Velika većina hrvatskih građana još uvijek preferira da prvo kaže DA pa tek onda ima djecu. Pokazuju to podaci europske agencije Eurostat prema kojima se u Hrvatskoj i dalje rađa znatno manje izvanbračne djece nego u ostalim europskim državama. Da nema Grčke i Cipra, bili bismo u tom pogledu i europski rekorderi jer je kod nas u 2007. godini izvan registrirane bračne zajednice rođeno 13 posto djece, dok je prosjek Europske unije 39 posto. Od europskih trendova bitno odudaraju jedino dvije spomenute države - Grčka i Cipar - gdje je postotak izvabračne djece svega 5 i 5,6 posto.

Tradicija gubi

U ostatku Europe tradicionalna bračna i obiteljska zajednica iz godine u godinu gubi bitku s neformaliziranim oblikom zajedništva roditelja i djece. U šest europskih zemalja 2007. godine više je djece bilo rođeno u izvanbračnoj zajednici nego u braku, i to ne samo u čuvenim »liberalnim« utvrdama, kakvima se uobičajeno smatra skandinavski dio starog kontinenta. Osim Švedske i Norveške, gdje je izvanbračne djece oko 55 posto, u skupini 50+ nalaze se i Estonija sa 58 posto, Bugarska sa 50,8 i Francuska sa 50,5 posto djece rođene u izvanbračnim zajednicama. Grupi »najboljih« ozbiljno se približila i susjedna nam Slovenija, gdje je 2007. izvan braka rođeno čak 48 posto djece.

Ako nije iznenađenje da Velika Britanija ima 43 posto novorođenih državljana izvan braka, Danska 46, Nizozemska 40, Austrija 38 posto, sigurno je manje očekivan podatak kako bitno više izvanbračne djece nego Hrvatska imaju druge, po konzervativnosti čuvene europske države. U Poljskoj se tako u izvanbračnim zajednicama 2006. rodilo 18,9, a 2007. godine 19,5 posto djece. U Portugalu je ovaj postotak 2006. iznosio 31,6, a godinu kasnije 33,6. Italija je u razdoblju 2006. - 2007. zabilježila rast udjela izvanbračne djece od 18,6 na 20,7 posto. Liberalnom trendu nije izbjegla ni Irska, gdje je već trećina, oko 33 posto djece rođeno izvan braka.

Unatoč postojanju jasne granice koja Europu dijeli na liberalniji sjever i tradicionalniji jug, za sve europske države karakteristično je da broj djece izvan braka svake godine raste.

Sjever i jug

Ovom europskom valu nije se othrvala ni Hrvatska, iako je taj porast, očito, znatno skromniji nego u našem bližem i daljem susjedstvu. Tako je 2007. godine, kako pokazuje Statistički ljetopis Državnog zavoda za statistiku, od ukupno 37.086 djece 4.823 izvanbračnih. Godinu ranije rodilo se 36.884 djece, od toga 4.562 izvan braka, a 2003. godine od 35.642 djece izvanbračnih je bilo 4.026. U postocima, broj djece izvan braka povećavao se od 11,3 posto u 2003., 12,3 posto u 2006. na 13 posto u 2007. godini.

- U Europi postoje velike razlike između sjevera i juga - u tradiciji, kulturi, religiji, a one se onda vide i u strukturi obitelji. Hrvatska se vrijednosno, kulturološki i religijski uklapa u južnoeuropski krug zemalja gdje prevladava tradicionalna obiteljska struktura, objašnjava sociolog dr. Siniša Zrinščak. Kulturološke razlike između europskog sjevera i juga očituju se primjerice u tome da u skandinavskim zemljama parovi vrlo često prvo imaju djecu, a tek potom registriraju svoju zajednicu, dok je kod nas, kao i u Italiji, uobičajeno da se ljudi prvo žene i udaju, a potom rađaju potomstvo. Iako su ratne i tranzicijske traume ojačale tradicionalizam, dr. Zrinščak napominje kako u Hrvatskoj ipak postoje i elementi modernog vrijednosnog sustava. Tako je opće prihvaćena vrijednost da žene rade, iako se ona teško realizira jer je, zbog ekonomskih teškoća, ženska radna snaga i dalje se teže zapošljiva nego muška. Hrvatski modernitet očituje se i u relativno liberalnom stavu prema pobačaju, no, kako upozorava dr. Zrinščak, njegova najnovija istraživanja pokazuju da se stavovi oko ovog pitanja mijenjaju i vraćaju tradicionalnim korijenima. Posljednjih godina, naime, nešto je porastao broj ljudi koji drže da prekid trudnoće nije poželjna opcija.

Zemlja razlika

U državi gdje potpredsjednik Vlade i ministar koji je logikom svojeg resora zadužen da skrbi za fizičko i psihičko stanje nacije, sa saborske govornice poruči kako se kvalifikacija za roditeljstvo stječe tek kada se kaže DA Bogu, vanbračne zajednice i njihovi potomci očito nisu društveno poželjan oblik ponašanja i života. Taj si luksuz stoga mogu »priuštiti« zvijezde, pjevačice i pjevači, glumice i glumci, koji su, što je bez daljnjega pozitivno, o svojim nekonvencionalnim vezama spremni govoriti u javnosti. No, tamo gdje svjetla pozornice ne dopiru, situacija je puno mračnija. I u urbanim sredinama, kada se mladi par odluči da bračni zavjet ostane njihova osobna stvar koju ni Crkva ni država ne treba »blagosloviti«, najbliža rodbina takvim izborom često nije oduševljena. »Meni je osobno to posve svejedno, brak ne postaje ozbiljniji time što se obvežeš nekoj instituciji, no mislim da otežavaju život i sebi i djeci, mojim unucima«, komentirala je moja znanica izvanbračnu obitelj svoje kćeri.
- Hrvatska je zemlja golemih razlika u svemu, pa tako i u vrijednostima, komentira dr. Zrinščak. Dok su u urbanim sredinama, u Istri i sjevernim dijelovima zemlje, izvanbračna djeca prihvaćena bez predrasuda, u nekim su područjima Lijepe naše vjerojatno još uvijek stigmatizirana.

Zakonsko izjednačavanje bračnih i izvanbračnih zajednica u kratkom roku ne može puno promijeniti. Uostalom, kako podsjeća dr. Zrinščak, nevjenčani partneri još su u socijalizmu dobili velik broj prava, a zakonodavne promjene posljednjih godina samo su taj krug proširile, odnosno jednakost dviju zajednica konzekventno provele kroz zakone.

Neke će sigurno iznenaditi podatak da je u »crvenoj« Hrvatskoj bilo puno manje izvanbračne djece nego danas. Prije tridesetak godina, 1980., svega je pet posto djece bilo rođeno u izvanbračnoj zajednici, 1985. 5,9 posto. Na početku hrvatske demokracije i neovisnosti, 1990., taj je postotak bio sedam, a do 2000. godine popeo se na devet. Dojam da je tradicionalan i konzervativan duh u hrvatskom društvu ojačao, tako se ipak pokazuje krivim.

Sretno nevjenčani

Mladi nevjenčani par, roditelji dvoje djece, s kojima sam razgovarala o tome zašto se nisu »registrirali«, objašnjavaju mi kako se groze institucionalizacije intimnog, posebice zbog toga što je ona u Hrvatskoj tako snažno ideološki, vjerski i nacionalno obilježena.

- Ljudi bi se trebali vjenčavati nakon što su 30 do 40 godina uspjeli održati zajednicu, a ne se unaprijed obećavati. To je licemjerno, objašnjava moj mladi prijatelj, sretan (nevjenčani) suprug i otac. Zbog istih argumenata dvoje mojih znanaca već više od 30 godina živi u izuzetno skladnoj neregistriranoj obitelji u kojoj su odgojili i dvoje krasne djece. Sad čak i razmišljaju o »registraciji«. Jer, smiju se, nema smisla da njihovi unuci imaju nevjenčane baku i djeda.