02.07.2009.
U kojoj šumi treba tražiti zeca na ražnju?
Predsjednik Vlade je ostavku podnio na posljednjem mjestu na kojem se u tom trenutku trebao zateći: u prostorijama parlamentarnog Kluba zastupnika HDZ-a, tamo gdje bi se predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti trebali susretati samo u formaliziranim i statutarno predviđenim situacijama i kuda predsjednici vlada ne svraćaju na kavicu.
Što nas čeka
Trg Burze
- Objavljen natječaj u sklopu IPA-IV. komponente
- Projekti umrežavanja bratimljenih gradova unutar programa Europa za građane
- Call for proposals for Global Greengrants Fund
- Lorenzo Natali Prize
- Javni natječaj za sufinanciranje organiziranja i nastupa na sajmovima
- → Više
- Proces pripreme i prijave prijedloga projekata za natječaj Europski instrument za demokraciju i ljudska prava
- Poziv na seminar "Kampanje javnog zagovaranja"
- Natječaj za predstave ženskog cirkusa
- „The Business of Being Born"
- Euro-Mediterranean Academy for Young Journalists
- „&TD u rezidenciji“ – non stop natječaj za rezidencijalno-istraživačke programe
- Radionice u Mediki
- ZMAG-ove radionice
- → Više
Deutsche welle
- Europa Florence Hartmann između oslobađajuće presude i novčane kazne
- Hrvatska i regija Jadranka Kosor pred dobivanjem mandata?
- Kultura Angela Merkel kao Modesty Blaise
- Priča dana Hoće li nogomet konačno pomiriti bjelce i crnce?
GLOBALIZACIJA OBRAZOVANJA I SOCIJALNA PRAVA
Prvo je potrebno dati kratak uvod jer je nemoguće procese koji se događaju u visokom obrazovanju gledati izdvojeno od širih političkih procesa u Hrvatskoj i svijetu. Vladajuća neoliberalna ideologija (zbog koje je i došlo do trenutne financijske krize) radi na korist manjini, gospodarsko-političkoj eliti, a na štetu većine. To je ono što se bjelodano vidi i u Hrvatskoj i u svijetu. To se radi na više načina – privatizacijama koje idu u korist odabranim pojedincima ili slabe nacionalne ekonomije (banke, HT, Pliva, brodogradilišta itd.), deregulacijom (npr. stvaranje bolje poduzetničke klime, tj. pogodovanje korporativnoj eliti, lakši protok kapitala što omogućuje spekulacije i brzinsko zgrtanje profita itd.), smanjenjem javne potrošnje i socijalne sigurnosti (npr. smanjivanje financiranja zdravstva, školstva, tj. početak naplaćivanja nekih usluga koje se prije nisu naplaćivale – školarine na fakultetima, participacije u zdravstvu itd.), smanjivanjem radničkih prava radi stvaranja profita (npr. pritisci na sindikate ili zabrana istih, službeno ili neslužbeno; veća fleksibilnost radne snage što zapravo znači lakše otpuštanje radnikâ, povećanje rada na određeno i sl.) itd.
'Nipošto se dakle ne može reći da su zagrebački svibanjski te zagrebački i pulski prosvjedi u studenom nešto neobično u svjetskim razmjerima'
U tom kontekstu treba promatrati i uvođenje i povećavanje školarina u visokom obrazovanju te sadašnju situaciju u kojoj 60 posto studenata plaća svoj studij, a Hrvatska za obrazovanje izdvaja više nego dvostruko manje od europskoga prosjeka. Bilo kakvo promatranje problemâ visokog obrazovanja izvan konteksta sustava čiji je smisao bogaćenje već bogatih i daljnje siromašenje siromašnih jest ili lakovjerno ili zlonamjerno. Neoliberalna ideologija traži uvođenje tržišnih parametara u sve spore društva, uključujući u to i školstvo i zdravstvo. Danas su školarine već tolike (otprilike između 6 i 10 000 kn godišnje, ovisno o fakultetu) da to mnogima predstavlja ili popriličan trošak ili im čak, uza sve ostale troškove, onemogućuje studiranje. Treba reći i to da su u Europi prosječne školarine (ondje gdje ih ima) između 500 i 1000 €, dakle niže nego u Hrvatskoj, unatoč njihovim puno većim plaćama. Komercijalizacija visokog obrazovanja u Hrvatskoj nije pak izdvojen fenomen u svijetu, kako već rekosmo. Vrlo se slične stvari, primjerice uvođenje i stalno dizanje školarina, događaju posvuda. Studenti po cijelom svijetu prosvjeduju protiv neoliberalizma u visokom obrazovanju; možemo primjerice istaći samo u posljednjih nekoliko tjedana prosvjede u SAD-u, Njemačkoj, Grčkoj, Irskoj, Italiji itd. Nipošto se dakle ne može reći da su zagrebački svibanjski te zagrebački i pulski prosvjedi u studenom nešto neobično u svjetskim razmjerima - moto je prosvjeda od 5. 11. bio Jedan svijet – jedna borba – obrazovanje nije na prodaju!
Priče za djecu
Nakon uvoda prelazimo na izravan komentar i polemiku s nekima od tezâ iz navedenoga intervjua. Prvo se treba kratko osvrnuti na Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, čiji je Pavel Gregorić član. Riječ je, ne treba okolišati, o kvaziprogresivnu forumu koji se prilično otvoreno zalaže za neoliberalizam u visokom obrazovanju. Tako je dotični Forum prije ljeta u svojem javnom pozivu kritizirao trend javnog financiranja studija u mjeri koja nije niti minimalno prilagođena društvenim, tržišnim i kulturnim potrebama naše zemlje. Ne treba se stoga čuditi stavovima Pavela Gregorića. On kaže da se slaže da bi svi trebali imati jednak pristup visokom obrazovanju, ali da ne smatra ni održivim ni pravičnim da se svima, bez razlike u pokazanim rezultatima, unaprijed garantira besplatan studij. Kao prvo, priče o održivosti i neodrživosti su jednostavno priče za malu djecu. Država od školarinâ (uključujući i izvanredne studente) ubire godišnje oko 500 milijuna kuna. Reći da nije održivo da Republika Hrvatska to financira iz proračuna (zapravo dosta manje od toga ne računamo li izvanredne studente) je prilično smiješno. Već su i sami organizatori prosvjedâ u svojim proglasima isticali neke primjere toga na što se i koliko u Hrvatskoj troši novaca pa to nema smisla opet ponavljati. Istina je da novaca ima, samo ga treba trošiti na prave stvari i u korist svih, a ne u korist interesâ onih na vrhu.
'Argument da bez (skupih) školarina tj. državnim financiranjem ne može biti izvrsnosti je empirijski jednostavno netočan'
Što se tiče pokazanih rezultata, prolazak razredbenoga postupka i upis na fakultet je valjda dovoljno dobar rezultat koji bi mogao jamčiti besplatan studij. Kolegi će Gregoriću biti poznato koliki je npr. broj onih koji se svake godine ne uspiju upisati na zagrebački Filozofski fakultet. Dr. Gregorić se neprestano poziva na izvrsnost, međutim nije baš jasno kako sustav za koji se on zalaže tomu pridonosi. Ako se nastavi smjerom kojim idemo, u ne tako dalekoj će budućnosti moći studirati samo bogati i oni nešto manje bogati koji će biti spremni zadužiti se do grla radi studija, kao da nam nije dosta što nas je većina u dužničkom ropstvu po tridesetak godina radi osiguravanja stambenog pitanja. Izvrsnost bi se valjda trebala tražiti među svima prema njihovim sposobnostima, a ne prema dubini džepova njihovih roditelja. Argument da bez (skupih) školarina tj. državnim financiranjem ne može biti izvrsnosti je empirijski jednostavno netočan, kao što nam pokazuju brojni primjeri vrlo kvalitetnih javnih (i besplatnih!) fakulteta u skandinavskim zemljama.
Gregorić kaže da je dobra ideja da se izvrsnost u studiju stimulira progresivnim oslobađanjem plaćanja troškova studija, a osrednjost da se destimulira progresivnom obvezom plaćanja troškova studija. Nije baš jasno kako se može destimulirati osrednjost. Državi su naime nasušno potrebni visokoobrazovani građani ako želimo napredovati, a ni u jednom društvu nisu svi, niti mogu svi biti, genijalci. Kao što su svakom društvu uz filozofe primjerice potrebni i smetlari, da malo karikiramo. Potrebna nam je i ta visokoobrazovana "osrednja" populacija, kako je nazivaju pojedinci indoktrinirani lažnom neoliberalnom meritokracijom. Nemoguće je i nije ni potrebno da svi članovi društva budu veliki znanstvenici, vizionari i izvrsnici. Društvu trebaju i posve "obični", ali dobri inženjeri, profesori u osnovnim školama, novinari, državni službenici itd. Neki kao da to zaboravljaju. Nije uopće jasno zašto bi takve ljude, sposobne upisati se na fakultet i završiti ga, sve i ako neće biti vrhunski stručnjaci i znanstvenici, trebalo novčano destimulirati. Ono što je pak jasno, a što ministarstvo i zastupnici ovakva sustava odbijaju vidjeti, jest da financijsko (de)stimuliranje nikako ne utječe na efikasnost, brzinu i uspješnost studiranja. Studija Školarine u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj: poveznice između plaćanja studija i uspješnosti studiranja D. Dolenec, I. Marušić i S. Puzića iz 2006. je jasno empirijski pokazala da studenti koji plaćaju studij nisu ni brži ni uspješniji od svojih kolega koji ne plaćaju studij. Time padaju u vodu sve priče o tome da plaćanje studija potječe studente na uspješnije studiranje. To je ionako od početka bio samo jedan od paušalnih argumenata (bok uz bok mitskoj neodrživosti besplatnog školstva) kojima se opravdavalo uvođenje školarinâ i kojima se prikrivala činjenica da je tu riječ jednostavno o još jednom nametu građanima i još jednom dvostrukom plaćanju - svi naime već izdvajamo za visoko školstvo porezima od svojih plaća. Poseban je paradoks i to što danas o tobožnjoj neodrživosti besplatnoga visokoga obrazovanja studentima i njihovim roditeljima popuju upravo oni dekani, rektori i ministri koji su sami uživali u blagodatima besplatnoga visokoga obrazovanja.
Prezirno odbacivanje materijalnoga
Gregorić daje i kritičku opasku da mu je žao što studenti već godinama reagiraju samo na one momente koji se tiču njihova materijalnog položaja. Takva je izjava neprimjerena na više razina. Nema apsolutno ništa sporno u borbi za svoja ekonomska prava, pogotovu u sustavu koji neprestano radi na smanjivanju tih prava većine svojih građana ili, budimo otvoreni, koji veliku većinu svojih građana sustavno i planski iskorištava i pljačka. Prezirno odbacivanjematerijalnoga, kao nečega sekundarna i manje važna, u državi koja je u situaciji u kakvoj jest, može doista biti proizvod samo krajnje blaziranosti koja proistječe iz vlastita povlaštenog položaja. Insinuirati pak da studenti, zato što su za besplatno obrazovanje, nisu možda pritom i za kvalitetno školstvo je, također, posve deplasirano. Zahtjevi za povećanjem financiranja visokog obrazovanja su upravo u tom smjeru bili i usmjereni. Osim toga, svoditi prosvjede protiv komercijalizacije visokog obrazovanja isključivo na pitanje školarinâ i materijalnog položaja, znači svjesno ili nesvjesno zanemarivanje širega konteksta. Borba protiv školarinâ je zapravo samo dio veće borbe protiv neoliberalizma čije negativne posljedice svi osjećamo na svojoj koži.
'Protiv školarina se treba boriti danas!'
Komercijalizacija visokog obrazovanja je problem koji ima puno šire implikacije – počev od toga da se stvara sustav bez ikakve socijalne mobilnosti tj. sustav nejednakosti u kojem će biti moguća samo društvena reprodukcija onih povlaštenih, sve do problema koji se vežu uz ulazak privatnoga sektora u visoko obrazovanje i njegova utjecaja na visoko obrazovanje, kao i problemâ pada kvalitete javnoga školstva. U svijetu naime postoji trend globalizacije obrazovanja, koji se naziva i zlatnom groznicom obrazovnog sustava. Naime, shvatilo se da se i obrazovanje može izvoziti te čitav niz fakulteta iz SAD-a, Velike Britanije, Australije i drugih zapadnih zemalja otvara svoje podružnice na Arapskom poluotoku, Africi, Kini, Francuskoj, Italiji itd. Naravno, riječ je o skupim privatnim fakultetima koje u pravilu pohađa samo lokalna elita. U Hrvatskoj se to još nije dogodilo, ali teško da ćemo na to morati dugo čekati (već se sad pregovara o ulasku stranog privatnog sektora u igru na Sveučilištu u Zadru pri čem bi infrastrukturu financirala Hrvatska). U ovom kontekstu, kao i u kontekstu mogućeg otvaranja novih privatnih fakulteta u Hrvatskoj, postaje jasno zašto je komercijalizacija državnih fakulteta tako problematična. Dakle, iako su školarine već sada preskupe, protiv njih se ne treba boriti samo zato što već danas mnogima otežavaju ili onemogućuju visoko obrazovanje. Protiv školarinâ se treba boriti danas, zato što će se sutra, kad budu stajale po 15 000 kn po semestru i slično (već sad postdiplomski studiji primjerice na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stoje 10 000 kn po semestru, što si doista malo tko može priuštiti iz svog džepa), biti već prekasno. Dakle, nije problem nikako samo u sadašnjim iznosima školarinâ, problem je u tome što će one samo rasti i rasti.
To nisu teorije zavjere – to neizravno priznaju i rektori i dekani i ministarstvo. Puna su im usta studentskih kredita (dok "našim" bankama već cure sline od pomisli na nov izvor zarade), a između redaka se dade pročitati da se planira uvesti i plaćanje studija za sve. Svi ovi modeli linearnoga plaćanja i sl. su samo prijelazna faza prema tome, a koraci unazad, kao što je besplatan diplomski studij za sve, posljedica su stišavanja pritiska odozdo tj. studentskih prosvjeda. Da ilustriramo situaciju, pretpostavimo naglo jačanje privatnoga sektora u visokom obrazovanju u budućnosti, bilo da je riječ o domaćem poduzetništvu ili o ulasku stranih investitora. U ovom trenutku bi takvo što imalo vrlo ograničen potencijal s obzirom na to da na državnim fakultetima još 40 posto ljudi studira besplatno, a školarine za ostalih 60 posto nisu još toliko narasle iako su već iznad europskoga prosjeka. Međutim, kad bi se školarine na državnim fakultetima još povećale i tako približile ili izjednačile onima na privatnim fakultetima (na VERN-u je primjerice školarina između 32 i 36 000 kn), ljudi bi, koji bi se ionako morali zaduživati radi studiranja, dobro razmislili hoće li ići na državni ili privatni fakultet. Tim više što će se na državnim fakultetima vjerojatno kvaliteta još više srozati po starom dobrom neoliberalnom načelu (kod nas viđenom još primjerice u zdravstvu ili brodogradnji) da se prvo namjerno uništi i oslabi ono što je u državnom vlasništvu da bi se time dokazalo da je takav sustav jednostavno neodrživ i da je država loš vlasnik, eda bi onda ljudi sami shvatili da je bolje, kad već skupo plaćaju nekvalitetu, potražiti te iste usluge u privatnom sektoru.
Mate Kapović: Prezirno odbacivanje materijalnoga, kao nečega sekundarna i manje važna, u državi koja je u situaciji u kakvoj jest, može doista biti proizvod samo krajnje blaziranosti koja proistječe iz vlastita povlaštenog položaja.
Pri tom se, naravno, može očekivati i da će privatni fakulteti pokupiti sve najbolje profesore s državnih fakulteta nudeći im veće plaće (nešto se slično dogodilo sa studijima prava i ekonomije u Njemačkoj gdje su privatni elitni fakulteti kvalitetom daleko iznad javnih fakulteta), a ulazak se privatnog stranog sektora u hrvatsko visoko obrazovanje nikako ne može spriječiti s obzirom na ugovore koje smo potpisali sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO-om). Ne treba posebno ni spominjati da u slučaju takva razvoja situacije možemo očekivati i golem utjecaj privatnog sektora na visoko obrazovanje i istraživanje pri čem se može zaboraviti prava neovisnost akademske zajednice. I upravo zato se protiv školarinâ i komercijalizacije školstva treba boriti sada, dok još nije sve otišlo tako daleko, isto kao što je upravo sada vrijeme da se borimo protiv privatizacije zdravstva, smanjenja radničkih prava, podčinjavanja našeg gospodarstva Europskoj Uniji i ostalih neoliberalnih ideja koje pokušava progurati naša gospodarsko-politička elita u suradnji i pod pritiskom zapadnih elitâ.
Autor ovoga osvrta, dr. sc. Mate Kapović, je viši asistent na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. (op. ur)
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
02.07.
Dosta nam je krize i Suzane Mona Lize
Prva spontana okupljanja građana nakon premijerove ostavke priredili su dubrovački satiričari iz udruge Nazbilj
30.06.
Nema krize za Pelješki most
Unatoč recesiji, "projekt od vrhunskog nacionalnog značaja" napreduje svaki dan u svakom pogledu
30.06.
MMF zvoni dvaput
Vlada treba urediti fiskalnu politiku ili će morati potražiti međunarodnu pomoć jer hrvatsko gospodarstvo posustaje, upozorava Rohatinski
30.06.
Hodočašće bez kajanja
Napokon se pokrenuo led u Katoličkoj crkvi, iako nitko ne zna kako ni zašto se to dogodilo, pa ne može ni jamčiti dokle će to trajati, možda samo do prvog zavoja duboko zamrznute rijeke
29.06.
Prijedlog ustavnih promjena
Nevladine organizacije za ljudska prava predlažu da se ili briše odredba kojom se regulira 'imunitet nepovredivosti', koji zastupniku daje zaštitu od kaznenog progona, ili da se nadležnost za odlučivanje o tom dijelu zastupničkog imuniteta prenese sa Sabora na Ustavni sud
26.06.
Milinović i Kosor protiv dekriminalizacije
Vlade ostaje pri stajalištu da nema govora o dekriminalizaciji lakih droga te da se kazneni zakon u tom smislu neće mijenjati
26.06.
Novi zahtjev seljaka
Hrvatski seljački savez od Vlade traži povećanje poticaja za pšenicu za 50 posto kako bi se poljoprivrednici zaštitili od gubitaka uslijed enormnog porasta troškova zadnjih godina
dodaj komentar 47 komentara
Jel je pričin il' je java: kao da se djeva bajna s rvackijeh studija pribacila na balkanske studije ter predano izučava 19. stoljeće.
Nadam se da studenti nece odustajati od prosvjeda jer postoji mogucnost od privatizacije Sveucilista ako se njihov zahtjev ne odobri!
Pozdrav iz Splita
Da se vratim na tvoje grupacije ljudi. Ne slazem se da je treca grupa najvaznija za povijest jer su inu usmjerili upravo ljudi koji su odlucivali za druge (karizme). Takodjer, treca grupa nikad nije bila (a sumnjam da ce i biti u bliskoj buducnosti) nosioc promjena jer je jos uvijek vecina ljudi vise utjecana od onih koji svoje ideje namecu, nego onih koji ocekuju da ljudi sami razmisle i donesu odluku.
Na kraju, nitko ne moze braniti iciji interes kao on sam. Kljucno je ovdje ne poimati interes (kapital) kao novac i profit (sto protivnici kapitalizma rade). Neciji interes (kapital) moze biti da drustvo prosperira, da pomogne siromasnima, da kritizira postojeci kapitalisticki sustav....u tome i je ljepota...sloboda da ostvaris ono sto ce tvoj zivot uciniti smislenim. Nije kapitalisticki sistem kriv za izostanak brige za druge, vec vrijednosna ljestvica koja mu je priljepljena, a nema nikakvih dokaza da su neodvojivi (isto kao i gulag i komunizam). Treba izvuci najbolje iz teorije i primijeniti kako zelimo...a liberalizam je u osnovi dobra ideja, jer to je upravo koncept koji prirodu cini efikasnom i odrzava dinamicku ravnotezu.
Ekonomija obuhvaca i obrazovanje. Slazem se da nema slobodnog skolovanja. I upravo je to argument za liberalizam. Ja nisam zadovoljan kako ova drzava trosi novac od mog poreza za obrazovanje. Zato zelim da mi onda ''da'' taj novac i da ja odlucim gdje cu ici na fakultet. Tj mogu doci na drzavni i platiti (i nista se nije promijenilo tehnicki) ili otici na privatni i doplatiti ako JA odlucim da je to moj interes. Tako se ubijaju razlike medju klasama: dobit cu bolji posao (ako pretpostavimo da cu steci bolje obrazovanje i kontake tamo, ako to ne bi bilo ne bih ni isao tamo, moja odluka moj rizik) pa ce moja djeca imati jos bolje uvjete. Nije cilj unistiti drzavne fakultete, vec uciniti ih boljima. Kad oni vide da nemaju monopol na obrazovanje i da se moraju boriti da ja taj novac donesem njima, bome ce se boriti za mene i slusati moje zahtjeve. A ti zahtjevi nece biti laksi ispiti, vec znanje i kontakti koji ce me uciniti vrijednim na slobodnom trzistu rada. Bitan aspekt ovog je da ja sam odlucujem koliko meni vrijedi skolovanje i sam cu odluciti da li sam spreman platiti ili uciniti nesto drugo sa novcem.
Ivek, sto se tice tvoje grupacije ljudi s obzirom na odlucivanje, ja sam u trecoj grupi, a ne prvoj. Izrazio sam svoje misljenje, nisam ga nametao (procitaj ponovo komentar, nigdje ne kazem da treba i da se mora...vec sta je po meni nuzno napraviti i sta se dogadja). Medjutim, postavljanje granice nametanja i iskazivanja ideje je ipak malo dublje jer bitno je i sta se kaze, a ne samo kako. Razlika je u dubini diskusije i argumentacije (tu smo nazalost ovdje tehnicki limitirani) te spremnosti na samokritiku. Pustiti ljude da odluce sami istovremeno ne znaci prisiljavati (nametati) ih da trebaju sami odlucivati. Jer onda opet ne odlucuju sami. Ja zagovaram da se pred ljude stave opcije sa informacijama koje se generiraju kroz diskusije i neka ljudi odluce: zele li kreirati svoj zivot i ostvarivati interes koji oni misle da je njihov ili zele to prepustiti vladi (ili nekome drugome). Razlika je kljucna, a tice se preuzimanja i snosenja odgovornosti za donesene odluke. Argumentirana rasprava o izboru pa netko svatko za sebe donese odluku. Slazem se s tobom da ce uvijek biti onih koji ce odlucivati za sebe bez obzira na sve. Medjutim, moje je misljenje da danas vecina ljudi ne odlucuje sama za sebe. Ti smatras da ljudi danas sami odlucuju da li odlucuju sami za sebe ili to prepustaju nekome drugome (''TI sam odlucujes - da ili pristanes dozvoliti drugima da za tebe odlucuju, ili da na to ne pristanes bez obzira na posljedice.''). Ne slazem se. Mislim da ljudima nedostaju informacije i rasprava o izborima da bi mogli donijeti tu odluku. Jer danas radnici ne bi trazili place samo na Markovom trgu, vec i na izborima. Izbor i nije izbor ako ne znas sta donosi i sta odnosi. Ljudi su sustinski nezadovoljni. Moje je misljenje da to nije zbog teske situacije vec sto nemaju (i nisu imali) priliku da odlucuju i snose posljedice. Sad ih snose, a da nisu uopce svjesni procesa.
Da se vratim na tvoje grupacije ljudi. Ne slazem se da je treca grupa najvaznija za povijest jer su inu usmjerili upravo ljudi koji su odlucivali za druge (karizme). Takodjer, treca grupa nikad nije bila (a sumnjam da ce i biti u bliskoj buducnosti) nosioc promjena jer je jos uvijek vecina ljudi vise utjecana od onih koji svoje ideje namecu, nego onih koji ocekuju da ljudi sami razmisle i donesu odluku.
Na kraju, nitko ne moze braniti iciji interes kao on sam. Kljucno je ovdje ne poimati interes (kapital) kao novac i profit (sto protivnici kapitalizma rade). Neciji interes (kapital) moze biti da drustvo prosperira, da pomogne siromasnima, da kritizira postojeci kapitalisticki sustav....u tome i je ljepota...sloboda da ostvaris ono sto ce tvoj zivot uciniti smislenim. Nije kapitalisticki sistem kriv za izostanak brige za druge, vec vrijednosna ljestvica koja mu je priljepljena, a nema nikakvih dokaza da su neodvojivi (isto kao i gulag i komunizam). Treba izvuci najbolje iz teorije i primijeniti kako zelimo...a liberalizam je u osnovi dobra ideja, jer to je upravo koncept koji prirodu cini efikasnom i odrzava dinamicku ravnotezu.
mislim da prvo treba ovakve siroke rasprave o slobodi pojedinca u drustvu i procesu odlucivanja specifirati jer inace se sve razvodni. Uvijek se moze diskutirati jel svatko od nas donosi odluke sam? Jesmo li clanovi zajednice jer smo tako odlucili ili nemamo izbora? Dobri argumenti za i protiv ce se lako naci. Takodjer, ako cemo radikalizirati, na odlucivanje svakog covjeka netko drugi utjece. S obzirom da zivot gledam sa znanstvene strane, propitkivanje i analiza je za mene kljuc ''samostalnog'' donosenja odluke.
Ovdje sam se fokusirao na ekonomiju i pitanje sta bi vlada trebala na trzistu regulirati, a sto ne. Ono sto zagovaram je izrazavanje diverziteta vrijednosnih sustava pojedinaca koliko god je moguce jer tad dolazi do efikasnije trgovine tj. motiviranosti ljudi da prodaju ono sto malo cijene za ono sto visoko cijene. Kad netko odluci za tebe koliko ti vrijede neke stvari, dolazi do demotivacije za akciju. Uloga vlade je da postavi okvire trgovine tj pravila igre (sprecavanje pljacke, malverzacija, neplacanja, zastita prirode, socijalna odgovornost). Ova pravila bi svaka stranka trebala izvjesiti na izborima da ljudi znaju koja pravila igre nastupaju. Ono sto bi svaka vlast trebala osigurati je da su pravila za sve ista i da nema nepisanih pravila. To ne znaci da svi trebamo biti jednako bogati (jednakost rezultata), vec imati sansu da sa resursima koje dobijemo kad smo rodjeni (talenti, nasljedjena imovina od roditelja itd) napraviti ono sto mi mislimo da je nas interes. Naravno, uvijek se taj interes oblikuje u skladu sa pravilima zajednice (ne mozes ubiti za svoj interes). Ono sto se dogodilo financijskoj ekonomiji danas je krivica vlade, a ne slobodnog trzista. Vlada pod utjecajem korporacija (ili koji god drugi) ne poduzima mjere da osigura da su pravila ista za sve i dovodi u opasnost sredstvo trgovanja. Posljedice potonjeg se jako izrazavaju na realnoj ekonomiji. Mislim da puno stroza pravila trebaju vrijediti u financijskom sektoru (ako cemo vec imati sustav temeljen na davanju vrijednosti sredstvu razmjene) jer su posljedice dalekoseznije. Ako jedan tvornicar onecisti okolis, treba platiti, zasto ne bi i financijske institucije? Naravno treba osigurati da u svakom trenutku one MOGU platiti za svoje greske, a ne da ih drzava vadi. Tako, ako zahebu, imas kapital koji ce neutralizirati posljedice.
Ekonomija obuhvaca i obrazovanje. Slazem se da nema slobodnog skolovanja. I upravo je to argument za liberalizam. Ja nisam zadovoljan kako ova drzava trosi novac od mog poreza za obrazovanje. Zato zelim da mi onda ''da'' taj novac i da ja odlucim gdje cu ici na fakultet. Tj mogu doci na drzavni i platiti (i nista se nije promijenilo tehnicki) ili otici na privatni i doplatiti ako JA odlucim da je to moj interes. Tako se ubijaju razlike medju klasama: dobit cu bolji posao (ako pretpostavimo da cu steci bolje obrazovanje i kontake tamo, ako to ne bi bilo ne bih ni isao tamo, moja odluka moj rizik) pa ce moja djeca imati jos bolje uvjete. Nije cilj unistiti drzavne fakultete, vec uciniti ih boljima. Kad oni vide da nemaju monopol na obrazovanje i da se moraju boriti da ja taj novac donesem njima, bome ce se boriti za mene i slusati moje zahtjeve. A ti zahtjevi nece biti laksi ispiti, vec znanje i kontakti koji ce me uciniti vrijednim na slobodnom trzistu rada. Bitan aspekt ovog je da ja sam odlucujem koliko meni vrijedi skolovanje i sam cu odluciti da li sam spreman platiti ili uciniti nesto drugo sa novcem.
Ivek, sto se tice tvoje grupacije ljudi s obzirom na odlucivanje, ja sam u trecoj grupi, a ne prvoj. Izrazio sam svoje misljenje, nisam ga nametao (procitaj ponovo komentar, nigdje ne kazem da treba i da se mora...vec sta je po meni nuzno napraviti i sta se dogadja). Medjutim, postavljanje granice nametanja i iskazivanja ideje je ipak malo dublje jer bitno je i sta se kaze, a ne samo kako. Razlika je u dubini diskusije i argumentacije (tu smo nazalost ovdje tehnicki limitirani) te spremnosti na samokritiku. Pustiti ljude da odluce sami istovremeno ne znaci prisiljavati (nametati) ih da trebaju sami odlucivati. Jer onda opet ne odlucuju sami. Ja zagovaram da se pred ljude stave opcije sa informacijama koje se generiraju kroz diskusije i neka ljudi odluce: zele li kreirati svoj zivot i ostvarivati interes koji oni misle da je njihov ili zele to prepustiti vladi (ili nekome drugome). Razlika je kljucna, a tice se preuzimanja i snosenja odgovornosti za donesene odluke. Argumentirana rasprava o izboru pa netko svatko za sebe donese odluku. Slazem se s tobom da ce uvijek biti onih koji ce odlucivati za sebe bez obzira na sve. Medjutim, moje je misljenje da danas vecina ljudi ne odlucuje sama za sebe. Ti smatras da ljudi danas sami odlucuju da li odlucuju sami za sebe ili to prepustaju nekome drugome (''TI sam odlucujes - da ili pristanes dozvoliti drugima da za tebe odlucuju, ili da na to ne pristanes bez obzira na posljedice.''). Ne slazem se. Mislim da ljudima nedostaju informacije i rasprava o izborima da bi mogli donijeti tu odluku. Jer danas radnici ne bi trazili place samo na Markovom trgu, vec i na izborima. Izbor i nije izbor ako ne znas sta donosi i sta odnosi. Ljudi su sustinski nezadovoljni. Moje je misljenje da to nije zbog teske situacije vec sto nemaju (i nisu imali) priliku da odlucuju i snose posljedice. Sad ih snose, a da nisu uopce svjesni procesa.
Da se vratim na tvoje grupacije ljudi. Ne slazem se da je treca grupa najvaznija za povijest jer su inu usmjerili upravo ljudi koji su odlucivali za druge (karizme). Takodjer, treca grupa nikad nije bila (a sumnjam da ce i biti u bliskoj buducnosti) nosioc promjena jer je jos uvijek vecina ljudi vise utjecana od onih koji svoje ideje namecu, nego onih koji ocekuju da ljudi sami razmisle i donesu odluku.
Na kraju, nitko ne moze braniti iciji interes kao on sam. Kljucno je ovdje ne poimati interes (kapital) kao novac i profit (sto protivnici kapitalizma rade). Neciji interes (kapital) moze biti da drustvo prosperira, da pomogne siromasnima, da kritizira postojeci kapitalisticki sustav....u tome i je ljepota...sloboda da ostvaris ono sto ce tvoj zivot uciniti smislenim. Nije kapitalisticki sistem kriv za izostanak brige za druge, vec vrijednosna ljestvica koja mu je priljepljena, a nema nikakvih dokaza da su neodvojivi (isto kao i gulag i komunizam). Treba izvuci najbolje iz teorije i primijeniti kako zelimo...a liberalizam je u osnovi dobra ideja, jer to je upravo koncept koji prirodu cini efikasnom i odrzava dinamicku ravnotezu.
Takodjer, uvijek ce biti ljudi koji ce zeliti sami odluciti sto je najbolje za njih same, i koji ce biti spremni poduzeti sto god je neophodno da ne dozvole da drugi odlucuju za njih.
"Moc i vlast nad ljudima se gubi samo onda kad ih pustis da sami odluce za sebe sta je njihov interes."
Kad ih pustis? Tko koga? Moc i vlast nikoga ne pusta. TI sam odlucujes - da ili pristanes dozvoliti drugima da za tebe odlucuju, ili da na to ne pristanes bez obzira na posljedice.
"Inace uvijek postoji neki monopolist, bio vlada, korporacija, sindikat ili doktori znanosti koji ce odlucivati umjesto njih."
Uvjek ce postojati i oni koji nece dozvoliti da itko drugi odlucuje za njih. Dakle pored onih koji zele da drugi odlucuju za njih (nazovimo ih 'vucibatine') i onih koji zele da odlucuju za druge (nazovimo ih 'batine'), ima i onih koji ne zele da drugi odlucuju za njih, i ne zele svoje odluke nametati drugima i oni su zapravo najvazniji za povijest, jer od njih zapocinje svaka promjena.
Autor ovog komentara nije doktor znanosti
zato što su naši fakulteti postali profitni centri:!!!!!!!!!!!
1. zgb sveučilište u ovoj je godini dobilo 1,2 milijarde kuna ( na netu se nalaze podaci )
2. osim toga od studenata su puitem školarima prihodovali još 700 milijuna kuna.
dakle - u 2008. zgb sveučilište dobilo je 2 milijarde kuna - DA DOBRO STE ČULI DVIJE MILIJARDE KUNA
Nažalost mi porezni obveznici ne znamo nti možemo saznati kuda su otišli novci odnosno na koji su način potrošeni. nemamo na to pravo a rektorat i dekani nisu ludi dati na uvid papire.
Zašto? - Zato što bi se tada vidjelo koliko su plaćeni određeni profesori - dvije .. tri plaće mjesečno. NARAVNO ovdje ne smijemo zaboraviti da isti ti profesori predaju na još barem 2 sveučilišta. sve to rezultiralo je manjkom vremena. PA naravno da se ne mogu posvetiti radu sa studentima budući da su cijelo vrijeme na putu .... Na žalost mnogih pratim novine i sjećam se da je zgb sveučilište dobilo dodatne nopvce kako se školarine ne bi povisivale.... čini mi se oko 4 milijuna kuna ... no to ih ipak nije spriječilo da ih povise.
i dok mi se sve to gadi ... oni imaju pravo. Zašto??
1. svi oni koji se nisu upisali na trošak države - odnosno koji nisu ( ja spadam u te opa) svojim znanjem ( izvrsnošću) pokazali i dokazali svoju želju za znanjem u stvari i ne trebaju studirati. Ako pak žele studirati .. ok .. no molim godina košta xy tisuća kuna. - ne želiš ne moraš
2. pogledajte zavod za zapošljavanje ... potrebe i ponudu.. jasno se vidi da je određene programe nužno ugasiti . za njima nema potrebe. mladi završavaju studij ... ne mogu naći posao u struci .. i onda je država kriva za to ... zašto??? ako netko studira poljski trebalo bi mu biti jasno da posao, pogotov u struci , neće tako lako pronaći. ( ispričavam se svima sa filozofskog što sam spomenuo jedna njihov program)
BOLOGNA je prema moje mišljenju proces izumiranja generacije profesora ... generacije koja u studnetima vidi konkurenciju , generacije koja zna da ju nitko ne može pozvati na odgovornost, generacije koja ne djeluje proaktivno ( ne želim generalizirati.. ispričavam se na ovako složenim rečenicama)
Opet malo na filozofski ... ( isprika - naime ovaj moj faks znam .. no siguran sam kako je i na drugim ista situacija) - dakle filozofski u Zagrebu ima cca 600 kombinacija koje student može upisati ... jako dobro ...od svih tih kombinacija koliko je ( reći ću) funkcionalno
Mišljenja sam da država oliti ministarstvo treba svoje potpore usmjeriti na grane koje su nužne, u suradnji sa zavodom za zapošljavanje- i jasno reći .. državi treba xy geologa .. i mi to plaćamo ... a vi što želite
I činjenica je da smo svi pomalo primitivni snobovi jer sama svrha obrazovanja nam nije bitna već nam je bitno samo to da naše dijete ima fakultet. Tako smo uvjerili i naše dijete a što ne radi ili ne radi u profilu koji je završio manje je važno.
pa mi imamo izvanredne stručnjake i na Pmf-u i na Fer-u i na strojarstvu i brodogradnji, o pravu, ekonomiji, politologiji, defektologiji, ffzg-u da i ne govorim,
ne vidim po čemu su to rezultati naših sveučilišta i instituta lošiji od onih vani,
mislim da je najveći problem u državi koja pojma nema što bi s njima kao što zapravo nema pojma što bi sama sa sobom, kako je netko dobro spomenuo najduži plan naših vlada je 4 godine, a u posljednje vrijema, ritmom promjena Sanaderovih izjava, otprilike svakih 4 dana do 4 sata.
pa ti budi izvstan
statut ffzg:
Status studenta
Članak 47.
(1) Status redovitog studenta ima student najdulje za vrijeme koje je dvostruko dulje od propisanog trajanja studija. U vrijeme trajanja studija ne ubraja se vrijeme mirovanja obveza studenta.
statut unizg:
Sadržaj studijskog programa Članak 67.
(1) Studijski program sadrži:
1. informaciju o trajanju studij i o roku u kojem se mora završiti studiranje
Status studenta Članak 54.
(1v) Status redovitog studenta ima student za vrijeme propisanog trajanja studija, a najviše za crijeme koje je dvostruko dulje od propisanog trajanja studija.
hm... siroko obrazovanje ne znaci nuzno i kvalitetno obrazovanje. Moje je misljenje da su djeca u Hrvatskoj preopterecena gomilom informacija od kojih vecinu nece nikad koristit i od kojih ce vecinu zaboraviti dva dana nakon sto dobiju ocjenu. Po meni je upitno i koliko je dobro za Hrvatsku da djeca u prvom razredu rjesavaju iz matematike zadatke koje kanadska djeca rjesavaju tek u petom razredu. Posebno jer je upravo matematika predmet u kojem se stvaraju izrazene podjele medju ucenicima, izmedju onih koji je "kuze" i onih koji je jednostavno "ne kuze"... i pritome je veci broj ovih koji "ne kuze" i samo se provlace. Razlog moze biti i u tome sto dok su se ucile osnove oni jednostavno nisu bili spremni za to. Druga stvar koja se tice sirokog obrazovanja je da je ono uglavnom nepotrebnu u poslu kojim se covjek na kraju bavi. Zasto pretjerivati sa sirinom? Memoriranje gomile cinjenica nije nacin poticanja samostalnog razmisljanja. Nekad je manje vise.
Ali definitivno se slazem da se ne treba strmoglaviti u promjene.
A ovako, sve je u skladu : zemlji koja zeli biti vazal zapada, treba i takvo obrazovanje : Pasalici ce se obrazovati na Hravardu, a za stoku sitnog zuba, sto manje zna, utoliko i bolje !
Radeci u Sjevernoj i Juznoj Americi i u raznim evropskim zemljama, srela sam ljude iz svih krajeva svijeta. Medjutim, izuzev rijetkih iznimaka iz istocno-evropskih zemalja, niko nije imao ni priblizno tako dobro i opsezno opce obrazovanje kakvo smo mi stekli u SRH dok je skolovanje bilo besplatno, a ni znanje steceno na nasim fakultetima nimalo nije zaostajalo za zapadnim.
Na pr., u Sjevernoj Americi, obrazovanje u osnovnoj i srednjoj skoli u prosjeku je vrlo lose, ali zato postoje neki fakulteti koji su jako dobri (i skupi) (uz mnostvo koledza koje su vrlo upitne kvalitete). Djeca nasih iseljenika koja su u bivsoj Jugoslaviji bila prosjecni ucenici, po dolasku, na pr. u Kanadu, bi postali najbolji ucenici, tolika je bila razlika u programu. Za ilustraciju, jednom smo usporedjivali udzbenike matematike iz Hrvatske i Kanade i pronasli da su hrvatski ucenici vec u prvom razredu osnovne rjesavali kompliciranije zadatke nego kanadski ucenici u petom razredu.
Medjutim, po nekim analizama, rezultat strukturnih promjena koje zemljama koje zahvati "globalizacija" nametne MMF, Svjetska banka i WTO su upropastavanje obrazovanja (uz zdravstvo, poljoprivredu i domacu industriju).
Dakle, svrha obrazovanja se u kapitalizmu promijenila: trebaju se proizvoditi fah-idioti, dok je u socijalizmu teznja bila da se ljudi siroko obrazuju kako bi mogli samostalno misliti.
Time ne poricem da na zapadu na svim nivoima postoje kvalitetne skole za elitu, a ima i dovoljno novca da se strucnjaci iz cijelog svijeta mogu "ukrasti" siromasnim zemljama kao sto je Hrvatska. Ali sve to sluzi zato da bi obrazovana elita mogla sto bolje manipulirati i iskoristavati neobrazovanu masu.
Hrvatska je u potpuno drugacijem polozaju od mocnih zapadnih zemalja i obrazovanje za sve joj je od kljucne vaznosti ako se zeli razvijati. Dakle, nije uopce trebalo mijenjati obrazovanje koje je bilo dobro. Ili ako se zelilo poboljsavati ono sto je postojalo, trebalo je prethodno procijeniti dobre i lose strane postojeceg i proucitii nove predlozene modele prije nego sto se bezglavo pristupilo promjenama.
A ovako, sve je u skladu : zemlji koja zeli biti vazal zapada, treba i takvo obrazovanje : Pasalici ce se obrazovati na Hravardu, a za stoku sitnog zuba, sto manje zna, utoliko i bolje !
Granica besplatnog školovanja bi trebala biti diplomski studij 3+2 a ostalo bi se trebalo platiti ako je negdje 5 ili 6 godina u "šupu" i to bi trebalo biti besplatno Tko ne završi na vrijeme treba deblje participirati u školarini pa čak i više nego sada, jer nije završo na vrijeme. A sada se od školarina napravio big buissnes posebice na ekonomiji
http://www.h-alter.org/tekst/'novac-u-skolstvo,-a-ne-u-vojsku!'/10342#hot
Dakle radi se o distribuciji sredstava koja sacinjavaju javni proracun. Zaista, je li ovom drustvu prioritet vojska, ili sportska natjecanja, ili megalomanski i nepotrebni gradjevinski projekti, ili zdravstvo i obrazovanje? Slusam ovih dana u Saboru premijera kako zbog ekonomske krize najavljuje velkodusno odricanje od besplatnih garaza za saborske zastupnike (besplatnih za njih, ne za nas koji im to placamo, a cak ce se mozda staviti na raspravu i tema povlastenih mirovina. Ti bokca, kakva socijalna osjetljivost! Citav drzavni budzet mora biti usmjeren na dobrobit drustva i morao bi biti izraz socijalne osvijestenosti vlade. Engleska je vlada u vrijeme velike bijede izazvene Drugim svjetskim ratom zabranila javne manifestacije raskosi cega su se morali pridrzavati i njihovi kapitalisti i kraljevska obitelj. To nije bila samo demagoska mjera jer je bila u kontekstu konkretne i dobro osmisljene drzavne pomoci ratnim stradalnicima. To sve nije tako tesko primijeniti ako se hoce. A kod nas su na vlasti Orvelove svinje.
Ono što svi propuštaju uviditi je da Hrvatska nema strategiju razvoja koja je stalna. Sve se radi na rok od 4 godine. Zato i imate ovakve situacije da se pare troše na neke stvari na koje se ne trebaju trošiti. U takvim uvjetima svatko pokušava vući na svoju stranu i to je upravo ono što se radilo i ovim prosvjedom. No to neće pomoći cijeloj Hrvatskoj (unatoč toga što bi to imalo utjecaja na sve) i zato je prosvjedovanje za besplatne studije ignorantno. Ono za što bi se trebalo prosvjedovati je da se napokon napravi neki smislen plan što mi ustvari želimo sa ovom zemljom. Onda će se znati kamo uopće želimo "ulupati" većinu novaca.
reforme bolonja - cisti drek na shibici, na ekonomiji(visa) ove godine 400stud slusa istovremeno predavanje! nema grupa nema nicega, nema organiziranja kolokvija(jer nema dovoljno prof i mjesta), super reforma, idemo dalje..
+ kako si to negiranje vazznosti MATERIJALNOG mogu priusstiti samo oni kojima ono zaista i ne predstavlja problem, jer ga vecc imaju sasvim dovoljno - ako nemaju kruha, pa zassto ne jedu kolacce, pitala se isto tako jedna carica - samo ssto je ovo joss mnogo gore, jer je svijesno nametanje ideologije kako bi se one koji su ionako u lossijem polozzaju dodatno izvlastilo i obespravilo.
Americka privatna sveucilista funkcioniraju po tri pravila: uzasno visoke skolarine (Obamin studij prava na Harvardu je oko 100.000 kn / semestar), ne pretjerano visoke profesorske place (i skrtarenje sa stalnim zaposlenjem), vrtoglavo velike zaklade (Harvard = $35 milijardi), koje omogucuju da se gotovo nadprosjecnoj polovici studenata onda plati studij putem stipendija. Ostali se mogu zaduziti i moze se dugo muljati i odgadjati sa otplatom tih zajmova, a i drzavni fakulteti ne kostaju po semestru mngo vise nego u Hrvatskoj (recimo 12 tisuca kuna) tako da ipak velika vecina mladih ljudi, koji zele zagrijati stolicu, zavrsava fakultete.
Dodaj komentar