Da je novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ljetos bio na snazi, Mira Ljušanin možda bi još bila živa. Ovu 48-godišnju Osječanku ubio je njezin bivši partner Vlado Gavrić u središtu Poreča koncem kolovoza. Mira je, naime, svojeg ubojicu dva puta zbog prijetnji prijavila policiji, no Gavrić je procesuiran samo kao prekršitelj javnog reda i mira, a ne kao obiteljski nasilnik budući da je njegova i Mirina veza bila izvanbračna. Tako je s Prekršajnog suda odšetao, plativši kaznu od 300 kuna te se ravno uputio na konačan obračun sa svojom žrtvom.

U izmijenjenom Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, koji će već vjerojatno ovog tjedna biti prihvaćen u Saboru, pojam obitelji proširen je na izvanbračne partnere te na bivše supružnike - bilo da su oni bračni ili izvanbračni. Članovima obitelji od sada će se smatrati djeca iz registriranih i neregistriranih zajednica. Novost je i da će se Zakon primjenjivati na istospolne zajednice. Sve je to, slažu se u civilnim udrugama, napredak, no velikog oduševljenja nema jer, kako ističu, ni do sada glavni problem nije bio Zakon, nego njegova primjena.

»Implementacija Zakona i do sada je bila ključan problem i to na nekoliko razina. Prvo, među službama i tijelima koja trebaju postupati temeljem Zakona nema timskoga rada. Drugo, kad se izreknu mjere, poput obveznog liječenja za počinitelje nasilja, nitko ne kontrolira primjenjuju li se te mjere«, objašnjava Sanja Sarnavka iz udruge Babe. Šestogodišnja primjena Zakona pokazala je da se, primjerice, mjera obaveznog liječenja za nasilnike čak u 90 posto slučajeva ne provodi. Sarnavka podsjeća kako je upravo zbog ovakvih propusta Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu početkom ove godine konstatirao kako je hrvatska država »kriva« za smrt majke i kćeri koje je prije nekoliko godina ubio nevjenčani supružnik, višekratno potvrđeni nasilnik.

»Zakazale su institucije jer nitko nije vodio računa što se zbiva, koje se mjere provode i jesu li do kraja izvršene. Tako je nasilnik izišao iz zatvora ranije nego što je trebao, a nitko o tome nije obavijestio žrtvu, njegovu bivšu nevjenčanu suprugu. On je iz zatvora prvo otišao po pušku te potom u kuću gdje je ubio ženu i njihovu zajedničku bebu«, objašnjava Sarnavka. Europski suci u svojoj su presudi istaknuli da je hrvatska država dvostruko zakazala. Nije zaštitila ljudske živote, a potom nije identificirala ni procesuirala odgovorne u nadležnim tijelima koji nisu obavili svoj posao.

Posebno problematična karika u lancu onih koji moraju prevenirati i sankcionirati obiteljsko nasilje te posebice štititi njegove žrtve jesu - sudovi.

»Sudske presude su katastrofalne! Znam za slučaj da je sud dodijelio dijete ocu, kažnjavanom za nasilje u obitelji, jer je ocijenio da on ima novaca. Suci su i do sada mogli izricati zatvorske i novčane kazne nasilnicima, no problem je što se velikom većinom drže one najniže granice«, napominje Sarnavka.

Ines Bojić, pravna stručnjakinja udruge Babe naglašava kako je važno da je proširen krug odgovornih institucija i službenih osoba koje trebaju reagirati kad posumnjaju na nasilje u obitelji.

»U krug osoba koje su dužne prijaviti nasilje prema novom Zakonu spadaju zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama te udrugama civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji«, pojašnjava Bojić.

Novina koju donosi izmijenjeni Zakon i o kojoj je proteklih mjeseci bilo puno govora, jest pojam ekonomskog nasilja. Iako je većina stručnjaka i civilnih udruga pohvalila proširenje nasilja na ekonomsku kategoriju, čuju se upozorenja kako će njega biti vrlo teško dokazati.

»U Zakonu nema opisa što znači ekonomsko nasilje pa će sudovi sami interpretirati je li u pojedinoj situaciji riječ o ekonomskom nasilju. Ovu vrst nasilja bit će teško dokazati te mislim da neće biti ni puno prijava, a ni punu sudskih presuda za ekonomsko nasilje«, kaže Gordana Lukač Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Što se tiče pooštrenih novčanih i zatvorskih kazni za nasilnike, Lukač Koritnik napominje da je i dalje najvažnije kako će raditi sudovi i hoće li dosuđivati veće kazne, što do sada često nije bio slučaj.

Civilne udruge godinama su upozoravale kako je presudno da sudovi u slučajevima obiteljskog nasilja žurno reagiraju. Puno je bilo primjera u kojim su žrtve nasilja mjesecima čekale da sudovi izreknu zaštitne mjere - obveznog psihosocijalnog tretmana za počinitelja nasilja, zabrane približavanja žrtvi te zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve. Novi Zakon sudove obvezuje na žurnost, a produženo je i trajanje svih zaštitnih mjera. Tako će obvezni psihosocijalni tretman od sada trajati najmanje šest mjeseci, a zabrana približavanja žrtvi moći će se odrediti u trajanju i do dvije godine. Produženo je i trajanje zaštitne mjere udaljenja iz kuće na maksimalno dvije godine, dok se prema sadašnjem zakonu ova mjera izricala na maksimalno tri mjeseca.

Više od stotinu žena, koliko ih je proteklih godina smrtno stradalo od ruku svojih partnera, Zakon nije uspio spasiti. Bi li se ove tragedije izbjegle da je na snazi bila nova, oštrija zakonska verzija, nikad nećemo pouzdano utvrditi. No, za svaki se izgubljeni život ne samo »službeno« odgovorni moraju upitati - jesam li mogao/la nešto učiniti?

Posljednjoj žrtvi obiteljskog nasilja ime je Borka, a ubijena je prije osam dana. Tek nakon tragedije, kojoj je svjedočilo i malodobno dijete, doznalo se da je otac već duže maltretirao obitelj, o čemu je navodno bila obaviještena i policija. Zar nitko - učitelji, liječnici, socijalni djelatnici, svećenici - nije za to znao? Tko je otšutio krikove u susjedstvu? Šutimo li možda i mi?

Puno prekršaja, malo presuda

Za kaznena djela obiteljskog nasilja prošle je godine osuđeno 676 osoba, za prekršaje njih gotovo 11 tisuća. Najveći broj žrtava obiteljskog nasilja bile su žene, objavilo je Ministarstvo pravosuđa u povodu nedavnog Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Prema podacima koje je iznijela Vlada, od 2003. godine sudovi su temeljem Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Obiteljskog zakona riješili ukupno oko 3.100 predmeta, iz čega je očito da mali broj nasilnika bude sudski sankcioniran. Do ljeta ove godine policija je zaprimila 8. 242 zahtjeva za intervencijom zbog nasilja u obitelji, a zbog prekršaja nasilničkog ponašanja prijavila je 7.815 počinitelja. U 63 posto slučajeva žrtve nasilničkog ponašanja bili su žene, a najčešći počinitelji prekršaja su njihovi supruzi - u 62 posto slučajeva.

Oštrije kazne

Kao značajno poboljšanje u novoj verziji Zakona Vlada ističe upravo oštrije kazne za nasilnike. Tako će oni od sada moći biti kažnjeni novčanim iznosom i do 50 tisuća kuna, a minimalna je kazna tisuću kuna. Povišen je i maksimum za zatvorsku kaznu - ona može biti i do 90 dana. Materijalno - kaznom do 3 tisuće kuna - mogu biti kažnjeni i oni koji su dužni prijaviti nasilje, a to ne učine.