toga što je Sanader morao ispraviti Ivasa da sačuva imidž nastavljača procesa detuđmanizacije, akcije koja je, da prostite, ljevičarski izum.

Niste do kraja informirani? Evo par detalja. Naime, u izjavi novinarima odmah poslije mise koju je predvodio biskup Ivas, Sanader nije skrivao nezadovoljstvo protueuropskom porukom njegove propovijedi. Smatram da je nešto važno kazati, posebno sada kad neki pokušavaju unijeti malodušje govoreći da se, eto, nama Hrvatima sudi, da će nam netko drugi pisati povijest zato što su neki optuženi u Haagu, a tek ćemo vidjeti kako će taj proces završiti, kazao je Sanader.

A što je bio zborio šibenski biskup, vatreni HDZ-ovac?

Ivas je, kako je izvijestio kolega Boris Pavelić u ponedjeljak u Novome listu, ponovio poznate napade na Haški sud, EU i NATO, kakve zagovara veći dio Katoličke crkve u Hrvatskoj. Upitao je, primjerice: Nisu li pregovori s EU opasna preskakanja bitnih pitanja?. Kazao je da su Hrvatskoj nametnuti neki novi tužitelji i suci. Smeta mu i navodna etička oluja koja ruši mjerila dobra i zla, oluja neodgovorne slobode i demokracije koja obezvrjeđuje i ruši životne temelje: braka i obitelji, začeća, rađanja i odgoja.

Po već ustaljenoj metodi selektivnog pamćenja kakvu prakticiraju hrvatski biskupi, Ivas je misu posvetio, među ostalim, i predanima selektivnoj svjetskoj pravdi koja je velikoj većini naroda neshvatljiva, a od svih ideologija koje su u prošlom stoljeću poharale Hrvatsku, najbolnijom je ocijenio onu u ime naroda i partije, uopće ne spomenuvši ustaštvo i hrvatski nacizam. Razlog više da ga Sanader napadne, jer je i to dio očuvanja imidža političara koji mora uzeti glasove SDP-u.

No, u kampanji će se dogoditi i to da će do sada relativno važne stvari i mjesta prestati to biti. Da će se u toj borbi tabora i u tom komešanju i grabežu glasova drugoj strani promijeniti i neke proklamirane vrijednosti. Tako se vrlo lukavo kolegica Davorka Blažević u svom komentaru u Slobodnoj Dalmaciji, također objavljenom u ponedjeljak, pita: Kada su Knin i Sinj postali dvije uporišne točke u nacionalnoj povijesti kojima se mjeri stupanj hrvatstva i domoljubnog ponosa? Kako su se daleka i recentna prošlost našle sljubljene 5. kolovoza u jedinstvenome mitu o hrvatskoj nepobjedivosti, junaštvu i slavi?

Imajući u vidu što se dogodilo te nedjeljne večeri, to jest da je fešta koju tradicionalno povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u rodnim Čavoglavama organizira pjevač Marko Perković ove godine nadmašila dosadašnja čavoglavska slavlja, zasjenivši fešte u Kninu i Sinju, jer je u Čavoglave stiglo oko šezdeset tisuća ljudi, među kojima je bilo više od 400 moto bikera iz Hrvatske i Slovenije, slobodno možemo zaključiti, parafrazirajući biskupa Ivasa, koji je, da pokaže Sanaderu gdje se zapravo slavi, svoj dan završio u zagrljaju s Thompsonom pod žestokim vatrometom, i to uz Matoša: Dok je srca i Čavoglava, bit će i Croatie. Jebeš ostalo. Amen. Aleluja. Za dom!