Postoje različita tumačenja značenja, uloge i funkcije trga u Europi, ali najopćenitije možemo reći da je to mjesto gdje se preklapa urbs i civitas. Trg nije samo javni prostor, već i prostor za javnost. Tako Jean-Bernard Racine, švicarski profesor socijalne geografije, smatra da je gradski trg prostor komunikacije, zajedništva, kontinuiteta, a ne prostor diskriminacije, nejednakosti i diskontinuiteta.

Što je onda s Markovim trgom na Gornjem gradu u Zagrebu, na kojem je još prije pet i pol godina zakonom zabranjeno javno okupljanje? Markov trg je povijesno važno mjesto, koje je danas tek simbol političke moći, ne samo kao sjedište visokih državnih institucija, već i kao simbol demonstriranja te moći koja upravo na primjeru Markova trga pokazuje da nema granica u provođenju svoje volje, pa čak i ako je to protivno Ustavu, u ovom slučaju Ustavom garantiranog prava na javno okupljanje i izražavanje mišljenja.

Zbog toga je sasvim očekivano da su takozvani Facebook prosvjednici do nedavno svoj marš gradom započinjali bezuspješnim pokušajima da dođu do Markovog trga. Tamo su glavni adresati njihova nezadovoljstva i Markov trg bi trebao biti središnje mjesto za javno izražavanje političkog mišljenja. Ako se nekome obraćate, onda to radite tako da vas čuje, makar metaforički. Kako su prosvjednici onemogućeni da to naprave na službenom mjestu, onda su se odlučili na dvojbenu metodu obilaska privatnog mjesta stanovanja pojedinih političara. Markov trg je postao zabranjeno, nedemokratsko mjesto 2005. godine, odlukom tadašnje Sanaderove Vlade, koja je zabranu obrazložila "sigurnosnim razlozima".

Dok Ustavni sud ne donese presudu ili ga u tome preduhitre izbori (neke strane su već najavile da će ukinuti zabranu okupljanja), Markov trg će i dalje biti tek mjesto na kojem eventualno zastaju turisti, ali je ono uglavnom prolazno mjesto, što je u suprotnosti s temeljnom definicijom trga.

Zbog tog se zakona, kojim se zabranjuju javna okupljanja i prosvjedi u krugu od najmanje sto metara od zgrada Hrvatskog sabora, Vlade, Ustavnog suda i Ureda Predsjednika RH, sudi Teodoru Celakoskom i Tomislavu Tomaševiću iz Prava na grad i Zelene akcije, jer su, kako Policija tvrdi, organizirali prosvjed 19. srpnja 2010. ispred Skupštine Grada Zagreba u Ćirilometodskoj ulici. Skupština se nalazi u blizini Markovog trga, oko 90 metara od Vlade. No, zanimljivo je da je sporan zapravo samo Markov trg, odnosno Vlada i Sabor, jer su brojni prosvjedi za Varšavsku bili održani odmah pored za prosvjede također zabranjenog mjesta, Ustavnog suda u Varšavskoj ulici na broju 3.

Upravo Ustavni sud ocjenjuje ustavnosti tog Zakona još otkako je donesen. Dok Ustavni sud ne donese presudu ili ga u tome preduhitre izbori (neke strane su već najavile da će ukinuti zabranu okupljanja), Markov trg će i dalje biti tek mjesto na kojem eventualno zastaju turisti (sjetimo se da je nedavno šef HSS-a Josip Friščić izjavio da Markov trg nije prikladan za prosvjede upravo zbog turista), ali je ono uglavnom prolazno mjesto, što je u suprotnosti s temeljnom definicijom trga.

Dakle, Markov trg je tek formalno trg, po svom oblikovanju i tradiciji, ali ne i po načinu korištenja i funkciji.