Zašto HDZ-ova vlast uvijek pregovara sa predstavnicima jednih te istih udruga?
Braniteljske udruge godinama su na glasu kao duboko korumpirane, netransparentne i kao takve generator svih problema braniteljske populacije. Takvi se zaključci stvaraju zbog stalno otvorenih pitanja o tome koliko ustvari novaca na razne načine te udruge dobivaju iz državnih, županijskih i gradskih proračuna, koliko projekti koje dobivaju pomažu njihovim članovima, na što se točno troše ti novci, koliko su precizni financijski izvještaji koje su udruge dužne raditi i tko ih uopće evaluira i nadzire. Posebno je pitanje zašto su na čelu tih udruga već godinama uvijek isti ljudi koje je Jutarnji list svojedobno prozvao braniteljskom aristokracijom i koji su donedavno
sjedili u upravnim odborima javnih poduzeća, poput generala Đure Dečaka ili Tomislava Merčepa, kojem je mjesto u Nadzornom odboru THT-a izmaklo zbog intervencije Deutsche Telekoma u kojem valjda nisu htjeli da ih se povezuje sa vukovarskim Napoleonom protiv kojeg nikad nije potignuta optužnica za ratne zločine. Zvonko Milas već je neko vrijeme
šef Programskog vijeća HRT-a, a šef HVIDRE, Josip Đakić, saborski je zastupnik HDZ-a.
„Ne daju se nikad novci udruzi koja nema sigurnosne reference, odnosno nema smisla pisati projekt ako prethodno niste dogovorili njegovo odobravanje", tvrdi Vjekoslav Magaš, bivši član Zbora braniteljskih udruga Grada Zagreba i HVIDRA-e,
objašnjavajući time činjenicu da se broj braniteljskih udruga koje dobivaju povelika sredstva sa republičke i lokalne razine svodi na njih svega nekoliko. To su prije svega HVIDRA (Đakić), Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata (Dečak), Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (Merčep) i Udruga hrvatskih branitelja - dragovoljaca Domovinskog rata (Milas).![]()
Ljiljana Canjuga iz Udruge dragovoljaca i veterana objašnjava da stvari nisu tako jednostavne, i razlog prvenstveno vidi u tome da je tek manji broj udruga pronašao modus uspješnog prijavljivanja i dobivanja projekata, prilagođavajući se uvjetima Ministarstava ili lokalnih davatelja sredstava poput Grada Zagreba, dok većina drugih, manjih udruga, nema dovoljno obrazovan kadar i jedva krpa kraj s krajem.
Uz još nekoliko predstavnika „vidljivijih udruga", predsjednici pobrojanih pojavljuju se redovito na sastancima sa vrhom vlasti s kojom su, kako kaže, Magaš, potpisali sporazum o nenapadanju, čime HDZ branitelje drži u sustavu poslušnosti. Iskazivanje velike povezanosti HDZ-a i „predstavnika branitelja" moglo se vidjeti nedavno na primjerima davanja podrške premijerki Jadranki Kosor za krizne mjere Vlade ili pak nakon šoka koji je nastao zbog hakerskog objavljivanja Registra branitelja. Dvojbeno je na osnovu čega čelnici tih udruga crpe svoj legitimitet predstavnika branitelja i njihovih interesa, jer, za početak, broj branitelja povezanih u udrugama nije moguće doznati. Takve informacije se ne registriraju zbog pretpostavke da svaki pojedinac ima razne interese koje može ostvarivati u udrugama raznih profila. Također, ne postoji neki sustav izabiranja predstavnika braniteljske populacije, što ne bi bilo sporno da takve stvari nisu bitne kad se odlučuje tko će od njih sjediti u Upravnom odboru Fonda za branitelje.

Zašto su braniteljske udruge ekstremno desno nastrojene?
Osim što teško da mogu biti predstavnici opće braniteljske populacije, upitno je da li mogu biti predstavnici i svojih udruga zbog upitnih demokratskih procedura unutar njih. Kako tvrdi Magaš, čest je slučaj da udruge uopće ne sazivaju skupštine, a kad ih i sazivaju to zna ograničen krug ljudi povezanih interesom. Canjuga pak tvrdi da su braniteljske udruge legalistički nastrojene zbog vojnog ustrojstva, ali da velik problem predstavlja ogromna količina pasivnog članstva koje naziva konzumentima. Oni ne sudjeluju u radu udruge, niti prisustvuju skupštinama, ali očekuju da im udruga pomogne u ostvarivanju njihovih prava.
U medijima se stalno provlače priče o nezadovoljstvu branitelja radom udruga, a takvi komentari mogu se pronaći i na svakom braniteljskom portalu. Međutim, bez obzira na sazivanje ili nesazivanje skupština, nezadovoljstvo aktivnih članova se ipak ne bi tako lako moglo ignorirati, što dovodi do pitanja zašto nezadovoljni branitelji na skupštinama ne smijene nekompetentno vodstvo. Magaš je uvjeren da se većinom radi o neagilnoj populaciji bez demokratske samosvijesti, a Canjuga drži da je odgovor više psihološke prirode, jer je u glavi prosječnog branitelja još uvijek prisutna struktura ratnog vođe, pa je tako čin važniji od kompetencije. „U pet godina Vjekoslav Magaš: „Ne daju se nikad novci udruzi koja nema sigurnosne reference, odnosno nema smisla pisati projekt ako prethodno niste dogovorili njegovo odobravanje"rata dobiješ tu crtu, htio ne htio", kaže Canjuga, te objašnjava da su naučeni funkcionirati unutar kategorije poslušnosti prema nekome koga su izabrali i za kojeg misle da ima pravo donositi odluke. „Tijekom izabiranja, ključan je čin, ali i nažalost, također da taj netko bude blizak vlasti, jer nam to omogućuje onu prodornost i glasnost koju inače ne dobivamo u civilnom društvu", kaže Canjuga. Ona smatra da su branitelji getoizirani i osuđeni samo na svoj zatvoreni krug u kojem mogu biti dovoljno glasni. Pogrešnom smatra i politiku ostvarivanja prava preko udruga, a rješenje vidi u inozemnim rješenjima poput zajedničkog osnivanja veteranskih centara od strane vlasti i civilnog društva.
Umjesto veteranskih centara ipak imamo udruge branitelja koje su, kao i sve druge udruge, dio civilnog društva, i kao takve trebale bi sudjelovati u povećavanju javnog dobra i uopće biti dio nastojanja za demokratizacijom društva i svojevrsna kontrola vlasti. S druge strane, vlastima vjerovatno odgovara strogo kontrolirani kaos unutar tih udruga koje onda mogu koristiti za razne političke potrebe. Ipak, kako je borba protiv korupcije i transparentnost kao odlučujuća mjera za ostvarenje tog cilja glavna papagajska recitacija političkih elita, Vlada je još 1998. osnovala Ured za udruge koji bi trebao, birokratski rečeno, osiguravati transparentnost u davanju financijskih potpora organizacijama civilnog društva, bez obzira o kojem se području djelovanja udruga radilo.
U praksi to izgleda tako da bismo, ukucavanjem bilo koje udruge u tražilicu, trebali dobiti podatke o prihodima svih registriranih udruga koji im stižu s različitih razina Ljiljana Canjuga: "Tijekom izabiranja vodstva braniteljskih udruga ključan je čin, ali i nažalost, također da taj netko bude blizak vlasti, jer nam to omogućuje onu prodornost i glasnost koju inače ne dobivamo u civilnom društvu." vlasti. Kako su braniteljske udruge, odnosno udruge proizašle iz Domovinskog rata, popularnog naziva UDR, također dio civilnog društva, ne postoji razlog da se njihovi podaci ne nalaze u spomenutoj bazi.
Do prije nekoliko je dana na službenoj stranci Vlade RH, u opisu djelatnosti Ureda za udruge, crno na bijelo pisalo da je taj ured nadležan za transparentnost financiranja svih udruga, osim braniteljskih koje potpadaju pod djelokrug rada Ministarstva branitelja. Nakon upita koji smo uputili Uredu na osnovu ovog podatka, Ured je munjevito demantirao navod uz ogromno čuđenje nadležne osobe kako se tako nešto moglo naći na službenoj stranici Vlade. Podaci su u roku nekoliko sati promijenjeni. Toliko o sporosti državne administracije.

Print screen informacije koja je, nakon pitanja H-alterove novinarke, brzinom munje uklonjena sa službenih Vladinih stranica
„Ured za udruge ima nepotpune podatke", tvrdi Liljana Canjuga, koja je ujedno i članica Vladinog Savjeta za razvoj civilnog društva. Prema njezinim riječima, Ured još uvijek nije sredio svoju bazu podataka, niti je pokazao interes za tim sređivanjem, jer braniteljske udruge naprosto ne smatra dijelom civilnog društva. Naglašava da Ministarstvo branitelja ne može biti nadležno za njih, iz jednostavnog razloga što se nijedna udruga ne bi smjela vezivati uz organ uprave.
S druge strane, Ured bi morao imati sve podatke o financiranju i crpiti ih iz Registra udruga, koji pak svoje podatke prikuplja na osnovi podataka Fine. Ali treba li naglasiti, na stranici Registra možete pronaći samo najšturije podatke o udrugama kao što su naziv, lokacija i misija. Eventualno broj telefona, a e-mail je na razini traženja nemogućeg.
Prošlog tjedna Vlada je objavila Izvješće o dodijeljenim financijskim potporama za projekte i programe organizacija civilnog društva u 2009. godini prema kojem je iznos ukupnih dodijeljenih sredstava iz javnih izvora nešto preko 528 milijuna kuna.
Zanimljivi su podaci o tome koja su područja najviše financirala od strane svih državnih institucija i kakvi su programi dobivali najveću podršku. Na prvom mjestu je sport, koji, izgleda, jako unapređuje vrijednosti civilnog društva i povećava opće dobro. Za njega je izdvojena čak četvrtina ukupnog iznosa, odnosno 135.748.468,00 kn. Za kategoriju koju se naziva "sudionici i stradalnici Domovinskog rata" izdvojeno je ukupno 18.792.550,00 kuna. Pregled specifičnih područja za koje se najviše izdvaja unutar te kategorije još je zanimljiviji. Na prvom mjestu su organizacije sportskih manifestacija hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, na drugom zaštita digniteta Domovinskog rata, a tek na trećem psihosocijalna rehabilitacija sudionika i stradalnika Domovinskog rata!
Tako, naprimjer, ukucavanjem Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata u tražilicu, dobijete podatke da je na ime projekta naziva Finalni športsko-rekreativni kulturni susreti dragovoljaca Domovinskog rata od Ministarstva branitelja dobila 330 tisuća kuna, a za projekt Susreti djece hrvatskih branitelja je 2008.godine dobila tričavih milijun i 700 tisuća kuna!
Ipak, od svih sredstava koje je Ministarstvo branitelja izdvojilo, na kategoriji stradalnika i sudionika Domovinskog rata otpada „samo" 34 posto, odmah iza
invalida, a puno više od, recimo, kategorije "Potpora mladima i potpora djeci". Na potporu djeci ide samo 3,7 posto. I to u ministarstvu koje u svom nazivu ima pojam međugeneracijske solidarnosti. Ti podaci odnose se na republičku razinu, naglašava Canjuga, i tvrdi da se iz tog izvještaja ne vidi koliko udruge dobivaju na lokalnoj razini. Dodaje da je na jednoj od sjednica Savjeta bilo riječi o Gradu Zagrebu, koji jako puno odvaja za udruge iz Domovinskog rata, ali u ovom izvješću o tome nema podataka, već se moraju tražiti izravno od Grada Zagreba. Oni pokazuju da je tijekom 2009. putem natječaja udrugama dodijeljeno četiri milijuna i šesto tisuća kuna, a više od 400 tisuća izdvojeno je samostalnom odlukom ovlaštenog dužnosnika tj. gradonačelnika.
Kako kaže Canjuga, „metodološki pristup izradi Izvješća ne omogućuje komparativni pregled dodijeljenih sredstava niti u odnosu na opća područja financiranja, a niti u odnosu na korisnike sredstava. S obzirom da se za udruge proizašle iz rata prikazuje zbirni iznos za udruge ratnih sudionika i ratnih stradalnika, takav prikaz ne omogućuje uvid u stvarni iznos sredstava koja su dodijeljena udrugama, i po kojim programskim odnosno projektnim aktivnostima".
Ovakvi problemi nisu karakteristični samo za braniteljske udruge već i za cijelo civilno društvo, ali upravo te udruge predstavljaju oblik organizacije specifične populacije koja je unutar sebe potpuno heterogena, ali ujedinjena u traženju da im država osigura privilegije na osnovu sudjelovanja u ratu. Političke elite, prvenstveno HDZ, svoj legitimitet crpi velikim dijelom upravo iz rata, a nezadovoljstvo braniteljske populacije lakše je obuzdavati ukoliko su u sustavu koji s jedne strane služi da se preko „odabranih" vrši kontrola nad većinom nezadovoljnih, a s druge da ih se getoizira od ostatka društva koje je svjesno njihovog političkog utjecaja na vlast. U stvarnosti, utjecaj branitelja možda uopće nije velik, ali bitna je percepcija moći i utjecaja koji se stalno stvara u javnosti. Kako kaže Canjuga, radi se o igrama moći i percepcije da zaista postoji vođa koji može povesti 500 tisuća branitelja, a da nitko nije stvarno propitao stavove tih ljudi niti propitao koje je pojmovno određenje kategorija kao što su dignitet Domovinskog rata na osnovu koje većina udruga dobiva svoja sredstva.
Načela zaštite digniteta Domovinskog rata koja su sastavni dio svakog natječaja namijenog braniteljskim udrugama uklapaju se kao sredstvo za ostvarenje instrumentalizacije branitelja, smatra Vjekoslav Magaš. On tvrdi da se radi o prodavanju magle, odnosno pukom odrađivanju forme: „Neke stvari prelaze mjeru dobrog ukusa da bih o njima uopće govorio, ali u svakom slučaju, koliko god novaca udruge dobivale za svoje performanse, dobivaju ga previše" Projekte poput sportskih susreta i promocije digniteta Domovinskog rata on smatra suštinski neproduktivnima i društvu apsolutno nepotrebnim i štetnim. „Osim što postoje, većina braniteljskih udruga nema nikakvu društvenu produkciju. Povremeno se počerupaju oko love i onda novine o tome pišu, pa nije ni čudo da vlada mišljenje da su branitelji samo teret i opterećenje", rezigniran je Magaš.
Ovakvo stanje dovodi do oštrog polariteta između branitelja i ostatka društva koje je već godinama iziritirano privilegijama koje uživa braniteljska populacija, dok ni sami branitelji nikad nisu zadovoljni načinom funkcioniranja toga sistema priveligija. Ostaje pitanje što će se dogoditi kada društvo zaključi da se braniteljima dovoljno „odužilo". Do tada, napetosti će se vjerovatno povećavati, pogotovo ukoliko programe psihosocijalne pomoći i branitelja nadležni nastave tretirati kao nebitne.
dodaj komentar 47 komentara
naletit ćeš ti, prije ili kasnije....
Ukratko, to bi bile odlike gore navedenog teksta na razini osmoskolca.
Sve u svemu jad i cemer.
Balegariš.
A nisi ni u stanju niti imaš želje ukapirati osnovno: ovu zemlju će morati početi voditi oni koji imaju mozga (a u te ti i tvoji ne spadate), a ako se propusti upotrijebiti efikasno sredstvo protiv parazita i saprofita poput tebe, od Hrvatske će ostati eventualno još jedino ime.
Meni je to jasno. I rođenu majku biste prodali, a kako ne bi svoju zemlju. Vidiš da se ne razlikujete od vladajućih "desničara."
heh, nemam objašnjenja pa ću mu jednostavno komentar labelirat zlogukim šovinizmom. lolčina
I zbog čega niste osudili DORH zbog ne procesuiranja odgovornih za masovna ubojstva u Voćinu, Škabrnji i td.???? Primjećujem da sve te udruge puno više buke dignu za jednog mrtvog srpskog civila dok za masovne grobnice nesrba im puca ona stvar. :(
Ne brini, komentare ti zanemarujemo, uglavnom zato što su blesavi, ali i zato što su zloguko šovinistički.
"Koga brane udruge za zaštitu ljudskih prava?
Zašto su ekstremno lijevo i pro-jugoslavenski nastrojene? Zašto su im na čelu uvijek isti ljudi? Koliko imaju članova? Imaju li njihova vodstva legitimitet baze? Koliko novaca dobivaju od države? Na što troše državni novac? Zašto ih gotovo isključivo zanimaju ratni zločini samo hrvatske strane? Zašto izjednačavaju krivnju za rat i time podupiru srpske ratne zločince? Zašto su redovito protiv HDZ-ove vlasti? Zašto HDZ-ova vlast uvijek pregovara sa predstavnicima jednih te istih udruga?
Misterije :-)"
P.S. Potpis na ono kaj je Milan napisao.
ovo je novinarska katastrofa, ako je 10% toga sto osoba koja se predstavlja kao magas govori.
pa demantiraj onda da izmišljam tužbu protiv Zbora, ili visoke mobitel račune u mjesecima kada Zbor nije imao skoro nikakve aktivnosti, korištenje ureda u Ilici za svoje privatne poslove, reci javnosti koliko si pridonio radu Zbora da tražiš tolike novce....prevarantu..!!!!
nemoj misliti ako neki šute i ne žele imati posla sa šljamom, da ćemo svi šutjeti.....
Istina je pak da ja smatram upravo suprotno! Moja trajna opsesija jest baš zaštita, obrana i promicanje digniteta Domovinskog rata. Nikakva sredstva koja se za tu namjenu izdvajaju ne mogu, po mojem mišljenju, biti prevelika. Također smatram da sredstva koja se izdvajaju nipošto nisu dostatna za tako važan i plemenit cilj. Možda se ta sredstva počesto dijele i troše na pogrešan i neproduktivan način, ali to je nešto sasvim drugo. Nikako mi nije jasno kako bi promocija digniteta Domovinskog rata mogla biti "apsolutno nepotrebna i štetna" pa je ne samo netočno nego i glupo pripisati mi takvu izjavu. Također je besmislica da bih ja osobno mogao reći da bi športski susreti branitelja bili neproduktivni, nepotrebni ili štetni. Sasvim suprotno – žalim što se aktivnosti nekih udruga, zbog malih sredstava, ponekad iscrpljuju samo u tome, ali takvi susreti su prava blagodat za traumatizirane ljude željne druženja u okruženju prijatelja, suboraca i istinskih domoljuba.
Glede raspodjele sredstava zadržavam pravo na kritičnost. Raspodjela sredstava se ponekad koristi za postavljanje uvjeta braniteljima, ali ništa više nego li je to slučaj s drugim udrugama civilnog društva. Treba raspraviti i izbjegavati centraliziranu i politički uvjetovanu podjelu novca. Tzv. krovne udruge, koje su uglavnom u milosti vlasti, dobivaju većinu sredstava i nedopustivo mali dio prosljeđuju svojim nižim ustrojbenim oblicima. O tome ću i nadalje rado raspravljati s istomišljenicima i raznomišljenicima - ali s dobronamjernima. Autori citiranog teksta to očito nisu.
Jer da jesu, uočili bi da hrvatski branitelji, prema izvješću Vladina Ureda za civilno društvo, od 728 milijuna kuna, koji su podijeljeni nevladinim udrugama, dobivaju svega mizernih 3%. A ima nas pola milijuna. Ostatak odlazi bezbrojnom mnoštvu kojekakvih udruga koje počesto samo glume civilno društvo, gotovo da nemaju članstva i "štancaju" projekte bez ikakvog sadržajnog smisla. Sve te udruge po svojoj brojnost ne dosižu ni stoti dio braniteljske populacije. Njihova opredijeljenost za javno dobro uglavnom je samo deklarativna, a ponekad u potpunoj opreci s tim dobrom. Teško bi se našla braniteljska udruga koja je dobila i približno toliko koliko je iz javnih sredstava godinama dobivala Stojedinica - kao privatna radio-postaja. Braniteljima se gleda i trun u oku, dok se nekima ne gledaju ni balvani. Primjerice GONG-u, udruzi bez ikakvog demokratskog legitimiteta, zatvorenom parapolitičkom društvancu okrenutom sebi i svom osobnom interesu, Hrvatska radio-televizija oprašta cca 12 milijuna kuna duga za troškove oglašavanja. Na takav način je lako biti utjecajan i služiti javnom dobru.
S druge strane onima koji su svoje zdravlje i dijelove tijela ostavili diljem bojišnice, beskrupulozno se otima 10% od njihovih stečenih prava, a ražalovanom komunističkom direktoru se isplaćuje 7 milijuna kuna otpremnine. Invalidima Domovinskog rata ukida se dopunsko zdravstveno osiguranje i pogodnost vožnje auto-cestom. Briga društva za njihovo zbrinjavanje i dostojanstven život proglašava se privilegijem i povlasticom, iako se zna da bi bez njihove žrtve domovina i nadalje stenjala pod tuđinskim jarmom.
Istodobno, od 19.034 zahtjeva bivših agresorskih vojnika da im se godine ratovanja protiv RH priznaju u radni staž već je pozitivno riješeno 53% tih zahtjeva. Dok za obnovu četničkog spomenika Vlada izdvaja 2 milijuna kuna, a premijerka velikodušno Srbiji poklanja vrijednost od 8 milijuna kuna, stiže vijest da se ugasio vječni plamen na Oltaru domovine na Medvedgradu.
I druge teze u tekstu predstavljaju zloćudno stereotipe koje se ne propitkuje, već ih se uzima zdravo za gotovo. Zato valja reći:
- Udruge hrvatskih branitelja nisu ekstremno desno nastrojene. One su jako desno samo za one koji sjede jako, jako lijevo;
- Na čelu im nisu uvijek isti ljudi jer svi skupa nemaju predsjedničkog staža koliko, primjerice, Zoran Pusić na čelu GOLJP-a ili Vesna Teršelič na čelu CMS-a;
- Koliko imaju članova? Pa barem stotinu puta više nego li GOLJP, GONG i Documenta zajedno;
- Udruge branitelja odbacuju ratne zločine i ne podupiru ratne zločince, jer mi imamo svoje heroje;
- Ne podržavaju pojedine političke opcije, a kao pojedinci se izražavaju po vlastitom izboru;
Po svojoj strukturi i intenciji ovaj tekst je antibraniteljski pamflet i molim redakciju da mene ne citira u tom kontekstu. (Vjekoslav Magaš)
P.S. Molim "polubranitelja" da malo smanji doživljaj. Vidi se da o meni ne zna ništa, a anonimno je lako govoriti izmišljotine i neistine.
P.S. I partizanska udruga je braniteljska udruga.
Dobra opservacija.Meni se čini kako pojedini branitelji vode utrku tko će bolje i veće privilegije ostvariti na račun društva.Većina branitelja je zdrava(i psihički i fizički) osim naravno najtežih invalida.Tu je država pogriješila.PTSP je imala moja majka nakon teške prometne nesreće i danas normalno radi i zarađuje hvala Bogu.Znam za jedno malo selo u Slavoniji gdje 70% sela prima braniteljske mirovine,a selo je u rekordnom roku sravnjeno s zemljom.Ta stvar s mirovinama je nešto kao stvar prestiža.Potpuno okrenute vrijednosti.Što veća mirovina dok si sposoban za rad,to veći ugled u selu
Uglavnom trebalo ih je integrirati u društvo radom a ne dati im mirovine - prepustiti ih iskušenjima krčme i kladionice. Ne razumijem one među njima koji su zdravi a uzeli su mirovinu, tvrde da su domoljubi a žive na grbači naroda koji navodno vole. Uz veliko poštovanje prema onima koji su zaista stradali...
Aha, hvacam. Braniteljske udruge danas mogu sijati sovinizam i dobivati za to milijune drzavnih kuna na osnovu toga sto su partizani na kraju rata pobili pedesetak tisuca ljudi bez sudjenja.
U Hrvatskoj se danas tako jadno i porazeno zivi kao da smo 1995 bili okupirani a ne "oslobodjeni". Ukljucujuci i privilegije i bahatost veterana "braniteljske" vojske, koje ne bi bile vece niti da se radi o veteranima okupatorske. To ti je izazov trenutka moj Vladimire, a ne Bleiburg. Krivci za njega su ionako odavno u grobu i sto nam vrijedi pricati da je to bio zlocin. Pa jasno da je bio zlocin.
SUBNOR se nauzivo povlastica na osnovu svojega statusa u "komunistickom" drustvenopolitickom sustavu i na osnovu NOB-ovskog legitimiteta na koji se pozivala tadasnja vlast. Ali ovo drustvo bi trebalo biti izgradjeno na temeljima drugacijim od komunistickih. Ili se mozda varam Vladimire? Ali ti temelji ne bi smjeli biti fasisticki, a udruge koje barem u natruhama propagiraju fasizam ne bi od drzave smjele dobiti ni lipe potpore. Bile braniteljske ili nebraniteljske. A one koje ga otvoreno propagiraju trebale bi biti zabranjene.
Znanstvenici isto ne dijele. Samo utvrdjuju da su desnicari u prosjeku manje inteligentni. Kao i na primjer religiozni.
mene vise brine to da autorica nije odgovorila na pola pitanja koja su postavljena u naslovu. ne znamo zasto su desne, ne znamo koliko imaju članova, imaju li njihova vodstva legitimitet baze, zašto se ne ograđuju od ratnih zločina, zašto podupiru ratne zločince. ostalo je donekle odgovoreno i to je ok.
s milanom se slazem, nevjerojatno, u tome da i u udrugama za zastitu ljudskih prava ima svega i svacega i da one nisu puno bolje sto se tice trosenja para na gluposti. al milane, duso, pa zar nije glupo da se uvijek kad se pocne pricat o crnom ti zapitas 'a sta je s bijelim'. kad se prica o kruskama ti kazes 'i jabuke su slicne'. ajd razmisli ba. il napisi zanimljiv clanak i objavi, ako nigdje drugdje onda u komentarima. al da je clanak, a ne glupiranje.
@Milan. Ne postoji termin desničar intelektualac. Intelektualac je inteligentna osoba sa sanžnim karakterom. Inteligentna osoba ne mora nužno biti intelektualac ako je slaba karaktera pa onda idolatriju sa oca prenosi na karizmatičnog vođu (u pravilu ušabloniranog konzervativca). A što se humora tiče, osim imena dijeliš i smisao za humor svog duhovnog vođe, gospodina Ivkošića...
sto ne znaci da nije smijesno.
Todoric, Kutle, Kerum, Seks, Rojs, itd, itd - svi su desnicari. Koji ljevicar se tako dobro snasao?
uglavnom nemaju smisla za humor. ma koliko ponekad znaju biti smijesni.
Da ne bude zabune, radi se o "ljevičaru", "progresivnom", "naprednom" itd. kako već takvi egzemplari sebi vole tepati - a nedostaje mu samo jedan lijepi mali "sieg heil" na kraju, pa da farsa bude kompletna :-)
http://www.sciencedaily.com/releases/2010/02/100224132655.htm
Ljevičari su prosječno inteligentniji od desničara. Tu nema zbora. Može se pronaći mnoštvo publikacija i istraživanja koja idu tome u prilog. Socijalizam je idealno društvo, ali se nažalost, u maloumnih idiota izjednačava socijalizam sa komunističkim totalitarizmom. Najnaprednije države na svijetu (Švedska, Australija) te one sa najvećim gospodarskim rastom (Kina, Brazil) imaju jednu formu socijalizma. Kapitalističke zemlje su se pokazale po pitanju kvalitete življenja i ljudskih prava...Pametnom dosta...
- promoviraju i stite ljudska prava, a ne agresivni ancionalizam i mrznju,
- ne legitimiraju se sa bazom pola milijuna ljudi, nego se legitimiraju prije svega idejama koje zastupaju,
- zahtjevaju istrage i sudjenja za ratne zlocine, a ne njihovo prikrivanje,
- od drzave dobivaju neusporedivo manju financijsku pomoc od recimo Hvidre
- nisu sindikalnog, karaktera, tj, njihov interes nije zastupanje interesa njihovog clanstva, nego ljudskosti.
To su neke minimalne, nekima neuocljive razlike izmedju braniteljskih i udruga za ljudska prava.
mislim tih "udurga za ljudska prava" i sl. ima mali milijun a u svima se rotira ista baza ljudi, postoji vise takvih udurga nego sto sve zajedno imaju clanova
Zašto su ekstremno lijevo i pro-jugoslavenski nastrojene? Zašto su im na čelu uvijek isti ljudi? Koliko imaju članova? Imaju li njihova vodstva legitimitet baze? Koliko novaca dobivaju od države? Na što troše državni novac? Zašto ih gotovo isključivo zanimaju ratni zločini samo hrvatske strane? Zašto izjednačavaju krivnju za rat i time podupiru srpske ratne zločince? Zašto su redovito protiv HDZ-ove vlasti? Zašto HDZ-ova vlast uvijek pregovara sa predstavnicima jednih te istih udruga?
Misterije :-)
Dodaj komentar