O tome da su tijela u Pakračkoj poljani iznova ekshumirana 1995., i to u organizaciji hrvatskih vlasti, jučer je naš list obavijestila Požeško-slavonska policijska uprava. U odgovoru na pitanja našega lista o grobnome mjestu na pravoslavnome groblju u Kukunjevcu, za koje smo u članku od subote pretpostavili da krije navodno nestale žrtve likvidacija u Pakračkoj poljani, glasnogovornica Ivana Radić odgovorila je ovako: "13. studenoga 1995., temeljem naredbe Županijskog suda u Požegi, izvršeno je probno iskapanje i ekshumacija u mjestu Poljana, Općina Lipik.

Navedenom ekshumacijom pronađeni su posmrtni ostaci 19 ljudskih tijela koji su prevezeni na obdukciju i eventualnu identifikaciju. Nakon izvršene obdukcije, sva pronađena tijela prevezena su u mjesto Kukunjevac, Općina Lipik, te pokopana s južne strane pravoslavnog groblja, a iznad svakog tijela stavljena je drvena oznaka križa sa slovnom i brojčanom oznakom. Uz djelatnike policije, navedenoj ekshumaciji su prisustvovali predstavnici pravosudnih tijela, Ureda za zatočene i nestale, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Istražnog odjela Međunarodnog kaznenog suda, ureda Međunarodnog kaznenog suda u Zagrebu te CIVPOL-a u Daruvaru i Pakracu".

Glasnogovornica nam je tu informaciju dostavila odgovarajući na pitanje zna li policija išta o grobnome mjestu na pravoslavnom groblju u Kukunjevcu, na kojemu je jedan povratnik u to selo nedaleko Lipika prepisao oznake s 19 drvenih križeva koji su u međuvremenu istruljeli i nestali. Te oznake taj čovjek i danas čuva zapisane u svojemu notesu. One se do detalja poklapaju s oznakama kojima su stručnjaci iz UN-ove komisije u svome izvještaju označili svako od 19 tijela ekshumiranih tijekom rada UN-ove komisije u listopadu i studenome 1993. u Pakračkoj poljani. Do odgovora požeške policije našem listu nije bilo jasno kako je moguće da se oznake na križevima na groblju u Kukunjevcu, na kojima nije bilo imena, poklapaju s oznakama iz UN-ova izvještaja o ekshumaciji u Pakračkoj poljani. Nakon odgovora policije u Požegi mnogo toga postaje jasnije: ponajprije to da su hrvatske vlasti organizirale i provele ekshumaciju 19 tijela koje je već ranije ekshumirala i obradila komisija UN-a, ustanovivši da su žrtve ubijene hicem ili udarcem u glavu.

Također, jasno je da je vlada obducirala te posmrtne ostatke koje je 1995. ekshumirala već drugi put, ali da ih nije identificirala. Nije, međutim, učinila ni ono što se u takvim slučajevima u pravilu radi: otpremila ih na Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu, gdje bi slijedila procedura identifikacije. U ovome slučaju, vlada je napravila presedan kakvoga u Hrvatskoj - zanemarimo li seljenje leševa iz Paulin dvora u Slavoniji u Liku - vjerojatno još nije bilo: umjesto da pokuša identificirati žrtve, ustanoviti zašto su ubijene te obavijestiti obitelji za koje se zna da traže svoje članove, vlada ih je anonimno, u potpunoj medijskoj tišini, pokopala na pravoslavnome groblju u Kukunjevcu. Jasno je i još nešto: s obzirom na to da je, kako kaže glasnogovornica požeške policije, nakon pokopa u Kukunjevcu "iznad svakog tijela stavljena drvena oznaka križa sa slovnom i brojčanom oznakom", vlada je očito već 1995. znala za izvještaj UN-a, jer je na križeve postavila oznake iz UN-ova izvješća. Posve je, naime, nemoguće da su vladini stručnjaci slučajno pogodili iste oznake, koje se sastoje od slova C, S i nekih brojeva. Zaključak, dakle, informacije iz požeške policije jasno se nameće: svih proteklih petnaest godina vlada je obmanjivala javnost, vodeći ljude pohapšene oko Pakračke poljane kao "nestale".

Svo to vrijeme te su žrtve ležale na pravoslavnome groblju u Kukunjevcu, i to nakon što su ih onamo pokopale stručne službe hrvatske vlade. U međuvremenu, prošla su dva suđenja za zločine u Pakračkoj poljani pripadnicima postrojbe Tomislava Merčepa: ni na jednom nikada nije spomenuta ni ekshumacija UN-ove komisije, ni njezin izvještaj, ni grobnica na pravoslavnome groblju u Kukunjevcu. Na Županijskome sudu u Požegi našem su listu jučer potvrdili da su spis 20. studenoga 1995. proslijedili Županijskome državnom odvjetništvu u Požegi, koje je trebalo odlučiti o pokretanju kaznenog postupka. Kao što znamo, ništa se nije dogodilo. Na ekshumaciji su, prema informaciji požeške policije, bili i predstavnici Uprave za zatočene i nestale, kao i Ministarstva branitelja. Podaci o toj ekshumaciji trebali bi, dakle, biti i u Ministarstvu branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, koje je do srpnja prošle godine vodila današnja premijerka Jadranka Kosor. Glasnogovorniku ministarstva poslali smo dopis s pitanjima o tome, ali odgovor još nismo nismo dobili.

Zvali smo pukovnika Ivana Grujića, dugogodišnjeg voditelja Uprave za zatočene i nestale, ali se nije javio. Pitali smo i Ivicu Pančića, ministra branitelja iz mandata Račanove vlade. Odgovorio nam je da o tome ništa ne zna, jer je Ministarstvo branitelja poslove ekshumacija i identifikacija preuzelo tek 2004., u mandatu prve vlade Ive Sanadera. Kako god bilo, gotovo sigurno je na djelu dugogodišnje zataškavanje posljedica jednoga od najokrutnijih hrvatskih ratnih zločina iz Domovinskog rata.

Vjera Velebit: Moj sin sam je nudio DNK

Vjera Velebit je supruga Bože Velebita, kojega su merčepovci uhitili 21. listopada 1991. u Kutini, i otad mu se gubi trag. Tijekom ekshumacija UN-ove komisije 1993. u Pakračkoj poljani, pronađeni su njegovi dokumenti, a oko vrata jednoga tijela i lančić kakav je nosio. Oznaka kojom su to tijelo označili stručnjaci UN-a - »CS3-B« - pisala je na jednome od križeva na groblju u Kukunjevcu. Vjeri Velebit, koja je godinama tražila svog muža, nikada nitko nije dao te informacije. Očajna u svojoj potrazi, za naš list jučer se prisjetila kako je jedan od njezine dvojice sinova prije desetak godina sam nudio svoj DNK službi koja je jednu njihovu poznanicu zatražila DNK za identifikaciju njezina supruga, koji je također nestao u Pakračkoj poljani. "Uzeli su njegov DNK, i rekli mu da bih i ja trebala doći. To mi je zvučalo glupo: zašto ja, pa ne mogu od mene DNK analizom identificirati supruga. I nisam otišla. Ali nikad više nitko nam se nije javio, ni meni, ni mome sinu", kazala nam je jučer Vjera Velebit.

Povratnici: Pokopao ih HV

Povratnici u Kukunjevac našem su listu protekloga tjedna izjavili kako su posmrtne ostatke na tamošnje pravoslavno groblje pokopali pripadnici Hrvatske vojske, dodajući kako je to bilo "negdje 1995.". Ta nam se informacija nije činila pouzdanom, pa je nismo ni objavili, jer smo pretpostavljali da je tijela u Kukunjevcu pokopao UN, premda UN-ov izvještaj nije potkrepljivao našu pretpostavku. Međutim, u svjetlu informacije da je tijela 1995. ekshumirala hrvatska vlast i naknadno ih pokopala u Kukunjevcu, tvrdnja da ih je onamo dovezao HV naglo postaje vjerodostojnija. Naime, u ono vrijeme, polovinom devedesetih, poslove ekshumacija vodilo je Ministarstvo obrane, pa je logično da je tijela pokopala Hrvatska vojska. Time priča dolazi i do čovjeka poznatog po sklonosti zataškavanju hrvatskih ratnih zločina: ratnog ministra obrane Gojka Šuška.