Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Neposredno nakon dolaska na vlast, dok ju je većina smatrala Ivinim potrčkaralom, premijerka Kosor je u Saboru izjavila da je spremna uhvatiti se u koštac sa svim „vrućim" krumpirima i od njih napraviti krumpir salatu. Svakako, najveći i najvreliji krumpir je posrnula nacionalna ekonomija. Prije nekoliko dana, premijerka je iznijela, kako je rekla, „svoj" plan izlaska iz krize. No, prije negoli se upustimo u analizu njezina plana, korisno je napraviti uvod u dva suprotna ideološka viđenja uzroka i rješenja krize.
Prije Velike gospodarske krize 1929.-1933., koja je počela financijskim slomom na Wall Streetu, ekonomskom scenom su vladali liberali, koji su smatrali da je tržište najbolji način organiziranja ekonomije, te da sve ekonomske probleme, uključujući i veliku krizu, treba ostaviti tržištu da ih riješi. Međutim, pokazalo se da tržište ne može riješiti sve probleme i na scenu stupa keynezijanska ekonomska škola. Temelji ove škole, koja će zavladati ekonomskom teorijom u idućih nekoliko desetljeća, su da tržište nije savršeno i nepogrešivo, već da mu je potrebna doza državne intervencije,
kako bi bolje funkcioniralo. John Maynard Keynes, rodonačelnik ove škole, tvrdio je da je Velika gospodarska kriza posljedica nedovoljne skupne potražnje. Ljudi ne troše dovoljno, proizvodnja stoga pada, kompanije počinju otpuštati radnike, koji onda još manje troše, i tako se zatvara začarani krug. Izlaz iz tog kruga Keynes vidi u pumpanju ukupne potrošnje kroz smanjenje poreza ili povećanje državne potrošnje, npr. kroz javne radove. Javni radovi povećavaju zaposlenost, a budući da više ljudi prima plaću, i potrošnja počinje rasti, te se ekonomija vraća u normalu. Od tada, gotovo po pravilu, nakon svake pojave recesije država počinje povećano trošiti ne bi li vratila ukupnu potražnju u normalu, što je uglavnom dobro funkcioniralo sve do pojave naftnih šokova u sedamdesetima.
Arapske države izvoznice nafte, uvrijeđene zapadnjačkom politikom prema Izraelu i Palestincima, odlučile su uvesti naftni embargo, što je dovelo do povećanja cijena nafte s otprilike jednog dolara po barelu na početku sedamdesetih na oko 40 dolara na kraju desetljeća. Rezultat svega bila je nova recesija, koja je ovaj put bila popraćena i rastućom inflacijom. Naime, rast cijena nafte za sobom je povukao i cijene svih ostalih proizvoda. Zapadne vlade vođene keynezijanskom logikom, počinju povećavati potrošnju kako bi izašle iz recesije. Međutim, umjesto povećavanja proizvodnje, državna potrošnja je samo dodatno povećavala cijene. Nakon nekog Iako premijerka nije prezentirala istraživanja hoće li neto-efekt kombinacije ukidanja poreznih olakšica i smanjenja poreza rezultirati ukupnim smanjenjem ili povećanjem poreznih prihoda države (što nešto govori o „dubini" razrađenosti njenog programa), za očekivati je da će neto-efekt ipak biti smanjenje poreznih prihoda države vremena, postalo je jasno da keynezijanska država ne samo da ne doprinosi rješenju problema, već ga i pogoršava, što je širom otvorilo vrata neoliberalima da ponovo preuzmu dominantnu ulogu na ekonomskoj sceni.
Ova dva primjera pokazuju dva viđenja ekonomije - prema keynezijanizmu država je nužna za stabilnu ekonomiju, dok je prema liberalizmu/neoliberalizmu država uzrok nestabilnosti. I dok se keynezijanizam pokazao uspješnijim u borbi protiv nezaposlenosti, neoliberalizam se pokazao uspješnijim u borbi protiv inflacije. Sljedeće pitanje je koja škola bolje objašnjava aktualnu krizu. Poput velike gospodarske krize, trenutna kriza počela je slomom burze, koji se brzo preselilo u „realni" sektor i doveo do masovnih otpuštanja. Istodobno, inflacija je cijelo vrijeme bila niska. Budući da je problem postala nezaposlenost, a ne inflacija, gotovo sve države počele su provoditi keynezijanski program velikog povećanja državne potrošnje kako bi se povećala ukupna potražnja i spriječio dodatni pad proizvodnje i zaposlenosti. Međutim, iako je kriza pogodila gotovo cijeli svijet, problemi nisu isti u svim zemljama. U zemljama poput SAD-a, Islanda ili Velike Britanije, osnovni problem je kolaps financijskih sustava. U drugim zemljama, poput Grčke, Španjolske, Portugala, osnovni problem je model razvoja koji je počivao na potrošnji, a ne na proizvodnji, i koji se stoga morao financirati vanjskim zaduživanjem. Budući da je svjetski financijski sustav bio uzdrman, mogućnost ovih zemalja da svoj životni stil održavaju zaduživanjem je bila znatno otežana. Nije teško pogoditi u koju skupinu država spada Hrvatska. Naime, hrvatski bankarski sektor je jedan od najzdravijih i najprofitabilnijih dijelova hrvatske ekonomije. Jedini izuzetak je Hrvatska poštanska banka, jedina banka u državnom vlasništvu, koja je u Sanaderovo vrijeme više ličila na Caritas negoli na ozbiljnu financijsku instituciju. Osim toga, opće je poznata ljubav Hrvatske prema vanjskom zaduživanju. Stoga, prije nego krenemo na analizu premijerkinog programa za spas Hrvatske, korisno je osvrnuti se na politike koje provode naše sestrinske mediteranske zemlje.
Sve tri zemlje su kroz 2008. i 2009. godinu provodile keynezijanske politike povećanja državne potrošnje, ne bi li umanjile recesiju. Međutim, posljedica tih politika je bio golemi proračunski deficit, koji 2009. je dosezao između 9 i 14 posto BDP-a. Španjolska, koja je još 2007. godine imala proračunski suficit od oko 2 posto, je 2009. završila s deficitom od preko 11 posto. Stoga je cilj sve tri zemlje u idućem razdoblju dovesti u red javne financije. Najdublje rezove očekivano najavljuje Grčka, koja je u
financijski najtežoj situaciji. Socijalistički premijer Giorgos Papandreau namjerava uravnotežiti proračun kroz istodobno smanjenje državne potrošnje i povećanje poreza. Smanjenje potrošnje će se ostvariti kroz zamrzavanje mirovina i smanjenje plaća u javnom sektoru. Osim toga, najavljena su smanjenja broja zaposlenika u javnom sektoru. Na svakih pet koji izađu iz sustava, moći će se zaposliti samo jednog novog „birokrata". S druge strane, povećanje poreza uključuje povećanje PDV-a s 19 na 21 posto (još uvijek ispod naših 23 posto) te povećanje poreza na alkohol, cigarete, gorivo i luksuzne proizvode. Socijalistički premijer Portugala, José Socrates, također
najavljuje istodobno smanjivanje državne potrošnje i povećanje poreza, iako sve u znatno manjem opsegu. Primjerice, premijer Socrates pokušava koliko-toliko zadržati pridjev socijalistički, te najavljuje povećanje poreza samo za bogate, odnosno za one iznad 150,000 eura godišnjih prihoda. Za razliku od Grčke, Portugal neće smanjivati plaće u javnom sektoru. Umjesto toga će ih zamrznuti u 2010., da bi do 2013. rasle po stopi manjoj od stope inflacije. Stoga, iako neće doći do nominalnog smanjenja plaća u javnom Španjolska, Grčka i Portugal su 2009. kroz veću državnu potrošnju pokušale pomoći svojim ekonomijama. Hrvatskoj tako što nije palo na pamet sektoru, njihova realna vrijednost će itekako biti manja. Poput Grčke, i Portugal smanjuje broj zaposlenika u javnom sektoru. Međutim, dok će Grčka zapošljavati jednog zaposlenika na svakih pet radnika koji napuste javnu upravu, Portugal će to činiti za svaka dva radnika. Još jedan socijalist, španjolski premijer José Luis
Rodríguez Zapatero, najavio je zabranu novih zapošljavanja u 2010. te rezove u državnoj potrošnji. Jedini sektori koji će toga biti pošteđeni su obrazovanje i istraživanje i razvoj, čime jasno pokazuje da ne želi ugroziti dugoročni razvojni potencijal Španjolske. Međutim, i Zapatero se trudi barem donekle ostati „socijalist". Stoga neće biti smanjenja socijalne pomoći, za razliku od Grčke, koja i tu kategoriju reže za 10 posto.
Za razliku od ove tri zemlje, Hrvatska 2009. godine nije provodila keynezijanske politike pumpanja ukupne potrošnje. Umjesto toga, ona je povećanjem poreza i uvođenjem novih, famoznog harača, zapravo aktivno radila na smanjivanju ukupne potrošnje. Zbog toga vjerojatno proživljavamo dublju krizu nego bi trebali. No, s druge strane, proračunski deficit Hrvatske je neusporedivo manji od naše mediteranske „braće". Stoga, umjesto povećanja poreza koje najavljuju Grčka i Portugal, premijerka Kosor najavljuje vjerojatno smanjenje poreza. Ukida se "harač", smanjuju se porez na dohodak i neporezna davanja poput vodnih doprinosa. S druge strane, ukidaju se porezne olakšice, koje su inače koristili uglavnom imućniji slojevi. Iako premijerka nije prezentirala istraživanja hoće li neto-efekt ove kombinacije ukidanja poreznih olakšica i smanjenja poreza rezultirati ukupnim smanjenjem ili povećanjem poreznih prihoda države (što nešto govori o „dubini" razrađenosti Kada se govori o smanjenju udjela države u BDP-u za tri posto do 2020. godine, što je vrlo specifičan cilj u usporedbi s pričicama o centralizaciji i OIB-u, bilo bi vrlo korisno pobliže znatismanjenje kojih stavki u udjelu države će dovesti do tog smanjenja njenog programa), za očekivati je da će neto-efekt ipak biti smanjenje poreznih prihoda države. Iako bi smanjivanje poreza moglo biti najava nekih zakašnjelih keynezijanskih politika pumpanja ukupne potrošnje, čini se da ovdje toga neće biti. Naime, uz smanjenje poreza, najavljuje se i paralelno smanjenje državne potrošnje, kako bi se udio države u BDP-u smanjio za tri posto do 2020. Vlada namjerava smanjiti državne izdatke kroz smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi za oko pet posto, i to prema „portugalskom" modelu jedan novi zaposleni za dva stara. Potom, vlada namjerava uštedjeti i neisplatom božićnica i regresa u 2010. godini, kao i ograničavanjem vremenskog roka za primanje pune naknade za nezaposlene.
Ukratko, čini se da će sve četiri države, uz izuzetak Grčke, kojoj još uvijek ozbiljno prijeti bankrot, završiti na sličnom cilju, iako će tamo doći različitim putovima. S jedne strane, Španjolska, Grčka i Portugal su 2009. kroz veću državnu potrošnju pokušale pomoći svojim ekonomijama. Hrvatskoj tako što nije palo na pamet. Međutim, zbog toga ostale zemlje u razdoblju od 2010. do 2013. godine najavljuju „antikeynezijanske" politike smanjenja državne potrošnje i povećanja poreza. Hrvatska je barem što se tiče javnih financija u boljoj poziciji. Hrvatski program gospodarskog oporavka se teško može nazvati keynezijanskim, međutim, sigurno nije ni anitkeynezijanski. Zbog toga što nije povećavala deficit kako bi pumpala ukupnu potražnju u 2008. i 2009. poput ostalih mediteranskih zemalja, Hrvatska u razdoblju od 2010. do 2013. godine može smanjivati državnu potrošnju uz smanjivanje poreza, što je sigurno manje bolna kombinacija od one u kojoj porezi rastu, a državna potrošnja pada. Međutim, kao što sam već napomenuo, lako je moguće da je cijena ove „pogodnosti" nepotrebno duga i duboka recesija.

Recepti prepisani od drugih zemalja, mnogo toga ostalo nedorečeno...
Ukupno gledano, program premijerke Kosor ne predstavlja ništa novo i temelji se na već dobro poznatim činjenicama o preskupoj i neučinkovitoj javnoj upravi. Slično tomu, neke mjere su prepisane od drugih zemalja, npr. portugalski model dva stara za jednog novog radnika. S druge strane, puno toga u ovom programu nije dorečeno, i bazira se na uopćenim formulacijama bez specificiranih ciljeva i načina na koji će ih se ostvariti. Primjerice, kada se govori o smanjenju udjela države u BDP-u za tri posto do 2020., što je vrlo specifičan cilj u usporedbi s pričicama o centralizaciji i OIB-u, bilo bi vrlo korisno znati pobliže smanjenje kojih stavki u udjelu države će dovesti do tog smanjenja. Hoće li smanjenje zaposlenih u javnom sektoru srušiti jedan postotni bod? Hoće li ostatak ekonomije rasti puno brže od javnog sektora pa tako srušiti 1,5 postotnih bodova? Iznošenje ovih podataka pokazalo bi da je program temeljen na znanstvenom promišljanju i korištenju ekonomskih modela. Bez toga, to zvuči previše Hoće li smanjenje zaposlenih u javnom sektoru srušiti jedan postotni bod? Hoće li ostatak ekonomije rasti puno brže od javnog sektora pa tako srušiti 1,5 postotnih bodova? Iznošenje ovih podataka pokazalo bi da je program temeljen na znanstvenom promišljanju i korištenju ekonomskih modela; bez toga, zvuči previše ad hoc i neozbiljno ad hoc i neozbiljno. Uz sve ove nedorečenosti i sličnosti s programima drugih zemalja, postavlja se pitanje zašto Vlada s ovim programom nije izašla puno ranije. Zar je čekala Sokratesa da „izmisli" 1 za 2 model? Zar joj toliko treba da shvati da je javna uprava prevelika i preskupa? Osim toga, program najavljuje i dodatno povlačenje države iz upravljanja ekonomijom. Iako je jasno da je hrvatska država loš gospodar, iz toga ne slijedi da je država kao takva loš gospodar, barem ne u svim situacijama. Nadalje, važno je upozoriti na događaje iz devedesetih. I tada su tranzicijske države bili loši gospodari i taj problem se pokušavao riješiti privatizacijom. Međutim, ono što se nije dovoljno uzelo u obzir je činjenica da korumpirana i nesposobna država može privatizaciju provesti na korumpiran i neadekvatan način. Loše gospodarenje autocestama sigurno košta hrvatsko društvo. Međutim, davanje autocesta u koncesiju kroz korumpirani i neadekvatno proveden natječaj će hrvatsko društvo koštati mnogo više.
Agrokor povukao svoju neobvezujuću ponudu za kupnju 52,1 posto dionica slovenskog trgovačkog lanca Mercatora
Ustavni sud Hrvatske donio je odluku kojom "privremeno odgađa" izvršenje rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koja je naložila tvrtki Agrokor da obznani ponudu za preuzimanje dionica tvrtke Belja
MMF Hrvatskoj: Devalvirajte kunu smanjenjem previsokih plaća i mijenjajte ZOR
Nekadašnji sisački industrijski raj danas je grad duhova u kojem ljudi u kolicima iz šoping centara skupljaju staro željezo.
Zagreb Indoors bio je pun pogodak, a Kerum izvodi vojsku na ulice...
Preostalih 90 proizvodnih radnika, mahom šivačica, čakovečke MTČ Tvornice rublja u stečaju dobilo je ugovore na samo 15 dana, što pokazuje da će se proizvodnja uskoro ugasiti, upozorili su sindikalisti
dodaj komentar 12 komentara
škegro. u doba kad je on haračio ljudi su mislili da je jedino potrebno da ih se opet titulira s "gospodine",umjesto "druže", i sve će opet biti kao u bajci.
narodu jedino niko nije rekao da ako više nemaju kapital, jedino što mogu prodati u kapitalizmu je svoj rad i to po cijeni manjoj od vrijednosti tog rada , kako bi netko na tome mogao ostvariti profit.
dakle pun naziv te titule za 99% stanovništva je "gospodin rob", i to su oni sretniji koji imaju sreće da ih se iskorištava..
inače fascinantno je kako kapitalistički sustav, posebno u americi i aziji, lako uvjerava ljude da glasaju protiv svojih interesa, npr. zdr. reforme i sl., i da se još ponose svojom glupošću i radinošću na kojoj se bogati mali sloj elite, a srednji sloj i cijena rada stalno pada zajedno s njihovim standardom, što je slučaj i kod nas.
takav nedostatak kritičke misli prirođen je još valjda jedino udomaćenoj stoci na farmama, koja je selektirana po kriteriju poslušnosti i pripitomljivosti tisućama godina, a riječ je bilo uvijek ugl. o vrstama koja žive u krdima i lako sedaju voditi i manipulirati.
očito da se niti mi baš ne razliikujemo previše od te stoke, jer i nas su tisućljećima razni feudalci, popovi i moćnici selekcionirali kao svoju marvu da se ne bunimo, zatirali kritičnu misao (budale su išle u raj direktno), omogućavali samo poslušnima da prosperiraju, prodavali nam religije u kojima je najveća vrlina ako dozvoliš ubojici i lopovu da živi i dalje ubija i krade ne jednog nego stotine ljudi, jer pravdu ćeš dobiti sigurno kad krepaš.
i sada nam još uvijek politička elita poput kosorice, pusićke itd prodaje svoje "vodstvo" kao nešto što stoka poput nas treba jer oni će misliti za nas kao što su mislili i do sad, oni će iza naših leđa donositi odluke u naše ime jer mi smo pre glupi da odlučujemo o krupnim pitanjima (ulazak u eu, itd) u kojima mogu doći njihovi interesi na stvarnu kritičku vagu javnosti.
To je isto kao kad bi kriminalci sami organizirali svoju "nezavisnu" kontrolu da rijese problem vlastitog kriminalnog ponasanja. Evo bas sam sad popljackal banku i moram se odma prijaviti unutarnoj kontroli da ispita zakaj sam to napravil pa da me i kazni ako treba.
Isto kao kad policija sa unutarnjom "nezavisnom" komisijom istrazuje svoje vlastito nelegalno ponasanje. Kad "nezavisno" sudstvo istrazuje nepravilnosti "nezavisnih" sudaca.
Zasto zastupnici imaju imunitet nego da budu zasticeni od vlastitog legalnog kriminalnog ponasanja koje proizlazi iz totalnog neznanja i gluposti. Jedino politicari ne moraju dokazivati da posjeduju "inteligenciju" vec se to samim polozajem i izborom podrazumjeva. Zasto se Glavas ljuti na sistem, pa zato jer su ga isti takvi psi kao i on izbacili iz copora pa sad mora lutat okolo sa podvinutim repom jer nema vise copora da ga stiti. Nazalost citava zemlja se pretvorila u zastopanu zahodsku skoljku.
Osim toga zemlja sa dugom od 44 milijarde eura nema puno mogucnosti za uvodjenje raznih ekonomskih rjesenja vec uvodi vatrogasne mjere liberalnog Kapitalizma koje sluze stranom krupnom kapitalu i koje su samim dugom nametnute a dug je stvoren od MMF-a da bi onemogucio drugacije ekonomske mjere koje bi sprijecile kolonijalno - robovlasnicki odnos.
Uzasno je opasna ona izreka iz onog "totalitarnog" rezima koja kaze:
Bolje grob nego rob.
Sada vrijedi: Rob bio rob osto Hrvat nikad nisi posto.
Renta je neizbježni izraz svake "izvrsnosti" i "avangarde". A prije rente je neizbježno udruživanje i osvajanje te žrtve kao sirovinska baza. Dodatno na to, kao iznimna nadgradnja, u našim plodnim uvjetima je putem neodoljive privlačnosti svega što takav život pruža više nego razvijeno samo upravljanje.
Pravo je čudo što je bilo šta opstalo u takvoj estetici.
"preostali radnički sloj budala koji još uvijek vj. po nekoj inerciji misle da će i dalje moći drsko i nekažnjeno živjeti od svog rada, a bez da 90% toga, a ne desetinu kao u srednjem vijeku kmetovi - plaćaju državi i crkvi."
U sadašnjoj završnici (lige za prvaka) je na pomolu ključni dio. I zadnje pojave popuštaju, kapituliraju ili prelaze na stranu "izvrsnosti" i "avangarde". Blizu smo završnice u RH a u susjednim i bliskim Srbiji, Crnoj Gori, pa i Sloveniji vjerojatno još bliže. Lakše je nego ikad, za vrh "izvrsnosti" koji diktira tempo dovoljno je ponekad baciti kakvu parolu i gađenje.
Time se zatvara klopka. Partija i široke "avangarde" i "izvrsnosti" konačno postaju sirovinska baza za nova poslovanja.
Škegro sa svojim aksiomom "nema besplatnog ručka" će biti odličan za inventuru svega živog i mrtvog, iz koje inventure će se roditi pozitivan saldo za idućih 100 godina. Poletna Jadranka Kosor na krilima "windows"-a će predvoditi plaćanje 1 mlijun društveno financiranih i otetih nekretnina. Ono što se neće moći naplatiti i iskoristiti kao sirovina biti će korisno za razna preslagivanja smeća po Jakuševcu i drugdje. Liberalni i konzervtaivni partneri sa zapada i istoka će lako taj tren prihvatiti nova poslovanja, pogotovo zbog dugoročnih stručnih i profitnih perspektiva.
korumpirano i preplaćeno sudstvo kao glavni izvor ekonomsko pol.kaosa nije u "reformi" ni spomenuto, čak iako je to jedini preostali uvjet i za eu.
pa što onda dalje komentirati, sve te klijentelističke skupine koje žive na grbači društva se ne diraju kako bi se kupio njihov glas na izborima.,
jedina konstanta od "stvaranja" države na ovamo jesu stalno nove i dodatne povlastice koje povlaštena ekonomsko politička klika na vlasti izglasava sebi samima (saborske megamirovine, itd), svojim glasačkim skupinama (braniteljske mirovine itd) te svojim nalogodavcima - eu i am. centrima moći (suspenzija hrv.zakonodavstva, vojno pol. suverenosti (NATO), ribolovnog pojasa itd) - te stalno povećanje opterećenja na preostali radnički sloj budala koji još uvijek vj. po nekoj inerciji misle da će i dalje moći drsko i nekažnjeno živjeti od svog rada, a bez da 90% toga, a ne desetinu kao u srednjem vijeku kmetovi - plaćaju državi i crkvi..
http://www.vlada.hr/hr/content/download/128273/1852336/file/Program%20gospodarskog%20oporavka.pdf
Ne treba sumnjati niti u uspjeh takvog gospodarskog oporavka. Mudrinić sa kontrolom žica, Todorić sa kontrolom ubiranja casha te raznog i neplaćanja, Luković i Prka sa kontrolom novca te razne druge slične kontrolne točke će se sigurno oporaviti nakon ovakve discipline, ako se provede. Nezadovoljni, kao Čačić, samo snažno potvrđuju o čemu se radi.
U prvom planu su uobičajene "izvrsnosti" koji osiguravaju predragocijeno jedinstvo snaga u isključivoj koncentraciji na plijen i međusobnu gužvu oko toga.
Potvrda blagih slabosti nakon duge besprijekornosti također nije nešto novo nego posve uhodani dar božji kojim samoproglašena "avangarda" redovno daruje svoje stado i zazuzvrat dobija potvrdu neprikosnovene uloge "avangarde" obzirom da odmah krene snažna navala koja to ne dovodi u pitanje.
Naravno da u takvoj više nego provjerenoj i automatiziranoj koncpeciji "dugovi, sva izvršenja "izvrsnosti" te rizici i posljedice toga vaši, sve ostalo naše", pa i ovdje dobro pašu svi izmi, naročito u čistoj esktremnoj varijanti te koncepcije. I kejzijanizam kao osnova diktature o višeg od toga, i neoliberalizam/fridmanizam kao općenito imperijalno muljanje kamatama i fikcijama i ostali izmi, sve što osigurava avangardnu samo upravljačku poziciju samoproglašene "avangarde".
Sve je to prilično dobro prikazano u filmu
http://hr.wikipedia.org/wiki/Brianov_%C5%BEivot
Ono što je bitno i upitno su osnove poslovanja koje se ovdje ne spominju.
Npr. pitanje da li će podstanari i 105.000 onih koji su kreditom kupili stan, sada nakon što će opet biti sustavno kriminalizirani i razoružani, moći i htjeti isfinancirati i servisirati takvu "avangardu" koja je na račun društva uzela milijun i nešto više raznih nekretnina, vezano uz to što eliminirala što pobila pola ljudi i koja je sada bez novaca za održavanja toga stambeno-nekretninskog fonda, razmjerno najvećeg u svijetu. Činjenice i logike kažu da pretjerano gomilanje plijena i s time vezano prekomjerna potrošnja žive i mrtve materije dovode do toga da se potroše sve mogućnosti i logike, i neprijatelj i prijatelj, te nema ničeg što bi moglo dalje servisirati takvu unaprijed propalu "izvrsnost" i "avangardu". A mi smo poligon najboljih provjera toga, pri čemu su se postojeće duge "izvrsnosti" i "avangarde" iznimno predugo održale i neizbježno grizu same sebe.
U sveopćoj mobilizaciji i provedbi programa najzanimljiviji dio će biti sve življa i farsičnija "izvrsnost" samoobmanjivanja i obmanjivanja u takvim uzaludnim autogol pokušajima. Tim više što stvarni podaci poslovanja i znanja sve više bujaju iz plodne zemlje te sve čvršće drže za genitalije, mozgove i ostale djelove i te snage, prekrcane sve beskorisnijim plijenom, a slično zahvaća ex SFRJ te ostale ortake i partnere po svijetu.
I na kraju, ne kao zadnje nego kao ključno, ti dulji procesi "izvrsnosti" i "avangarde" su sami sebe pretvorili u sirovinu i osnovu nekih drugih poslovanja, ideja i pameti. I prije nego što je ovaj program naveo da preuzimamo odgovornost, odavno smo, htjeli ne htjeli, preuzeli svu odgovornost i sada pažljivo operiramo tom konačno podatnom sirovinom.
ostale tocke komentatora su bezvezne.
zamjerka clanku sto se ne moze odluciti jesu li mjere bez veze ili tek zakasnjele.
plus za povijest.
Drugo: 'nevidljiva ruka slobodnog trzista' kako je nazvao Adam Smith POSTOJI!
Trece: Kapital postoji. I trazi, kao svaki zivi organizam, samoocuvanje i razmnozavanje!
Cetvrto: Niti jedna drzava na svijetu nece, zapamtite, nece platiti svoje OBVEZNICE!
Peto: Neplacanje racuna dovodi do ekonomske depresije i
Sesto: Drzave medjusobne dugove naplacuju ratom!
Dodaj komentar