Marinko Čulić 28.08.2014.

Avangarda zapadne periferije

Marinko Čulić Velika fertutma digla se uoči današnje konferencije zapadnobalkanskih zemalja u Berlinu zbog najave da će se ondje odlučiti o novom pravcu Jadransko-jonske autoceste. Ona ne bi išla preko Dubrovnika nego kroz Bosnu i Hercegovinu.

Što nas čeka

Safety Net

Trg Burze

Deutsche welle

Grad duhova + FOTOGALERIJA

 Nekadašnji sisački industrijski raj danas je grad duhova u kojem ljudi u kolicima iz šoping centara skupljaju staro željezo.

Tišina se razlijeva među ogromnim industrijskim pogonima Željezare Sisak. Sunčan je dan sredinom siječnja. U daljini se u bistro nebo diže dim iz Rafinerije nafte. U blizini nigdje nikog. Tek je jedan auto sa strane parkiran. Unutra sredovječni čovjek ispunjava križaljku. Kasnije, kada nam bude zabranjivao fotografiranje jednog dijela privatiziranog pogona Željezare, shvatit ćemo da se radi o čuvaru. Ono što čuva, hrpe su kamenja. Tu je već odnošeno više-manje sve što je vrijedilo. Nekoć je to mjesto svakodnevno bilo zaglušujuće bučno, kaže nam naš vodič, odličan poznavatelj povijesti Željezare, Siščanin Milenko Kovačević Fleka. Strojevi su bučili, sirene se uključivale, razvozio se materijal, a kad bi se uključila elektromagnetska peć, tlo bi podrhtavalo. U Željezari nije bilo predaha, do 14 tisuća ljudi tu je radilo u tri smjene. I Nakon više od šezdeset godina peći su se ugasile i radnika više nema. Posljednjih devetstotinjak je dobilo otkaz u prosincu, kada je američka tvrtka CMC odlučila zatvoriti proizvodnju u Siskutelevizijska novogodišnja javljanja znala su se uključivati pored tih velikih, užarenih peći, odakle bi preznojeni radnici slali čestitke narodima i narodnostima zavaljenima pred crno-bijelim televizorima.

Nakon više od šezdeset godina peći su se ugasile i radnika više nema. Posljednjih devetstotinjak je dobilo otkaz u prosincu, kada je američka tvrtka CMC odlučila zatvoriti proizvodnju u Sisku. Iako su uložili 200 milijuna dolara u modernizaciju proizvodnje, zaključili su da im se posao ne isplati. Ako ništa, makar radnicima nisu ostali dužni, kako to obično biva kada se zatvore tvornice. Isplaćene su im sve plaće, božićnice i ponuđene otpremnine. Tako je završila priča o nekadašnjem sisačkom industrijskom divu koji je omogućavao radnicima da žive u blagostanju kakvo radničkoj klasi danas može biti samo dio sjećanja ili snova. Zbog Željezare je u njenoj neposrednoj blizini niknuo cijeli grad - radničko naselje Caprag. Radnici su dobivali stanove u solidnim stambenim zgradama, okruženima parkovima i šumom.

Sama je Željezara niknula usred hrastove šume. Iz svojih su toplih stanova, koje je opskrbljivala toplana u sklopu Željezare pa su im režije bile niske, odlazili na neke od brojnih sportskih terena u naselju. Na raspolaganju su imali igrališta za odbojku, tenis, košarku, rukomet, kuglanu i nogometni teren s atletskom stazom. Pored nogometnog terena kluba Metalac bila je restauracija istog naziva, središte društvenog života Capraga. Na toj je terasi nastupala Lepa Brena, Miroslav Ilić i mnoge druge jugoslavenske zvijezde, dok su radnici ostavljali plaće na šanku. U blizini je bio izgrađen i prvi sisački bazen, olimpijske veličine. Kao i većinu objekata za rekreaciju, bazen su gradili sami radnici nakon što bi se vratili s posla. Ukupno je na radnim akcijama u Capragu utrošeno i do 50 tisuća radnih sati godišnje. Danas je bazen, kao i neki drugi sportski tereni, privatiziran i godinama već zatvoren propada. Velika je pažnja poklanjana "aktivnom korištenju radne pauze u krugu poduzeća", kako stoji u vrlo zanimljivoj monografiji o Željezari, koju je u nekoliko izdanja objavio Metalurški kombinat Željezare Sisak. Tako je u okviru same Željezare bilo čak 18 Ukupno je na radnim akcijama u Capragu utrošeno i do 50 tisuća radnih sati godišnje. Danas je bazen, kao i neki drugi sportski tereni, privatiziran i godinama već zatvoren propadaigrališta za odbojku, tri za rukomet, dva boćališta, 11 streljana i 20 kuglana. Možete zamisliti da se danas radnici za vrijeme pauze, ako je uopće imaju, razbježe po sportskim terenima koje su im izgradili poslodavci.

Sve je počelo još prije Drugog svjetskog rata kada je poduzetni inženjer Miroslav Tomac zaključio da je položaj Siska idealan za metaluršku industriju. U predratnoj Europi je rasla potražnja čelika, a okolica Siska bila je poznata po nalazištima željezne rudače, koja se iskopavala još od predrimskog doba. K tome, Sisak nije bio daleko od najvećih potrošača sirovog željeza u Hrvatskoj i Sloveniji, a i jeftina radna snaga se mogla naći u blizini - uglavnom na Baniji i u Bosanskoj krajini. Tomac je našao investitora i 1939. je svečano potpaljena visoka peć napravljena po njegovim nacrtima u novoosnovanoj Talionici Caprag, nekih pet kilometara od Siska. Bio je to prvi industrijski metalurški pogon na teritoriju današnje Hrvatske. Talionica je nakon rata nacionalizirana i 1947., kada je već imala 500 radnika, preimenovana je u Željezaru Sisak. U narednih deset godina se izgrađivala i širila, proizvodila je sirovo željezo, sirovi čelik i bešavne cijevi, po kojima je bila poznata. Od Talijana je kao dio ratne reparacije dobila valjaonicu za bešavne cijevi, kaže Fleka. Njihove željezne konstrukcije su ugrađene u splitski stadion na Poljudu, Cibonin toranj pa i one skele što su godinama bile na zagrebačkoj Katedrali. Bila je to treća po veličini željezara u Jugoslaviji - iza Zenice i Jesenice.

No s rastom broja radnika, koji je već premašivao pet tisuća, pojavio se problem stanovanja i kvalitete života. Mnogi od njih, pridošli uglavnom iz Bosne, živjeli su s obiteljima u barakama na području koje je imalo samo jedan mali prehrambeni dućan. Prioritet je bio da se dovrši izgradnja Željezare, a tek onda pobrine za radnike. Izgradnja se intenzivirala šezdesetih godina, kada se gradilo i po stotinu stanova Sirotinja bi se iskrcala na sisačkom željezničkom kolodvoru s jednim kuferom u ruci i sve bi dobili u Željezarigodišnje. Bile su to zgrade za samce, ali i dvosobni i trosobni stanovi, kao i obiteljske kuće s dva stana u kojima su živjeli stručni kadrovi, i ta se ulica zove Inžinjersko naselje.

Caprag je dobilo robnu kuću, vrtić, školu, poštu, knjižnicu, dom zdravlja, sportske terene i sve drugo što je radnicima bilo potrebno."Sirotinja bi se iskrcala na sisačkom željezničkom kolodvoru s jednim kuferom u ruci i sve bi dobili u Željezari. Imali su dobre stanove, pristojne plaće, hranili se u tvornici, a i režijski troškovi su im bili mali. Nisu razmišljali o podmirivanju osnovnih potreba, nego o tome hoće li kupiti novi namještaj ili auto. Kada bi željezarci dobili plaće, u gradskim dućanima je bila takva gužva da smo ih izbjegavali tih dana. Mnogi su si priuštili i vikendice na moru", prepričava Fleka. A i ako ne bi imali vikendicu, mogli su ići u neko od ljetnih odmarališta Željezare.

Danas tu živi oko deset tisuća ljudi, uglavnom umirovljenici. Naselje je još uvijek u dobrom stanju, mada su sportski tereni i parkovi zapušteni. Jednako kao i javne skulpture, kojih ima neobično puno - oko tridesetak skulptura je "razasuto" po naselju i industrijskim pogonima. Razlog tome je nekadašnja umjetnička kolonija koja se od 1971. pa do 1990. održava u sklopu Željezare. Kroz koloniju je ukupno prošlo dvjesto umjetnika, među kojima su bili Ivan Kožarić, Dušan Džamonja, Ratko Petrić, Peruško Bogdanić i Milena Lah. Realiziralo se više od dvije tisuće djela u raznim medijima.

Stručna komisija je dvaput godišnje birala umjetnike koji su dolazili u Caprag i tamo bi tijekom dvadeset dana radili. Bila je to socijalistička varijanta današnjih rezidencijalnih programa za umjetnike. U Capragu su umjetnici surađivali sa Željezara je od umjetnika otkupljivala radove i potom ih postavljala u javne prostore ako se radio o skulpturama ili ih je darivala radnicima kao nagrade za postignućaželjezarcima, odnosno radnici u kulturi s radnicima u proizvodnji, s ciljem da željezarci ne budu objekti, već subjekti kulturne politike, kako je to definirao Odjel za kulturu unutar Željezare.

Sisački umjetnik Marijan Crtalić koji se podrobno bavio tom tematikom u sklopu izložbe Nevidljivi Sisak: Fenomen Željezara, za koju je i nagrađen, kaže da je "jedan od ciljeva kolonije bio ukazivanje pažnje radnicima na proizvodni proces kao potencijalni kreativni čin". Umjetnici su surađivali s grupama radnika zaduženima za tehničku realizaciju njihovih kreacija, kaže Crtalić. Kolonija je utjecala i na osnivanje radničkih likovnih amaterskih grupa. Željezara je od umjetnika otkupljivala radove i potom ih postavljala u javne prostore ako se radio o skulpturama ili ih je darivala radnicima kao nagrade za postignuća. Kada se odvozi krupni otpad u Capragu, još uvijek se zna naći vrijednih umjetnina, kaže Fleka. Nisu svi bili oduševljeni umjetninama koje su nastajale u sklopu kolonije pa su tako neki prigovarali da su skulpture previše nalik na strojeve i proizvode metalurške industrije, odnosno da nema velike razlike između te umjetnosti i onog što proizvode radnici Željezare. Kako bilo, u parku se može vidjeti izvrsna "Kardeljeva zvijezda" Dušana Džamonje, zapuštena kao i druge skulpture u Capragu. Neke su skulpture u međuvremenu nestale, vjerojatno su se vratile tamo odakle su nastale - u talionice željeza.Crtalićeva je izložba, kojom je dokumentirao skulpture u Capragu, potakla konzervatorski zavod da ih uvede u popis kulturne baštine.

Nekoć su se građani Siska žalili da je grad zapušten, dok se u njihovom susjedstvu razvija "najmodernije naselje", kako su pisali u omladinskom partijskom listu. Danas su i Sisak i njegovo predgrađe Caprag zapušteni. U Sisku su stari, davno napušteni industrijski kompleksi s početka 20. stoljeća urušeni, a Capragom ljudi u kolicima iz šoping centara skupljaju staro željezo.

Sisački filmaš Goran Dević radi na dokumentarnom filmu o Željezari Sisak, svojevrsnoj odi radu u tom pogonu. Film je sniman prije nego što se Željezara ugasila, a sadrži i dosta arhivskog materijala. Uskoro bi trebao izaći vani. Pogledajte trailer filma:

"Željezara Sisak" - "Sisak Forge" - Documentary Film trailer Dir: Goran Dević 2011. from 15 Art on Vimeo.

Intervju s Marijanom Crtalićem pogledajte ovdje.

Tagovi: sisak
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 10 komentara
  1. dodo07.02.2012. 01:22
    pretužno...
  2. pd07.02.2012. 02:13
    napraviti dolje nuklearku pa će ljudi raditi... kao i u susjednoj dolenjskoj:-)
  3. pd07.02.2012. 02:13
    napraviti dolje nuklearku pa će ljudi raditi... kao i u susjednoj dolenjskoj:-)
  4. Svakojaki07.02.2012. 11:14
    He, he! Biti cemo mi Hrvatici uskoro kruha gladni sve mi se cini. I to sa i bez Unije.
  5. Svakojaki07.02.2012. 11:23
    Ma sve je to J.B. Tito kriv! Sve! Gradio je tvornice i bolnice i sad se mi eto 20 godina mucimo kako da ih razgradimo i ucinimo Hrvatsku sto autohtonijom i prirodnijom. Friski zrak i ljekarije babe Mare kao nacionalni brand. Ma kazem, bolji je bio drug Enver Hoxha sa 700 000 bunkera ostavljenim generacijama Albanaca na ponos i diku.
  6. ap07.02.2012. 12:50
    @ Svakojaki 07.02.2012. 11:23

    "Ma sve je to J.B. Tito kriv! Sve! Gradio je tvornice i bolnice i sad se mi eto 20 godina mucimo kako da ih razgradimo i ucinimo Hrvatsku sto autohtonijom i prirodnijom. Friski zrak i ljekarije babe Mare kao nacionalni brand. Ma kazem, bolji je bio drug Enver Hoxha sa 700 000 bunkera ostavljenim generacijama Albanaca na ponos i diku"

    Ne kao kritiku tvog komentara nego ga koristim za neke bitne materijalne istine u tome, a koje mmogu biti bitne i sada i dalje.

    kao što se i tu vidi, nije Tito započeo željeazrz u Sisku, nego neki Tomac i razni drugi pred II svj. rat.

    Kada si spomenuo općeniti Tita je tvornice i bolnice, ti razni drugi su tada u 7-8 godina pred II svj. rat, a stručnih i moćnih je bilo puno manje nego SFRJ i RH zadnjih 20 godina i sve više ledina pa sve treba, isključivo svojim novcem i znanjem i uz dosta neplaćanja njima nametanjem kliringa ods Reicha io SSSR-a

    izgradilo, opremilo stručnim ljudima i tehnikom te pustilo u rad i sve radi a ponešto kao Pliva-zarazno-cjepiva brzo u svejtski vrh i zarade:
    - 4 od 5 i danas najvećih bolničkih kompleksa u Zagrebu i RH, sve osim JNA nakon Tita bolnicu Dubrava a za šta je vezana Blonica Blato početa za Tita i do danas isto troši se i utrošeno puno milijradi da bi SFRJ-Tito-RH imali dolični spomenik za doba 1970.-2010.g., kao i svi mega projekti nakon šezdesetih i čistki svega po SRH i SFRJ što je bilo šezdesetih, a što je konkretno nasuprost svemu ostalom kao preživjeli iz tridesetih i njihovi učenici nastavilo tridesete i diglo sve od čega se živi, dok nisu opet brzo počišćeni
    - tvornice Pliva, Badel, Franck, Siemens današnji Končar i manje više sve što i danas funkcionira, pri lemu je i ova željezara radila do jučer.

    Tito nije kriv za sve a niti zaslužan. Jer nit diktator baš sve naređuje a ni bog, umro je pa nakon njega te kao ključno - Tito ni Tuđman ni račan ni Čačić ni ... nisu konkretno napravili oko toga ni 1 % koliko sam npr. ja, jer ja sam podsta i bitno u preko 4.000 svima korisnih i od baš svih uvijek poštovanih složenih djela / projekata a oni nisu stiglu više od 1 % toga jer su toliko bili zauzeti drugim.

    Iako djeluje apstrkatno, u tome je i materijalno ključna slika, vid, sluh, mateijalna istina i njezino slobodno dokazivanje ... Velika kriza tu i po svijet je u prvom redu od epidemije modnog poremeča vida, sluha, slike i odnosa prema načelu matrijalne istine.

    Milijuni do milijrada onih snaga koje non stop, pa i sada kada kriza eskalira i gadna zima je, sebe totalno i totalitarno nameću kao naj u svemu, sve ono konkretno u čemu žive i od čega žive te sve što u tome sudjeluje vide i čvrsto nameću posve izvrnuto i drukčije od materijalne istine.

    Vidjeli smo konretno oko bolica prije i za SFRJ i sada.

    A kako konkretno ono što je od svih kao najbolje u SFRJ/SRH, i tu i u svijetu. Za uvod, a sve ja tako, jedan primjer.

    Arhitektonsko-građevinski je tu i od svijeta i korištenjem od najraznovrnije i najviše vrh vrijednosti kroz 50 godina kompleks RANS "Moša Pijade", danas Puško učilište prema izvornom i dugom nazivu od 1912.g. pod kojim su prof. filozofije Albert Bazala i drugi to pokrenuli i vodili do 1941.g. za puk, besplatno, kao svoje dopunsko zanimanje. Glavno i najcijenjenije svjetske stručne udruženje je 1961.g., iako u fazi gradnje i kao posticaj, to izabralo među 30 najboljih svjetskih arhitektonsko-građevinskih djela nakon II svj. rata kao djelo i glavnog među autorima i svim Radovan Nikšića za osobni udio u tome. Tito je, zbog najvišeg svjetskog priznanja, naredio da prestane opstrukcija vodećih u tome, da se završi baš po proketu i uz najveću ceremoniju je to otvorio. Malo prije toga priznanja, kada su po svim pravilima Nikšić-Ninoslav Kučan i Bernardo Bernardi, autori toga, trebali postati profesori na fakultetu gdje su bili najbolji studenti i asistenti i djela, bili su doslovno izbačeni s posla i progon uopće je došao do izbacivanaj s te gradnje. Non stop, i danas, se spina i forsira i vidi da su za sve isključivo zaslužni Tito i dugo glavni Andro Mohorovičić - NDH asistent - 1947.g. ždanovljevski referat i odmah od asistenta s 32 godine glavni profesor i rektor najvećeg i vodećeg sveučilišta u zemlji te do 21. stoljeća apsolutna vlast i komesar za arhitekturu, bez ikakvog djela, nekog znanja i bilo čega. A kada Tito to otvara malo dalje na Balkanu u Trnju, on i njegov šef Krleža i ostali trabanti komesari akademici kao zadnje budale pokisli disciplinirano u Esplanadi čekaju Tita, koji naravno zbog njih nije došao tu nego u svoju vilu. Ali su se oni osvetili i osvećuju za sranja koja smi izazivaju te Nikšič i svi najbolji baš nikada nitko nije imao šanse za fakultet, sve bitne projekte, novce, titule ....uz non stop napade ne palanački nego kao smeće sa smetlišta palanke, ono rekla kazala što i kod svog malograđanskog najgoreg ološa i mafijaša nailazi na "pička vam ma ..., serete po najboljima", pa se to smeće skriva i koristi smećem fakulteta, akademije, CK, vila ova ili ona, Esplanada ....

    Tj. yu/hr/EU pakt naj snage su palanačko smeće, dno dna staljinsti i sve modno dno dna, peta zadnja razina yu/sfrj i holivudskog smeća, ofanzivno, črvrsto uvjereni da su naj naj jer dugo šupak u šupak u šupak i status smeće i u palanci neizbježno to cementira.
  7. Majka07.02.2012. 14:25
    Vojnici o odsluzenju, kurve o postenju, a tko li ce o supku?
    Smilujte se nama neukima, jer priprosti kakvi jesmo ne razlikujemo iz koje rupe klize vase besjede, dragi @ap.

    Zbog vase neumoljivosti, nasa patnja sa vama nije mala, pa sam i ja krenuo putem vagonasa pjesmom
    Znamo, o znamo da alkohol skodi, no rakije, rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi.
  8. ap07.02.2012. 15:06
    @ Majka 07.02.2012. 14:25

    Zadnjim komentarima si dokazao da si Balad, rasističko-staljinističkom smeće u ofanzivi na sve, pri čemu nije bitno da li ste 1,2, 3 i 12 fizičkih osoba nego materijalna istina, ono što piše, djela i djelovanja .... kao takva.

    Nije slučajno da si se pod Majka javio tu i tako obziroma da moj komentar sadrži birne podatke o materijalnoj istini, i kao takav je dobra i ozbiljna podloga svima za slobodno dokazivanje materijalne isitne, i drukčije i dopunjenije i ...

    Materijalna istina je udarno čime sada vi od subjekta postajete objekt i već idu razna slobodna dokazivanej protiv vas, koja će dokazati materijalnu istinu, vama pružit priliku za sve oko toga, čega je ovo tvoje dio, te rješiti i pravmočno presuditi razno, kao šti je npr. vaša nadpshijatrija (vidi kazna Mesiću za benignije 70.000 kuna) i razno te kao najbitnije - provejra i inventura tko šta stvarno i računi oko toga.

    Puši karu! (Danilo Kiš) nekome drugome ako ti da, što je sve manje, i zima je.
  9. ljilja14.02.2012. 17:56
    poslije čitanja ovakovih priča sve više mi se čini opravdanim razmišljanje da je ova "nova državotvorina", golo govno.

    dobili smo hrpu izgubljenih i frustriranih ratnih "veterana" koji su se ubacivali u rat u trapericame, ostavljajući nedovršene gameboy igrice...

    dobili smo armiju nezaposlenih i sablasno puste tvornice i poluprazna i zapuštena nekadašnja uređena radnička naselja.

    kaj smo još dobili?

    105 političkih stranaka na 4.5 milijuna stanovništva.
    40.000 udruga sa slobodnim djelovanjem i bez obaveze na odgovornost, na isto 4.5 milijuna glava.

    nema gradnje tvornica, nego se grade strani trgovački centri i autosaloni i nekvalitetni stanovi od rigipsa i stiropora, na mjestima gdje su nekad bile tvornice u kojima su ljudi zarađivali novac kako bi mogli živjeti od njega,školovati djecu, ići na godišnje odmore...kupiti vikendicu, podići sindikalni kredit bez kamata

    uglavnom, "šit i šufit"

    nije ni čudo što je Lijepa naša na visokom mjestu liste samoubojstava u Jevropi
  10. ....14.02.2012. 19:43
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

29.08.

Udruga "Franak" kontrira HUB-u

Udruga "Franak" osvrnula se na priopćenje Hrvatske udruge banaka, vezano uz prilog objavljen na HRT-u o odbijanju banaka da se nagode nakon presude u slučaju "Franak"

29.08.

Pukla ljubav HDZ-a i udruge "U ime obitelji"?

Obiteljaši se nalaze pred velikim političkim izazovom. Ako ne uspiju prikupiti 450 tisuća potpisa, to će značiti da oni bez HDZ-a nisu relevantan politički čimbenik

28.08.

Iz zdravstvenog odgoja lete "neprihvatljivi izrazi"

Resorni ministar Vedran Mornar očito smatra da je neke teme, ako su sporne, bolje izostaviti, a djeci ponuditi druge informacije

28.08.

Humanitarna pomoć završila na divljem deponiju

Komunalni redari Grada Novog Vinodolskog utvrdili su da je na dvjema hrpama odbačenih predmeta, i to u vrećama, najviše - odjeće i obuće

27.08.

"U ime obitelji" u pohodu na novi referendum

Referendumom bi se uredilo izborno zakonodavstvo. Na upit o sličnoj inicijativi nevladine udruge GONG, Željka Markić je pozvala GONG da im pomogne u informiranju birača

27.08.

Za 6.000 kućanstava grijanje upola jeftinije

Objekti koji su u procesu legalizacije ne mogu konkurirati za državnu subvenciju. Prednost imaju kuće građene do 1987. godine, jer imaju loš(ij)u toplinsku zaštitu

27.08.

"Radio Šibenik" nakon 54 dana prekinuo štrajk

Radnici očekuju da im do 15. rujna budu podmirena dugovanja za lipanj i srpanj. U protivnom, već 16. rujna mogu u novi štrajk, zbog tri neisplaćene plaće

Info most
Dokukino
Superknjižara
Info most