Jadranka Kosor trebala bi danas biti velika kao tri njena brata i ona, imati glas kao vjetar, ruke kao hridine, a srce kao viganj, pa uspjeti račistiti sve one guste magle koje su se minulih dvadeset godina digle oko statusa hrvatskih branitelja!

Magle? Lavine! Dušan Viro, umirovljeni brigadir HV-a, kao zamjenik načelnika Političke uprave MORH-a, Franji Tuđmanu je još 1996. prikazao rezultate rada Komisije koja je pripremila prvi Registar branitelja Domovinskog rata.

"Kako su bile završene sve oslobodilačke vojne operacije, predsjednik Tuđman te je godine u okviru poslanice naciji odlučio izići s podacima o broju sudionika Domovinskog rata. Nama koji smo imali zadaću pripremiti tu brojku stigao je politički naputak da budemo što širokogrudniji, da obuhvatimo sve građane RH koji su na bilo koji način sudjelovali u Domovinskom ratu, jer se željelo istaknuti jedinstvo hrvatskog naroda i drugih hrvatskih građana u obrani slobode i stvaranju Republike Hrvatske... Viro potom objašnjava rasplet priče:

"U koordinaciji s MUP-om i svim uredima za obranu došli smo do brojke od 326 tisuća branitelja. Brojkom su obuhvaćeni svi pripadnici narodne zaštite, svi kuhari, tajnice i čistačice i svaki hrvatski vojnik koji je tijekom rata u postrojbi proveo bar jedan dan. Rijetke smo odbili. Sjećam se jednog takvog slučaja: jedna žena iz Dalmacije, u svom zahtjevu da joj se prizna status branitelja, navela je da je braniteljima pekla kolače", rekao je Viro Slobodnoj Dalmaciji.

Tuđman je, dakle, bio široke ruke. Politička odluka bila je da se statusi dodjeljuju šakom i kapom. To je stari balkanski poratni običaj. Na taj se način kupuje politička naklonost širokih slojeva. Tko god ima neku povlasticu od vlasti, ima i interes da se ta vlast ne mijenja. Revolucija - a ovdje je bila riječ i o revoluciji - tako jača svoj legitimitet. No, i ta je, do bola napuhana brojka, 326 tisuća, narednih 14 godina rasla eksponencijalno, da bi 2010. prešla  brojku od pola milijuna ljudi. U Hrvatskoj danas djeluje više od 200 braniteljskih udruga s više od 26 tisuća podružnica po cijeloj zemlji. Prema podacima Ladislava Tomičića u Novom listu, u državi je registrirano čak 995 udruga čija je primarna djelatnost Domovinski rat.

Podsjetimo, Napoleonova Grande Armee imala je jedva šezdeset tisuća ljudi više, a došla je do Moskve!

U odnosu na onaj široki Virin popis, 175 tisuća ljudi, očito, imalo bi u bilo kojoj ozbiljnijoj reviziji velikih problema. Jasno je kakav je konfliktni potencijal sadržan u Registru. On bi, dakle, proizveo simbolički građanski rat u zemlji, sa strašnim posljedicama po strukturu koja  je proizvela njegove temelje. To je vrlo plastično opisao Ivica Đikić u Novom listu: "Prvi put je ozbiljno udareno na nepreglednu korupcijsku mrežu koju je vladajuća stranka - s Jadrankom Kosor u ulozi centralnog operativca -  godinama strpljivo plela, ne mareći za činjenicu da korumpiranje braniteljskih masa, od kojih je proizvedena moćna glasačka mašina, razara državne financije. Iz godine u godinu, naime, broj registriranih branitelja sve je veći, iz godine u godinu raste broj korisnika braniteljskih mirovina ( koje su u prosjeku tri puta veće od običnih "penzija"), a s realnim izgledima da u idućih godinu dana armija privilegiranih bude pojačana novim tisućama i tisućama vojnih umirovljenika..."

Takvih je, kaže Đikić, pozamašan broj. Oni svoj dug "vraćaju na biračkim mjestima".
Branitelji i članovi njihovih obitelji imaju, kako je naveo portal Index, čak 13 osjetnih  povlastica:

1. Članovi obitelji poginulog, zatočenoga ili nestaloga branitelja, HRVI i branitelji s utvrđenim oštećenjem organizma od najmanje 30 posto oslobađaju se plaćanja zdravstvene participacije.

2. Mirovinske povlastice

3. Dječji doplatak

4. Pravo na zapošljavanje

5. Pravo na stambeno zbrinjavanje

6. Pravo na dionice u tvrtkama iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju  a od 2005. udjele u Fondu
7. Prednost djece pri upisu u škole

8. Pravo na stipendiju

9. Prednost pri zakupu poslovnog prostora

10. Carinske i druge olakšice (stopostotni invalidi imaju pravo na osobni automobil koji im u vlasništvo dodjeljuje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti svakih sedam godina. Bračni drug, punoljetna djeca i roditelji poginulih, zatočenih ili nestalih branitelja imaju pravo na uvoz osobnog auta bez plaćanja carine, posebnog poreza i poreza na dodanu vrijednost jednokratno. Isto pravo imaju i ratni vojni invalidi svakih pet godina)

11. Oslobođenje od naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta

12. Oslobođenje od plaćanja sudskih i javnobilježničkih pristojbi

13. Pravo na obnovu

Tu je, naravno, i niz povlastica koje određuju lokalne vlasti pa se ne mogu tretirati kao univerzalne, poput besplatnog prijevoza u javnom prometu i sl.

Evo kako to zna izgledati u životu: "Prošle godine, šetajući nasipom na Savi, sretoh starog poznanika. Ne samo da je ostao u stanu (u koji je prethodno bespravno uselio) i dobio Rješenje te ga otkupio, već je temeljem lažne potvrde o pripadnosti HV-u te lažne dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja dobio i "zasluženu mirovinu". Domovina zna kako nagraditi zaslužne sinove svoje, s gađanjem i ironijom promrmljam i nastavim šetnju", napisao  je Dušan Viro.

Pitanje je,  je li ikada ijedna demokratska vlast na tako sustavan način proizvodila tako detaljan klijentelistički sustav.

Tuđman je još od 1991. godine počeo serijski štancati društvene organizacije koje su, s jedne strane, trebale služiti kao patriotske udarne pesnice u najširem smislu te riječi a s druge kao izborno tijelo koje se redovito "podmazuje" da bi se povremeno - na dan izbora - diglo i stavilo u svoju izvornu funkciju. Nitko, međutim, nije smio pridobiti toliku moć da bi i u primislima mogao ugroziti vlast HDZ-a i Tuđmana osobno. Zato je režim od samog početka poticao stvaranje desetaka braniteljskih udruga, a ne jedne jedine. Zato je -  prema načelu "podijeli pa vladaj" - forsirao sukobe među njima. Lojalnima je dijelio novce i druge povlastice lopatama. Zato nije uveo institut narodnog heroja, ili heroja Domovinskog rata - u dezorijentiranoj gomili mogao se ljepše izdvojiti samo jedan Genij, Tuđmanov, što je  kristalno jasno objasnio Ljubo Ćesić Rojs, rekavši: "Mislim da bi pokojnom predsjedniku trebali dati Nobelovu nagradu za kemiju kad vidim od kakvih je govana sastavio Hrvatsku..."

"Problem je u tome što su naše političke elite od 1918. pa nadalje uvijek nastajale iz ratova, a znamo iz kojih krajeva su ratnici", rekla je prije desetak godina etnologinja Dunja Rihtman Auguštin.

"Oni sa sobom donose te prvobitno stočarske, vojničke, "dinarske" običaje. Elite vođene mentalitetom nasilja i nepoštivanja zakona, stjecanja imovine bez rada i makinacijama, nameću takvo ponašanje cijelom društvu. U nas je politika proizvela mafiju i mafija je proizvela politiku. Policija, sudeći po njezinim izjavama, to ne želi primijetiti, a Sabor šuti, umjesto da osnuje istražnu komisiju koja bi se bavila problemom mafije i njezinim vezama s političkom strukturom".

Teško da će političke elite i danas, 2010. ići korak dalje. Predstavnici Koordinacije braniteljskih udruga, na sastanku kod Jadranke Kosor, dogovorili su se da se Registar ne objavljuje, iako njegovu objavu podržava preko 76 posto građana. Nije ih smetalo ni što toliki sumnjaju da, unatoč navođenja brojnih razloga u prilog njegove tajnosti, postoji zapravo samo jedan važan: potreba da se sakriju nezakonito stečene povlastice.  

Jutarnji list prognozira kako ni jedna hrvatska vlada neće dirati u te povlastice: "Zna se", piše u komentaru Jutarnjeg, "da HDZ-ova Vlada sasvim sigurno neće ići u reviziju braniteljskih statusa: dakle, oni koji su u ratu proveli dan ili dva, ili ništa, a nešto koštaju državni proračun, neće izgubiti svoja eventualna primanja, olakšice ili povlastice... Isti dnevnik dodaje da "niti jedna lijevo-liberalna vlada, ako dođe na vlast, neće dirati u status branitelja..."

Ta je prognoza vjerojatno točna: dirnuti u izborno tijelo od 500 tisuća ljudi jednako je guranju ruke u osinjak. Tko će se to usuditi? Uostalom, Hrvatskom je deset godina vladao Stipe Mesić, a tri godine Ivica Račan, pa nisu uspjeli izvesti ozbiljnu reviziju statusa...

Evo skraćene kronologije geneze bujanja braniteljske scene:

1991.

Prve ratne godine osnovan je Bedem ljubavi. Riječ je o ženskoj udruzi koja je načelno bila pacifistička, i isprva se zalagala za izvlačenje hrvatske mladeži sa služenja vojnog roka u JNA. Bedem ljubavi bio je vrlo blizak vladajućem HDZ-u. "Bile su suorganizatorice masovnog prosvjeda pred Komandom JNA u Zagrebu koji je kulminirao organiziranim odlaskom u Beograd  29. kolovoza 1991. gdje su članice Bedema tražile puštanje Hrvata i ostalih ne-Srba iz JNA. U Bruxellesu su tražile da Evropa i svijet priznaju hrvatsku samostalnost te zaustave rat", navodi portal Rosa,  ali dodaje i  da su "odbijale komunikaciju sa ženskim grupama iz drugih zemalja bivše države. Na konferencijama koje su imale međunarodni karakter, nerijetku su izlazile iz prostorija kada bi govorile predstavnice ženskih i mirovnih grupa iz Srbije..."

Jadranka Kosor u razdoblju od 1991.-1995. vodi emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike Domovinskog rata. Taj sektor prati za Informativni program Hrvatskoga radija, pa je zapažaju u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Jadranka Kosor je puna empatije, sućutna je, i njene su emisije prepoznatljive  i u široj javnosti.

1992. 

Te godine osniva se HVIDR-a, najmoćnija nacionalna veteranska udruga. Iste godine osniva se i UDVDR, na čijem je čelu Đuro Dečak te niz manjih lokalnih udruga. Sve nastaju pod kapom vladajućeg HDZ-a. Njihova uloga još nije posve raspoznatljiva.

1993.

Devetog  siječnja 1993. godine u Zagrebu se osniva Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, te UHBDDR Branka Borkovića. Iste godine  u Selskoj ulici niče Zid boli. Izgrađen je  ispred bivšeg sjedišta UNPROFOR-a. Sastojao  se od 13.600 cigala crvene i crne boje s imenima poginulih i nestalih branitelja. Zid nije bio samo izraz komemoracije, već i političkog pritiska nevladinih organizacija iza kojih je stajao tadašnji režim, na međunarodne organizacije.

1994. 

Udruge sve masovnije  preuzimaju ulogu ideološkog arbitra u društvu. One se obračunavaju s nepoćudnim medijima i novinarima, prozivaju intelektualce koji kritiziraju režim, prijete. Snažan su zagovornik deložacija  raznih nepoćudnika. Ocrtava se subnorovska filozofija čuvara svetišta.

1995. 

Osnovana je  udruga Branitelji Hrvatske. Osnivači udruge su Božo Budimir, Alojz Brkić, Drago Frančišković, Željko Kekić. Udruga ima oporbenu strategiju. HDZ  nastavlja proizvoditi satelitske udruge.

Djeca vojnih lica, braća Drobac u rujnu 1995. pod prisilom potpisuju zamjenu stana za manji s ratnim vojnim invalidom s Peščenice.  Braća bi, prijetnja je bila jasna, inače završila na ulici. U njihov stan se uselio vojni invalid koji se u Šeferovoj zadržao tek nekoliko mjeseci jer mu nisu odgovarali kvadrati, a u stan useljava Jadranka Kosor,  svježa članica  HDZ-a.

1996. 

Jadranka Kosor  otkupljuje  1996. godine stan za trideset tisuća maraka.
Na čelo HVIDRE dolazi Marinko Liović. Miljenik je vladajuće strukture, poznat po rasističkim izjavama: "U moj podrum zabranjen je ulaz psima, mačkama, ženama, Srbima i Židovima" ili "Haaški sud su stvorili američki masoni i Židovi! Ne želim uopće reagirati na optužbe za antisemitizam jer se držim izreke "tigar se ne osvrće na zujanje muhe".

1997.

HVIDRA postaje ekonomska sila. Splitska podružnica u svojem vlasništvu ima šesnaest javnih garaža s oko 2 600 parkirnih mjesta, potom pauk-službu, te toplane u Spinutu i na Blatinama. Upravo je HVIDRA omogućila Miroslavu Kutli preuzimanje kontrolnog paketa dionica Tiska, jednog od najvrijednijih hrvatskih poduzeća koje je ovaj dotjerao do prosjačkog štapa. Kada su njihove malverzacije objelodanjene, HVIDRA je najavila tužbe - najprije protiv same sebe, a kada im se dokaže nevinost, protiv novina i novinara.

1998. 

"Godine 1998. branitelji su dobili pravo na bescarinski uvoz automobila, poljoprivrednih strojeva, plovila i što ja znam. Tada je postalo hit postati branitelj", kaže Predrag Matić Fred, savjetnik predsjednika Josipovića.

Branitelji  istupaju protiv deložacija: Luka Podrug, tajnik dalmatinske županijske organizacije Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata, otvoreno je najavio da njegova organizacija neće poštovati  odluke Ustavnog suda, budu li u suprotnosti s interesima dragovoljaca. Prema Podrugu, ta organizacija neće dopustiti "deložiranje ni jednog branitelja kojemu stan bude oduzet na osnovi odluke Ustavnog suda".

Ante Kotromanović, ogorčen zbog 100 tisuća branitelja viška, Novom listu nedavno izjavljuje: "Naprosto se dogodilo da je 1999. godine tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić dao nalog da se jedan ogroman broj ljudi iz MUP-a koji nikad nisu bili na bojištu, ljudi iz ureda, tajnica, dobije status branitelja kako bi mogli koristiti uvoznice za automobile. Kad se vidjelo što je napravio MUP, i MORH je napravio isto i tu je nastao taj prvi bum, ekspanzija te brojke branitelja. Mislim da je tada MORH vodio Pavao Miljavac.

Naravno da je moguće i da je na nižim razinama bilo određenih časnika koji su omogućavali pojedincima da steknu statuse ali mislim da su za najveći broj onih koje ja smatram da im registru nije mjesto, odgovorna ova dva ministra. Loš je i članak 2. Zakona o braniteljima koji omogućava da branitelj postane baš svatko, a ne kao u uređenim normalnim državama samo onaj tko je zaista bio na bojišnici..."

1999.

"Dragovoljačke udruge provode zapravo snažnu kampanju dodatne militarizacije hrvatskoga društva", objasnio je u razgovoru za Feral Dobroslav Paraga, lider HSP-a 1861. Prema njegovu mišljenju,  vlast odobrava registraciju isključivo prohadezeovskih veteranskih udruga.

"U neku ruku, povijest nam se, s obzirom na bivši sustav, ponavlja kao farsa. Ranije smo imali SUBNOR, a sada je HDZ, stvorio pandan toj organizaciji. Cilj novoga SUBNOR-a je nastavak i održavanje HDZ-ove strahovlade u ovoj zemlji. Sve se takve udruge registriraju uz obvezatnu suglasnost MORH-a, a žive na državnom proračunu", kaže Paraga. U ostvarenju te misije one, drži Paraga, neće birati sredstva jer im o poslušnosti ovisi egzistencija. "One mogu biti jako upotrebljive, jer su na platnom popisu režima, i vrlo su opasne. Dovoljno je da im netko samo priprijeti zatvaranjem slavina, prestankom dotoka novca, i one prestaju postojati. Samim tim obvezane su dakle na bezuvjetnu poslušnost."  Prema statistici u Hrvatskoj je tad djelovalo 26 tisuća dragovoljačkih, veteranskih ili ratnoinvalidskih udruga, točnije, središnjica, saveza i njihovih podružnica! Ta je brojka otprilike ravna broju pojedinačnih ljudskih žrtava rata u Hrvatskoj.

Ovaj mamutski kolektivni SUBNOR takvom brojnošću, prema Paraginim riječima, samo dobiva veći manevarski prostor. "Radi se o moćnoj gomilici, nizu udruga koje služe kao jedinstven instrument pritiska za ostvarivanje najrazličitijih ciljeva HDZ-ove nomenklature. Ako se analizira njihov rad, vidi se da je riječ o organizacijama koje zadane ciljeve ispunjavaju bez obzira na stranačku pripadnost ili položaj pojedinaca u državnoj hijerarhiji, što ih čini još opasnijima."

2000. 

Po Hrvatskoj niču stožeri za zaštitu diginiteta domovinskog rata. Zagrebački stožer upućuje javnosti proglas u kojem se hrvatski narod poziva da brani Ustav Republike Hrvatske. Stožeri se bore protiv Haškog suda, regionalne suradnje, suđenja za ratne zločine, i sl.

2001. - 2003.

Ivica Pančić, ministar branitelja, pokušava revidirati popise invalida i druge liste, ali nailazi na jeziv otpor. Nakon objave vlasništva dijela stanova koje su branitelji dobili od Ministarstva, udruge prijete: "Predsjednik HVIDRA-e Damir Varaždinac izjavio je da će Udruga provjeriti kosi li se objavljivanje imena branitelja koji su od Ministarstva dobili stan ili kredit sa zakonom, te da bi u tom slučaju HVIDRA mogla podići tužbu protiv Ministarstva. Uvijek smo postavljali pitanje zašto objaviti samo imena branitelja, a ne i imena svih koji su od države dobili stanove, ponovio je dodajući kako je očito riječ o samovolji ministra Pančića."

Nakon pokušaja revizije invalidnina, dolazi mu Darko Beštek i vraća umjetnu nogu. Pančić je osramoćen, a Bešteka odmah prima Jadranka Kosor
U kampanji HDZ-a sudjeluje Darko Beštek. Na  njegovom primjeru HDZ  tvrdi  kako će vratiti dostojanstvo branitelja. Beštek dobiva savjetničko mjesto u kabinetu Jadranke Kosor. Prije toga Sanader i Kosor mu vraćaju protezu. Pred novinarima, dakako.
Koncem godine HDZ se vraća na vlast.

2004. 

Na mjesto savjetnika za ratne vojne invalide Darko Beštek imenovan je u veljači 2004. godine. Na čelo HVIDRE prvi put izabran je Josip Đakić, također hadezeovac.

2005.

Osniva se Nova Hvidra, čiji je predsjednik Božo Drmić. Iste godine osniva se i Fond hrvatskih branitelja. U Hrvatskoj je registrirano 489 tisuća branitelja, 11 tisuća manje nego danas.

Samoubojstva branitelja koje  je ogorčilo ono što se događa pred njihovim očima, sve su brojnija. Od kraja rata do travnja 2005. ubilo se 1372 branitelja.

2006.

Darko Beštek ponudio je ostavku. Mediji su prenijeli kako je razlog Beštekove ostavke pravomoćna sudska odluka prema kojoj Ministarstvu mora vratiti više od 100 tisuća kuna koje je do sada primao na temelju prava na tuđu njegu i pomoć, a na koju nije imao pravo. Kosor je izjavila da zakon mora biti isti za sve. 
No Beštek je povukao ostavku i ponovo imenovan savjetnikom.

2007. 

Utemeljuje se Koordinacija braniteljskih udruga, na čijem je čelu Đuro Dečak, blizak Ivi Sanaderu.

2008.

Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor predaje ugovore za samozapošljavanje hrvatskih branitelja.

2009. 

Na meti dragovoljačkih udruga najčešće je Stipe Mesić, kojega tretiraju kao veleizdajnika. Predsjednik Mesić 31. 10. posjetio je Sinj, a dok su domaćini i gosti na čelu njim prolazili pješice od gradskog kina, na Pijaci su ih, na jednom štekatu, dočekali Dražen Pavlović, predsjednik sinjske Hvidre i još par njegovih prijatelja. Oni su najprije zapjevali "Zovi, samo zovi...", a potom je Pavlović dobacivao prijetnje Mesiću da će ga "naš" sud suditi za tri mjeseca.

2010. 

Objava Registra na internetu pokazuje koliko su velike Augijeve štale. Mladen Bajić, državni odvjetnik, šuti i ne miješa se u svoj posao - prema običaju. Vlada tvrdi da bi objava Registra izazvala silne probleme. Pogled na imena "boraca" - Friščić, Čobanković i sl. - pokazuje kome.

Udruge branitelja su na stražnjim nogama. Čak 76 posto građana, prema anketama, zalaže se za objavu Registra - uzalud?